kratko i jasno

svakako se javi grubišiću

da, jedino pitanje jest KAKO?

http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/divlji-kapitalizam-na-ulicama
Ulični pobunjenici čine ono što čine i svi ostali, samo na drugačiji način - napadnije i vidljivo na ulicama. Thatcherizam je oslobodio s lanca divlje instinkte kapitalizma. Divlji kapitalizam treba biti priveden na suđenje zbog zločina protiv čovječnosti kao i zbog zločina protiv prirode. ….Ali problem je u tome što živimo u društvu gdje je sam kapitalizam postao neobuzdano divlji. Nekultivirani političari varaju na svojim troškovima, nekultivirani bankari posežu u javni novčanik i uzimaju sve, investicijski fondovi, generalni direktori i geniji dioničarstva plivaju svijetom obilja, telekomunikacijske tvrtke i kreditne kartice natovarivaju misteriozne doplate na svačije račune, vlasnici trgovina muljaju s cijenama, a na dnu šešira umjetnici varanja i muljaže vježbaju kartaške igre za put ravno u najviše ešalone korporativnog i političkog svijeta.Politička ekonomija masovne obespravljenosti, grabežljivih praksi do točke dnevne pljačke, osobito siromašnih i ranjivih, priprostih i pravno nezaštićenih, postala je dnevni raspored. Vjeruje li itko da je još moguće naći poštenog kapitalista, iskrenog bankara, poštenog političara, iskrenog trgovca ili iskrenog policijskog zapovjednika? Da, oni postoje. Ali samo kao manjina koju svi drugi smatraju glupim.
Ovdje, na Balkanu ili ako hoćete, rubnim dijelovima Balkana – jer ipak jesmo zemljopisno na tom poluotoku Evrope, kao što smo i pod jakom kulturološkim utjecajem, naročito onim koji je jako primamljiv, na kojem nam uostalom cvjeta turizam - kao egzotičnoj zemlji,
… ali i jasno primamljiv duh na kojem je možda čak i taj tačerizam izrastao, zapravo mi smo bar 20 godina ispred EU po šarmu tog sustavnog duha reketarenja, kao i daleko naprednijih načina nego li ove koje gledamo u zadnje doba po sjevernim dijelovima kontinenta….
naše kulture su se uvijek ispreplitale....na koncu jedan pleter nam je stigao kao prepoznatljiv autohtoni motiv baš iz tog sjevernog "bazena"..... jače uplivavamo u tim eliptičnim strujanjjima nego smo svjesni toga

I sad smo prvi po tome na redu da Evropi pokažemo neki izlazak iz toga ako ga uspijemo naći,
jer ako ne mi, ne znam tko je afirmiraniji u tim svim igrama – Kina donekle, ona je ipak neki drugi poluotok, daleki poluotok začina ali ne i biti …

Ne želim da me se krivo

Ne želim da me se krivo shvati. Štoviše, moj je stav da je svaka dobronamjerna kritika u osnovi podrška ideji, a ne njena opstrukcija. Stoga ću moja zapažanja reći otvoreno i vrlo kratko. Tek toliko da se rasprava fokusira na bitne stvari.

Imam primjedbu na odabir svjetskih stručnjaka, pa makar to bilo na međunarodnom javnom natječaju. U ovoj globalnoj krizi smisla i vrijednosti, vjerovati kojekakvim vucibatinama s vrlo sumnjivim referencama, a vidimo i s katastrofalnim rezultatima, je u najmanju ruku neozbiljno. Prije sam za korištenje vlastitih ljudskih potencijala i tuđe pameti. Naime, naši stručnjaci mogu danas vrlo lako učiti od najboljih na svijetu, a ako se pokaže nužnim, najbolji se mogu angažirati i dobro platiti kao savjetnici. Osim toga, bojim se da bi odabir stranaca bio nemoguć i iz jednog bizarnog razloga: tko bi i na temelju kojih kriterija, nemajući znanja i osobine vrhunskih stručnjaka, vršio odabir?

Kada se zanemari činjenica da nigdje u SUPER ideji nisam vidio odgovor na pitanje ZAŠTO bi se stvari mijenjale, a mislim da je to pitanje prije pitanja KAKO, onda gotovo bode oči činjenica da uz popis lijepih želja nema odgovora ni na pitanje KAKO bi se stvari promijenile. Ili sam možda uranio s tim pitanjem KAKO? Po meni, kada se zna ZAŠTO, KAKO je lako.

Velika je greška vjerovati da su dobronamjernost i poštena motivacija, pa čak i vizija drugačije i bolje Hrvatske, same po sebi dovoljne da se u namjerama uspije. Ništa od toga nije garancija željenog uspjeha. Da jest, tada bi netko drugi, možda čak i danas vladajući, ostvarili istu ideju. Nikome se ne može odreći najbolje namjere, pošten pristup i slično, ali u praksi nastaju problemi. Mnogi nisu svjesni svojih ograničenja, neznanja, nesposobnosti pa i činjenice da stalno recikliraju već odavna iskušane i propale recepte. Nema novih ideja, drugačijih rješenja, pa se sve svodi na ponavljanje i ponavljanje uvijek istih grešaka. I ovdje mi se čini da je riječ isključivo o nekakvim birokratskim tehnikama rješavanja dubokih i trajnih društvenih problema, dok o ključnom potencijalu za izlazak iz krize nema ni riječi.

Nismo u situaciji da metodom pokušaja i pogrešaka gubimo vrijeme. Ukoliko se želimo spasiti iz katastrofalne situacije, ni u kojem slučaju opcija nije 0%, nego 100%. Drugim riječima, hitno moramo odlučiti što i kako i onda to bez ostatka i mogućnosti neuspjeha- ostvariti. Inače smo gotovi. Samo 1% neuspjeha u bilo čemu bi nas koštao nevjerojatno puno.

Hrvatska doslovce uopće nema menadžment u klasičnom smislu, ali to nije naš najveći problem. Lidera nemamo ni za lijek. A greške koje radimo bez lidera se ne mogu nadoknaditi nikakvim, pa čak ni vrhunskim menadžmentom. Nama trebaju vrhunski i karakterni lideri, koji bi vodili ljude i procese, jer menadžeri mogu manje ili više dobro upravljati. Ma ne mogu uspješno voditi. Rješavanjem samo tog problema bili bi u situaciji da s lakoćom riješimo sve probleme. Lideri se ne rađaju. Oni se stvaraju. Duboko sam uvjeren da su naši lideri među nama i potpuno spremni,a sve što je potrebno je motivirati ih da iskoriste priliku i preuzmu odgovornost za sudbinu zemlje. Za nekoga tko je spreman, to nije ni zastrašujuće ni zabrinjavajuće. To su ljudi s karakterom, znanjem i vjerom u vlastite snage, a takvi nikada ne riskiraju. Oni odluče i uspiju. Pa što god to bilo.

Licitirati s nagrađivanjem (ili kažnjavanjem u slučaju neuspjeha) je nepotrebno u ovom trenutku. Previše je toga nedorečeno, neizvjesno i nesigurno, pa priča o novcu jednostavno mora biti doživljena kao manipulacija. Siguran sam da lideri koji nas odluče izvući iz situacije, to ni u kojem slučaju neće uraditi zbog novca ili osobnih interesa. Recimo, bivši član Vlade ( ne znam u kojem svojstvu), Vladimir Ferdelji javno nudi rješenja, u koja toliko vjeruje da je spreman , čini mi se pet godina, raditi na njima besplatno. Ne mislim da je to dobro i prihvatljivo, jer onaj tko nije sposoban pomoći sebi, teško da može pomoći državi ili građanima. Za vrhunske rezultate, zaslužnima mora ići i vrhunska nagrada. Uostalom, imali smo novca za pljačku milijardi i milijardi nečega, a sada bi šedili na spasiocima? Ne bi li to bilo apsurdno i blesavo?

Žao mi je što vidim, kao i u slučaju pokojnog Zdravka Gracina, previše nastojanja, napora i fokusiranosti na SUPER ideju. Ne treba se previše naprezati i stvari shvaćati preozbiljno. Što je više napora, ciljano sve više i brže izmiče. Ne treba se naprezati. Stvari treba shvatiti. Svjesnost puno toga rješava sama od sebe. Svjesnost je isto što i buđenje iz iluzija. Dok nemamo svjesnost, ne shvaćamo da probleme imamo samo zato što spavamo.