pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vesni Škare-Ožbolt i Tonću Tadiću!

And to whom to be concerned, as well!

Namjeravao sam napistati komentar na Vesnin post ( Nagradno pitanje - tko laže Damir Polančec ili Jean Francois-Ott? ), ali je narastao do samostalnog napisa, kojeg je bilo šteta ne istaknuti. On predstavlja jedan realistički pogled na tu stalno vruću temu, iz perspektive praktičara.

Vi u politici nađite neku korisnu mjeru.

Možda se zasada više ne bih bio javljao na ovu temu, mada je ona ionako stalno tu, prisiutna (i kako bi mi rekli - "flaša" crveno) jer sam o tome već dosta rekao (pozvao bih se na moja dva prethodna posta koji su još uvijek aktualni Orke-kitovi ubojice i Pobuna pučana ).

Na najnoviji iskorak me je potaknuo moj sugrađanin i prijatelj Niko Bulić, koji je upravo tu na TV i pred mojim očima, hvalio koncept Sunčanog Hvara!? Valjda on kao sada već pretežni "hoMo polliticus" tako mora, budući da je evidentno neko iz vrhova u sve ovo duboko involviran (a on je dovoljno oprezan i lukav, da ne ulazi u nepotrebne okršaje - ta već su ga sjekli po prstima i za manje stvari).

Gdje stvarno postoji problem oko "Sunčanog Hvara".

1. To je definitivno bila klasično namještena prodaja (ma kakav JPP), no bez javnog natječaja i - bez plaćanja. Tako su ga tzv. "vlasnici" uspjeli preuzeti bez novaca za preuzimanje tvrtke, ali samo uz obećanja investiranja. Ako su nešto novca dosada uopće investirali, to je tek na razini onih novaca koje su drugi investitori, u drugim poduzećima, morali platiti da bi uopće dobili hotele, i naravno, uz obećavanja da će ulagati u razvoj (što neki čine a neki ne - i "pojeo vuk magare"). O koliko velikim izgubljenim sredstvima za državni proračun se tu radi, treba samo pogledati koliko je svojevremeno Kompas nudio za preuzimanje Sunčanog Hvara - ali mu nije bilo dozvoljeno).

2. Budući da se Sunčani Hvar preuzeo bez novaca, sada se navodni vlasnici mogu komotno "truditi" da podignu vrijednost destinacije (indirektno investiranjem opet na račun države a u svoje ime). Ono što Niko Bulić javno hvali, predstavlja ustvari jednu veliku opsjenu: Naime, Hvar nema klijentelu za njihove fikcije, tj. previsoko postavljene ciljeve (kao uostalom i Dubrovnik). Zato se na Hvaru opet i ove godine ostvaruju vrlo loši rezultati popunjavanja. Eh sad, (ono što možda ne znate, ali zna svaki turistički praktičar) kad su rezultati loši, onda se svi počmu grabiti za goste, na sve moguće načine, a najviše spuštanjem cijena. Tako umjesto javno objavljenih a visokih, ekskluzivnih, ostvaruju se realno neobično niske prosječne cijene. Tako nastaje već druga šteta za državni proračun: država koja se najprije odrekla svojih proračunskih sredstava (kad je hotele dala besplatno uz lažnu formulu), sada se dodatno mora odricati značajnih poreznih prihoda (jer ovi novi "vlasnici" ništa ne čine da normalno posluju) pa imaju mali promet, a obaranjem cijene dodatno smanjuju porezne osnovice. Gubi i lokalna zajednica prireze, trkse, zaposlenici svoje dohodatke, i mirovinski i zdravstveni fondovi svoje doprinose.

3. Tako imamo apsurdnu situaciju u kojoj umjesto da Ott i kompanija plate nešto što doista ima visoku vrijednost, i da ulažu ako žele s takvim vrijednim resursima upravljati, mi ustvari plaćamo njima, i još im se dodatno pogoduje. Ovakvo "muljanje" i mešetarenje stvara vrlo neposlovnu sliku Hvara, i inicira dubok i dugoročan tržišni poremećaj, pa će normaliziranje turističke tražnje Hvara, i to po realnim cijenama a ne onim priželjkivanima, moći se očekivati tamo negdje daleko, možda tek kad budemo u EU.

4. To i jest bila prava namjera onih koji su kreirali ovu lažnu JPP magiju, (tj. da se bez novca, i uz angažiranje državnih sredstava za vlastite potrebe napravi nešto, bilo što, i da se ubere vrhnje, kad se vrijednost nekretnina poveća. Oni (Ott i kompanija) ni nisu došli tamo na "ostrvo" da razvijaju turizam, nego da mešetare nekretninama. Pa, Ott je specijalista baš za to, ne za hotelijerstvo i turizam. Kakav je stvarno znalac najbolje dokazuje činjenica da je na "ostrvo" za direktora doveo Srbina iz Bosne, što je bila uvreda za sve Dalmatince, a da ne govorimo Hvarane, koji su nekada, sami i bez Otta ili Srbina Lazukića, zaista bili dosegli zvjezdani vrh mediteranskog turizma a sada su svjetlosne godine daleko od toga). No za Otta i Kompaniju je najvažnije je da ovaj ekskluzivni "luksuz" plaća hrvatska država. (Ništa protiv Srba, da se razmijemo, Lazukića su sada oni sami istjerali s Hvara jer su ga, ni kriva ni dužna, proglasili žrtvenim jarcom)

5. Ovo sa Sunčanim Hvarom dakle nije bilo ni JPP, ni normalna privatizacija, nego čisto načisto mešetarenje. Polančec se sam odao, kad je jednom rekao (svojevremeno opravdavajući JPP koncept) da se "nije pogriješilo s Hvarom, jer je u trenutku preuzimanja Hvara vrijednost tvrtke bila minimalna, a danas visoka". Eh, danas je visoka samo zato, što se država odrekla svojih novaca, s kojima su navodni vlasnici (pod imeno ORCO) investirali u neke hotele, ali najviše zato što su vrijednosti zemljišta i objekata porasli sami od sebe, kao i svugdje u Hrvatskoj.

Zato bi bilo umjesno postaviti pitanje: Tko je taj Ott, i tko su stvarni Ott-ovi partneri iz tajnovitih struktura hrvatske države? Jer, iako je navodno iza JPP-a hrvatska država, iako je indirektno ona dala novac za dosadašnja ulaganja, rezultati su vrlo privatizirani (a države nema nigdje).

Možda bi Gotovac mogao znati, ali je, ne slučajno, istraga tajna, a možda i ostane takva, tajanstvena (ukoliko se vlast na sljedećim izborima ne promijeni). Eto, sada i moj prijatelj Niko Bulić razbacuje maglu po Hvaru i okolini. Kako on ipak nije neznalica u turizmu, pročitajmo ga kreativno!