Neovisni, ali ne i neutralni

pollitika Dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica iznenada je u petak (4. siječnja) sazvala konferenciju za novinare, te u društvu svoga zamjenika, advokata Antuna Kisića, objavila urbi et orbi od svoje Dubrave da Prostorni plan uređenja i Generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika idu na reviziju. Što se to dogodilo kad je dubrovačka 'željezna lady' naprasno odlučila revidirati ključne prostorno-planske dokumente, koje je godinama gurala, najčešće s brojnim rješenjima suprotnim raspoloženju javnosti i unatoč kritikama koje je dobivala, kako u medijima, tako i u Gradskom vijeću? Grižnja savjesti? Teško, prije da je u pitanju ljuta nevolja.

Je li to početak epiloga priče o aktualnim zbivanjima u i oko Dubrovnika, a veže se na ranije objavljene dnevnike: Plansko pustošenje Dubrovnika I i II, te Zvižduk i pljesak, koji govori o odjecima prosvjeda građana o deurbanizaciji Dubrovnika? Koliko je ovo odraz i nedavne akcije USKOK-a Pet zvjezdica i uhićenja dvojice osumnjičenika za ucjenjivanje radi ishođenja dopunskih 'papira' za obnovu i dogradnju hotela Bellevue? A ne smijemo zaboraviti ni dvije kaznene prijave, podnesene USKOK-u protiv gradonačelnice – zbog štetnoga tajnog ugovora oko izgradnje javne garaže, te aktualnoga rušenja na Pilama. Previše je toga u tako malo vremena, još u jednom Dubrovniku!

A prva reakcija 'mame od Grada' (kako neki Dubrovčani nazivaju svoju gradonačelnicu) na poruke javne tribine Društva prijatelja prirode 'Dub' na temu Plansko pustošenje Dubrovnika, održanu 12. prosinca 2007., bila je – u najmanju ruku – tvrda. Tim tvrđa, jer je izrečena s govornice Gradskoga vijeća, što joj daje i dodatnu težinu:

Ne može ulica rješavati probleme Dubrovnika u kojem postoji vlast, sviđala se ona nekome ili ne. Dosta je toga da agresivna manjina maltretira šutljivu većinu!

A tvrd stav svoje 'mame' građani su unisono nazvali bahatim i krenule su reakcije. Jer ovakve izjave u Dubrovniku jednostavno ne prolaze. Vrijeme je da to shvati i njegova gradonačelnica. Predugo je već na tom mjestu ... i to, samo po sebi sve govori – i o njoj i o (zasluženoj) reakciji javnosti.

U božićnom broju Dubrovačkoga vjesnika objavljena su dva članka i jedno reagiranje čitatelja, svaki napis sam za sebe dovoljan da uzdrma aktualnu gradsku upravu:

1. Tko je Jambov tajni ortak iz Grada? naslov je velikoga članka, u kojem podnaslov objašnjava sve:

Tko je iz gradske uprave i za čiji račun pod izlikom da se građevinska zona širi zbog izgradnje stanova braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata odlučio prevariti gradske vijećnike? Svi su oni podigli ruku za proširenje zone, vjerujući da na taj način pomažu braniteljima, a zapravo su pomogli našem budućem saborskom zastupniku, kralju mandarina i metkovskom tajkunu Stipi Gabriću Jambu.

Malo upućeniji u funkcioniranje gradske uprave dobro znaju da se o ovakvim stvarima 'ne može ni prnut' bez gradonačelnice, tako da nema dvojbe tko je s kime što dogovorio. Ortakluk Šuice s Jambom ne traje od jučer i nije nikakva tajna ... Oni se 'ljube' nimalo tajno. Uostalom, zato je gradonačelnica odavno u nemilosti predsjednika svoje stranke, baš zbog nje je HDZ svojedobno uveo nespojivost mjesta gradonačelnika i saborskoga zastupnika.

2. Gospođe i gospari, koji to nisu, prekrajaju Grad prema svojem stanju svijesti, slijedeći je članak koji kompromitira gradonačelnicu. Nadnaslov: Pile – posljednji čin uništavanja dubrovačke duše.

A podnaslov je do nepodnošljivosti težak: Akteri ove skandalozne priče brane se dozvolama, rješenjima i ostalim 'papirima'. Ipak, spasa im nema. Ostat će zapamćeni kao bahati rušitelji naše baštine, tradicije, povijesti – riječi su dr.sc. Vesne Miović

Previše i za 'tanahnu' dušu naše gradonačelnice. A u izdvojenom okviru dr. V.Miović piše o djelovanju dubrovačkoga nahodišta, koje je osnovano još 1432. godine i postojalo je pet stoljeća. Od konca XVII stoljeća do 1887.g. (kad je uključeno u pokrajinsku bolnicu) nalazi se na Pilama. Već pogađate, nalazilo se u jednoj od kuća koje su upravo srušene. Evo teksta dr. Miović iz toga okvira:

Svi Dubrovčani proteklih stoljeća tradicionalno su prema njoj (toj kući, op.a.) osjećali duboko poštovanje, o čemu kristalno jasno svjedoči dum Mato Vodopič kad u svojoj Đenevriji kaže svom 'štiocu': ''Ona kuća, kako vidiš ju, neugledna je, ali je znatna; skini joj klobuk er je jedna od najstarijih kuća takve vrste u Evropi: kuća milostinje, u kojoj shranjuju se nevina dječica...''
I svi mi znali smo za tu kuću, pored koje smo donedavno svakodnevno prolazili. Iako je bila izgledom oronula, poštovali smo je upravo onako kako ju je poštovao Mato Vodopić. Ona je bila simbol društvene i socijalne osjetljivosti naših predaka. Nismo mogli, ni htjeli vjerovati da će se netko usuditi sravniti je sa zemljom. Ipak, baš tako se dogodilo. Srušile su je baš gradske vlasti Dubrovnika. Šteta, a mogle su na izvrstan način istaknuti njenu simboliku. Mogle su je urediti i u nju smjestiti teatar, teatar lutaka, igraonice za našu djecu kojoj u ovom gradu upravo ti važni elementi djetinjstva nedostaju.

3. Gdje se izgubila humanitas? naslov je reagiranja (na cijeloj jednoj stranici) članice Duba, mr. sc. Mare Margaritoni. To je osvrt na već spominjanu tribinu Plansko pustošenje Dubrovnika u organizaciji Društva prijatelja prirode 'Dub', s posebnim naglaskom na rušenja na Pilama.

'Turci ponovo pred Gradom! Aluzija (dr.sc. B.Šišića, op.a.) na rušilački čin nad vrijednostima iz minulih stoljeća da bi, kako kažu izdavatelji dozvole, ušli u 21. stoljeće modernizirani i revitalizirani. Neshvatljiv paradoks u gnijezdu visokih kulturnih tradicija i baštinjenih građevinskih vrijednosti. Tragika PODOBNOSTI uzima žrtve. Tome se pridružuje pomahnitala mašinerija građevinskog lobija, a vrata Grada mu otvara profit nekolicine. Pri tom su građani oslobođeni razmišljanja, sudova, prijedloga koje su im do sada jamčile određene civilizacijske tekovine. Jedini je uvjet tih sretnih okolnosti biti ravnodušan i šutljiv. Glumatanje napretka i modernizma na slavnom putu k revitalizaciji Grada, kako bi uz velebne građevinske poduhvate ušli u 21. stoljeće, za mene je nihilizam.

A Građanska inicijativa za spas Dubrovnika u međuvremenu je zahvalila svim sudionicima prosvjednoga skupa na Pilama (potpisnik je Đivo Dražić). U njoj stoji i slijedeće:
GRAD ČINE LJUDI, GRAĐANI. ONI UREĐUJU SVOJ GRAD, A NE NEKI POJEDINCI I POJEDINI INTERESI. U ovoj rečenici sažet je cijeli problem događaja u društvu i zahvata u prostoru grada Dubrovnika. Nakon subotnjeg prosvjeda postaje potpuno jasno da sve što se u Gradu događa, događa se po odlukama pojedinca i pojedinih interesa - NEKOGA, a ne kao čin općeg interesa i potrebe zajednice - GRAĐANA. ... Svi smo mi građani Dubrovnika jednaki pred Bogom i zakonima, s jednakim pravom mišljenja i pravodobne, potpune i legitimne informiranosti, kako o društvenim događanjima, tako i o prostornim zahvatima.

Ali, vratimo se na iznenadnu konferenciju za novinare Dubravke Šuice. Slijedom pritiska javnosti – potpomognuta svojim zamjenikom – gradonačelnica je najavila pokretanje procedure revizije Prostornoga plana i GUP-a Grada Dubrovnika, o čemu će odluku donijeti Poglavarstvo na jednoj od sljedećih sjednica:

Grad će samoinicijativno pokrenuti proceduru izmjena i dopuna prostornih planova kako bi građani, vijećnici i različite udruge čije nezadovoljstvo u zadnje vrijeme kulminira različitim prosvjedima i tribinama, a zbog arhitektonskih rješenja u prostoru, mogli dati svoje primjedbe, jer ne želimo više na leđima nositi teret insinuacija da ikome pogodujemo ili nešto radimo mimo zakona.

Istodobno, gradonačelnica je opovrgla da je ovaj potez gradske uprave potaknut posljednjim događanjima koja su potresla Dubrovnik, uhićenjem vlasnika građevinske tvrtke Konel Antuna Kralja i zamjenika pročelnika Ureda Državne uprave u Dubrovniku Iva Žeravice.

U tim izmjenama i dopunama prostornih planova Grad Dubrovnik će, kako kaže gradonačelnica, zatražiti smanjenje građevinskih zona. Koja prodaja magle! Od koga će to zatražiti? Od samoga sebe! Jer Grad je nadležan za to. Da ide u povećanje građevinskoga područja tu bi već trebala suglasnost resornoga ministarstva, ali za smanjenje – to mu nitko ne može osporiti, neovisno o proceduri.

Ali ima tu i drugih pitanja. Hoće li Grad odmah staviti izvan snage nedavno usvojene planove nižega reda, kao što su oni za područje Babina kuka ili Športski centar Gospino polje? Jer ako to ne učini, ovo što je gradonačelnica izjavila samo je bacanje prašine u oči. Jer onaj tko na temelju tih planova podnese zahtjev za lokacijsku ili građevinsku dozvolu mora je i dobiti – jer planovi su na snazi. A baš ovi planovi sadrže niz rješenja, da ne kažem nebuloza, koja su bila predmet stručne kritike na spomenutoj tribini društva Dub. Radi se o enormnom proširenju građevinskih zona, uništavanju posljednjih oaza zelenila na tom području, uključivo i glavica (vrhova) brežuljaka.

Je li ovo po onoj – tresla se brda ... – samo dok 'opasnost prođe' ili se zaista nešto događa. Oni koji su čuli izjavu gradonačelnice na radiju kažu da joj je glas bio drhtav, nimalo uobičajeno za nju. A to bi već nešto moglo značiti. Ako joj je vjerovati, onda bi se uskoro nešto trebalo i početi događati.

Što god bilo, dosadašnji razvoj događaja zorno je pokazao sav relativitet tvrdnje iz Šuičina bahatog istupa, one o 'agresivnoj manjini' i 'šutljivoj većini'. Građani, koji su predugo bili 'šutljiva većina' u odnosu na 'agresivnu manjinu' – svoju gradsku upravu – postali su 'nešutljiva većina' i dižu glas za zaštitu svoga grada, a protiv gradske uprave koja je postala 'agresivna manjina' u odnosu na svoje građane. A ti isti građani su svojedobno tu 'agresivnu manjinu' demokratskim izborima ovlastili da obavlja javne poslove. Naravno, da ih obavlja u interesu Grada i njegovih građana, a ne protivno njima. Pa su tako 'računi došli na naplatu'. NISMO AGRESIVNI NITI SMO MANJINA, rečenica je iz proglasa Građanske inicijative za spas Dubrovnika – rečenica koja je morala bolno odjeknuti u ušima onih koji doista jesu ta 'agresivna manjina'.

I tako je gradonačelnica 'naprasno' odlučila udovoljiti zahtjevu dojučerašnje šutljive većine, koju je nazvala agresivnom manjinom, a zapravo sad mora suzbiti neke druge 'apetite', i to stvarne agresivne manjine. A ti apetiti su vrlo konkretni! Ne ulazeći u njihovo nabrajanje, ovdje je važno napomenuti da su oni – ugrađeni u prostorne planove – na ovaj ili onaj način već dijelom 'konzumirani'. Netko je već imao neke troškove – zemljišta mijenjaju vlasnike, izrađuju se projekti za dozvole i građenje. Što će sad naša 'mama od Grada', kako će svojoj 'agresivnoj manjini' nadoknaditi štetu? Ustupcima na nekim drugim lokacijama? Ne zaboravimo, osim donošenja planova, od ove godine je i izdavanje građevinskih dozvola u nadležnosti Grada. Ili će pod dojmom USKOKA svi malo obuzdati svoje apetite, a nastalu štetu – makar privremeno – 'otpisati' kao kolateralnu?

Bit će tu još novitati, što bi se reklo po dubrovačku, odnosno novosti. Ali vratimo se onome što je doprinijelo 'zaokretu kursa' gradske uprave. 'Nećemo dopustiti da nas okolnosti nose poput prazne orahove ljuske na valovima', kaže u već spomenutom reagiranju gospođa Margaritoni. I nastavlja:

Samo aktivnost na rješavanju društvenih poteškoća, svakoga od nas čini čovjekom zajednice. Jedini način da nas 'tijela moći' ne apsorbiraju poput bezvrijednih čestica prašine. Izabranoj demokratskoj vlasti u najboljoj namjeri citiram: NON BENE PRO TOTO URBS VENDITUR AURO! /Grad se ne prodaje za svo zlato!, op.a./

Tako se i ova poruka, varijacija znanoga natpisa na tvrđavi Lovrijenac (Non bene pro toto libertas venditur auro) – sasvim zasluženo – našla i u naslovu ovoga dnevnika.