pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Honoré de Balzac:
"Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike muhe, a u koju se hvataju male."

Kolega CNN je svojevremeno u izvjesnim krugovima izazvao konsternaciju ovdje objavljujući tajni ugovor o JPP (Javno-privatnom partnerstvu) između države i izvjesnog ORCO-a. Unatoč činjenici da se radilo o javnom poslu države, i to s javnom imovinom, i unatoč obećanjima naših javnih osoba (potpredsjednik Vlade Damir Polančec), ovaj je javni ugovor do danas ostao formalnom „tajnom“. Gledajući stvar s praktične strane time je javno potvrđeno da je CNN-ov ugovor bio istinit.

Više puta smo se mi ovdje, a i hrvatska javnost općenito, vraćali na ovu temu. No javni djelatnici iliti funkcionari (u ime države) i dalje drže ovaj u osnovi javni posao „poslovnom tajnom“, nastavljajući tako jedan očiti „kurvinski posao“, valjda čekajući da će se javnost zamoriti i zaboraviti (pa možda baš zato svaka CNN-ova pojava izaziva nervozu, čak i kad piše o najbenignijim stvarima).

Naš zadatak i dužnost je, koristeći svaku priliku, ustrajavati na održavanju ovih abnormalnosti na površini građanske svijesti. Koliko god se neke stvari skrivale, SH (Sunčani Hvar) je javna kompanija, ono što se kod nas zove d.d. (Dioničko društvo), a u svijetu plc. (Public limited company). Tim kompanijama je po zakonu dužnost javno objavljivati podatke, pogotovo ako se još k tome nalaze na burzi. Jučer sam u mome Inbox našao news-letter „BankaMagazin“-a u kojem se prikazuju temeljni podaci o poslovanju ove JPS -„javno-privatne sramote“.

Treba napomenuti da pravo stanje stvari na Hvaru se može prosuditi posredno (jer se detaljniji podaci naravno dobro čuvaju). Mi u Hrvatskoj imamo tri dobro poznata i u svijetu priznata ekskluzivna turistička branda (uvažavajući sve druge krasote hrvatskog turizma): To su Dubrovnik, Hvar i Opatija. U daljnjem tekstu ću se pozabaviti kolažnim oslikavanjem Dubrovnika i Hvara (jer su mi podaci o Opatiji nepoznanica).

I. HVARSKA VEDUTA

Nasuprot virtualnom svijetu kojeg Vlada oko sebe pokušava održavati, stvarni život ide dalje svojim neumitnom tijekom, pa se do nekih dobro čuvanih „tajni“ lako dolazi posrednim putem. Naime, sve kombinacije Vlade, odnosno određenih potencijalnih vlasničkih aspiranata na vrijednosti i nekretnine Sunčanog Hvara koji se iza te šminkerske fasade kriju (pročitajte ovu podebljanu formulaciju ponovno bar tri puta- jer ju smatram jako važnom za spoznavanje stvarnog stanja stvari) i ORCO-a, tj. navodnog „vlasnika“ SH-a (koji je evidentno ipak samo pokriće za „kurvinsko“ uljepšavanje te fasade), prisustvovanje na Zagrebačkoj burzi je neophodni element za provođenje tog „kurtizanskog“ plana. A kako se na burzu moraju davati izvješća, ma koliko se frizirala, tamo objavljeni podaci neizbježno postaju materijalom kojeg se može uspješno dubinski analizirati.

Kako vijest s burze (odnosno spomenuti news-letter Banka-Magazina) nije predugačka dajem ju u cijelosti (s time da su kurzivi moji):

Sunčani Hvar: Kvartalni gubitak 25,8 milijuna kuna< Hotelska tvrtka Sunčani Hvar u prvom je ovogodišnjem tromjesečju ostvarila gubitak od 25,8 milijuna kuna, objavila je tvrtka na Zagrebačkoj burzi. Ukupni su prihodi tvrtke iznosili 8,2 milijuna kuna, što je za 125,7% više u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Operativni prihodi u prvom tromjesečju ove godine porasli su za 25% i iznose 3,8 mil. kuna.
Povećanje prihoda u ovoj godini značajnije je ima li se na umu da je 80 posto prošlogodišnjeg prihoda u istom razdoblju ostvareno zahvaljujući smještaju radnika koji su radili na obnovi hvarskih hotela, dok je u ovoj godini njihov udio neznatan, pojašnjavaju u tvrtki.
Kako se dodaje, prosječna cijena sobe u ovoj je godini porasla s 26 na 45 eura. Financijski su prihodi prvog tromjesečja iznosili 3,8 mil kuna zahvaljujući tečajnim razlikama postojećih deviznih kredita.
U prvom tromjesečju ove godine nastavljena su daljnja ulaganja u projekte, u ukupnom iznosu od 12 milijuna kuna, od čega se na završetak hotela odnosi 10 milijuna kuna. Ukupni troškovi u ovoj su godini iznosili 29,6 milijuna kuna, što je za 33,9% odnosno 7,5 milijuna kuna više nego u istom razdoblju lani. Najveće povećanje bilježi rast troškova plaća za 2,6 milijuna ili 20% zbog značajnog povećanja plaća u drugom kvartalu prošle godine.
U prošloj je godini Sunčani Hvar zabilježio računovodstveni gubitak u iznosu od 113,8 milijuna kuna. Ukupni su prihodi u 2007. godini porasli za 16,5% u odnosu na prethodnu godinu i iznosili su 92,9 milijuna kuna. Operativni prihodi iznosili su 87,9 mil. kuna, što je predstavljalo porast od 21%. Na povećanje prihoda najviše je utjecao rast prosječne realizirane cijene noćenja.
Sunčani Hvar čini 10 hotela s ukupno 1200 soba, kamp kapaciteta 200 smještajnih jedinica, kavana na gradskoj pijaci, restorani Maestral i Bonj na plaži, koncesija za korištenje tri gradske plaže, te dodatni sadržaji koji upotpunjuju turističku ponudu. Od srpnja 2005 g. kad je tvrtka Orco Property Group ušla u vlasničku strukturu Sunčanog Hvara, u obnavljanje hotela, promociju i unaprjeđenje Društva i ulaganje u kadrove, uloženo je više od 600 milijuna kuna.

Eto, do zla boga sumorne boje hvarske vedute! Oni malo svjetliji tonovi koji se u izvješću „hrabro“ ističu kao "pozitivne tendencije" u 2007 - odnose se ustvari na činjenicu da je 2006 godina kod njih bila skup izuzetno loših rezultata. Da je to doista tako, dokazuju apsolutne brojke koje se u izvješću navode, a koje možemo i trebamo prosuđivati u odnosu na dubrovačke relacije (jer su i sami tzv. „vlasnici i upravljači“ Sunčanog Hvara javno obznanili svoje namjere da se Hvar razvija prema ekskluzivnom turizmu (koji BTW i u samom Dubrovniku najčešće zvuče kao daleki i nerealni cilj).

II. DUBROVAČKI AKVAREL

Kad se gledaju gornje suhoparne brojke Sunčanog Hvara, čovjek možda može imati osjećaj da se tamo ipak nešto događa. No kad pristupimo komparativnim usporedbama, stvari dobivaju posve drugačiju sliku, mnogo jasniju i precizniju - i neugodniju.

Sunčani Hvar spada među (uvjetno ih tako nazvavši) "divovske tvrtke". Takvih ima nekoliko u Istri, a u Dubrovniku su to jedino Babin Kuk (u vlasništvu Dom Fonda) i grupacija JLH (Jadranski Luksuzni Hoteli u vlasništvu Štroka i kompanije). Pa pogledajmo njihove rezultate:

Tablica A. Hoteli Babin Kuk (Dom
Fond) Rezultati 2006 (¹ kolone pod 2. i 3. su u 000)

Po trenutnoj kvaliteti „Hoteli Babin kuk“ realno spadaju u srednju klasu hotela. To je veliki kompleks sastavljen uglavnom od srednjih kategorija (cca 80 % su tri zvjezdice - samo hotel „Dubrovnik President“ je 4 zvjezdice, ali je u tijeku investicija Hotela Plakir od cca 500 soba na 4 zvjezdice). Unatoč manjem broju soba (sadašnjih 1.034 soba ili 2.070 kreveta) u Babinom Kuku su u 2006 godini ostvarili ukupni prihod preko 180 milijuna kuna, odnosno dva puta više od SH u 2007 godini (92,9 milijuna kuna). K tome, Babin kuk je imao 203 dana pune zauzetosti (indeks se dobije dijeljenjem kolone 4, broj noćenja, s kolonom 6 -brojem kreveta - u gornjoj tablici). Prosječnu cijenu (koja se izračunava iz poslovanja tijekom cijele godine) iznosi po noćenju 38 eura (kolona 9), šo znači da je 76 Eura po sobi. Zato hvarskih 45 Eura po sobi izgledaju zaista mizernima.

Rezultate Babinog kuka iz 2007 godine u ovom trenutku nemam, ali bili su nešto bolji (cijene su se povećavale u prosjeku za cca 10 posto), pa možemo slobodno reći da su realno manje vrijedni Hoteli Babinog Kuka u Dubrovniku ostvarivali po sobi dva puta bolju realizaciju nego hoteli Sunčanog Hvara.

Tablica B). Jadranski Luksuzni
Hoteli (Štrok) Rezultati 2006 (¹ kolone pod 2. i 3. su u 000)

Budui da su Sunčani Hvar i ORCO javno obznanili težnju ka elitnoj destinaciji Mediterana (po kvaliteti objekata, cijenama i uvjetima na najvišim razinama - ta samo zato su tamo došli) njihove ukupne rezultate zapravo trebamo uspoređivati s JLH (Jadranskim luksuznim hotelima), tog „uvijek mrskog“ Štroka. Iz gornjih podataka (Tablica iz 2006 godine), u Štrokovim upola manjim kapacitetima (cca 600 soba ili 1.200 kreveta - ali većinom 5 zvjezdica), uz 155 dana prosječne zauzetosti na razini grupacije ostvaren je dvostruko veći ukupni prihod (JLH-ovih 180 milijuna prema 92,9 milijuna SH-a), i to uz 134 Eura prosječne cijene po noćenju (vidi kolonu 9) što znači 268 Eura po sobi. Dakle – JLH 6 puta bolji od SH-a.

III. SUROVI SUPER-REALIZAM

Tako se sve bolje ocrtava realistična slika jednog sumornog projekta, koji predstavlja prvorazrednu podvalu učinjenu hrvatskom narodu (Hvaranima u prvom redu) a provedenom od strane Vlade kroz HFP (u UO HFP-a su uvijek samo ključni ministri koji donose zadnje odluke) .

No, kako su u spomenutoj informaciji s Burze (i iz news-letter Banka-magazina) posebno istaknuto ulaganje kao nekakva izuzetna vrijednost tog JPP (s kojima bi se eto Hvar trebao podignuti na zavidnu mediteransku i svjetsku razinu), zadržimo se na još nekoliko usporednih elemenata između JLH –SH. U burzovnoj informaciji se „ponosno“ ističe da su u SH-u do sada uložili 600 milijuna kuna.

Tablica C: Ulaganja

Sve ovo trteba malo podrobnije objasniti.
*Preuzimanje objekata: Štrok je svaki hotel plaćao pa je Državni proračun imao koristi od njegovih kupovanja. Sunčani Hvar nije platio ništa a ulaganja pretvara u vlasništvo.
** Ulaganje u objekte se odnosi se na obnovu hotela: Štrok je obnovio 3 od svoja 4 objekta, pa mu je ostao samo još hotel Kompas sa 115 soba. Nije mi poznato koliko je SH ukupno obnovio kapaciteta od svojih 1200 soba, pa iznose ulaganja po sobi treba uzeti samo informativno, za cijelu kompaniju.
***Broj raspoloživih soba: kod Štroka je u ovaj prikaz uključen upravo otvoreni Hotel Bellevue, koji nije radio prošle godine pa nije bio uključen u financijske prikaze - ali kroz ono malo vremena što je bio otvoren (prije zatvaranja radi afere 5 zvjezdica) postizao je apsolutno najbolje cijene - i sigurno je da neće umanjivati prosječe cijene na razini grupacije.
**** Iz gore spomenutih podataka, ulaganja po sobi ovdje nisu egzaktan podatak (radi nepoznavanja podatka koliko je SH stvarno obnovio svojih kapaciteta), ali se trebaju tretirati kao opća slika odnosa „vlasnika“ prema „svojoj“ imovini.

Da li Štrok ulaže previše ili ORCO premalo - suptilno je pitanje. No visoke cijene se ne mogu postizati bez značajnijih ulaganja, pa bi se prije svega trebalo, a s obzirom na relativno mala ulaganja po jedinici (sobi), postaviti pitanje kojim to zaista standardima ORCO teži? I nije li prosječna niska cijena koja se tamo postiže ustvari primjerena kvaliteti koja se tamo stvarno realizira, ili su možda više rezultat kompetentnosti vlasnika i managementa koji te objekte vode.

Porijeklo novca za investicije nije naivno pitanje za nacionalnu ekonomiju, a naročito za ukupne odnose u društvu, ali o tome nekom drugom prilikom. To je važan politički problem koji nadilazi sami turistički segment. Zasada, u ovom pregledu mnogo su nam važniji društveni efekti takvih investicija.

Društvena korist od investicija spada u nešto najvažnije, i s tim se sudaramo svako malo u praksi. Ako Hrvatska raspolaže s određenim resursima, i ako ih kroz privatizaciju daje u ruke nekakvim vlasnicima, temeljno pitanje je da li je takav vlasnik društveno odgovoran. Odnosno, da li od takve privatizacije društvo u cjelini ima korist ili ne. Pivatizacija radi privatizacije (trgovine nekretninama) nije ono čemu Hrvatska treba težiti, jer društvo od privatizacija mora imati direktne (punjenje državnih fondova) i indirektne (razvojni zamah i perspektive) koristi .

U slučaju Sunčanoga Hvara ništa od toga nema, i to želim prikazati na dva primjera:

Ako se Sunčani Hvar razvija prema konceptu jeftinijeg turizma - što se kao zaključak nameće iz njihovih rezultata poslovanja i kolčine novca koji se investira (kao što je npr. dubrovački Babin Kuk), s parametrima uspjeha Babinog kuka (dakle uz prosječnu cijena 50 E po noćenju, 210 dana zauzetosti kapaciteta na bazi 1200 soba ili 2.400 kreveta - što za Hvar kao nekada poznatu cjelogodišnju destinaciju nije pretjerano) Sunčani Hvar bi trebao godišnje ostvarivati najmanje 504.000 noćenja, odnosno 25 milijuna Eura godišnjeg prihoda ili 182 milijuna kuna. Oni ostvaruju tek 12 milijuna Eura (ili na 90 milijuna kuna). Razlika od nedostajućih 90 milijuna znači godišnju štetu npr. samo za državni erar najmanje 9 milijuna kuna, a da ne pribrajamo promašaje u zapošljavanje, miliojune manje ubranih doprinosa u državne fondove, milijune manje u turističkoj taksi itd.! Ali- i zastoj u razvoju i plasmanu alternativnih smještajnih kapaciteta i usluga koji znače bolji standard mještana - tj lokalne zajednice.

Ako bi Sunčani Hvar ipak trebao ići ka od njih samih proklamiranoj orijentaciji prema skupom turizmu (koji se u Dubrovniku manje ili više uspješno sprovodi u JLH grupaciji - Štrok), onda bi godišnji ukupni prihod SH-a trebao biti (prema Štrokovim dubrovačkim parametrima: 1.200 soba odnosno 2.400 uz najmanje 170 dana prosječne zauzetosti, dakle cca 410.000 noćenja, i cca 130 eura po noćenju – što ne bi pretjerano bilo za SH zaista profiliran po proklamiranome ORCO-konceptu ) Sunčani Hvar bi trebao godišnje ostvarivati ukupni prihod od cca 53 milijuna eura ili 390 milijuna kuna. Kako su tamo sada tek na 90 milijuna kuna, država i društvo s ORCO-m gube svake godine samo na PDV-u 30 milijuna kuna godišnje, da opet ne ubrajamo milijunski umanjene efekta zapošljavanje, milijune manje ubranih doprinosa u državne fondove, manje milijuna u turističkoj takse itd. I opet treba naravno naglasiti - zastoj u adekvatnom razvoju i plasmanu alternativnih smještajnih kapaciteta i usluga koji znače bolji standard mještana - lokalne zajednice.

Čini se da je krajnje vrijeme da gosp. Polančec u ime Vlade konačno objasni ovaj toliko slavljeni JPP projekt za koji je isključivo odgovorna Vlada - jer samo ona donosi konačne odluke o svakoj privatizaciji (a posebice o ovom u kojem je još i nekakav Partner - ili je primjereniji naziv - ortak u nekakvom fiktivnom Javno privatnom partnerstvu)!

A valjda i zato što tada još proces namirivanja „svih vladinih ljudi“ nije bio okončan.