Gotovo je, pobijedili ste, možete napustiti položaje.
Aleksandr I. Solzhenitsyn: Nad ljudima možete imati moć dok god im sve ne uzmete. Međutim, kad čovjeku uzmete sve, više nije u vašoj vlasti.
Ivančić odlično primjećuje: ...jer upravo je metoda najzdravija novost koju donosi blokada hrvatskih sveučilišta. Nije bitno što niste postigli nešto konkretno, bitno je da ste pokazali KAKO.
A sad se odmorite, neka ostali odrade svoje. Ne možete Vi (i ne smijete) nositi i tuđe probleme na leđima. Štafetna palica je sada u rukama ostalih ugroženih skupina, neka sad i oni pokažu hrabrost, neka navuku hlaće na već ozeble, desetljećima gole naprćene guzice, neka pokažu da nisu ovce i da im nije jedina životna svrha - da budu oštrigane!
Johnatan Swift: Nitko nije tako slijep kao oni koji ne žele vidjeti.
Još nešto. Izvinite!
Izvinite što smo Vas nazivali izgubljenom generacijom, mobiTELCIMA. A sami nismo ništa (ili premalo) učinili da Vam pomognemo, da Vam pripremimo teren. Ali svaka Vam čast, snašli ste se i bez nas, starih napornih prdonja. Jer, možemo mi blebetati unedogled, ali samo su djela ona koja odnose pobjedu, samo iz rovova izlaze heroji: Vjerovati je jedna stvar, a činiti druga. Mnogi govore kao more ali su njihovi životi ustajale bare. Vaši životi neće biti ustajale bare, potvrdili ste ovim veličanstvenim i dostojanstvenim činom - da ste KRONIČNO alergični na sve vrste baruština!
I za kraj, poruka od meni najdraže, Ayn Rand: The purpose of morality is to teach you, not to suffer and die, but to enjoy yourself and live.
Enjoy!
Vaš Delgado.
P.S. Persiranje je namjerno.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Ovo što se događa na
Ovo što se događa na Filozofskom fakultetu je primjer anarhije. Anarhija je bezvlađe (bez nekontroliranog nasilja), spontano uspostavljen red a ne nered (podsjetimo, nema pijaće i pušenja unutar zgrade fakulteta), organiziracija bez vanjske prisile, hijerarhija ne postoji (za medije uvijek istupa novo lice s jasno artikuliranim zahtjevima). Ako je studentima uspjelo da se organiziraju na takav način, onda bismo svi trebali na njih biti ponosni. Dvojbeno je je li anarhija utopija ili ne, ali kada bi bila moguća, onda je ona najsavršeniji tip društvenog uređenja. Moje osobno mišljenje je da su studenti uspjeli provesti anarhiju u malom zbog toga što su se okupili oko (pre)uskog cilja (studiranje bez školarina) i zbog toga što se radi o obrazovanoj, civiliziranoj i bistroj populaciji širih pogleda na stvarnost, a ne urlajućoj, podobrazovanoj i bezličnoj masi. Anarhija ne poznaje kompromis između pravde i nepravde, prirodnog i neprirodnog i zato je radikalna. Znanje je jednako sloboda, a sloboda nema cijene. Studenti, svaki kompromis s robovima trulog sistema je poraz vas i vaše dijece. Ne slušajte ih što vam govore o realnosti jer ćete biti robovi kao i oni. Vi budite realni i ostvarite nemoguće.
Lijepo je to tako
Lijepo je to tako zamišljati i upakiravati u smisao utopije, ali je stvarnost nešto sasvim drugo.
Studenti su uistinu pokazali kako treba "posložiti kockice".
Pitanje je bi li oni to mogli napraviti kada bi sami skrbili o svojim egsistencijalnim potrebama?
Moja djeca mogu biti savršeni buntovnici i utopisti sve dok su pod mojim okriljem i ja im svojom blagošću dozvoljavam razvoj njihove osobnosti.
Problem je našeg sistema što nema više studenata i znanstvenika u Saboru. Zapravo je veliki problem što nisu zastupljeni sposobni ljudi kao volonteri. Tada ne bi bilo "kupovanja" podignutih ruku, a u Saboru bi bili uspješni gospodarstvenici i priznati znanstvenici, uglavnom elita koja je to u stvarnosti.
sada imamo neku kvazi elitu koja obitava u nekoj svojoj paralelnoj stvarnosti, samodopadni su i sami sebi postaju svrha i smisao.
sve je to super, ali pitanje
sve je to super, ali pitanje je koliko bi to dugoročno, u nekakvim relanim okvirima funkcioniralo. oni su uspostavili upravu nad zgradom faksa, sve uz poštivanje pravila ponašanja i sl.
ali!
zamislimo da im faks sutra dostavi račun primjerice za struju.
kako bi se to izvelo u toj anarhijskoj ne-strukturiranoj strukturi?
možda sve to izvana lijepo izgleda, ali to nije nešto što je stabilno niti što je ne na duge nego na dulje staze održivo.
griotta, ne kužim što si
griotta,
ne kužim što si htjela pitati. Pa plate struju kako se i inače plaća. Ako slučajno potpisnik neće potpisati virman, smjene ga i postave drugoga. Sad i ja naravno simplificiram, jer mi i nije jasno što si točno htjela reći...
# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja
A sad se odmorite, neka
A sad se odmorite, neka ostali odrade svoje. Ne možete Vi (i ne smijete) nositi i tuđe probleme na leđima. Štafetna palica je sada u rukama ostalih ugroženih skupina, neka sad i oni pokažu hrabrost, neka navuku hlaće na već ozeble, desetljećima gole naprćene guzice, neka pokažu da nisu ovce i da im nije jedina životna svrha - da budu oštrigane!
na žalost, mislim da je ovo preoptimistično napisano. složila bih se s frederikom, nakon obilne gozbe sad su kosti na redu i sve dok ostane i jedna jedina, sumnjam da će se ovo što si gore napisao dogoditi.
ova "recesija" (namjerno ju stavljam pod navodnike) za sada još nije dovoljno gadna ni da se narod probudi i da natjera sebe da nešto učini. no, bit će.
a doista je poražavajuće to što moramo učiti od svoje djece da postoji vrijeme kada se treba reći - dosta!
a doista je poražavajuće
a doista je poražavajuće to što moramo učiti od svoje djece da postoji vrijeme kada se treba reći - dosta!
Ne znam zašto bi bilo poražavajuće učiti od djece/mladih ljudi. Poraženo se mogu osjećati samo oni/one koji/e vjeruju u prevladane hijerarhije po dobi, spolu, bogatstvu itd. (pogotovu u sferi politike su te hijerarhije potpuni anakronizam). Kad sam bila mala mislila sam (kao što i mnoga hipersenzibilna djeca misle) da bi svijet bio puno bolji kad bi odrasli slušali djecu. I danas tako mislim.
Nažalost, kad su odgoj i obrazovanje u pitanju, velika većina staraca ne želi vidjeti da im mladi ljudi svojim ponašanjem najčešće pokazuju i u čemu su bili dobri i u čemu su bili loši. Ako trebamo o sebi kao roditeljima suditi prema onomu što su ovih dana poduzeli studentice i studenti mnogih hrvatskih fakulteta, mislim da moramo biti ponosni i da se ne trebamo bojati za budućnost ove zajednice :-)
nemesis
Ne znam zašto bi bilo
Ne znam zašto bi bilo poražavajuće učiti od djece/mladih ljudi. Poraženo se mogu osjećati samo oni/one koji/e vjeruju u prevladane hijerarhije po dobi, spolu, bogatstvu itd. (pogotovu u sferi politike su te hijerarhije potpuni anakronizam).
poražavajuće je iz razloga što smo mi ti koji smo toj djeci trebalo osigurati puno bolje uvjete, a ne ih pustiti na vjetrometinu u borbu protiv onih, protiv kojih se sami nismo izborili, a nije da nismo mogli. dakle, mi smo neke bitke, koje smo mogli voditi sami, ostavili svojoj djeci da vode. za mene to jeste poražavajuće.
Kad sam bila mala mislila sam (kao što i mnoga hipersenzibilna djeca misle) da bi svijet bio puno bolji kad bi odrasli slušali djecu. I danas tako mislim.
pokušavam zamisliti kako bi to izgledalo. dani bi se sastojali u kupovini slatkiša ili bi bili provedeni po dječjim igraonicama? budimo ozbiljni. još bolje, budimo realni. mladost, sama po sebi, ne predstavlja ništa ukoliko nije odgajana na način da bude misleća, te ukoliko uz tu mladost ne stoji i iskustvo. ne govorimo samo o hrvatskoj, nego o svijetu. ne vidim baš da zemlju vode djeca, a ako je posvuda u svijetu tako, onda valjda postoji neki valjani razlog za to.
Nažalost, kad su odgoj i obrazovanje u pitanju, velika većina staraca ne želi vidjeti da im mladi ljudi svojim ponašanjem najčešće pokazuju i u čemu su bili dobri i u čemu su bili loši.
istina. dapače, to je nešto što se sustavno zanemaruje, a ne bi se smjelo.
Ako trebamo o sebi kao roditeljima suditi prema onomu što su ovih dana poduzeli studentice i studenti mnogih hrvatskih fakulteta, mislim da moramo biti ponosni i da se ne trebamo bojati za budućnost ove zajednice :-)
sa ovim se slažem. možemo biti ponosni na svoj odgoj. ali to ne umanjuje našu krivicu.
diana, koliko sam ja shvatio
diana,
koliko sam ja shvatio nemesis, ona nije htjela reći da se počnemo ponašati kao mala djeca, nego da nam ovi studenti, mladi ali vrlo zreli ljudi, mogu biti uzor u mnogo čemu.
# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja
studenti su posve druga
studenti su posve druga stvar. da je pisala o studentima, odgovorila bih drugačije. no, gore sam citirala, ona je pisala o razmišljanjima malog djeteta. pa otuda i moj odgovor o slatkišima.
(...)ona nije htjela reći
(...)ona nije htjela reći da se počnemo ponašati kao mala djeca,(...)
Da. To je uobičajeni roditeljski spin, kad ih djeca suočavaju s njihovim licemjerjem, nepoštenjem, lažima, nasiljem i nesposobnošću da slušaju bilo koga osim same sebe i svoje lažne autoritete. Mislila sam prije svega na svijest o potrebama djece za mirom, prijateljskim i podržavajućim okruženjem, igrom, slobodom kretanja, druženja i postavljanja pitanja (ZAŠTO?), životom bez straha itd. itd. Sve te potrebe djeca artikuliraju direktno ili indirektno u skladu sa svojom dobi i kad bismo samo odustali od svojih sebičnih prioriteta i naučili slušati i ozbiljno shvaćati što nam to djeca poručuju, svijet bi bio puno sretnije mjesto. Ali odgovor je uvijek isti: što djeca znaju što je pravi život!
nemesis
Da. To je uobičajeni
Da. To je uobičajeni roditeljski spin, kad ih djeca suočavaju s njihovim licemjerjem, nepoštenjem, lažima, nasiljem i nesposobnošću da slušaju bilo koga osim same sebe i svoje lažne autoritete.
moram priznati da mi je ovakav roditeljski spin, o kojem ti pišeš, nepoznat. no, ne negiram ono što si napisala. vjerujem da svatko piše prema svojim iskustvima.
Mislila sam prije svega na svijest o potrebama djece za mirom, prijateljskim i podržavajućim okruženjem, igrom, slobodom kretanja, druženja i postavljanja pitanja (ZAŠTO?), životom bez straha itd. itd. Sve te potrebe djeca artikuliraju direktno ili indirektno u skladu sa svojom dobi i kad bismo samo odustali od svojih sebičnih prioriteta i naučili slušati i ozbiljno shvaćati što nam to djeca poručuju, svijet bi bio puno sretnije mjesto.
da, dobro zvuči. ali, napisala si, citiram
Kad sam bila mala mislila sam (kao što i mnoga hipersenzibilna djeca misle) da bi svijet bio puno bolji kad bi odrasli slušali djecu. I danas tako mislim.
dakle, ne znam na čega si mislila, ali nekako mi je teško povjerovati da si napisala za svoje studentsko vrijeme "kada sam bila mala". što opet dalje znači, da je to bilo tvoje razmišljanje kao malog djeteta, ispravi me ako griješim.
sad, uzimati razmišljanja malog djeteta kao nešto prema čemu bi se u ozbiljnim stvarima trebali ravnati, meni jednostavno ne zvuči ni ozbiljno ni smisleno.
posve je druga stvar to, što mala djeca još nisu suočena sa svim zlima koje život donosi, iz razloga što su roditelji tu da ih od njih štite. pa se samim tim, njihove želje ili njihove poruke odnose na jedan nepostojeći, idealan svijet.
a takvog nema, niti će ga ikada biti. postoje samo nastojanja.
mi možemo i trebamo nastojati svijet učiniti boljim mjestom, prvenstveno baš radi te djece.
pa tako, kad dijete kaže kako želi da nema rata u svijetu, ili da nema gladi, nije to nešto sa čim se roditelj ne slaže. ali je, za razliku od djeteta, svjestan toga da se ne može jednostavno reći "ja to ne želim" i time će stvar biti riješena. nego da je potrebno puno ustupaka, kompromisa i rada da bi se postigao samo dijelić tako nečega.
to je ono iskustvo o kojem pišem, bez kojeg mladost ne ide. ili, ako ide, rijetko kada poluči bilo kakve rezultate.
Ali odgovor je uvijek isti: što djeca znaju što je pravi život!
naravno, taj je odgovor točan. djeca to ne znaju. moramo ih odgajati na način da do te spoznaje dodju, ali pri tome ne smijemo gušiti njihovu osobnost niti njihova razmišljanja, koliko god ponekad bila u suprotnosti sa našima.
Napravio si lijep spijev u
Napravio si lijep spijev u prozi, cure i dečki to zaslužuju, ali se bojim da njihove inicijative ipak još nema tko prihvatiti i nastaviti. Ova vlast i uljuljano ostalo društvojoš nisu spremni sebe izlagati za opće ciljeve dokle god ima još pokoja kost za oglodati.
Napravio si lijep spijev u
Napravio si lijep spijev u prozi, cure i dečki to zaslužuju, ali se bojim da njihove inicijative ipak još nema tko prihvatiti i nastaviti.
Na žalost, to je upravo tako. A sami studenti su ipak preslabi da izguraju čitavu inicijativu do kraja. Nadovezeti će se na ovaj prosvjed onaj 'Bande lopovske', pa profesora, pa nekog trećeg, ali ništa se neće promjeniti dok prosvjede ne zamjene argumentirane rasprave.
Prosvjedi se svode na izvikivanje i ukazivanje onoga što ne valja. To mi svi vidimo, ali udružimo se, spojimo snage i prije bilo kakve akcije smislimo riješenja, alternative za sadašnje stanje. Svaki prosvjed koji se bazira na pljuvanju vladajućih i 'samo' ukazivanju problema osuđen je na propast, pa i protiv ovakve vlade koja ( čini mi se ) ne uživa preveliku potporu naroda.
Ovaj prosvjed studenata maleni je korak ka pametnijem i učinkovitijem načinu iskazivanja nezadovoljstva. Uljudnost, civiliziranost i prilično dobra organizacija dobra su podloga za buduće 'nezadovoljnike', a kada se tim odlikama pridoda i smislen program i riješenja možemo se početi nadati boljem sutra i većem razumijevanju onih koji su na lvasti za probleme nas 'običnih' ljudi....
No, treba biti i optimist -
No, treba biti i optimist - katkad je i onaj mali korak za čovjeka velik za čovječanstvo.
Ja ipak mislim da ništa više neće biti po starome. Mislim da smo uz određena sazrijevanja čak dobili i sutrašnje vođe koji će Hrvatsku voditi korektnijim putnjama ka budućnosti. Ovakve smutnje to obično stvaraju.
Ja ipak mislim da ništa
Ja ipak mislim da ništa više neće biti po starome.
Tko to zna...Po meni se sad najbolje vidi da nam je izgleda bilo kakvo cekanje van EU teski promasaj.Ovakvo ubrzano prekopavanje po Jasenovcu i Bleiburgu pokazuju svu nemoc, zastarijelost, mentalnu, tehnolosku i idejnu propalost aktualnih politicara.
TO je hrpa diletanata koji bez obzira na stanacke dresove jednostavno nisu sposobni za nista drugo nego zivjeti od novca poreznih obveznika ali uz to i prodajuci njihove ( poreznih obveznika) resurse, tvornice i usput njih i njihovu djecu ( i ove studente takodjer) zaduzujuci do krajnjeg maksimuma.Pa tako bi svaka budala znala zivjeti od tudjeg i prodajuci i zaduzujuci druge, ako im se da prilika.
Kog sa malo mozga u glavi u 2009. godini uopce briga za sve te njihove "price iz davnina?!"
Ova generacija zeli vidjeti svoje izglede za zaposljavanje bez podobnosti, veza i put za trazenje vlastite buducnosti. Iste ili barem priblizne izglede kakve imaju i njihovi vrsnjaci u svijetu.
A vani se teme iz 2 ili neposredno nakon 2 svj. rata otvaraju iskljucivo na simpozijima povjesnicara.
Zaposljavanje, obrazovanje, stanovanje, socijalna, ekoloska, energetska i druga tematika su ono sto se ovdje pretpostavlja davno prezvakanima temama.
Što se tiče budučnosti -
Što se tiče budučnosti - EU - tu se slažemo!
No, što se tiče prošlosti, ima ona jedna, koju ne znam baš precizno reproducirati, ali od prilike govori o NUŽNOSTI da se stvari raščiste za bivstvovanja na ovom svijetu...ako baš ne ide, može i na onom, ali sumnjam da će itko tamo bolje proći prešučujući istine koje razaraju duše...
Kad sam krenula na fax,
Kad sam krenula na fax, majka me upozorila da nisam pravi student dok ne padnem ispit. Štreberica po vokaciji, ogluših se na to upozorenje i tako završih fax a da nisam okusila tu magiju...Umalo i ovdje ponovih istu grešku; stoga debe HVALA jer eto ja bar jednu sitnu stvarčicu raščistih za ovog bivstvovanja :-)
Pogrešno je živjeti a
Pogrešno je živjeti a razmišljati stalno o prošlosti, kao što je i pogrešno opterečivati se budućnošću, dok život prolazi mimo nas.
Treba živjeti sada i za sada, jer prošlost nemožemo promijeniti, a za budućnost je upitno; hoće li se uopće dogoditi.
Delgado i ostale moćne i
Delgado i ostale moćne i premoćne internet snage (što se kočoperite kao purani sitnim internet forama)!
Zar nije sramota da im netko nije priskočio u pomoć i osigurao stabilniju web stranicu?
http://www.slobodnifilozofski.bloger.hr/
Nisam primjetio
Nisam primjetio nestabilnost, ali preružan i neergonomski dizajn jesam!
Joj, ko da je to sad
Joj, ko da je to sad bitno.
Ne kužim uopće koju dramu stvarate oko gluposti, pa stranice su sasvim ok.
Jesu li informativne? Jesu.
Služe li svrsi? Da.
I što bi još htjeli? Samo komplicirate jednostavne stvari...
Nestabilnost bi bila problem, ali ja ga isto ne vidim, uvijek su dostupni.
Čak ih niko ne hakerria kao Bandu lopovsku :)
# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja
Komentar sam upisao nakon
Komentar sam upisao nakon što je stranica 5 min bila nestabilna. Poslije toga se je stabilizirala i te nestabilnosti više nije bilo.
Ma krivo sam se u biti
Ma krivo sam se u biti izrazio, one jesu funkcionalne, ali čitljivost je loša. Ok, to ja samo usput, sve ostalo petica. Što se tiče stabilnosti i eventualnih preopterećenja, bloger.hr je dobar izbor.
@ Delgado Još nešto.
@ Delgado
Još nešto. Izvinite!
Izvinite što smo Vas nazivali izgubljenom generacijom, mobiTELCIMA. A sami nismo ništa (ili premalo) učinili da Vam pomognemo, da Vam pripremimo teren.
Ove velike rječi si nekako hrpom fraza bacio u drugi plan
(pa rekoh - nije teško to malo izvući na površinu, da se vidi)
P.S. Oni očito ne misle da su dovoljno napravili i očito im nije teško još raditi oko toga, sada su se već raširili po gradu, mreži i svuda - skupljaju podršku, šire radne rasprave i tribine te komunikaciju, već su vodeći po Evropi i to su evropska gibanja (kada ja pišem da je opet došlo doba da predvodimo gibanj po Evropi svi se skoro pa smiju, a ovo je zbilja)
Nisam ja ništa bacio u
Nisam ja ništa bacio u drugi plan, ali hvala što si to posebno istaknuo.
P.S. Neka samo rade, nemam ja ništa protiv. I ništa se ja tebi ne smijem na vodeće u Evropi jer sam istog mišljenja.
P.P.S I zašt ti mene uvijek negdje guraš? Ja sam već po internetu i po RL politici svašta radio i uradio (nisam baš među onima koji nisu ništa), mogao bi ti sad nešto, ne? A ne druge stalno gurat negdje, prdonjo stari...
# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja