Tagovi

„Super Tuesday“ is HEREEEEEE :-)

Američki predsjednički predizbori 2008 ... demokracija at its best :-).

I ovaj put se to može reći bez zadrške. Jer, koliko god američki izborni sustav imao falingi (a ima ih, i pritom možda i ponajmanje mislim na „hanging chads“ i probleme s izbornim mašinama !) na ovim predsjedničkim izborima se pokazao u najboljem svjetlu. Može se srati po Americi zbog puno stvari, ali ovako moćna demonstracija demokratskih standarda bi trebala svakoga nagnati da se malo zamisli.

Zvone Radikalni, naravno, voli Ameriku, i mnogi će moji anti-amerikanski nastrojeni čitatelji automatski reagirati: „A evo ga opet, priča bajke o Americi“.

Jest, bajke ... baš ...

U stvari, točno ste u pravu – za nas Hrvate to doista jesu bajke :-). Da se recimo ovakav primjer demokracije vidi u prime-timeu na TV-u, na postaji koja je dostupna za 80 % građana, je za Hrvate čista bajka.

Doduše, nema spora da je američka „bajka“ zadnjih 7-8 godina malo zastranila. Ali, i u tome je prava veličina Amerike, bajka ima ugrađen samo-korektivni mehanizam. Mehanizam poznat od davnih vremena uz kojeg se često spominje second-best ili least-worst pridjev ...

IZBORI !!!

U samom tom pojmu je ključ cijele priče – IZBOR koji daje mogućnost „promjene kursa“.

Mogućnost, ali za koju sam siguran da će je ovaj put Amerika objeručke prihvatiti ! Na benefit sebi, naravno, ali i cijelom svijetu (ili bar ja tako volim vjerovati ;-). I neće biti prvi put da Amerika čini zaokret. Čak bi se prije moglo reći da je to regularni feature američke demokracije :-).

Npr., iako mi nije prvi pao napamet, po značaju se izbor Abraham Lincolna za predsjednika USA (čime je dobio legitimitet prekinuti ropstvo, barem na formalnoj ako ne i stvarnoj razini) malo kome klanja.
Ne znam ko je stao na kraj rubber baronima (Vanderbilt, Rockefeller, Carnegie ...) i ekscesima monopolističke prvobitne akumulacije kapitala, ali prilično je sigurno da je to napravljeno s izbornim legitimitetom.
FDR koji je New Dealom riješio Veliku Depresiju (iako, tu diskusija još nije baš posve završena ;-)
JFK koji je Americi dao nadu u crnim danima, nadu koja je ugašena u Dallasu, ali koju je Lyndon Johnson uskrsnuo sa svojim Great Society programom (i usput konačno realizirao Lincolnov program integracije crnaca u američko društvo – kako tako).
Ronald Reagan koji je pokorio neman državne regulacije i visokih poreza oslobađajući američki poduzetnički duh, a usput i zadajući konačni udar komunizmu ...

Bill Clinton ...

E s njim su počeli „problemi“ :-))))). On, naime nije bio „revolucionar“ :-). Nije bilo ni potrebe :-)

Više je bio care-taker koji je pobrao „mirovnu dividendu“ nakon hladnog rata a na vlast je došao pobjedivši George H. Busha 1992. ponajviše zato (ili bar ja to tako pamtim ;-) što su Bushu birači zapamtili kako je prekršio svoje predizborno obećanje da neće dizati poreze u izborima za predsjednika 1988. (famozni „read my lips“ – govno je morao progutati zbog Crnog Ponedjeljka 1989. LINK)

Imao je doduše on ideja i kažu oni koji su ga pozornije pratili da je bio poprilično educiran i sposoban artikulirano pričati o cijeloj gami različitih tema, ali avaj i kukulele odmah na početku mandata je uletio u vatru s nevinom izjavom kako bi homoseksualnci trebali otvoreno služiti u američkoj vojsci ! To je ipak bila 1993. godina, Republikanci su ga izridikulizirali do bola, u medijima nije bilo ništa drugo i puff ode po godine predsjednikovanja (btw. danas je službena politika „don't ask don't tell“ - go figure that ;-)

A kad je u Kongresu puknuo sa svojim sveobuhvatnim prijedlogom zdravstvene reforme (tu je Hillary igrala veeeeliku ulogu – and it will come back to haunt her ;-) koji je za Amerikance bio deeebelo presocijalistički, na temelju čega se rodila Newt Gingrich-evska revolucija kojom su Republikanci osvojili Kongres, stvar je bila riješena.

Nije se previše petljao u ekonomiju (svetac Greenspan je odrađivao svoje), nije podizao poreze, a u svitu je ionako manje više sve bilo mirno. Je, tamo na Balkanu je bilo pizdarija, i tribalo je stalno letati nad Irakom, i brinuti o tranziciji Rusije u kakvo takvo otvoreno društvo (FAILED !!!), i ...

Koji su to bili dani ...

Za politiku je svih bolio k...c, samo pare su bile bitne. Koga je briga što radi Predsjednik, reci ti meni koliko je Dow Jones narastao od jutra :-). Kao što rekoh, lipi dani. Neće se ponoviti sljedećih barem pet, deset godina, u to možete biti sigurni.

Intermezzo na izborima 1996. kad su Republikanci nominirali Boba Dolea je bio baš to- interemezzo i tu baš i nije bilo nekog izbora :-). Bill Clinton was on a roll jašući na valu svoje karizme i likable osobnosti a ni dobro stojeća ekonomija nije odmagala. S Monicom Lewinsky su počeli GAAAADNI problemi i, gledajući retrospektivno koliko je to (jedno ?) pušenje narajcalo konzervativnu republikansku bazu, okupiralo medije i polariziralo biračko tijelo, mogu samo reći da je to bilo jedno vrlo skuuuuupo pušenje. I to za cili svit !!!

Barem se nadati da je Bill pošteno uživao :-)))))).

I onda dolazimo do izbora 2000. koji su, opet u retrospektivi, BILI ZAJEB OD SAMOG POČETKA :-)))).

Al Gore protiv G.W.Busha !!!

Ko bi danas rekao jednu lijepu o potonjem bio bi momentalno proglašen luđakom. Yap, samo što mnogi zaboravljaju da je Al Gore 2008 nešto posve drugo od Al Gore 2000 varijante. Pokušavajući se podsjetiti zašto sam i ja osobno bio za G.W.Busha (iako je moj apsolutni favorit bio John McCain, ali protiv Bushove političke mašinerije nije imao šanse) moram priznati da mi nije baš išlo.

Political skills su mi padale napamet (i vic koji odonda pamtim: „In a room full of Secret Service agents, how do you know which one is Al Gore. He is the STIFF one“ ;-) a i Bush je (tada) nosio small-governement mantru.

Uostalom, evo kako Economist iz tog vremena ukratko objašnjava svoju odluku:

By now, our scoresheet will be clear. The Economist, if it had a vote, would choose George W. Bush. It prefers his small government, pro-market philosophy. And, on the simple test of the two crises, he wins on points: behind on a foreign crisis, but well ahead in a domestic one. The tenor of his presidency would depend crucially on Congress: to restrain the social illiberalism and occasional isolationism of other Republicans, the best outcome would be a divided one, with the Democrats back in control of the House of Representatives. Let’s see.

Da se point malo jače istakne, evo što kaže par paragrafa prije:

And a foreign crisis, perhaps in the Middle East or between China and Taiwan? Here Mr Gore has the edge, for he has seen a crisis or two already, and is familiar with diplomacy. Mr Bush is self-evidently a neophyte. So, admittedly, are most new presidents, though one should not exult in the fact. On his side, fans often cite his team of advisers, many of them veterans of Reagan or Bush Sr. Yet a president cannot just be an advisee-in-chief. He must display the right instincts, which in foreign affairs should include a determination to set clear lines governing engagement abroad and clear lines for what behaviour from others might be deemed unacceptable, as well as an understanding of the need for allies.

I tako ispada da su se Amerikanci (a i ja s njima) ipak zajebali 2000. godine !

Birali su čovjeka za krivi problem !

Umjesto konsolidiranja ekonomskog napretka iz 90-tih, širenja slobodne trgovine za što je ima bolje policy proposals, Bushu je u roku od devet mjeseci u krilo sletio 9/11 i s njime najveći vanjsko-politički izazov 21. stoljeća !!! Čovjeku koji, budimo iskreni, o vanjskoj politici i nije baš imao nekog iskustva.

Bi li to Al Gore bolje odradio ?

Ko će ga znati ...

Ali kad su već izabrali 2000. tako kako su izabrali (a izbor kao što se može steći dojam i nije bio neki), izbori 2004. i nisu bili izbori već prije referendum. Polarizacija do boli koja je uz „briljantnu“ političku mašineriju Karla Rovea dovela do pobjede Busha – uz urlikanje iz Evrope „jeste li vi normalni ???“.

Realno gledajući, taj izbor i nije bio toliko čudan a i veliko je pitanje da li bi John Kerry to bolje odradio. S državom u ratu, a u Iraku 2004. stvari ipak nisu bile tako crne kao danas, republikanska baza se konsolidirala i to je bilo to.

Osam protraćenih godina ?

I da i ne ! Iako uvelike DA jer se problem solventnosti Social Security-a (američki mirovinski sustav) nije ni dotaknuo, a ni po pitanju edukacije se nije nešto napravilo (iako se mora spomenuti Bushev No Children Left Behind Act koji je polučio donekle pozitivne rezultate).

Hoće li protratiti još četiri ?

Možda i hoće, nikad se ne zna. Ali ono što se sigurno zna je da će taj izbor napraviti sami Amerikanci - a izbor im je širok !!! Dvadeset godina izmjenjivanja Bush-Clinton dinastija bi Amerikancima moglo biti dosta :-) auz činjenicu da u utrci ovaj put nema ni predsjednika (term limits) ni potpredsjednika (zdravlje), otvara se mogućnost za clean break with the past.

AMERIKA ĆE SE NA OVIM IZBORIM (MORATI :-) REDEFINIRATI !!!

A ko će dobiti priliku okušati the real thing u studenom 2008. ?

Kod Republikanaca, dvojbe rapidno nestaju i John „Feniks“ McCain će izgleda naplatiti dugove koje vuče još iz Republikanskih predizbora u Južnoj Karolini 2000. godine kad ga je Busheva politička mašinerija zgazila plasirajući laži o vanbračnoj kćeri, uništavajući sve njegove šanse za republikansku nominaciju i ustoličujući G.W. Busha on his path to „glory“.

Mitt Romney se još drži, ali ono jedva. Puno delegata se dijeli u Super Utorak, ali izborna pravila mu ne idu na ruku. Winner-takes-all sistem u nekim državama znači da čak i ukoliko zaostaje samo 1, 2 ili 5 % u konačnom broju glasova, dobija 0 delegata.

Front-runner status i pripadni media exposure koji s time ide, McCainu definitivno idu na ruku a endorsment Arnolda Schwarzeneggera također ne odmaže, pogotovo što se radi o Kaliforniji koja sama nosi gotovo desetinu delegata potrebnih za pobjedu na konvenciji.

Tako da je prilično izgledno da će Republikance u „desnom“ kutu „Političkog boks meča stoljeća“ predstavljati John McCain.

A kod demokrata će biti zanimljivo.

Barack Obama kao najveći autsajder i zagovornik promjene (change je daleko najčešće korištena riječ u njegovim govorima) s jedne strane i Hillary Clinton s druge. E sad, Hillary teško može proći pod change mantru, ali definitivno jest istina da će u odnosu na G.W.Busha i Hillary zauzeti radikalno drugačiji kurs.

Hoće li Obama uspjeti ?

Teško :-(.

Iako se u zadnjim anketama polako diže i dostiže Hillary, teško je na nacionalnoj razini protiv dobro utvrđene političke mašinerije koju prezime Clinton vuče iza sebe. Ipak, Obama je već napravio veliku stvar jer je svojom pojavom i retorikom dobrano protresao Ameriku i postavio neke odrednice za političku igru zvanu „predsjednički izbori 2008“.

A moguće je i da će ostvariti dovoljno dobar rezultat da i nakon „Super Utorka“ ostane u utrci ! Pogled na www.intrade.com political market kaže za utrku među Demokratima ovako: Hillary 51.0, Obama 48.5 !

E, to bi doista bilo zanimljivo ...

Go Obama :-)))))

Komentari

evo naletih na jedan

evo naletih na jedan zanimljiv primjer americke demokracije
http://youtube.com/watch?v=iqAVvlyVbag

Tko je glasao

Mitt Romney se još drži,

Mitt Romney se još drži, ali ono jedva. Puno delegata se dijeli u Super Utorak, ali izborna pravila mu ne idu na ruku. Winner-takes-all sistem u nekim državama znači da čak i ukoliko zaostaje samo 1, 2 ili 5 % u konačnom broju glasova, dobija 0 delegata.
Mitt Romney je kako javlja CNN suspendirao kandidaturu. Zapravo, odustao, ali zadržava delegate.

Tko je glasao

Nije me bilo...imam problema

Nije me bilo...imam problema s lokalnim Amerikenjcima!

Moram priznati da ne dijelim niti trunku opčaranosti s tom nacijom...pa niti s njihovim tekovinama! Njihova jedina mudrost je da su u ključnom trenutku odlučili umjesto kopaća kanala i vozača tramvaja uvoziti pamet! I eto ih tu gdje jesu…

Njihovo jedino mjerilo svega je PROFIT a o takvim pogledima na svijet imam malo dobroga za reći!

"1.20.2009 - end of error" (uoči sličnost izgovora riječi "error" i "teror")

Samo kraja ni!

Statistička pogreška

Tko je glasao

U samom tom pojmu je ključ

U samom tom pojmu je ključ cijele priče – IZBOR koji daje mogućnost „promjene kursa“.
A koja je uopće razlika između demokrata i republikanaca u Americi?
Koje su to stvari za koje će demokrati glasati uvijek, a republikanci nikada, i obratno?

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Tax cuts :) zdravstvena

Tax cuts :) zdravstvena reforma, socijalne mjere, imigracijska politika... ima dosta razlika

Tko je glasao

Ne znam baš. Na

Ne znam baš.
Na deklarativnoj razini se možda i razlikuju, ali prilikom izglasavanja zakona baš i ne. Koliko znam, prilikom izglasavanja zakona kongresnici više vode računa iz koje savezne države dolaze nego iz koje su stranke. Jedan dio njih, naravno. Ostali glasuju kako im kažu kompanije koje su ulupale lovu u njihovu kampanju.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Ne znam zašto mi se ne nudi

Ne znam zašto mi se ne nudi mogućnost da ocijenim ovaj tvoj tekst.

Pa moram ovako: Oličan (5).

Iako se baš i ne slažem sa svim ocijenama predsjednika a najviše sa ocijenom Billa Clintona. Osim toga Keneth Clark je nedvojbeno utvrdio da nije bilo jedno nego najmanje 4 pušenja.

Ali dijelim Tvoje oduševljenje demokracijom kakve nigdje drugdje na svijetu nema i ni jedan politički događaj na svijetu ne pratim s takvim interesom i strašću. Za mene je problem ovih američkih izbora što bih htio nemoguće - da pobijede svi troje.

John McCain je vjerovatno jedini repubilkanac kome bih, bez srama, bio u stanju dati svoj glas (NARAVNO SAMO HIPOTETSKI - Nemam pravo glasa). Mislim da je on jedan od najpozitivnijih likova što ih je republikanska stranka u zadnje vrijeme izbacila na površinu.

Obama je čudo. Dokaz da se u američkoj demokraciji može doći blizu vrha (možda i na sam vrh) bez lobija i bez velikih i bogatih sponzora. Moram priznati da sam iznenađen. Ja sam američkom izbornom procesu prije pripisivao razne Ross Perote i čudake koji svojim milionima mogu što hoće. A kad tamo Obama i sve naglavačke. Obama je zvijezda na usponu i bez obzira hoće li dobiti nominaciju ili neće već je stvorio povijest.

Ipak moje srce je za Hilary. Ne zato što mislim da je puno bolja od Obame, već zato što mislim da je u ovoj fazi američke stvarnosti bolje da na vlast dođe netko tko neće kretati iz početka i učiti gdje je Europa. Osim toga Hilary je i znatno starija pa je ovo njena vjerovatno poslijednja šansa, dok će ih Obama imati još puno.

Ako Hilary ne bude jasna pobjednica "Super Tuesday-a" dalji proces joj neće ići u korist i moglo bi se lako dogoditi da na kraju Obama bude taj koji će se suprotstaviti McCainu.

Eto toliko za sada. A večeras još jedna besana noć uz Hilary i Obamu.

Go Hilary go !!

Tko je glasao

Sto se tice SAD-a, osobno

Sto se tice SAD-a, osobno volim ponajvise rubne dijelove drzave.Pogotovo New York, koji kazu pravi kauboji ;) i nije tipicna Amerika.Nesto manje zanimljiva mi je suprotna obala.A ono izmedju me uglanom podsjeca na stari dobri jug Italije prije cca 40 godina. Konzervativa, neke malo prezivjele tradicije i drugo sto ih pomalo cini "otkacenim" u prostoru i vremenu.
Ali sto se tice demokracije, SAD su definitivno jos uvijek pri vrhu.Najbolji je primjer silazak Busha, koji nece moci sugerirati svog nasljednika.Nije predsjednik svemoguc i zasticen neprobojnim imunitetom.Vrhovni Sud SAD je najvisa instanca koja ne pristaje biti podredjena ni predsjednicima.
Prijasnji primjeri Watergatea, koji je kod nas npr. i dan danas nemoguc, je jos jedan dokaz tome. Ali Amerikanci su izmjesani lonac naroda i kultura i zavisno od podrucja do podrucja razliciti mentaliteti, zivotne navike i obicaji se tesko mijenjaju.Po pitanju rata u Iraku su dijametralno suprotna razmisljanja prosjecnog stanovnika Oklahome ili Virginije od npr onog u New Yorku, pa mozda i L.A.-u. Usprkos tome koncenzus je kod svih da - nema nezamjenjivih i zasticenih politicara.

Tko je glasao

Po pitanju rata u Iraku su

Po pitanju rata u Iraku su dijametralno suprotna razmisljanja prosjecnog stanovnika Oklahome ili Virginije od npr onog u New Yorku, pa mozda i L.A.-u.

Jesi siguran? Naime, najčešće upravo sirotinja iz Virginije i Oklahome šalje vojnike u Irak, a počesto ih i dobije natrag u body bagovima. Pa se ne bih usudio gatati o njihovom stavu prema ratu.

Tko je glasao

A ono izmedju me uglanom

A ono izmedju me uglanom podsjeca na stari dobri jug Italije prije cca 40 godina.

"An useless part of a land between New York and Los Angelos, named America". :)

Evo iskrsnula mi je ova fraza u sjećanju, a nemam pojma odakle je. Zna li netko?

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

U internet-debatama prije

U internet-debatama prije desetak godina, ja sam kao zastupnik liberalnih vrednota nasuprot konzervativnim (u smislu kulture, ne privrede - potonja nije bila bitna tema debata tada, a nije čak ni sad) bio od nacionalista proglašavan jednim od bezrezervnih podržavatelja SAD i dakle njihovih plaćenih slugu. Dakako, zastupao sam neke velike ideje (smatrajući, nasuprot tadašnjem predsjedniku Hrvatske, da su one važne upravo za male narode!) na kojima počiva američka demokracija,

Par godina kasnije, bio sam proglašavan notornim mrziteljem Amerike (prosvjed protiv napada na Afganistan, te onda i protiv priprema za napad na Iran, što je bila tema tijekom 2002., a u tome je i Green Party of USA bila vrlo aktivna - i njeni vođe, iako pacifisti, bili žrtve PATRIOT acta).

Politički pragmatično: SAD su ogromne i imaju puno specifičnosti, neke tradicije (pravosuđe recimo, pa onda striktno većinski izborni sustav, obaveza birača da se registriraju, sustav predizbora u dvije velike stranke idr.) su bitno različite nego "kontintentalne" europske, tako da nam generalno ne mogu biti primjer za ugled (iako se recimo glede mnogih detalja, npr. ovih debata na TV, svakako slažem!). Da ne govorimo o problemima zbog kojih SAD odbijaju potpisati najviše međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima osim možda Kine isl. (npr. Konvenciju o pravima djeteta, zbog svojeg čudnog običaja da se djeci može suditi kao odraslima).

Apsolutno: to je zemlja koja već 230 godina svake četiri godine ima izbore za predsjednika, plus Kongres i Senat svake dvije, i to je impresivno dostignuće. No, trebalo je recimo cijelo stoljeće, da se osigura da crnci na jugu stvarno dobiju pravo glasa. Malo presporo, da bi bilo primjer za ugled!

Da sam građanin SAD, možda bih bio ipak demokrat a ne zeleni, i podržavao Denisa Kuchinicha! :) On dobiva samo oko 2% glasova ljevičara (progresista) unutar Demokratske stranke, ali eto već čini mi se 4. put nastupa na predizborima, da bi i oni mogli iskazati svoju preferenciju. Toliko je lijevi da u SDP ne bi izdržao ni dva mjeseca. :) Malo ljeviji od Ivana Ninića. :-P

Druga stvar: unutrašnje uređenje SAD i način na koja ona intervenira u svijetu, podređujući sve interesima svojih vladajućih slojeva (ne "nacionalnim interesima"!), redovno podržavajući diktatore a ne demokrate, dvije su posve različite stvari! Uostalom, ne tiče se to samo SAD. O tome izvještaj Human Rights Watch.

Jedan od moji prvih priloga ovdje bio je Kako Al Gore nije postao predsjednik SAD.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Da sam građanin SAD, možda

Da sam građanin SAD, možda bih bio ipak demokrat a ne zeleni, i podržavao Denisa Kuchinicha! :) On dobiva samo oko 2% glasova ljevičara (progresista) unutar Demokratske stranke, ali eto već čini mi se 4. put nastupa na predizborima, da bi i oni mogli iskazati svoju preferenciju. Toliko je lijevi da u SDP ne bi izdržao ni dva mjeseca. :) Malo ljeviji od Ivana Ninića. :-P

Iako u kontekstu dnevnika i smisla komentara to nema nikakvog značaja, treba ipak istaknuti očigledno a to je da je Kuchinich hrvatske gore list (po ocu).

I onda nek još netko kaže da su Hrvati tradicionalno skloni desnici!:-)))

The Observer

Tko je glasao

Nedostaje doba predsjednika

Nedostaje doba predsjednika Nixona, vjerojatno najznačajnijeg u drugoj polovini 20. st., što globalno još igra jako važnu ulogu a mi se pretežno iscrpljujemo vezano za to doba prekrajanja svijeta.

Nixon se je jedini uzdigao sam i početkom šezdesetih izgubio dobivene izbore od JFK i udruženih raznih snaga koje su shvatile opasnost pojave prilično nezavisnog lika. Ali su ga morali izabrati kada je sve prešlo granice, ne samo u USA nego i svijetu. Mao sa svojom imperijom se je morao odmetnuti od ocvalog vodstva revolucije i imperije SSSR, na čelu sa diletantima, i to ga je u od svijeta zatvorenoj imperiji gurnulo u sve dublje eksperimente i nuždu da širi rat u Vijetnamu i drugo. Diletanti na čelu SSSR-a slično. Sve više bezglava USA isto. Evropa je, kao i sada, "mudro" igrala igre. Naš veliki vođa Tito, jedan od svjetskih careva, je u toj situaciji također sve više i više igrao šah.

I onda je Nixon dobio mandat prekrajanja svijeta i USA u takvoj situaciji kao pred I svjstski rat, kada carevi bratići nisu htjeli rat i sve šta s tim ide ali logika je to zahtjevala. Svijet a i sam Nixon su strepili svaki dan šta će USA napraviti i šta će tko drugi. Mao i Brežnjev, veliki protivnici vjere, su svaki dan molili boga da bog da snage i svetla USA i Nixonu da ih sve izbavi od kataklizme. I nakon dugih kuhanja su za tadašnje prilike odigrani složeni i riskantni šahovski potezi u više nego eskplozivnim smjesama stvari. Najprije je Mao stigao u USA i nakon vječnosti modernog doba najveća svjetska zemlja je otvorena svijetu. Zatim je Nixon na putu u Moskvu prethodno zastao kod našeg i svjetskog cara Tita i tu je uglavnjena igra, sa dotokom bitno jačih novaca i raznog sa zapada, u cilju prodora na istok i razna svjetska bespuća, čime su naše beskrajne divizije na čelu sa vođom dobile status najeelitnijih svjetskih snaga po velikom pdoručju. Odmah zatim je u Moskvi potpisan detant i dovršeno žrtvovanje Vjetnama, dok su najveća bombardiranja u povijesti preoravala Sjeverni Vjetnam radi časti imperije USA, svijet je odahnuo a i carevi Brežnjev i Nixon. Zatim je Nixon malo skratio i prekrojio razne USA već raspojasane snage.

Naša mala imperija i njezine elitne snage, kao i sve velike imperije, po inerciji i dalje drži taj svjetski prima nivo, navike forsanja za neodoljivim predmetima žudnje su vrag.

Rat zvijezda - USA nas i dalje treba a ostale imperije uzvraćaju udarce

Kada smo nekoć stizali po zapadnoj Evropi, pa i središtima glavnih imperija, i izazivali lom i sline koliko love spiskamo i koje lomove izazivamo, više nego megazvijezde, nije njima bilo lako kako se ponašaju ti američki saveznici.

A po beskrajnim bojištima istoka, jugoistoka i juga (arapski svijet, Afrika) to je bilo luđe nego ikad itko u povijesti - ne samo u Nairobiju i Sofiji, nego u središtu megaimperije Moskvi, kada bi stigli naši odličnici u posjetu nekoliko dana bi se lomila Moskva a niz idućih mmjeseci ne bi mogla doći k sebi. A nastavljalo se non stop u valovima, tako da ih je to dotuklo da su jednog dana klekli, više nego ikakve druge sile. A tek naši vođe. I zadnji naš radnik je bio frajer nad frajerima. A doma je šefić malog dućana bio car, dok vani takve jadnici ne mogu preživjeti niti kada cijela obitelj radi dan i noć. Bezglave snage koje su ljeti nastavile dolaziti na Jadran su non stop bile frustrirane od inferiornosti naspram naši snaga. Stručnjaci za analize, koji bi po nekoliko godina proučavali to čudo kod nas, su izluđivali jer sa sve više istraživanja sve manje razumiju otkud rast standarda i skupe kuće i vikendice sa sve manje i manje rada i sve više i više trošenja na razno ostalo. Većinom to ne razumiju ni dan danas i iskreno ih izluđuje. Kod nas se razumije još manje pa je logično da i oni ne mogu.

I zato, u vezi USA, i dalje je raspored sličan, imperije EU i Rusija pokušavaju skratiti našu supremaciju, mi pokušavamo dalje a pravih careva više nema, pa se uloge careva sve više i više rapoređuju na beskrajne divizije malih carića, uslijed čega do daveži cvjeta tisuće cvjetova i tisuće škola, maoizam.

Kako autor prikazuje razvoj stvari, maoizam je zahvatio i USA i novi Nixon nije moguć, pa do nas sigurno neće stići glas o nekim promjenama i igre koje su carevi pokrenuli će se po inerciji nastaviti, dok jednog dana ne uruše same od sebe.

Tko je glasao

Razjedinjeni i Bush-ovom

Razjedinjeni i Bush-ovom destruktivnom politikom uzdrmani republikanci trebali bi lako izgubiti izbore, čak i da demokrati ne vode nikakvu kampanju (nešto slično kao što je bilo sa HDZ - SDP u Hrvatskoj). Mobilizacija dovoljnog broja potencijalno demokratskih glasača da uopće izadju na izbore bila bi sasvim dovoljna.

Slogan "1.20.2009 - end of error" (uoči sličnost izgovora riječi "error" i "era") jako je popularan.

Ali, i demokrati imaju problem razjedinjenog biračkog tijela. Billary (Bill&Hillary) igra na kartu iskustva i nastavka Clintonove ere, dok Obama naglašava potrebu za promjenama. Obami se prigovara (relativno) neiskustvo, što je apsurdno, jer je Bill Clinton je bio još neiskusniji, pogotovo u odnosu na starog Bush-a. A ipak ga je pobijedio. Po mnogima najveći američki predsjednik Linkoln, bio je praktički politički pripravnik kada je izabran za predsjednika. Isto tako, Obami se prigovara njegovu navodnu sklonost Reaganovoj politici (rekao je da cijeni neke njegove ideje), a zna se da je u Clintonovoj politici bilo više republikanskih elemenata nego što bi se to htjelo prikazati.

Čini se da je opasnost od gubitka (očekivano dobivenih) izbora za demokrate veća u slučaju nominacije Billary, jer će to razočarani afro-amerikanci, kojima je Bill svojevremeno dobro stao na žulj nekim svojim potezima, popratiti masovnom apstinencijom. A to bi bilo dovoljno da republikanci prevagnu.

The Observer

Tko je glasao

sve super, samo se na kraju

sve super, samo se na kraju sve svede na dva vise manje ista kandidata izmedju kojih nema pravih i velikih razlika.

http://youtube.com/watch?v=1JSBhI_0at0

Tko je glasao

Zvone, ako pažljivo

Zvone, ako pažljivo pogledaš slijedeći film, mislim da će ti pogled na američke izbore i demokraciju biti ponešto drugačiji. U Americi je demokracija u kontekstu izbora (a i šire) samo privid. U Americi predsjednike i kongres i senat ne biraju građani, barem ne u zadnjih 30-tak godina. Stoga ovaj utroak predstavlja samo dobru predstavu.

ako nađeš vremena da pogledaš ovaj film molim te da ga prokomentiraš.

HACKING DEMOCRACY

http://video.google.com/url?docid=4463776866669054201&esrc=sr1&ev=v&len=...

Tko je glasao

Jel Michael Moore sa svojim

Jel Michael Moore sa svojim paranojama ili je pak David Icke koji ima teoriju da su Bush i Clinton u stvari zli reptili koji titraju na posebnoj frekvenciji tako da izgledaju kao ljudi? :)

Tko je glasao

Pogledati pa ponovo probati.

Pogledati pa ponovo probati.

Tko je glasao

pa najlakse ces saznati tako

pa najlakse ces saznati tako da pogledas.
a onda kritiziras ako imas sta kritizirati.

ovako pricas napamet.

a moore mozda je ovaki ili onaki ali npr. problem americkog zdravstvenog osiguranja (koji zadnji obradjuje u svojim filmovima) sigurno nije neka njegova paranoja i izmisljotina vec ozbiljan problem.

Tko je glasao

nece to Zvone pogledat nego

nece to Zvone pogledat nego ce ti reci da mu se skines s one stvari :D

(p.s. nisam ni ja pogledao sad vremena nemam.)

Tko je glasao

Ma buju se tresla brda, a

Ma buju se tresla brda, a rodil bu se mišić. Majušni.

Tko je glasao

Bravo Zvone, bravo za ovaj

Bravo Zvone,
bravo za ovaj fenomenalan post, koji je djelom i plod tvoje težnje da amortiziraš prigodničarsku atmosferu iz predhodnog, ali ti doista imaš velikog političkog potencijala, koliko god tvoja profesija i ne bila blizu toga. Jako dobra anliza ne slažem se baš u cjelosti sa svime ali skidam kapu.

Tko je glasao

Weeeeeeee! Šta nisi otvorio

Weeeeeeee! Šta nisi otvorio Zvirklu bar za nas nekoliko freakova koji pratimo američke predizbore? :) Očekujem promptan ispravak i koeficijente.

Tekst potpisujem potpuno, američka politika i njen politički i izborni sustav je fascinantan za praćenje. Slažem se i s većinom ocjena predsjednika iako bi kao pravi Clintonista Billa procijenio malo bolje. LBJ je zbog Vijetnama jako potcijenjen, pogotovo njegov Great Society i način na koji je sredio rednecka Wallacea i radio na integraciji crnaca. Doduše, bio je malo i paranoičan jer je ipak uskočio kao zamjena obožavanom Kennedyju, koji je po meni malo precijenjen kao ičitav taj klan. Reagan je usprkos očitim greškama u ekonomiji koju je i njegov potpredsjednik Bush nazivao "voodoo" ekonomijom, bio odličan politički lik, u pravo vijeme na pravom mjestu s jasnim stavovima. O ocu i sinu Bushu bolje ne započinjati. Nije toliko loše koliko a priori protivnici govore, ali da je dobro - nije.

P.S. Go Hillary!!!! ;)

Tko je glasao

Dolje Hillary!!!

Dolje Hillary!!!

Opinioiuris

Tko je glasao

Meni su super ove tvoje

Meni su super ove tvoje sličice :) Ali uvijek se pitam koliko balkanski partijarhat igra ulogu kod ovih koji ne vole Hillary... :)

Tko je glasao

Suzanka Hillary Kosor?

Suzanka Hillary Kosor?

Ne znam za ostale, ali meni je izgleda sindrom Jadranke (Suzane) Kosor presudan...
:)
No, salu nastranu, slusajuci je zadnjih godinu dana nije me uvjerila da misli i da vjeruje u ono sto govori.
Naprotiv, ne vjerujem joj ni rijeci...
Barack Hussein mi djeluje kao da zaista misli ono sto prica, Hillary mi je previse umjetna...
Mozda sam ja u krivu (a nije ni bitno jer ionako ne glasam u USA), ali opet cijenim misljenje npr. Bill Mahera po tom pitanju...

Tko je glasao

Ding-dong the (w)bitch is

Ding-dong the (w)bitch is dead?
Bez obzira na nove krokodilske suze bivse prve dame, tesko da ce se danas na demokratskoj strani situacija rascistit, trebat ce pocekat jos koji mjesec do necije znacajne prednosti...
Kod GOP-ova mislim da je sve rijeseno, ne vjerujem da ce se Romney uspjeti izvuci ispod kisobrana McCaina...

Zvone, sta bi da' da ti je ovo pratit veceras uzivo?
Na Foxu, npr? Bolje od Superbowl-a....
:)

Tko je glasao

Bez brige, imam ja CNN

Bez brige, imam ja CNN :-))))

Još malo pa počinje coverage ....

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. ŠEFovi... ŠEFovanje... država... proračun... od aluzija komentara 0
  2. Lećevica pokazuje budućnost Hrvatske: zemlja staraca, renti i smeća od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Zagrepčani prepoznali „rukopoloženog“ i odbacili ga. Hasanbegović naprema Plenković 2:0 u velikim gradovima Zagrebu i Osijeku od ppetra komentara 6
  4. ako staneš ispred Plenkovića od aluzija komentara 0
  5. Dilema SDP-a: kad momčad loše igra, je li kriv (samo) trener? od Zoran Oštrić komentara 3
  6. Prva očita posljedica izbora u Zagrebu: ukida se ime Trga maršala Tita od Zoran Oštrić komentara 18
  7. iPhone user would like to buy another iPhone od arvin komentara 0
  8. civilizirano živjeti od aluzija komentara 0
  9. ŠEFovi... prije... a što znače... NOVOM ... ŠEFU... od aluzija komentara 0
  10. ŠEFove post-izborne RH milijunaši već ugovaraju od aluzija komentara 0
  11. 100 godina vladavine Beograda nad Hrvatskom, kako izaći iz psihološkog i fizičkog ropstva? od Laganini komentara 23
  12. Proslava Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope à la HDZ-iana od Feniks komentara 3
  13. čovjek bez prihoda ogladni od aluzija komentara 0
  14. POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM od petarbosni4 komentara 24
  15. faraon-izam... i... plenk-izam od aluzija komentara 0
  16. Lokalni izbori u Zagrebu: 1. za Tomaševića, 2. protiv Bandića od Zoran Oštrić komentara 12
  17. Deveti krug (za trg) pakla od Feniks komentara 2
  18. otkaz od aluzija komentara 0
  19. Za ideale ginu budale, pokornima bar nešto kapne od Zoran Oštrić komentara 9
  20. znanstvenici uništavaju bez kažnjavanja od aluzija komentara 0
  21. Nevjerodostojni srušio crvene ćuprijanere od ppetra komentara 6
  22. Nešto o logoru Jasenovac - nažalost, moramo ponavljati od Zoran Oštrić komentara 18
  23. majmun sisavac od aluzija komentara 1
  24. Kolike su globalne zalihe sirove nafte? I koliko je to danas važno? od Zoran Oštrić komentara 8
  25. ...i bit´će to happyending story? od indian komentara 16

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 35

Novi korisnici

  • arvin
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj
  • Zbunj
  • talk500