pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Gale, obecao sam napisati prilog o pocetku nesuglasja izmedju pok. Gotovca i Budise, kao i Goldstajnovoj ulozi u tome, ali buduci sto to iziskuje temeljitiju obradu, a ja jednostavno nemam za time ni volje ni potrebe, stoga cu se, kako bih ipak odrzao obecanje, ukratko osvrnuti o tomu.
S obzirom sto sam uz Budisu presetao bezbrojne kilometre u krugu starogradiske robijasnice, prilicno dobro sam ga upoznao. S pok. Vladom se nisam tako cesto sastajao kao s njime, s jedne strane zbog razlike u godinama, a s druge u inteligenciji. Ali, unatoc tomu, i njega prilicno dobro poznajem. Za obojicu cu kazati da su ih je resili: dosljednost, pravicnost i domoljubnost. Drazen je izrazitiji prakticar, Vlado teoreticar. Istina, postojale su i razlike u njihovim pogledima, medjutim one su bile minorna znacenja u odnosu na zajednicke im vrline.

Zabrinjavajuce je i zacudjujuce sto danas neki urlicu na Budisu, a za Gotovcem toboze uzdisu. Dok je bio ziv, rijetki su ga cijenili, sazalijevali i pomagali. Vlado se, izmedju odsluzenja prve robije (1975-te) i pocetka robijanja druge (1981-ve), zatekao na jednoj drukcijoj robiji. Bio je bez stalnog i solidnog zaposlenja, a etiketiran kao drzavni i narodni neprijatelj, prezivljavao je od milodara i povremenih poslova. Medju njegovim dobrotvorima je bilo nakladnicko poduzece Erasmus Gilda, odnosno njegov vlasnik g. Slavko Goldstajn.
Upravo je radi toga Vlado osjecao dug prema Goldstajnu pa mu se nastojao bilo kakvim nacinom oduziti. Na zalost, Goldstajn je tu cinjenicu nastojao kapitalizirati na politickom polju.

Iako osjecam zaljenje zbog Goldstajnove obiteljske tragedije dogodjene tijekom postojanja NDH, svejedno mu ne dajem za pravo sto u svakoj nacionalnom potezu vidi pokusaj revitaliziranja te drzave. Kad vec spomenuh njegovu obiteljsku tragediju, tek usporedbe radi: nista manju nije dozivio ni pok. general Bobetko, a ipak je njezino breme nosio dostojanstvenije i uspravnije .

S obzirom sto su Budisa i Gotovac nadopunjivali jedan drugog i tako tvorili kompaktni tandem to se nije svidjelo prvacima nekih drugih politickih stranaka, ali ni samim pripadnicima HSLS-e. Stoga su taj tandem nastojali rastimati. Istini za volju, kod Budise je bila izrazenija nacionalna komponenta, docim je kod Gotovca humanisticka, a buduci je prvi posjedovao i vece liderske sposobnosti to nije islo pod kapu Slavku Goldstajnu.

Nemojte mi zamjeriti sto se sada moram dotaknuti necega drugoga. Pogledajte cega: Nasa kolonija u Torontu je poduzim nizom godina bila najdinamicnija na sjeverno-americkom kontinentu. Ponajvise zaslugom neumornog dr. Gamulina. Doticni je imao solidno postolje u u Liberal Party of Canada i zahvaljujuci toj cinjenici uspio je progurati u kanadski parlament nekoliko Hrvata, Talijana, Sika i inih. Moram o Gamulinu kazati i ovo: Premda je sin pripadnika partizanskog pokreta nije nikada prikazivao prezir prema pripadnicima ustaskog pokreta. Dapace, kad god ih je itko bezrazlozno kudio i napadao, energicno ih je branio. Drugim rijecima, branio je istinu.

Nedugo poslije utemeljenja HSLS-e stroj je trebalo pokrenuti, a nije se imalo sa cime. Radi toga se Vlado sjetio dr. Gamulina pa mu se obratio glede pomoci,
a on ju je bez oklijevanja ponudio obecavsi mu upriliciti predavanje, te pri tome detaljnije porazgovarati o nacinu iste. Na nesrecu, s Vladom je na put krenuo i Goldstajn. Zasto na nesrecu? Mrvica je uzmanjkala do otkazivanja predavanja, jer je Goldstajn pred nekoliko stotina nazocnih odbio sjesti za pocasni uz Gamulina obrazlozivsi to time da ne moze sjedjeti pored "ustase".

Ipak, jedan politicki aktivist ga je uspio umiriti i nagovoriti da pristupi na pozornicu. Prva recenica njegova govora je bila: "Ja nisam za rusenje Jugoslavije, ali nisam ni za ovakvu jednopartijsku drzavu". Nastavio je govoriti o svojim vezama sa clanovima vodstva KPH-e te o osnivanju casopisa SLS-e (da, bez pocetnog slova H) za koji mu nedostaje novca. Dr. Gamulin mu je rekao da ce mu dati $5,000.00. sto je i ucinio, kako bi casopis uspio ugledati svijetlo dana.

Nakon tih njegovih izjava, posjetitelji su ga izvizdali pa je napustio dvoranu kroz straznja vrata. Poslije se nije nikada nikomu ni zahvalio ni javio. Tim postupkom je stvorio zgrazanje prema sebi, osamario je Gotovca, a HSLS-i je, umjesto uspjeha, polucio poraz. Ici u posjetu nekomu, traziti od njega pomoc i pri tomu mu odredjivati kako bi se trebao odijevati i ponasati u svojoj kuci, doista ne cine pametne osobe. A politicki prvaci koji nastoje prigrabiti poene glorificiranjem jedne od nasih davno zaracenih strana, a demoniziranjem druge, nemaju vrijednost pred pukom.

Eto to je pocetak medjusobne netrepljivosti izmedju Budise i Goldstajna, a ona ce kulminirati kod prijedloga o uvodjenju kune. I tada se Goldstajn na zadnje noge propinjao i zapjenjen vikao: "Sto, htjeli biste ustasku monetu kako bi svijet mogao pricati o nama "?!
Na to mu je Budisa hladno odbrusio: "Smiri se, kuna nece biti ustaski nego hrvatski novac, a svijet ako bude dva dana o tomu pricao, treci dan ce usutjeti".
Ova zaorana brazda se vise nije mogla poravnati vec se naprotiv produbljivala i prosirivala. A Vlado ce se, moram ponoviti, zbog svoje dobrote, uljudnosti i osjecaja duga prema Goldstajnu, poceo sve vise priblizavati njemu, a udaljavati od Budise.
I za zavrsetak izvolite nekoliko stihova iz poeme posvecene mojim bivsim suuznicima.

III
Drazenu Budisi

Natkrililo nas je opet studeno nebo, tamno,
Vrijeme postaje grozno, sve vise pomamno,
Tek sto je jedno proslo, doslo je drugo sramno,
Kada se ne stitismo, k'o prije, uzajamno.

Bezboznistvo nam ponovno opasna stiva cita,
Silno nas s njima vrjedja, al' tko nas za to pita,
Svagdanjica nam je gorka, sve vise naprasita,
A radovanja nam iscezla ili su od nas skrita.

Kiseli osmjesi na licima nam se vide,
Dok ucinjene pogreske, mozda nas neke stide,
Razocaranje nam raste i starost k nama ide,
Prazno klasje se zanje kad god si tezaci zavide.

Nase prijasnje vrline jako su unakazene,
Mi smo poput lijencina il' djece uobrazene
Nezainteresirano promatrali ljigavce osnazene
Kako nas zavadjaju, moj lakovjerni Drazene.

X
Vladi Gotovcu

Najzadovoljniji si ti dragi, pokojni Vlado,
Nista te vise ne tisti, sve si nevolje nadvlad'o,
Medjutim da si medju nama nebi skladao rado
Cestitke i hvalospjeve za svoje nestasno stado.

Tko zna mozda bi i tebi, zbog jadi, srce puklo
Sto se u nasa njedra svakakvog zla uvuklo,
Mnogi smo u grcu, preveslani smo podmuklo,
Bezdusje nas je slomilo, zlosilje dotuklo.

Nije daleko trenutak, uskoro cemo se susresti,
Pa cemo beskrajno vrijeme moci tada provesti
Iskreno cu ti kazati kol'ko smo postali zlocesti,
Nadobudni, castohlepni i puni obijesti.

Neka te andjeli cuvaju u hladovini cempresa,
Pocivaj blazeno u zagrljaju nebesa,
A svijece neka plamte oko tvojega lijesa,
Na tebi blijesti kruna s bezbrojem uresa.