Tagovi

Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.

STRATEŠKI OKVIR ZA RAZVOJ 2006.-2013.

Borislav Škegro, savjetnik premijerke Kosor, dao je intervju Zoranu Šprajcu 6. velja?e u Dnevniku HTV. U tom intervjuu Škegro je posebno naglasio da Hrvatska ima dokumente (programe, programska usmjerenja- op.a.) koje dobrim dijelom ne realizira i u tom pogledu posebno istaknuo «Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.». Vrijedno je stoga podsjetiti se što to Hrvatska u tom segmentu ima, tko je autor tog dokumenta i kako se programske vizije sadržane u tom dokumentu, s obzirom na vremenski odmak od ?etiri godine, ostvaruju.
Ve? i sam naslov ukazuje na ograni?ene dosege dokumenta. Umjesto «Strategija razvoja Hrvatske 2006.-2013.» dokument nosi naslov «Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.». Naslovom autori vjerojatno žele sugerirati da se radi o svojevrsnom konceptu, ali i u tom slu?aju naslov je trebao glasiti «Okvir za strateški razvoj Hrvatske 2006.-2013.».
?esto smo skloni tvrditi kako dokumente imamo, ali ih se ne pridržavamo. Cilj ovog teksta nije da ukaže na tu ?injenicu, premda je istu u našoj stvarnosti mogu?e nebrojeno puta potvrditi. Svrha ovog teksta je da pokaže kako dokument kojeg imamo u svojim temeljnim usmjerenjima i opredjeljenjima ne može predstavljati osnovicu za realizaciju bitnog programiranog cilja – razvoj i zapošljavanje kroz konkurentno gospodarstvo u državi socijalne pravde. Pri tom ne može biti prihvatljiva ni misao da za ispunjenje ovakvog cilja nema prioritetnih ili odabranih gospodarskih subjekata. Upravo suprotno, za ostvarenje ovakvog cilja mora biti prioritetnih gospodarskih subjekata.
U uvodnom dijelu «Strateškog okvira...» navodi se kako tradicionalni razvojni mehanizmi, s državnom administracijom koja identificira razvojne prilike te mjerama usmjerava i vodi gospodarski razvoj, pripadaju prošlosti. Ta temeljna odrednica predmetnog teksta ne samo da je potpuno pogrešna nego je ista dobrim dijelom i uzrok najve?eg broja gospodarskih problema koje hrvatsko društvo danas ima. Taj tradicionalni razvojni mehanizam hrvatska država od osnutka nikad nije prakticirala i zato nije istina da takav pristup pripada prošlosti, barem ne u Hrvatskoj. Ali da bi takav razvojni mehanizam trebao u Hrvatskoj da saživi u budu?nosti više je nego o?igledno. Isti onaj razvojni mehanizam koji je u bivšoj državi stvarao Plivu, Inu, ?uru ?akovi?a, naša brodogradilišta i dr. morat ?e ponovno da postane sastavni dio gospodarske strategije. Temeljno je pitanje danas zašto Hrvatska nema dokument koji bi na strategijskom planu detaljno odgovorio na krucijalno pitanje: Kako dalje? Ako respektabilan razvojni tim državne administracije ne?e identificirati razvojne prilike te adekvatnim mjerama usmjeravati i voditi gospodarski i svekoliki drugi razvoj, tko ?e? Samoreguliraju?e tržište??? Tko može obaviti taj zadatak kada javni sektor zapošljava gotovo 90% svih istraživa?a, izdvaja skoro 90% ukupnih ulaganja u znanost i istraživanje dok, s druge strane, samo 10% prihoda instituta i 6% prihoda fakulteta dolazi od istraživanja za poslovni sektor? Zato država mora biti idejni tvorac i organizator strategije razvoja.
«Strateški okvir...» želi «da se Hrvatska tijekom slijede?ih sedam godina pozicionira kao regionalno središte u proizvodnji usluga, posebno na podru?jima putovanja i turizma, prijevoza, graditeljstva i financijskih usluga. Prilika je to i za daljnje oživljavanje industrijske proizvodnje, ali ne one masovne u kojoj se ne može konkurirati Istoku, nego proizvodnje koja je uklju?ena u mreže multinacionalnih korporacija, koja je utemeljena na visokotehnološkim procesima...». Navedeni stavovi prezentiraju samo «status quo». Prioritet se kao i do sada daje proizvodnji usluga izme?u kojih su ?ak i financijske usluge iako je 94% bankarskog sustava u inozemnim rukama, a uvjet za oživljavanje industrijske proizvodnje je pripadnost multinacionalnim korporacijama, ?ija proizvodnja je utemeljena na visokotehnološkim procesima. Da nije napisano, ne bi se doimalo vjerojatnim. Sve dosadašnje «filozofije» gospodarskog razvoja bazirale su se prioritetno na uslugama jer i dan danas ne mali dio hrvatske ekonomske struke misli da ova zemlja može dobro živjeti od turizma. Iako je prioritetni cilj «Strateškog okvira...» zapošljavanje, isti se odlu?no suprotstavlja «masovnoj» proizvodnji smatraju?i vjerojatno da Hrvatska punu zaposlenost može ostvariti u visokotehnološkim procesima. Pritom je nezamjenjiva uloga izravnih stranih ulaganja, pa tako proizlazi da je proizvodnja poželjna samo ako je strana.
U zemlji koja još uvijek ima razmjerno velik broj nepismenih, a svega 7% visoko obrazovnih kadrova, autor predmetnog teksta poru?uje : «Budimo izvrsni kako bi i drugi prepoznali i vrednovali našu posebnost».
Situacija u kojoj se danas nalazi Hrvatska tek je manjim dijelom rezultat svjetske financijske krize. Ponajviše ona je rezultat strukturne neuskla?enost realnog sektora koja izlaz, zbog potrebnog restrukturiranja, traži u zahtjevnijim investicijskim zahvatima. S tim u vezi autor «Strateškog okvira...» daje okvir u segmentu investiranja:»Investirajmo pažljivo, pametno i bez prevelikih rizika. Veliki investicijski zahvati su sjajni, ali rizici su ogromni. Mala si zemlja ne može priuštiti luksuz za velike pogreške...» O?igledno je da autor «Strateškog okvira...» proizvodne snage zemlje identificira s društvom obrtnika.
Koliko «Strateški okvir...» izlazi iz okvira hrvatske realnosti pokazuju i stavovi vezani za konkurentnost na globalnom tržištu.»Jedna je mogu?nost temeljiti konkurentnost na niskim troškovima rada. Drugi je put koji zagovara ovaj dokument – razvoj utemeljen na znanju i ulaganju u ljude, kako bi se postigla visoka produktivnost i visok standard». Nije jasno zašto bi se Hrvatska npr. me?u ?lanicama Europske unije odrekla jedne od svojih najzna?ajnijih konkurentskih prednosti – cijene rada? Razvoj utemeljen na znanju i ulaganju u ljude podrazumijeva znatno viši obrazovni nivo nacije i duboku ukorijenjenost u društvu pozitivne selekcije kadra.
Autor registrira ?itav niz problema unutar realnog sektora s posljedicama koje iz toga proizlaze, ali ne analizira uzroke niti registrira odgovorne za takva stanja, a pogotovo ne mehanizme pomo?u kojih bi se takvi problemi barem po?eli rješavati. Tako se govori o izostanku izravnih ulaganja u nove izvozne djelatnosti koji je ostavio izvozni sektor bez novih proizvoda i tržišta, o izostanku rasta robnog izvoza koji je rast vanjskog duga u?inio problemati?nim, o izostanku «greenfield» investicija, o problemima u privatizaciji, o sporosti u restrukturiranju, o lošem funkcioniranju tržišta rada i visokih doprinosa na rad, o stopi nezaposlenosti koja je ostala visoka još dugo nakon po?etka tzv. tranzicije. Iako dakle nisu objašnjeni razlozi kao ni vinovnici takvog stanja, a još manje mehanizmi koji bi mijenjali takvo stanje projicirano je da bi Hrvatska ve? od 2010. god. mogla imati stopu nezaposlenosti na razini 9,5%. Poznato je da je Hrvatska u sije?nju ove godine zabilježila stopu nezaposlenosti na nivou 17,6% sa daljnjom tendencijom zna?ajnijeg rasta. Interesantno je napomenuti da je u vrijeme nastanka ovog dokumenta Hrvatska po?etkom 2006. god. imala stopu nezaposlenosti na nivou oko 18%.
Iako autor, kao što je naglašeno, smatra da angažiranje državne administracije oko identifikacije razvojnih prilika te na toj osnovi usmjeravanja i vo?enja zemlje pripada prošlosti, isti autor na drugom mjestu prioritetno «zadužuje» Hrvatsku kako «treba krenuti ususret potencijalnim ulaga?ima jer investicije nisu puka posljedica poreznih olakšica». Tko to treba krenuti ususret potencijalnim ulaga?ima ako ne državna administracija?
Posebno mjesto u predmetnom dokumentu pridaje se procesima privatizacije, naro?ito unutar realnog sektora. Kao i do sada, privatizacija realnog sektora ispostavlja se kao univerzalno rješenje u svim slu?ajevima i u hrvatskom društvu, posebno u stru?nim krugovima, ima status indijske «svete krave». Kao argument «za» uvijek se apostrofira efikasnija alokacija i upotreba ograni?enih resursa ali se nikad, pa ni u ovom dokumentu, ne spominju djelomi?no izmijenjeni motivi poslovanja. Ako je npr. brodogradilište privatno isklju?ivi motiv poslovnog angažiranja je profit. Ako je brodogradilište državno onda je uz pokri?e troškova snažan motiv i zaposlenost i to posebno izvan samog brodogradilišta. Državno brodogradilište ima snažan motiv zaposliti doma?eg isporu?itelja opreme. Privatno brodogradilište nema.
Osvr?u?i se na situaciju s brodogradnjom autor navodi da Hrvatska želi zadržati brodogra?evnu industriju i to zbog toga što je tradicionalno pomorska nacija, a ne zbog toga što bi to bio daljnji udar zna?ajnih razmjera na realni sektor, daljnji udar zna?ajnih razmjera na izvoz, daljnji udar zna?ajnih razmjera na zaposlenost i t.d. Autor tako?er navodi da Hrvatska «treba efikasnu i kompetitivnu brodogra?evnu industriju koja ne?e biti kontinuirani teret poreznim obveznicima», ali ne navodi zašto Hrvatska nema takvu brodogradnju i tko je za to odgovoran. Odgovori na ta pitanja nisu nužna da bi netko bio sankcioniran, ve? nadasve da se sli?ne pogreške u budu?nosti ne bi obnavljale. «U brodogradilištima ?ija situacija zahtijeva mjere restrukturiranja one ?e se provoditi na na?elu – posljednje državne intervencije, s ciljem pripreme za privatizaciju. U skladu s tim potrebno je do kraja 2006./po?etka 2007. privatizirati jedno brodogradilište (Uljanik) i pripremiti još jedno za privatizaciju u 2007./2008. godini, a do 2010. dovršiti privatizaciju svih brodogradilišta. To tako?er zna?i da do 2010. sva hrvatska brodogradilišta trebaju biti sposobna za samostalno i financijski održivo poslovanje bez državnih potpora namijenjenih pokri?u operativnih troškova poslovanja». Treba li naglasiti da niti jedan od navedenih zadataka nije realiziran. Dapa?e situacija s hrvatskom brodogradnjom je kudikamo lošija jer su kumulirani novi gubici za ?iju sanaciju, prema ministru Šukeru, treba dati gotovo 13 mlrd kuna. A je li se moglo o?ekivati nešto drugo? Ne, tisu?u puta, ne! A zašto? Pa zato što se 2006. god., kada je usvojen predmetni dokument, nisu utvrdili ni uzroci ni vinovnici takvog stanja u brodogradnji, zato što nije bilo ni uvjeta za uspostavom takve politi?ke volje kojom ?e brodogradilišta prestati biti praonice novca, a postati respektabilni gospodarski subjekti. Ni jedno restrukturiranje brodogradilišta, osim Uljanika prije, se nije dogodilo, ali se ulažu maksimalni napori da se dogodi (ras)prodaja. Takva privatizacija može privu?i samo spekulativni kapital koji interes može prona?i u atraktivnim prostorima kojima raspolažu brodogradilišta. U isto vrijeme brodogradnja je za hrvatske prilike gospodarska grana od zna?aja najvišeg stupnja jer i u postoje?im nepovoljnim okolnostima ima multiplikativni efekt na ostatak hrvatskog gospodarstva oko 2,8, što zna?i da vrijednost proizvodnje od jedne milijarde US$ u brodogradilištima rezultira ukupnom proizvodnjom u hrvatskom gospodarstvu od 2,8 mlrd US$. U povoljnijim okolnostima hrvatskog gospodarstva taj bi multiplikativni efekt mogao biti osjetno ve?i.
Iz segmenta projekcija potrebno je izdvojiti samo jedan indikator – godišnju stopu rasta BDP. U razdoblju od 2010 do 2013. godine «Strateški okvir...» procijenio je godišnji rast stope BDP od 7,3%. Navedemo li da se i ove godine može o?ekivati pad BDP, nikakvi dodatni komentar vjerojatno nije potreban.
Treba navesti nominalnog autora dokumenta kao i one institucije i pojedince koji su konzultacijama, primjedbama, sugestijama, prijedlozima, stru?nim ocjenama i mišljenjem potpomogli izradu predmetnog dokumenta. Nominalni autor dokumenta je Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU. Od pojedinaca tu su dr. sc. Sandra Švaljek i dr. sc.Željko Lovrin?evi?, oboje s Ekonomskog instituta u Zagrebu koji su sada savjetnici premijerke Jadranke Kosor, zatim prof. dr. sc Branko Gr?i? sa svojim timom Ekonomskog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Ivica Veža s FESB-a – Split ujedno i ?lan Nadzornog odbora Brodosplita i mnogi drugi, a od institucija Ekonomski institut Zagreb, Hrvatska gospodarska komora, Gospodarsko socijalno vije?e, Nacionalno vije?e za konkurentnost, Hrvatska udruga poslodavaca i drugi.
Što na kraju re?i o dokumentu koji je komentiran. Na stranu ?injenica da «Strateški okvir...» vrvi od op?enitih konstatacija koje bi dobrim dijelom mogle biti sastavni dio stru?ne knjige ili udžbenika. Na stranu ?ak i projekcije koje su potpuno promašene ipak jednim dijelom i zbog svjetske financijske krize. Ali kako napraviti «strateški» iskorak temeljen na strateškom dokumentu koji zadržava dogme hrvatske ekonomske misli zbog kojih se mi dobrim dijelom i nalazimo u gospodarski vrlo nezavidnoj situaciji. Koliko još treba pro?i vremena, koliko ljudi mora i nadalje ostajati bez posla da se polazne osnove promijene. Zašto se poduzetni?ka uloga države želi minorizirati do krajnjih granica? Je li razlog leži u ?injenici po kojoj se državna administracija ne zna organizirati i kadrovski ekipirati za tu klju?nu ulogu? Treba li u tome tražiti razloge zbog kojih Hrvatska ni nakon 18 godina postojanja još uvijek nije dobila dobar strateški razvojni program? Zašto se uloga privatizacije fetišizira? Treba li razloge tražiti samo u 45-ogodišnjoj izgradnji socijalizma?
Bilo kako bilo, Hrvatska se gospodarski nalazi u pogibeljnoj situaciji. 580 radnika koji dnevno ostaju bez posla to vrlo zorno pokazuje. Pored «vatrogasnog» tima stru?njaka koji ?e prema potrebi djelovati «ad hoc» zbog uznapredovalih neuskla?enosti hrvatskog gospodarskog sustava, hrvatska državna administracija treba respektabilan interdisciplinaran tim stru?njaka koji ?e najprije konceptualno, a zatim programski definirati strateške pravce razvoja zemlje s vrlo konkretnim mjerama nužnim za realizaciju. Struktura hrvatskog gospodarstva ko?nica je njegovom daljnjem razvoju. Posao vezan za restrukturiranje hrvatskog gospodarstva treba da prepozna sve neuralgi?ne to?ke privredne strukture zemlje te da «pripiše adekvatnu terapiju» s kojom bi u datom vremenu te strukturne neuskla?enosti bile savladane.
Zato gosp. Škegru treba odgovoriti da mi iz ovog podru?ja nemamo dokumenata koji bi za ovu zemlju imali zna?ajniju vrijednost. Dokument kao što je «Strateški okvir...» može poslužiti samo za daljnje «tulumarenje» bespu?ima hrvatske gospodarske i svekolike zbiljnosti.

Komentari

Izvanredno predočen i

Izvanredno predočen i argumentiran dnevnik. Na žalost, tvoje su opaske više nego na mjestu.

Kažem na žalost, jer se pred mnogim ovdje pobrojanim činjenicama zatvaraju oči na najvišem izvršnom nivou a budući da sam imala prilike i iz prve ruke upoznati tu tzv 'la creme de la cream' državne administracije i to u praksi kroz mukotrpno odrađivanje konkretnih projekata - odgovorno tvrdim da je tvoja analiza gotovo besprijekorna.

Ono što je najveći problem - nigdje ne vidim 'vatrogasce dobrovoljce' da stoje u redu s voljom, vizijom i planom akcije. I pitam se hoće li ijedan naprijed istupiti, (dok upravo na vijestima slušam starca - sirotinju koji je već odradio 30-40 godina) kako plače od poniženja u kameru i od stida saginje glavu.

Tko je glasao

Mislim da je nepravedno da

Mislim da je nepravedno da ovaj tekst ima tek jednu ocjenu (minus) i da se tako slabo cita. Vjerujem da je razlog tehnicke prirode - dug i "suh" tekst bez proreda, a ne sadrzaj.

Ja dajem plus, jer je tocno sto autor tvrdi da dokument koji je predstavljen ne moze sluziti kao strateski program razvoja. Ne samo zato sto su okviri koje "crta" preopceniti, nego zato sto nije jasno otkuda su isisani. Jedan takav strateski dokument treba biti kratak, ali svaka recenica u njemu bi trebala biti utemelje na konkretnim analizama za svaki sektor - od demografije, obrazovanja, preko poljoprivrede, idustrije i usluga.

Dakle ovakav opcenit okvir za razvoj je tek jedan kroki, upotrebljiv tek kao podsjetnik sto bi pravi razvojni dokument trebao obraditi.

The Observer

Tko je glasao

Hvala sto si podsjetio na

Hvala sto si podsjetio na ovaj tekst.
Tekst je iznenadujuce dobar.
Medutim puno je lakse nesto popljuvavati nego davati nadu i ohrabrivati.

PS Koliko je kod nas trebalo da se npr strateska odrednica Drustvo znanja popisa?
Dan dva sigurno. Kod nas takve stvari naprosto ne mogu opstati.
Ako je nesto cilj znaci da je to doista tek cilj i da sada nije tako. Kod nas se podrazumijeva da se strateski cilj odmah sad usporeduje sa stupnjem postojecih problema. Tako da se svaki cilj toliko omrzne da se gotovo izopci iz gramatike, a kamoli da netko o tome javno misli.
Hajde danas reci nesto javno u prilog "drustvu znanja", ljudima kao da si bacio crvenu krpu.

Tko je glasao

crnibraco, možda umjesto

crnibraco, možda umjesto 'strateškog okvira' cijelu stvar nazvati 'strateškim poljem'... nekako bi bila otvorenija početna slika koja se nudi. riječi određuju i sadržaj, naročito naslovne riječi... okvir je zatvorena slika, a polje bi bila otvorena, s mogućim promjenama... ovo je tek eto moje primjećivanje i mala sugestija... a možda i malo odmaknuti pasuse da se lakše pročita braco.. eto
lp

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci