Tagovi

Sustavno trovanje građana, dok sustav "funkcionira"

Samo ove godine u Hrvatskoj su se desila bar 4 značajna ekološka incidenta. Najzvučniji je svakako onaj koji se desio u Karlovcu gdje je od nepoznatih plinova preminuo Željko Martinović i njegov pas dok su šetali uz pivarski potok u kojeg je Karlovačka pivovara sustavno ispuštala razne kemikalije godinama, a na kraju se utvrdilo da je čak i odvod ugljičnog dioksida iz pogona za fermentaciju preusmjerila u odvodni kanal koji je završavao u tom potoku. Zanimljivo kako su svih ovih godina, pa čak i nakon incidenta državne službe koje su zadužene za sprječavanje eko incidenta tvrdile da je tamo sve u redu. Čak i nakon smrti Martinovića tvrdili su da je sve u redu, da bi onda iznenada inspekcija zabranila rad pivovari.

Drugi slučaj vezan je uz rafineriju nafte u Sisku gdje je došlo do popuštanja ventila koji je rezultirao šikljanjem nafte iz pogona rafinerije u okolicu. No to je samo jedan u nizu primjera onečišćenja od strane rafinerije. Puno teži slučaj se u biti dešava kroz cijelu godinu u Sisku, gdje je samo prošle godine zrak 150 dana bio zagađen iznad dopuštene granice. Nitko zbog toga nije odgovarao, a broj oboljelih od karcinoma u Sisku je nekoliko puta veći od ostatka zemlje. Nadležne institucije tvrde da sustav funkcionira. Kako i ne bi tvrdile kad je supruga predsjednika uprave INA-e na čelnom mjestu institucije koja je zadužena za kontrolu kvalitete zraka.

Treći slučaj je tvornica azbesta Salonit u Vranjicu. O tome je nedavno pisala i Slobodna dalmacija. „Kamioni azbestnog otpada bacaju se u more s južne strane tvornice prema Splitu. Nelegalna odlagališta su još u Mravinačkoj kavi, u Kosici, krugu tvornice, pokraj Žrnovnice. Tisuće vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, krovova, zidova, stupova, pregrada u svim dalmatinskim mjestima načinjeno je od smrtonosnog materijala, koji je ugrađivan i u bolnicama…

Ovaj slučaj posebno mi je zanimljiv jer se radi o području blizu Splita. Građani Splita očito nisu svjesni kakva opasnost se nalazi blizu njihovog grada. Nisu svjesni da taj azbest iz Vranjica pada po njihovom gradu i da ga oni udišu. Građani Splita godinama su sustavno trovani azbestom, a da oni toga nisu svjesni. Svaki put kad zapuše vjetar iz pravca Vranjica, azbest nošen vjetrom pada po Splitu. Tu se dakle radi o masovnom trovanju ljudi, a da nitko ništa ne poduzima već godinama. Čak se sa zatvaranjem Salonita odugovlačilo godinama. I nitko ništa ne poduzima. Nadležne službe ne nalaze potrebnim da protiv ikoga pokrenu kazneni postupak. Sustav funkcionira.

Četvrti slučaj desio se nedavno kada je u Hrvatsku propušten vlak s radioaktivnim željezom iz Mađarske. Nakon tog incidenta saznajemo da granica nije opremljena uređajima za otkrivanje radioaktivnosti. Drugim riječima, tko zna koliko je takvog radioaktivnog materijala ušlo u Hrvatsku? Ne bi se ni za ovaj slučaj saznalo, da tek u Zeničkoj željezari (!) nisu otkrili da se radi o radioaktivnom materijalu kojeg su onda iz Bosne vratili u Mađarsku. No unatoč svemu, državne institucije tvrde da sustav funkcionira.

Peti slučaj nije iz ove godine, ali ga je vrijedno spomenuti jer se radi o dugogodišnjem problemu. Radi se o povećanom broj slučajeva karcinoma kod stanovnika koji žive blizu Slunjskog vojnog poligona. Uzorci tla, vode i zraka ukazuju na povećanu koncentraciju teških metala koji se povezuju s karcinomom. Vojska tvrdi da to nema veze s njima, skoro pa da ispada da vojska puca iz pištolja na vodu za vrijeme vježbi. Nadležne institucije ni u ovom slučaju nisu našle potrebnim nekoga prozvati ili pokrenuti kakvu zakonsku akciju. Sustav funkcionira.

Da… sustav funkcionira… ali ne sustav sigurnosti, nego sustavno zagađivanje Hrvatske i trovanje njezinih stanovnika zbog krupnog kapitala koji ne haje za ljudske živote.

cnn.blog.hr

Komentari

Veliko odlagalište Zagreba

Veliko odlagalište Zagreba Jakuševec, osim slučaja požara instant spalionice koji je pokazao razmjere enormnog nereda (usput, direktor financijske struke nije odgovarao ni za šta), nije slučaj uredne sanacije nego višegodišnje nekontrolirane sanacije nepoštivanjem projekta. Uz razno drugo, najznačajnije je da se nalazi na području najvećeg vodocrpilišta. Zadnji javni incident sa urušavanjem djela saniranog odlgališta je završen izjavom direktora da će zaštitni sloj gline sigurno izdržati, što znači da nisu izvedeni ostali sustavi zaštite te da osiguranje ovisi o jednom običnom sloju gline. Obzirom na ukupni nered u javnim projektima a u ovome izrazitim, prosječno situacija bi trebala biti i da je taj sloj gline izveden sa smanjenim debljinama i pouzdanošću, možda da ga mjestimično nema. Sve u svemu to nedvojbeno znači da je sanacija izvedena veoma neopuzdano. K tome treba dodati da se u istom području nastavljaju veliki projekti s repa, koji su trebali slijediti nakon nužne regulacije Save i prethodno izvedenih djelova koji se tehnički moraju izvesti nužno prije (kanalizacija prije pročistača), cijelo područje nad najvećim vodocrpilištem je predmet dugogodišnjih realizacija veoma nesolidno koncipiranih i vođenih te po to vodocrpilište i Zagreb rizičnih velikih projekata.
Kompleks Plive na Črnomercu u Zagrebu je sustavno desetljećima ispuštao otpadne vode u tlo. Definitivno je uništio podzemne vode u okolici a ostali su nejasni podaci šta je napravljeno do danas. Obzirom da nikog ne zanima ni tko je u startu privatizirao Plivu za 0 kuna (pažnju je privukla prodaja), nije vjerojatno da se je netko bavio ozbiljnijim ulaganjima u zaštitu okoliša.
Kompleks OKI na Žitnjaku u Zagrebu je desetljećima ispuštao otpadne vode južno od kompkleksa, do rijeke Save. Također je nejasno da li je išta napravljeno i da li se uopće radi (vjerojatno ne).
Za laičko shvaćanje, u navedenim primjerima se ne radi o nekoj egzotičnoj zaštiti okoliša. Radi se o velikim društvenim i fizičkim poremećajima. Gradi se ogromni i cca 3x od tržišne cijene skuplji pročistač a ogromne količine najzagađenih voda i drugog se razlijevaju po vodocrpilištima i tlu. I zadnje budale najprije negdje odvedu te vode, pa potom rješavaju pročišćavanje. Zagreb i Hrvatska su jedinstveni slučaj koji sve radi naopako. Nije teško pogoditi zašto. Jedan od elemenata istinitog odgovora jest da je većina umnih glava odavna navikla ne baviti se tako trivijalnim zdravorazumskim pitanjima, preskaču se sve osnove i odmah se kreće ne svjetski najsofisticiranije teme jer se pretpostavlja da će osnove rješiti Pero.

I u slučajevima koje navodi autor je osnova višedesetljetni sustav koji nikog ne zanima, uz ostalo baš zato što ga stvaraju sve snage, i odmah se kreće na finese.
Sada je povodom incidenta kraj karlovačke pivovare pažnja na pivovaru. Karlovac je veliko prometno čvorište i veoma složen prostor i sadržaj. U kontinuitetu se kasapi po fragmentima, korak po korak, bez osnovne prostorne strategije i bez globalnih rješenja.
Sisačka rafinerija se sustavno drži u problematičnom tehničkom i poslovnom stanju. To je osnova poslovanja INE i društva već desetljećima i supruga direktora je čista kolateralna žrtva. Obzirom da je jedan od rijetkih stručnjaka, ne pitajući se za global se uredno odstranjuju i ti rijetki stručnjaci pa dominiraju drugi poznati stručnjaci i struke.
Područje Splita je globalno obrađeno kao Zagreb, po izabranim djelovima i temama, tako da je pažnja šta tko i gdje a ukupno nikoga ne zanima.
Na nivou Hrvatske je još gore stanje, jer tu definitivno desetljećima ne postoji niti minimalno operativno tijelo koje bi bar objedinilo podatke. To nije slučajno, to je osnova društva i države, kardeljizam više faze, svi sudjelujemo i svi smo odgovorni a ukupno nitko niti ukupno koga zanima, to je za egzotične budale i za pretpostavke da tako nešto postoji. Tako nečeg već dugo nema, misao i zbilja su fragmentarne i selektivne.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci