Neovisni, ali ne i neutralni

Mrtvaci i penzioneri vuku konce hrvatske politike, mlade snage prodiru u središte stvari. Na već davno otvorene fronte mobiliziraju se nove vojske, stare nisu demobilizirane, brojne u okruženju, vrenja do krčkanja. Smutnja, netko i to mora, apstraktni umjetnici prepraktični, praktičari klize u apstraktne vode. Država je u tom jedan od zanimljivijih medija uspjeha, puna poligona, od "lud zbunjenog" do "dobar dan izvolite". I drugi mediji se drže. Izborne i postizborne bitke teku, one iza već počinju, političke i druge, a najčešće za imovinu.

Strategije uspjeha pred novim izazovima, u fokusu, zahtjevnije nego u evropskom nogometu. Uzori su angloamerički, sve snage domaće, energetika ruska, ambicije azijatske a mjerači njemački. Ključni djelovi strategija su do posljednjeg daha, zaobilaženje, ništa te točke i dodirne točke. Po nekima tu spada i minimalizam, ali to je samo dodirna točka, bitan ali kategorija za sebe, opasan na dodir ko visoki napon. Do posljednjeg daha ne igraju samo njemci, čak su popustili, igraju i naši, upornost profitira i na davno bačenom otpadu. Zaobilaženje je strategijska oštrica i kruna stvari, u vezi dogovora, demagogije i sličnog. Ništa je strategijska završnica. Točke i dodiri su manje vidljivi djelovi, predmet ovog prilično preciznog prikaza. Služe kao orjentiri i za podmetanje nogu, sam uspjeh ih nadilazi ali bez njih ne može.

Strategije sadrže i neke pretpostavke. Prva, uspjeh praktički bez ostatka. Druga, nema alternative uspjehu. Treća, beskrajno je polje za uspjeh. Četvrta, uvjeti za igru skoro pa idealni. Peta, svi za uspjeh nitko protiv. Šesta, na strategiji je glavni teret uspjeha, ostalo skoro da ga nema.

Strategijska točka novac i poneki interesić oko toga se prikazuju u bezbroj varijacija, pa se slabije vide osnove, prekomjerno i dugo hranjeni bikovi. Iskusna pojava novčanog izobilja i nestašice istovremeno opet jača, toliko da je logičan prijedlog - zaigrati masovniji rulet. I onako smo stoljeće u znaku toga ruleta, rulet svuda, guta alternative, pa se nameće ili rulet do kraja ili manje ruleta, sigurnija igra. Strategije oko novca i ponekog interesa oko toga čine svakog pojedinca ključnijim nego ikad. Rast stvari sve više i više podiže ljestvice koje treba preskočiti, to je imperativ pred kojim se i najjači lome. Taj skakač se ruši i kad nemoćni pojedinac puhne, slijedi drugi. Ta sila razdvaja i sijamske blizance a neprijatelje spaja. Ali beskrajno iskustvo s time upućuje i na druge smjerove, u toj točki smo vjetrometina izložena svemu, ali s koje se vidi kretanje vjetra. Na tako izloženom mjestu boli glava i cijena se mjenja, pa tko pravovremeno kupuje i prodaje može zaraditi puno na preprodajama. To podiže apetite, koje ispravljaju trenuci kada i najvještiji gube, pa i sve. Zbog tako beskrajnih neizvjesnosti na vjetrometini stvari, logična strategijska orjentacija na sigurne djelove proizvela je bitke. Dok mi pričamo, bitke za sigurne djelove teku. I daleka budućnost se ugrađuje u bitke, a gdje ne bi bilo šta pri ruci. Prošlost čini udarne toljage. Penzioneri nisu samo dio trgovine nego sofisticirane vojske sadašnjosti i budućnosti. Nose neophodne šifre i oružja kakve udarne generacije ne mogu ni prepoznati, i popratne sitnice (kakvih 80 % imovine, raspoređenih uloga, navike, strast za svježim mesom i povrćem).

Zbog žurbe nema sporazuma pa je neprijatelj nužna strategijska točka uspjeha. Ne možeš uspjeti bez neprijatelja, koji navodno nikad ne miruje ali nije dokazano. Točka neprijatelj je nužna i za druge strategijske djelove, do posljednjeg daha i za zaobilaženje, neprijatelj radi za tvoj uspjeh. U potrazi za njim ne moraš ići daleko, neprijatelja je izobilje. Pitanje je samo kako za svoj uspjeh to iskoristiti, neprijatelja uvučena u igru. Tu su razne strategije uspješno oprobane, a najčešće svim sredstvima do daske, što im je i bolna točka. U svjetskom nogometu sada pobjeđuju nadgandijevske strategije - uspavljivanje neprijatelja, puštanje da beskrajno igra i sam se urušava, poneki kontranapad, rad i beskrajna disciplina. Ovdje smo došli do točke kada izobilje neprijatelja u moru uspjeha urušava bilo kakvu strategiju, neprijatelj ne može izdržati a prijatelj još teže. Zato se i dalje prakticiraju dogovori, omiljena strategijska točka uspjeha, prvenstveno da bi se izigravanjem dogovora potom održala igra. Malo pomažu neke rubne točke kao osobnosti i navike, praksa voli puno toga pretakati u te točke koje nisu nužne. U vezi ovih točki ima nekih naznaka sklonih nešto otvorenijoj igri, međutim to je zasad više slabost, promjena igre ne bi donijela ništa, a i elegantnije je to deklarativno.

Dodiri s minimalizmom. Usklađuješ se sa EU. I sami smo odlučni uvesti malo reda. I kad je prenapuhano, moraš doći bar do nekih minimuma. Negdje ide teže a negdje i lako, jer se stanje podudara i minimum se lako uspostavi, potpiše i krene.
Npr. energetika sa EU. I mi skoro da smo došli do istog kao oni, puno puta dvostruko. Dvostruko povećanje energije iz vlastitih izvora, dvostruko sigurnije i profitabilnije, dvostruko otvaranje tržištu i bolja kontrola, dvostruko bolja zaštita okoliša i dvostruko veće mogućnosti izbora. I to je krenulo. Oni su manje iskusni u takvim izazovima a mi smo preiskusni, u elektrifikaciji smo bili u prvim redovima, već kardeljistički išli iz takve etape u etapu a nabrali smo i razna druga iskustva. Mi smo im ujedno zanimljivi, kako nam to lako ide, kao izvor i tržište energije. Zanimljivi smo i Rusiji, toj energetskoj sili, tu su predsjednici već dogovorili neke stvari. Zanimljivi smo i SAD-u, možda i Kini. Strategija je tu u dodiru sa minimalizmom, koji dodir je osnova stvari. Slično je sa poljoprivredom, tzv. infrastrukturom (bogat rudnik dodira za iduća razdoblja) i rubnim pojavama kao sfera rada, znanja, erotike itd. Npr. srediti malo razna fizička stanja. Svi su za, već s čuđenjem pitaju pa zašto to jednom nije konačno sređeno, uvijek burno krene i potom zatišje, lirski minimalizam, komešanje bez glasa.

Vjetrometina iskusno plovi dalje. Zagreb, Balkan, Evropa i druga kina polako nestaju sa horizonta. Kokošarenje tone u diskreciju. Strategije blago a uporno ulaze u vidokrug i ne miču, oči u oči.