Tagovi

Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza?

Ovaj dnevnik namjenjen je jednako i poklonicima i protivnicima tržišta. Ovim prvima da protrese njihov kristalni dvorac izgradjen na navodno najprirodnijim temeljima logike i morala, a drugima da uvide uzaludnost i beznadnost svog protivljenja tržištu. U tekstu, koji btw. nije moj, nego je (gotovo) prepisan od filozofa Ole Thyssena, profesora na Institutu za management, politiku i filozofiju (Copenhagen Business School), lijepo se iz ptičje perspektive analizira pojam tržišta u najširem smislu, njegova veza s demokracijom i slobodom, te njegova sveprisutnost i implikacije po dobru i po zlu. Najvažniji je zaključak o gabuli u kojoj smo se (zbog tržišta i slobode kojoj stremimo) kao svjetsko društvo našli, i o nepostojanju (barem ne na vidiku) rješenja koja bi Svijet izvukla iz te gabule.

Profesor nas u svom eseju najprije podsjeća da su demokracija i tržišna ekonomija dva temeljna elementa na kojima počiva zapad i da su to njegovi glavni alati kojima se upire modernizirati (tj. popraviti) Svijet. Ali, ako se pogleda malo bolje, to dvoje su lice i naličje istoga.

U tržišnoj ekonomiji radi se o ponudi i potražnji, o uspjehu i fijaskou. Roba se agresivno nudi na tržištu uz nadu i želju da će ju potrošači prihvatiti i kupiti, umjesto one koju nude konkurenti.

Slično je i u politici, operativnom mehanizu demokracije. I tu vlada bespoštedna borba, kada političari nude sebe i svoje stranke. U predizborno vrijeme gledamo njihova nasmijana lica na plakatima obješenim po banderama i slušamo zavodljive pozive da svoj glas damo upravo njima.

Pogleda li se malo bolje, isto to se ponavlja i u drugim područjima života: Umjetnici izlažu svoja djela i nadaju se visokim nakladama i velikom broju posjetitelja. Znanstvenici se nadmeću o teorijama i priznanjima. Sportaši se tuku sve da znoj i krv cure u potocima. Na socijalnim medijima, izlažemo našu privatnost i nadamo se što brojnijim lajkovima.

Takodjer, i u erotskoj sferi vlada borba za najboljim partnerima, a na duhovnom planu se religije bore za udjele na tržištu. Npr. i sam Isus je poticao svoje sljedbenike da idu u Svijet i učine druge narode svojim sljedbenicima. A kada i druge religije pokažu takve ambicije, rat za ljudske duše može započeti, začinjen različitim reklamnim stuntovima, kao npr. onima o vječnom životu ili o 72 djevice.

Moderno društvo je tržišno društvo u radikalnijem obliku nego što se to normalno predmjeva. Postoji mnogo tržišta koja žive i postoje paralelno, zatvorena oko samih sebe ali i modjusobno povezana. To znači da se uspjeh na jednom od tih tržišta može prenijeti i na neka druga, tako da npr. uspješan nogometaš (sport) može postati izuzetno bogat (ekonomija) i uživati u brojnim poželjnim seksualnim partericama (intimnost).

Dakle, tržište je preuzelo sva područja života. Svako od tih tržišta operira svojom posebnom „valutom“, koja predstavlja cilj i trofej te borbe. Nabujali bankovni račun u banci, uvjerljive sportske pobjede, nagrade i medijska pažnja, zvijezda za jednu noć. Čak i uzvišene vrijednosti, koje su u teorji izdignute iznad tržišne kupnje i prodaje, ipak se uvlače u hladne računice o uspjehu i fijaskou.

Ta različita tržišta imaju isti oblik, iako je njihov sadržaj različit. Sportaši, svećenici i poslovni ljudi – svi oni imaju svaki svoje mjere uspjeha i fijaskoa. Svi su oni motivirani na različite načine, ali im je zajedničko to da svi imaju neki motiv – „profit“. „Valuta“ kojm se mjeri uspjeh na nekom od tržišta jednaka je u čitavom Svijetu, što tržište čini jednostavnijim i efikasnijim: danas u cijelom Svijetu vrijede isti ideali moći, bogatstva i ljepote.

U tome svjetlu, može se reći da je liberalizam već pobijedio. Njegov princip o slobodi pobjedio je konzervativni tradicionalizam, socijalistički solidaritet i kršćansko milosrđe. Sveopće okretanje liberalizmu stvorilo je dinamična društva, koja se u beskraj guraju preko vlastitih granica, opsjednuta idejom rasta. Svi su potaknuti da učestvuju u borbi, sve dok tržište ne prožme čitav Svijet.

Glavni tržišni princip je slobodna konkurencija, gdje je krvavi rat zamjenjen civiliziranim ratom za uspjehom. Ali, iako nisu sva sredstva dozvoljena, to je ipak - rat.

Neslaganje u tome ratu počiva na slaganju o tome što je tu vrijedno borbe – bogatsvo i moć. Želiš li žarko pobjedu, moraš hladne glave odvagnuti kako ćeš se najpametnije postaviti. Ai, kada razdvojimo ciljeve i sredstva (što je na tržištu pravilo bez iznimaka), dolazimo na jedan moralni tobogan koji počinje hipokrizijom, nastavlja se lažima i završi cinizmom. Svi znaju da su reklame laži, izborna obećanja su laži, svi se pretvaraju i spletkare. Tu ne vrijedi biti dobar, ako istovremeo nisi i lukav. Iako svi slave „fair play“ princip, još od Machiavellija se zna da mr. Nice Guy u tome ratu nikada ne pobjeđuje.

Tržište je mjesto gdje su svi protiv sviju. Doduše, to ne znači da smo svi aktivni na svim tržištima. Većina nas ima jedno, možda dva omiljena borilišta, npr. familija i karijera. Na svakom od tih tržišta postoje apsolutni pobjednici i gubitnici, ali i jedna skala srednjih položaja, tako da ako i nisi u superligi, možeš biti pravi heroj i na nekom nižem nivou.

Tržište mami bogatstvom, moći i priznanjima. Pa, za koje ste onda vi tržište? O kojem pobjedničkom postolju sanjate? Ali, ako želiš biti nešto, moraš pokazati zašto si u borbi s drugima. Dakle, možemo izabrati prema kojemu bogatstvu ćemo stremiti. Novac, ljubav, vjera? Većina nas odabire pomalo od svega, dok pojedinci žive prema devizi da čistoća srca želi samo jedno. No, ovo posljednje nije samo izraz patološke monomanije, nego i direktan put prema okrutnosti.

Jer tržište jest okrutno mjesto koje predstavlja depersonalirirani okvir oko trijumfa i poraza, i kao takvo predstavlja stabilan okvir oko nestabilnosti. Tržišna društva su postojana, zato što su ugradila nestabilnost u vlastitu nosivu konstrukciju i samim time nisu njome ugrožena. Birači mogu lutati, tehnologije se rađaju i umiru, moda se mijenja i novi umjetnički smjerovi se javljaju i vijore na vjetru promjena, ali tržišna društva opstaju. Zato je Francis Fukuyama tvrdio da smo s demokracijom i tržišnom ekonomijom došli do kraja povijesti. Što se više svijet mijenja, to se više ponavlja.

Sve to ima neke nepredviđene posljedice koje manje ili više jasno vidimo oko sebe:

Ja u središtu.
Pojavom tržišta, pojedinačni učesnik „ja“ dolazi u središte. Borba za uspjehom ponavlja se na mnogo razina. Zemlje se bore protiv zemalja, u svakoj zemlji medjusobno se bore poduzeća i političke stranke, a unutar njih vode se ogorčene borbe o karijeri, gdje se pobjednici kupaju u javnoj slavi, a gubitnici se u potaji grizu.

A svi vole pobjednike. Pobjednikom se može postati ako si jako sposoban ali isto ako si uspješan u odašiljanju pobjedničkih signala. Borba da bi se izgledalo kao pobjednik, jednako je teška kao i sama borba da bi se pobjedilo. To stvara jedan posebni oblik narcisizma, gdje su tzv. „smiling killers“ ovisni kako međusobno tako i o međusobnim neprijateljima. U takvim okolnostima lojalnost je nešto što vrijedi do neke bolje prilike, a suradnici su istovremeno i neprijatelji.

Beskonačni rast.
Tržište živi od toga da stalno nadmašuje samo sebe. Iz perspektive pojednica, to znači da bez obzira koliko je čovjek bogat, to mu nikada nije dosta.To bi se moglo nazvati pohlepom. Ali, interesantno je primjetiti da svaka osvojena pozicija predstavlja platformu za nove mogućnosti.

Na tržištu je čovjek uvijek nezadovoljan, siromašan na sve višim nivoima. Zahtjev za rastom postavlja se na onoj razini koja je dostignuta prošle godine, tako da se rast ubrzava. 1% od 1000 je više nego 9% od 100. S malo manje ambicija može se boriti da se zadrži status quo – tako se konzervativci danas bore da zadrže ono što su njihovi prethodnici jučer propustili spriječiti.

Svjetsko društvo.
Tržište ne poznaje zemljopisne granice. Svijet je postao jedinstveno borilište, tako da se globalizacija razvija na krilima tržišta koje briše nacionalne granice, dok se istovremeno nacije bore za svoj identitet i samodređenje. Ali, u biti, ne postoji suprotnost između svjetskog društva i nacije. Svaka nacija mjeri svoj uspjeh mjerilima koja su joj odredila globalna tržišta: ekonomski rast, politička stabilnost, obrazovanje, blagostanje, zlatne medalje i slično.

Podjela Svijeta na nacije ima još jednu prednost: krize se ne moraju nužno proširiti nekontrolirano. Svaka zemlja može eksperimentirati unutar svojih granica, a druge nacije mogu učiti od njenih uspjeha i neuspjeha. Je li npr. „flexcurity „ dobra ili loša, treba li tunele bojiti jednom ili dvaput, što s cjelodnevnom školom, poreznim olakšicama?

Snagom tržišta živimo u svjetskom društvu. Čak je i ljubav uhvaćena u globalno-tržišnu paukovu mrežu, pa nerijetko nalazimo životne partnere u zemljama daleko od vlatitog zavičaja.

Nejednakost.
U svojem čistom obliku, tržište je rat svakoga protiv sviju. Tomas Hobbs to je odlično izrazio, napišavši da taj rat vodi k životu koji je „usamljen, siromašan, prljav, životinjski i kratak“. Država je civilizirala taj rat, tako da se u njemu ipak radi samo o uspjehu i neuspjehu, a ne o životu i smrti.

Ali, neminovno ostaje činjenica da tržište stvara nejednakost. Sloboda u ishodištu, u konačnici vodi k nejednakosti. Logička je i vječna istina da ne mogu svi biti pobjednici. Tu se nameće neugodan zaključak: želi li se potpuno iskorjeniti nejednakost, mora se „ubiti“ tržište!

Staro vjerovanje po Adamu Smithu, da će tržište spontano dovesti do socijalne harmonije nikad i nije bilo drugo do fantazije. Tržište ne poznaje moral (ili, u najbolju ruku, moral se na tržištu aktivira iz strateških obzira), i kod Adama Smitha siromašni moraju živjeti na egzistencijalnom minimumu kako bi društvo postalo bogato. To se lakonski objašnjava time da samo ta nužna potreba i nagon za preživljavanjem može nekoga motivirati za težak rad, bez obzira na uvjete i plaću.

Ranije je rečeno da su tržište i demokracija dvije stvari iz istog paketa. Ali, ne stoji li tržišna nejednakost u suprotnosti s proklamiranim demokratskim fokusom na jednakost? Odgovor glasi: Samo prividno. Iako smo u demokraciji svi jednaki pred zakonom i svaki glas na izborima se jednako broji bez obzira na naše bogatstvo, ipak, i demokracija uzgaja princip nejednakosti, koji se manifestira na razne načine: Vlada ima veću moć nego oporba, birači predaju svoju moć političarima, a među političarima se vodi borba za utjecajem.

Slično tome, nejednakost leži duboko u modernom principu individualnosti kojega slavimo u demokratskom društvu. Svatko mora biti svoj, različit od drugih. I dok smo solidarni i zato jednaki u smislu zajedničkog, „ja“ sam ja samo zato jer sam različit od drugih. Na tržištu se tu radi o razlikama u smislu više, veće ili bolje – značajniji položaj, više novca ili bolji auto. Identitet predstavlja različitost, a to znači nejednakost.

Tako, usprkos plemenite ideje jednakosti, u stvarnosti se njeguje nejdnakost na svim nivoima. Svijet je prepun ljudi koji njeguju razlike. Srećom, osim što zelimo biti različiti od drugih, istovremeno želimo biti prepoznati,. Tako da kraju i nismo tako različiti jedni od drugih.

Uz beskonačnu rijeku slika i priča o bogatstvu, ljepoti i sreći, tržišnim akterima uspjeva pretvoriti robu u znakove koje koristimo kada hoćemo reći tko smo i što smo. Bez obzira koliko već imaš uvijek možeš imati više, bolje i novije. Očigledno, i naš identitet je čvrsto vezan uz tržište.

I dok su siromašni u vrijeme Adama Smitha živjeli samo za osnovnu prehranu i umirali od rada koji su morali izvršavati da bi preživjeli, suvremena društva blagostanja kompenzirala su nejednakost podizanjem donje granice prihvatljivog siromaštva. Ona nastoje slomiti socijalno nasljeđe, motivirati nemotivirane i svima osigurati dobar život. Sve je to u redu, ali to ne stvara jednakost.

Tu dolazi još jedna interesantna pojava. Dok je blagostanje u početku bilo doživljivano kao kompenzacija za bolest ili nezaposlenost, sustav blagostanja je i sam opostao tržištem, gdje profesionalci nude svoje usluge, a stanovništvo se jagmi da zahvati ponuđeno, pa se trudimo prikazati bolesnima, nezaposlenima ili na drugi način ugroženima i više nego što to zapravo jesmo. Očigledno, kao i svako drugo, niti tržište bolestima i drugim nedostacima blagostanja ne poznaje granice rasta.

Nepredviđene nuspojave.
Kada se neko tržište predaje lovu na svoje omiljeno bogatstvo, ono postaje slijepo na nuspojave koje to proizvodi. Npr., nije namjera tržišta da u lovu na bogatstvo proizvodi siromaštvo. Ali, to se ipak dešava. Također, nije namjera da jagma za bogatstvom stvara ekološke probleme. Ali, i to se dešava.

Tu nastaje jedna opaka dilema. Čvrsto vezano uz tržište, moderno društvo zahtjeva ekonomski rast, kako bi se politička obećanja o zaposlenosti i blagostanju mogla ispuniti, Ali, zemaljska kugla je zatvoreni eko-sistem koji ima jasne granice rasta. Tako se dvije neophodnosti sudaraju: ekonomska neophodnost koja traži rast, i ekološka neophodnost koja zahtjeva stagnaciju ili negativan rast.

U tome sukobu, okoliš je vječiti gubitnik.Pokušaji da se taj konflikt riješi modernom tehnologijom ne uspjevaju, jer je životni standard na zapadnom nivou postao ciljem milijardama ljudi. Ekonomsko tržište prikazuje slike luksuza i onima koji žive u najzabitijim uglovima svijeta, čime tradicionalne skromnosti nestaje. Političari odmah slijede, zato što njihov uspjeh i fijasko ovisi o zadovoljstvu njihovih birača, pa se ekonomija i politika neraskidivo povezuju.

Iako već pola stoljeća slušamo da se nalazimo na rubu ekološke katastrofe, naše ponašanje se nije promjenilo. Ako smo vezali naš identitet uz tržište, vidimo samo gubitak i dosadu u jednom životu bez dinamike, rasta i uzbuđenja. No, problem nije samo u pohlepi i ekstragavantnom luksuzu bogatih, nego i u želji običnih ljudi za malo boljim životom za sebe i za svoju djecu. I ta djeca se odgajaju za „rat“, ispunjavanjem njihovih zahtjeva za elektronikom, modnom odjećom i pretjeranom pažnjom.

Uspros svemu ovome, teško je zamisliti alternativu tržištu. Jednom kada je netko okusio slobodu, teško mu pada ako se mora ograničiti u nekim svojim postupcima. A tržište se doživljava kao sloboda iako ono stvara više gubitnika nego dobitnika, dok se istovremeno intervencije države smatraju prisilom, iako su zakoni po kojima se to odvija demokratski usvojeni. Ali, tržište i država nisu neprijatelji. Oni su neophodni jedno drugome. Države stvaraju tržišta, a tržišta stvaraju države. Država je garancija pravnog poretka koji osigurava pravo vlasništva, uredne odnose i mogućnost planiranja. I Adam Smith je znao da bi se bez države fino društveno tkivo raspalo.

Demokratski san je stvoriti regulirana tržišta, tako da svi mogu pronaći svoje mjesto na društvenoj ljestvici bogatstva, već prema sposobnostima i doprinosu, uz sigurnosnu mrežu za one koji ne mogu ili ne žele u tome učestvovati. Ali, pesimistički zaključujemo da je to fantazija iste vrste kao i fantazija o tržištu u ravnoteži. Jer tržište, vodjeno požudom za više, što i jest genetski kod, bitak i sudbina tržišta, je uvijek u neravnoteži, stvarajući sve ozbiljnije probleme i neželjene efekte, bez obzira na pokušaje njegovog obuzdavanja regulacijama.

Komentari

socijalizam u jugi je gledao

socijalizam u jugi je gledao negativno na privatno poduzetništvo, a blagonaklono na privatnu dokolicu (Županov) koja je stvorila veliki boom sekundarnog stanovanjja (koji je upravo u RH u procesu legalizacije- dok je područje rada precizno BILO regulirano, područje nerada ostalo je u potpunosti neregulirano), sigurno je došlo vrijeme za obrnuto, odnosno za povezivanje ovoga:
u ovoj globalnoj dezorijentiranosti jasnije osmišljati radne i učinkovite odmore od dokolice, kompjuterskih igrica, beskrajnih briga kako otplatiti neotplative kredite.... za sada postoji samo kao turistička ponuda berba grožđa, maslina, arguma, zidanje suhozida .... obzirom da ima sva sila prostora u kojem se može ponuditi i organizirati život u već postojećim praznim naseljima i zaseocima – nuditi kao sasvim suvisli bijeg od svih samostvorenih pritisaka. Mogu uzgajati hranu za sebe i tržište – odnosno neki osnovni povratak drštva prirodi, djeci, kulturi, obrazovanju (negdje se provlači kao tzv Kritični regionalizam). Postoje sve mogućnosti da svaka kuća bude samostalna – proizvodi dovoljno struje, vode, gnojiva, topline..... Možda je taj ljudski dokučiv princip u potpunosti nestao i uzrokuje jedno totalno infantilno društvo nesposobno da samostalno stvara i osmišlja svoj život, jedna hrpa ovisnika o nečem što nije jasno – što je uopće neka ugoda danas, prestiž (u odnosu na koga), za koga brendirana odjeća, za vlastitu djecu se nema vremena....odnosno neki masovni povratak radu i samoodržavanju izazavao bi potpuni kaos na "tržištu", odnosno on bi stvorio normalno tržište, a paralelno bni se imalo vremena za sve

Tko je glasao

jasno da zvučim nesmotreno, ali to jest slijedeće

opći izlaz iz krize je u građanskom (radničkom) dioničkom samoupravljanju (onda nisu svi protiv svih, zajdničko dioničarstvo je interes – možda će neki manje raditi a drugi više) i zagarantiranim osnovnim potrebama (dohodak, stambeni prostor i energenti – tek toliko da nije nezbrinut kad ga ekipa zbog nerada pošalje doma)

Liberalna je doktrina rođena s dva lica i takvom je ostala: s jedne strane gorljiva poruka o slobodi pojedinca samo za građane, bijele posjednike koji čine Herrenvolk, “rasu gospodara” – germanizam koji je ta uvelike anglofona ideologija bez kompleksa usvojila; s druge cinično poricanje ljudskosti ne samo drugih rasa u kolonijama, nego jednako tako i naroda koje se smatralo “barbarima”, kao što su Irci ili američki Indijanci, te mnoštva sluga i radnika u metropolama, slobodno se može reći – velike većine ljudi. Protupovijest liberalizma, nimalo ne niječući njegove dobre strane, otkriva pune razmjere njegova mračnog naličja, koje je prisutno od početka, a liberalna ga hagiografija neprestano skriva. Na primjer (uzmimo jedan detalj od tisuću), kad saznamo da je veliki liberalni filozof John Locke bio dioničar tvrtke Royal African Company, glavne organizatorice trgovine crnim robljem, odjednom su nam jasnije mnoge stvari u našoj modernoj povijesti.
http://lemondediplomatique.hr/liberalizam-ideologija-rase-gospodara/

Bertrand Russell bi rekao:
"Moderne metode proizvodnje su nam dale mogućnost udobnosti i sigurnosti za sve; međutim, mi smo umjesto toga izabrali prezaposlenost za jedne a gladovanje za druge. Dakle, nastavili smo biti jednako energetični kao što smo bili prije strojeva; u ovome smo bili glupi, ali nema razloga biti glup zauvijek."

Tko je glasao

sam da te pitam.. sto se

sam da te pitam.. sto se dogada u tim teorijama kad nitko nema volje za radom a svi zele punu udobnost iznad vrijednosti proizvedenog, tj. mogucnosti drustva?
Nadam se da sam dobro shvatila, ti pricas o svima, o citavom drustvu, dakle svim sposobnim clanovima drustva

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

teorije svi i nitko, ili kako postići ropstvo

(lingvistika je bitna, kako bi se reklo: "u početku bijaše riječ")

upravo obrnuto, ti namećeš svi i nitko i to ne radiš slučajno

Tko je glasao

ok, dakle "tko".. moze i

ok, dakle "tko".. moze i tako, tko je taj koji bi trebao dobrovoljno raditi i omoguciti zivot iznad mogucnosti privredivanja? Tko je onaj koji bi se samo prepustio uzivanju dobrobiti civilizacije?

Ne mora biti svi i nitko, dovoljno bi bilo da mi je objasnis tko je tko i sto kome pripada kao zadaca u drustvu ili kao slobodni odabir? Na koncu mi odgovori sto bi onda bio slobodni odabir a sto zadaca?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

idemo se nastavit npr na jedan Đuro Đaković

ili još živi Kraš, Bobis...
evi kako to zamišlja mali Ivica 3103:

recimo da Kraš nije "kupio" Vidošević, nego je Vidošević kao nastavak dinastije parkiran krajem osamdesetih by mamy&dad tamo da kakti nešto radi. paralelno tamo je i na normalnom natječaju zaposlena Luna (koja je u ovom slučaju završila npr vanjsku trgovinu) .... naravno da je Luna kao realno završeni student i kao ona koja je stvarno prošla na natječaju (to zapravo vidim kao najveći problem - natječaje svih vrsta) kompetentnija u plasiranju Kraša i njegovom izvozu. I Luna i Vidošević, ali i ostali zaposlenici Kraša imaju obavezno podjednako neotuđivih 51% dionica (ako netko ode u penziju pola ostavlja novom zaposleniku, drugu polovicu ima do smrti a onda se vraćaju u Kraš.
Znači Vidošević, kakav jest lep ali nesposoban, ostane lijen i razmažen (kakav je uvijek bio unatoč ambicijama iz ex yu koje su kao masovne i uzrokovale raspad i nisu dopustile daljnji razvoj baš ovakav) - i ekipa shvati da ni po čemu ne zaslužuje dionice, njemu preostaje zagarantirani dohodak i zagarantiranih 30 m2 po članu obitelji stana, nešto KWatat struje, nekoliko kubika vode... mali Vidoševići neće se razvijati u parazite, nego će gledati biti nešto drugo. U svakom slučaju tako bi bilo i sa drugim krimosima kao i sa parazitima - osiguran život, a tržišno nadmetane je za one koji hoće raditi i truditi se da im dionice uspjevaju na tržištu

Tko je glasao

vidi ... hmmm.. ne vidi.. da

vidi ... hmmm.. ne vidi..

da je mali vidosevic sin od starog vidosevica koji je sin od jos starijeg vidosevica koji je zapoceo Kras.. onda bi.. ako je sposoban preuzeo taj kras, ako ne onda bi to napravio njegova brat ili sestra, ili bi deda ili tata, ovisno tko bi tada bio big bos, cekali jos jednu generaciju dok se ne rodi netko sposoban i iz familije.. ako bi pak procijenili krivo i ostavili se nesposobnom sinu Kras bi naprosto propao, to ti je iz one serije> sankcije za djelo, sto je nuznost svakog suvislog drustva ma o cemu se radilo..

postoji jos mnogo varijanti istog, od biranja ovog ili onog sefa ovog ili onog odjela, no onaj cije je to svakako bi i onaj koji donosi odluke i snosi za njih posljedice..
cak i kad ne moze naci adekvatnu i sposobnu "lunu" za odjel vanjske trgovine, jer ju ne zeli platiti ili iz bilo kojeg drugog razloga..

reklo bi se.. lako je tudim po kupinama, to je ionako nacionalni sport ili tek kratki sadrzaj price "kako si je mali ivica zamislio komunizam" gdje sposobni nemaju drugog posla nego raditi da bi hranili sve one koji to ne zele ili nisu zadovoljni placanjem tj poslom koji im po sposobnostima odgovora.. ne moze ta jedna "luna" zaraditi za sve lezilebovice ovog svijeta, a bogme ako je tako bistra i sposobna zasigurno nece svoj zivot i sposobnosti posvetiti hranjenju svih onih drugih s maksimumom svojih mogucnosti.. zasto bi?

ja stvarno ne razumijem tu logiku koja pretpostavlja da bi najpametniji i najsposobniji imali volju raditi da bi drugi mogli zivjeti bez da ku.. maknu... kad bi se cak i dogodilo da neka lista najboljih na to pristane, kladila bih se odmah da je tu listu sastavljao neki "milanovic" ili "cerar", te da ona nikakve veze nema sa onim sto predstavlja..

Onak, prijateljski.. da ti kazem, a znam da znas.. i da si citala pjesmice u djetinjstvu.. Nosim sve torbe a nisam magarac... je poprilicno blesava pjesma cak i kad se radi o djecackoj zanesenosti

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

pariz hilton je opet zaboravila gaćice?

kroz to međunožje transparentno vidimo da li su djedovi imali pažnju prema potomstvu ili ne.

Ovaj drugi djed je na primjer bio vrlo pažljiv i daje nam vrlo razrađen model (Daniel N ovdje pisao pa copypastam):

• obitelj, nasljednici R. Boscha imaju 8% udjela u dobiti i 7% u odlukama;
• zaklada Robert Bosch ima 92% dobiti, ali nema utjecaja na donošenje odluka;
• "vjeće mudraca" Robert Bosch Industrietreuhand KG okuplja stare članove uprave, eminentne ljude iz industrije, zastupnike obitelji i slično, ima presudni utjecaj na poslovne odluke (93%) ali zapravo nikakav udjel u dobiti — samo 0.01%. Recimo, 2004 (podatak s Wikipedije) su dobili samo $7800 dobiti.
Naravno, sve veće kompanije imaju neke svoje zaklade, nagrade, donacije. Ali je R. Bosch otišao do krajnosti — praktično sva zarada koja ne ostaje u firmi (a većina ostaje) ide u dobrotvorne svrhe, od kojih su mnoge i međunarodnog tipa.

http://pollitika.com/robert-bosch-kapitalisticka-neman
http://www.icr.rs/tag/fondacija-robert-bosch/
http://www.bosch-stiftung.de/content/language2/html/38866.asp

Tko je glasao

Hoces luno hoces...

reklo bi se.. lako je tudim po kupinama, to je ionako nacionalni sport ili tek kratki sadrzaj price "kako si je mali ivica zamislio komunizam" gdje sposobni nemaju drugog posla nego raditi da bi hranili sve one koji to ne zele ili nisu zadovoljni placanjem tj poslom koji im po sposobnostima odgovora.. ne moze ta jedna "luna" zaraditi za sve lezilebovice ovog svijeta, a bogme ako je tako bistra i sposobna zasigurno nece svoj zivot i sposobnosti posvetiti hranjenju svih onih drugih s maksimumom svojih mogucnosti.. zasto bi?
vidi samo dva bisera u istom danu:
http://www.tportal.hr/biznis/politika-i-ekonomija/354601/Drzava-zeli-uze...
http://www.tportal.hr/biznis/politika-i-ekonomija/353961/OraH-zeli-natje...

Tko je glasao

neces luno neces.. bar ne ova

neces luno neces..
bar ne ova i ne vise.. sve to je politika kratkog daha koja kao rezultat ima sve manje slucajnih prolaznika kroz stvaralacki zanos ili kako bi to brojcek zvala, "luna" koja ce jeltega, nemajuci drugog posla, hraniti Kras..
stoga, nis od tih ideja, one su samo iluzija u kojoj moraju politicari zivjeti jer ne znaju drugacije, nema tih "luna" koje ce stvoriti nove vrijednosti, naprosto nema ludaka u broju koji bi odgovarao "teorijama" "nove pravednosti".. tu neka sica koja je ostala zaboravljena ili poneka ideja sitne eksproprijacije ili prodaja nacinalnog interesa itd.. itd.. sve to je nebitno.. danasnja politika, zapadna, a posebno ova bezmuda bezukusna politika bantu drzavnih uprava nije vise u mogucnosti stvoriti osjecaj koji bi mogao animirati mnoge da stvaraju vise od potrebnog sebi.. i to se desava.. naprosto se ljudi koji znaju i umiju povlace sa scene, imaju koliko im treba, odlaze ili setaju ili dolaze na neka mjesta gdje zive kako im pase.. a za one neke civilizacijske dosege i ostale "vidosevice" kojima jos nitko nije rekao da se moraju brinuti za sebe.. e jbga.. reci ce im kad tad, zasigurno u trenutku kad im ostane samo za njih na vrhu, a potom piramialno ide spoznaja do vrha.. sve dok ne nestanu svi oni sa svim idejama o "potrebama" koje su samim postojanjem zasluzili ..
a onda idemo ispocetka.. to u nekoj drugoj generaciji, mjestu i vremenu.. (sad ide muzika iz odiseye ili silk road, kitaro)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

naprosto nema ludaka u broju

naprosto nema ludaka u broju koji bi odgovarao "teorijama" "nove pravednosti" grijesis luno ima ih puno. Samo gledaj.
danasnja politika, zapadna, a posebno ova bezmuda bezukusna politika bantu drzavnih uprava nije vise u mogucnosti stvoriti osjecaj koji bi mogao animirati mnoge da stvaraju vise od potrebnog sebi.. i ovdje grijesis, jos kako ima ljudi i jos kako ima slobode. Uvjerili su te u suprotno slatkorjecivo.

Tko je glasao

super ako grijesim.. biti ce

super ako grijesim.. biti ce manje pritiska jer fokus ide njima, bas onima koji zele stvarati da bi svi ostali zivjeli fino, u skladu sa zamislejnim civilizacijskim dosegom.. veselim se sto je tako, drzavne i ine uprave i organizatori imati ce se na koga koncentrirati..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Evo i malo...

spomenutog Pikettyja za na brzaka - http://ideas.ted.com/2014/10/06/thomas-pikettys-capital-in-the-twenty-fi...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

ovo je svježe i životno

UNIŠTAVANjE EKONOMIJA CELIH ZEMALjA
.
Lešinarski fondovi šire glasine i klevete širom privrednog i finansijskog sektora, ali i u stanovništvu, destabilizujući tim privredu. To se može okarakterisati kao finansijski i ekonomski terorizam zato što teroristi nisu samo oni koji podmeću bombe. Postoje i ekonomski teroristi, oni koji uništavaju ekonomije zemalja, uzrokujući u njima nemaštinu, glad i jad. Zato odlučno zahtevamo da se ovaj multilateralni sporazum što pre zaključi. Ne samo za Argentinu već i za ostatak sveta, zato što verujemo da će ekonomski i finansijski balans, koje ugrožava socijalna nejednakosti, postati protivotrov za one koji vrbuju mlade ljude. Zato što ti delovi stanovništva gube nadu i nemaju budućnost, oni se se pridružuju ludačkim pohodima, zbog kojih ćemo kasnije žaliti.
.
Zato sile koje su delegirane u Savetu bezbednosti deluju kao paradoks. Skupština mora da traži dozvolu Saveta da bi primila novog člana. Moramo da oslobodimo skupštinu kao potpuno suverenu, kao i Ujedinjene nacije u kojima će svaki glas biti ravanopravan jer će se tako postići demokratija. Kad demokratija počne da se primenjuje u potpunosti, tad će se nazreti i rešenje. Između pesimizma i optimizma ću uvek izabrati optimizam, ali realni, jer, bez uvida u realnost, ili smo cinični ili naivni.
.
Ne želim da budem ni naivna ni cinična pred vama. Reći ću vam šta u mojoj zemlji mislimo o tim velikim temama, poput reforme bezbednosnih organizacija ili reforme MMF. Godine 2003. izgledalo je preko potrebno da se reformiše MMF. Sad više niko ne želi da reformiše MMF zato što je izgubio glavnu ulogu u rešavanju ključnih problema. Međutim, šef MMF, kao i bivša šefica Ana Kruger, zahteva regulisanje reprogramiranja državnih dugova. Jer, dok god nemamo međunarodni sporazum koji ratifikuje ova skupština, uvek će negde postojati sudija poput gospodina Grise koji će siromašnoj zemlji naturiti kamatu od koje će ona duboko krvariti. Jer oni žele da osujete reprogramiranje državnih dugova, što želi argentinski narod.
.
KAKO SU NASTALI AL KAIDA I TALIBANI
.
I sad pitam kako su Al Kaida i Talibani nastali? Odakle im oružje i novac? Moja zemlja ne proizvodi oružje, ko im ga je onda prodao? Zatim su došli oni koji su podržali Arapsko proleće, za koje se ispostavilo da nije baš proleće, već jesen ili čak zima. Ti ljudi su prešli put od boraca za slobodu do monstruma. Sada su se pretvorili u IDIL, monstruma koji seče ljudima grkljane po televizijama. Ljudi se pitaju kako se to dogodilo, a meni ćete oprostiti što više ne verujem nikom....

http://www.intermagazin.rs/obavezno-procitati-ceo-govor-predsednice-arge...
https://www.youtube.com/watch?v=EyShGogzIn4#t=996

Tko je glasao

Odvratna apologija nasilja

Odvratna apologija nasilja

Tko je glasao

Ole Thyssen je deklarirani

Ole Thyssen je deklarirani marksist, ne možeš od takvih očekivati da uopće razumiju što je to tržište i kako djeluje jer oni to ne razumiju niti ih zanima.

Oni samo znaju da je tu klasna borba, nejednakost i redistribucija viška vrijednosti - čitaj pohlepa za tuđom imovinom.

Sve te ideje koje se javljaju pod krinkom nekakvih "novih ekonomija", marksa-nisu-ispravno-shvaćali demagogije, Pikettyja i njemu sličnih, sve je to samo recikliranje starih kriminalnih ideja onog istog bradatog sociologa Marxa iz 19 st., a koje nam uvijek iznova pokušavaju podvaliti pod "nove ideje"

Stvarno je ta crvena propaganda već naporna... a najgore je to što stalno kritiziraju nekakvo tržište, a država se uvukla u sve pore ekonomije i ne možeš pustiti ni vjetar a da za to ne tražiš dozvolu nekakvog burokrata.

Ma fuj.

Tko je glasao

Dobro, sad kad si na svom

Dobro, sad kad si na svom uzvišenom moralnom sudu kriminalcima proglasio Thyssena i Pikettyja , pa i mene i sve one koje u rezultatima njihovih promišljanja i emprijskih istraživanja sve jasnije vidimo kako zapravo stvari funkcioniraju, lijepo se ispričaj i izađi s konkretnim primjedbama. Ali, molim, bez uopćavanja o navodnoj pohlepi za tuđom imovinom, nemoralu i sličnim parolama.

Izraz je bezgranične arogancije iz pozicije anonimnog blogera uskog horizonta ograničenog s nekoliko pročitanih i napamet naučenih knjiga iz iste kuhinje svoditi Marksa na nivo pogrde, s visoka tvrditi da Thyssen ne razumije tržište i da je Piketty demagog. A što li tek misliš o inteligenciji svih nas ostalih?

Ma fuj, što bi @libzard rekao.

The Observer

Tko je glasao

Marx ni ne zaslužujen išta

Marx ni ne zaslužujen išta osim nivoa pogrde. Zašto bi itko tog lika u 21. stoljeću doživljavao ozbiljno?

Naravno da je Piketty demagog i vrlo opasan.

"Ali, molim, bez uopćavanja o navodnoj pohlepi za tuđom imovinom, nemoralu i sličnim parolama."

Nije to nikakva "navodna" pohlepa i nemoral, nego definicija pohlepe i nemorala.

Tko je glasao

Evo, ode diskusija na Marksa

Evo, ode diskusija na Marksa i Pikettyija, a o samom dnevniku ni riječi. U tekstu ima nekoliko markantnih onelinera, o kojima bi vrijedilo prodiskutirati.

The Observer

Tko je glasao

...

"the greatest enemy of knowledge is not ignorance, it is the illusion of knowledge" - stephen hawking

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Marx ni ne zaslužujen išta

Marx ni ne zaslužujen išta osim nivoa pogrde. Zašto bi itko tog lika u 21. stoljeću doživljavao ozbiljno?

"Nikad nisam dopustio da mi školovanje pokvari obrazovanje." (Mark Twain)

Tko je glasao

Ole Thyssen je deklarirani

Ole Thyssen je deklarirani marksist, ne možeš od takvih očekivati da uopće razumiju što je to tržište i kako djeluje jer oni to ne razumiju niti ih zanima
zašto marksisti ne bi razumjeli što je tržište, kad je Marx više nego dobro razumio funkcioniranje tržišta u kapitalizmu njegovog doba.
Das Kapital i jeste kritička analizi kapitalizma kojemu je Marx bio suvremenik. Bez obzira na proteklo vrijeme dobar dio Marxovog amalitičkog instrumentarija vrijedi i danas - pogledaj kako je suvereno opisao tržišta rada s obzirom na tehnološki napredak:
- tehnološki napredak stvara višak radnih mjesta i rezervnu armiju rada, a rezervna armija rada ruši cijenu rada, i to je u kapitalizmu konstanta od Marxovih vremena do danas. Raste cijena kapitala, raste cijena poduzetništva u obliku porasta cijena dionica i dividendi, raste i cijene monopola kao monopolske rente, samo cijena rada pada i radni dohoci predstavljaju sve manji dio u raspodjeli ukupne novo stvorene vrijednosti.

Vaš je problem što zbog vlastitog ne znanja povezujete Marxa s društvenim sistemom nastalim mnogo godina nakon Marxove smrti, a koji se zove - etatizam, društveni sistem s državnim vlasništvom i centralnim planiranjem.
To što su ideolozi etatizma taj sistem zvali socijalističkim i vješali su na zid Marxove slike, to govore samo to da ni oni, kao ni vi libertarijanci ne znate ništa ni o socijalizmu , ni o Marxu.
Prvo, Marks se nikada nije bavio budućim društvenim sistemima, ako nije bio primoran, a i onda samo na vrlo apstraktnoj ravni bez ulaženja u pravni i institucionalni poredak novog društva.
Drugo, nije koristio pojam socijalizam. Socijalizam je pojam vezan za francuske filozofe i ekonomiste, posebno Prudhona.
Treće, Kapital je analiza kapitalističkog sistema u vrijeme kad je Marx živio, s pozicije suparničkih društvenih klasa, bez ambicija ili pretpostavljanja nečega što bi se danas moglo nazvati državnim kapitalizmom.

Tko je glasao

" vi libertarijanci ne znate

" vi libertarijanci ne znate ništa ni o socijalizmu , ni o Marxu."

Očito ipak bolje nego ti.

Tko je glasao

"zašto marksisti ne bi

"zašto marksisti ne bi razumjeli što je tržište, kad je Marx više nego dobro razumio funkcioniranje tržišta u kapitalizmu njegovog doba."

Ovo dokazuje tvoju ignoraciju. Marx nije razumio praktički ništa, Marx je ismijan i opovrgnut čim je Kapital objavljen. Pa Marxova se cijela teorija temelji na radnoj teoriji vrijednosti.

Dajte, molim vas.

Tko je glasao

???

Bradati sociolog? Jel' to neka fora? Želiš reći da je Srbin? Četnik? Yugonostalgičar?

Tko je glasao

A jel ovaj tvoj komentar

A jel ovaj tvoj komentar traljavi pokušaj skretanja teme na nebitno, rezultat fanatične zaslijepljenosti nebitnim ili kombinacija obojega? :-)

Biti začetnik marksističke ideologije već je monstruozno i pogrdno samo po sebi, pa tako starom bradonji Marxu nema nikakva smisla prišivati ikakve dodatne atribute.

Tko je glasao

Pa nije samo on bil bradonja,

Pa nije samo on bil bradonja, onaj kapitalist koji ga je uzdržaval ja isto bil takav.

Tko je glasao

ahaaa....

.... ono, bradonja, misliš kao recimo Ivan Meštrović? Kao Nikola Šubić Zrinski, jel to?

Tko je glasao

Ne, nego ko Draža.

Ne, nego ko Draža.

Tko je glasao

Dražo, obrij bradu, jer po

Dražo, obrij bradu,
jer po njoj te mnogi znadu,
a pošto si mnogo tražen
od sutra se zoveš - Dražen!

tako nekako, Bora Čorba iz 20 stoljeća

Tko je glasao

??? + 1

Ne ISILovac...

Tko je glasao

Eh, jak ti je argument. Samo

Eh, jak ti je argument. Samo što ne vrijedi izvan "austrijskih" rezervata.

The Observer

Tko je glasao
Tko je glasao

skvikač, naj se ljutiti

ovo nisi ti na slici, to je John Galt

Tko je glasao

možda ima izlaza

da li je slobodno tržište „nadnaravna“ moć jednog Nesttle da kupi izvor vode u Africi i po cijenama "tržišta" tamo ljudima prodaje vodu?
prodavanje muda pod bubrege i naše svesrdno pomaganje toga je ljudska jad i bijeda

možda (samo možda) je izlaz u zagarantiranom osobnom dohotku, zagarantiranim brojem kvadrata po osobi koji se ne mogu niti prdati niti naslijeđivati (ruše se i ponovo grade svakih 30 godina), zagarantiranoj količini vode, struje, plina, megabajta interneta....po osobi
ali takav utopistički pristup možda je garancija opstanka i ovima koji su se natrpali hapačinom. Naprosto trebaju sada jedan dio izdvojiti za to – a to mora biti na globalnoj razini.

Tko je glasao

Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza?

Bojim se da nema, barem što se tiče liberalne demokracije.
Prošli tjedan smo bili svjedoci europskog sloma bivše slovenske premijerke Alenke Bratušek. Na saslušanju u EU parlamentu gđa Bratušek je pokazala zavidno neznanje i nesnalaženje pred zastupnicima i članovima nadležnih odbora. Tim više jer je novi predsjednik Komisije Juncker Sloveniji namijenio ni manje ni više nego koordinaciju europske energetske politike kroz ulogu potpredsjednice Europske komisije gđe Bratušek.
Doduše, u jednoj kratkoj diskusijici na pollitiki mi smo i predvidjeli ovaj debakl, jer je poznato da gđa Bratušek nema pojma o energetici, što je postalo i očigledno kad ju je gospodin Buzek Jerzy, predsjednik komitete za energetiku, sastavio sa parketom.
To bi možda i bio isključivo slovenski problem kad ona ne bi bila potpredsjednica i Hrvatskoj i ostalim članicama E-unije. Ovako je zajednički problem i treba ga rasvjetliti u okviru ovog dnevnika kao stranputicu liberalne demokracije.
U tom smislu nije toliko važno da li ona zna energetiku, energetsku politiku ili zajedničku EU energetsku politiku, mnogo je važnije pitanje kako je jedna ovako nekompetentna i bolesno ambiciozna osoba može uopće postati kandidat za vođenje bilo kojeg resora, a kamoli strateškog.
Kako je moguće da se, unutar institucija liberalne demokracije, jedna osoba praktično s ceste meteorskom brzinom (u samo dvije godine) vine do položaja premijerke jedne demokratske države, i da onda, koristeći položa,j samu sebe kandidira za potpredsjednicu Komisije i to za koordinanciju resora o kojemu nema pojma.
Naravno, ostaje i pitanje kako mandatar komisije ne primjećuje da gđa nema pojma o stvarima za koje se kandidira, ali je ipak baca pred vukove u parlament.

Incident se može tretirati kao iznimka od pravila funkcionalne liberalne demokracije, koji će biti popravljen u drugom krugu nominacije za člana slovenske komisije.
Ali, što se događa? Slovenski premijer Cerar u panici predlaže novu kandidatkinju za članicu europske komisije, nama i Slovencima praktično nepoznatu gospođu Violetu Bulc, novu ministricu bez portfelja u slovenskoj vladi.
Gospođa Bulc ima slijedeće nevjerojatne predkvalifikacije za operativni rad u komisiji:
- na položaju ministrice je bila 14 dana
- tehničke je struke i vlasnica malog poduzeća Vibacom za poslovno savjetovanje
- ima 50 godina
- završila je školu borilačkih vještina

i pazi sada

bavi se šamanizmom i smatra to važnim elementom u ovladavanju poslovnim vještinama

i učiteljica je hodanja po žeravici

jasno, članica je Stranke Mire Cerara

Mislim, da bi zato ovom dnevniku trebalo sugerirati naslov - ne stranputica, nego sumrak liberalne demokracije

uz put, nekim građanima ove zemlje još uvijek treba skrenuti pažnju da i mi imamo vrlo ambicioznih kandidata i kandidatkinja za složene i odgovorne poslove u državi, čije su vrlo mizerne kvalifikacije čak i za jednostavne i rutinske poslove u potpunom raskoraku sa njihovim ambicijama.

Tko je glasao

nije jasno ako je toliko Bratušek ambiciozna

da za onu silnu lovu koju dobije nije uspjela izdvojiti za neke instrukcije iz energetike i za stalno pratećeg prevodioca?
malo joj zastajnuje osnovna logika

a ovaj novi misicizam i iracionalizam (sjećam se i ovdje pokušaja uvođenja nekih jogagurua, smješkali su se sa svakog drugog jumbo plakata) - to je valjda za onaj dio nacionalnog bića koji nije pod kapom nacionalne crkve .... bez misticizma teška je potpuna kontrola

Tko je glasao

Uistinu, kadnidatura gdje.

Uistinu, kadnidatura gdje. Bulc, uz reference koje si naveo, zvuči kao dobar vic. Ali nije vic, nego zbilja.

No, to je samo jedan od primjera korupcije sustava kakvih ima posvuda. Evo, ovih dana danska ministica pravosuđa (soc.dem.) iznenada najavila da se povlači s položaja i prelazi, kao prvi soc-demokrat za direktora interesne organizacije Landbrug & Foedevarer (poljoprivreda i prehrambena industrija) (čitaj: top lobist), jedne od najmoćnijih interesnih organizacija u državi i tvrđave liberalizma. Razlozi? Predosjećaj gubitka slijedećih izbora i - najmanje dvostruka plaća. Za L&F je to pravi scoop, jer su njihovi poljoprivredni članovi, inače ultraliberalisti, opasno zaduženi s 360 mlrd. DKK (u Švicarcima) i velikom broju prijeti bankrot, pa je dobro uz sebe imati nekoga tko je s premjerkom "na ti". To je, naravno poteglo i veću rokadu u Vladi (valjda već petu u posljednjih 2-3 godine), pa je broj ministara koji su kroz vladu prodefilirali (i zaradili ministraske penzije) impozantan.

The Observer

Tko je glasao

No, to je samo jedan od

No, to je samo jedan od primjera korupcije sustava kakvih ima posvuda
Pitanje je sada da li je to primjer korupcije unutar sistema koji inače dobro funkcionira, ili je produkcija diletanata i beskarakternih karijerista normalna posljedica liberalne demokracije?
Ja sam sve više sklon vjerovati da je korupcija sustava posljedica funkcioniranja liberalne demokracije, a razlog tomu je totalna deprofesionalizacija politike. Tržište ne funkcionira. Došlo je do potpunog razmimoilaženja ponude i potražnje političkih usluga.Građani potražuju politiku koju nitko ne nudi, a politika nudi političare koji nikome ne trebaju.

Tko je glasao

Eto, ovdje smo na tragu još

Eto, ovdje smo na tragu još jednog defekta sustava. Ali ja ne bih rekao da se radi o razmimoilaženju političke ponude i potražnje, nego prije o tome da su "kupci" političkih usluga dezorijetirani i lako povodljivi u svojem izboru, a to je posljedica opće površnosti koja vlada na svim nivoima. Politika je pak razotkrivena kao mjesto na kojem uspjevaju oni s najrazvijenijom dozom egoizma i cinizma, a to apsolutno ne znači i najvećim znanjem i sposobnostima. I tako dobijemo ovo što imamo

Ali, Churchill je još davno mudro rekao: Demokracija je nalošiji od svih političkih sustava, osim onih isprobanih

The Observer

Tko je glasao

Bogovi tzv "tržišta" su pospremili čovjeka na policu robe

Sam dnevnik je po temeljnoj naravi portala običan troll zbog ćega ocjena minus, naime samo priznanje doslovnog prenošenja nečijeg pisanja nema samo po sebi ničeg pozitivnog jer prenositelj informacije nije ni jednom rečenicom dao osobni politički stav o temi s kojim bi se moglo ili polemizirati ili mu dati podršku jer je u fazi našeg promišljanja.
Sam uradak anglosaksonskog autora koji se neskriveno priklanja kapitalu i njegovom alatu tržištu jest ništ drugo doli recikliranje i perpetuiranje ideje dominacije temeljem gomilanih resursa kao samo sebi svrhom i ne daje ni jedan parametar ili nadu u bolje i humanije društvo sutra.
Ponavljanje takvih radova i dizanje takvih autora na razinu Nobela jest vjekovna dogma onih 1% koji upravljaju svijetom golom silom i životima milijuna, a čemu je navjerniji dokaz da sadašnja globalna frka oko ebole ima adresu rasadnika u američkoj znanosti pod brojem patenta - US7524829 B2 i tržnog lidera Avi Biopharm.
Toliko o religiji tržišta i njegovom doprinosu razvoja civilizacije...

Tko je glasao

Iz pristojnosti sam jasno

Iz pristojnosti sam jasno napisao da originalni tekst nije moj, ali nigdje nisam napisao da sam doslovno prenio tudji tekst. Da je bilo tako, prinio bih ga kao citat. Ni ti, niti bilo tko drugi tko nije čitao original, ne može znati koji se dijelovi teksta i prilagodbe moje, pa je prigovor o "trolanju" bespredmetan. Još manje ima smisla opravdavati minus time što autor dnevnika nije izrazio svoj politički stav: samom objavom je valjda jasno da se slažem s napisanim u tekstu, a ako treba pojasniti, tu je diskusija i komentari.

Ne radi se nikakvom anglo-saksonskom autoru (to bi valjda trebao automatski biti minus), niti se autor, koji je izvorno marksistički filozof, a danas uvaženi sociolog na tragovima rada čuvenog Niklasa Luhmanna, rodonačelnika europske socijalne teorije, klanja kapitalu, kao što ti u svojoj crno-bijeloj optici vidiš.

Predumišljaj, a i djetinjasta sklonost teorijama zavjere, sprečavaju te da s pažnjom pročitaš napisano i pokušaš razumjeti o čemu se radi.

Argumentirana diskusija o tekstu je dobro došla. Ovakve potpuno neutemeljene i smiješne diskvalifikacije, nisu.

The Observer

Tko je glasao

Ne kudi konja ...

Predumišljaj, a i djetinjasta sklonost teorijama zavjere, sprečavaju te da s pažnjom pročitaš napisano i pokušaš razumjeti o čemu se radi.

Nauči već jednom ne postoje teorije zavjere, zavjera il postoji ili je nema - prosto ko pasulj...

Tko je glasao

Uspješni i Sposobni

jako je teško pisati unutar ogromnog spamanja o tome da je „tržište“ u ovoj vrsti fašizma koji živimo potpuno osigurano (zakonima, naročito onim o javnoj nabavi) onima koji uspješnije i sigurnije peru lovu, odnosno uzimaju od svih da podijele sebi više a i svojima malo manje. Apsolutn o sve političke stranke svoju infrastrukturu baziraju na ovome. Uspješnost (sa velikim U kod Hrvata, a Sposobnost kod Srba npr :)) je već pola stoljeća jedina "politička" karakteristika što se tiče exyu zemalja... najUspješniji i najSposobniji su bili 1991

nije utješno nego obrnuto:

Ili shvatiti grotesknu nesrazmeru izme u uzroka i posledica, čime je započela era imperijalizma, kada su ekonomske teškoće u nekoliko decenija dovele do dubokih promena političkog stanja u celom svetu. Ili čudnu kontradik ciju izmeđ u “realizma” koji cinično proklamuju totalitarni pokreti i njiho vog upadljivog prezrenja prema celokupnom tkivu realnosti. Ili iritirajući nesklad izme đu stvarne moći modernog čoveka (veće nego ikad ranije, to liko velike da srne da prkosi samom postojanju svog univerzuma) i njego ve nemoći da živi u njemu i da shvati smisao sveta koji je uspostavio svo jom snagom.
http://gledista.blog.com/hannah-arendt-totalitarizam-razara-ljudsku-sust...

osobno dokazivanje ( u RH) pojediih potpuno je utopljeno new robovlasničkim sustavom humanitarno uvezenom pod: dajmo 1.600 kn da bismo zaposlili mlade i dugaotrajno nezaposlene, odnosno ovi i bez i sa iskustva rade za 0 kuna:

Naravno da je jako teško ne savijati se pred moćnima, kao što i obanjivanje slabih može biti vrlo udobno. Ne dopadati se posednicima znači odreći se poseda. Raditi bez naknade pod tim okolnostima znači i odreći se rada, a odbiti priznanje od strane moćnih često znači i odreći se priznanja uopšte. Za to je potrebna hrabrost.
http://www.6yka.com/novost/65699/bertolt-brecht-pet-teskoca-u-pisanju-is...

"prirodna" selekcija stalnom proizvodnjom drugih kao modul opstanka "vrste" – možda se ipak čovjek pomaknuo od životinje, možda?

Tko je glasao

stečajna indulgencija

...plus ide Ole Thyssenu..
....iako je ovdje zaboravio razraditi instituciju bankrota...
Liberalno tržište u kojem su neki povlašteni sudionici oslobođeni straha od konzekvenci neuspjeha nije liberalno u izvornom smislu riječi već samo u novogovornom besmislu tog pojma
Deklarativno je temelj zdravlja liberalnih sustava mogućnost i obveza stečaja za sve neuspješne na bilo kojoj ravni tržišne utakmice, bankrot...
Druga je stvar što od konzekvenci svi bježe kao vrag od tamjana, posebno vjerovnici...
...razmaženi "razumjevanjem" javnih službenika koji djelu sudionika serviraju stečajne indulgencije .
A "kapitalizam bez bankrota je kao kršćanstvo bez pakla", ...jedno bez drugoga je samo farsa...
...nema to veze s liberalnim kapitalizmom, nešto drugo je to...

Tko je glasao

Ovaj tekst ledbi u sferama

Ovaj tekst ledbi u sferama visoko iznad institucije bankrota i sličnih trica.

Radi se o pokušaju sociološke, više nego filozofske, a još manje političke analize neraskidivog odnosa tržišta i demokracije, te ključnih grešaka tog sistema, koje nas vode u sve neizvjesniju budućnost.

Tržište je kao vatra - dobar sluga, ali zao gospodar. Pitanje svih pitanja je kako ga kontrolirati a da svi ne izgorimo.

The Observer

Tko je glasao

"... ♪♫ naređujemo vjetru, kiši..."

Pitanje svih pitanja je kako ga kontrolirati a da svi ne izgorimo....možda ti se to ne sviđa, ali nitko živ ne može kontrolirati tržište, samo ga može kontrolirati respekt prema konzekvencama neuspjeha, tj. stečaj.
Oni koji ne moraju respektirati moguću štetu od neuspjeha, oni omnipotentni koje taj neuspjeh ništa ne košta, oni ne trebaju tržište u svom čistom obliku. Oni si utvaraju da ga kontroliraju isto toliko koliko si utvaraju da su nepogrešivi.
...i dok god si misle da kontroliraju taj prirodni elemenat kao što je tržište, mogu griješiti a da ih to ništa osobno ne košta.
Stara je to priča "... ♪♫ naređujemo vjetru, kiši...", koja traje dok ne prestane da traje, pa se ondak, kao upravo sada, svi čude ko pura dreku... da kako i otkud´, a tako je sve bilo pod kontrolom...
a nikome ne pada na pamet da je nešto bilo pogrešno

Tko je glasao

Respekt prema stečaju nije

Respekt prema stečaju nije nikakva ozbiljnija brana od neželjenih efekata ugradjenih design faults u slobodnom liberalnom društvu/tržištu: razarajući egoizam, generiranje nejednakosti do karikaturnih razmjera, težnja za beskonačnim rastom u ograničenom eko-sustavu. Jer, kako je i napisano, zbog nužnosti rasta kao sine qua non samog opstanka, ideja o spontanom harmoničnom tržištu u ravnoteži je obična fantazija.

To je samo primjer gdje sama kontrola stvara uvjete koji neke od tih pojava pogoršavaju, i kao takav ukazuje na složenost situacije.

The Observer

Tko je glasao

...još u prvom komentaru sam

...još u prvom komentaru sam negirao da je ono što ti i Ole Thyssen nazivate liberalnim tržištem to nije. Iz razloga koje sam naveo...
...u drugom, opet, komentaru sam rekao da se tržište ne može efikasno kontrolirati a da ne dođe do distorzije samog tog tržišta...
A sada bih dodao da i ne postoji liberano, niti socijalno, niti konzervativno tržište ili neko ino...ili jest tržište ili nije sa svojim zakonitostima...
...ono liberalno ili socijalno ili konzervativno ili štotigaznam...mogu biti samo društvene politike koje se vode i koje su arbitrarne i o kojima se odlučuje izborom ili koncenzusom ili kako drugačije...a kojima tržište osigurava pogonsko gorivo. Tržište je motor, zasebna kategorija, svaka intervencija ga deformira onako kako se upravo dešava.
Dakle, ne slažem se da je tako kako veliš...ja mislim, a ti se, naravno ne moraš složiti, da upravo ležernost kojom se na svim mogućim tržištima svega mogućeg´ intervenira na sto načina, od bankarskih distorzija proizvodnje novca do arbitrarnih političkih odluka, do običnih malomištanskih spletki iz bilo kojih razloga, ideoloških prilagođavanja svijesti potrebama trenutka...da je uzrok košmara koji vlada ne samo u nas ovdje
...kako god´, presloženo je to da se kontrolira pa još s ideološkim potrebama pravednosti ili već čega.
Ljudi to uspješno ne mogu, čak niti mogu, vidi se, i najveći svijetski nacionalni i politički sustavi.
Da mogu, teklo bi to bez problema, već bi to bilo uspješno...ali ne mogu niti korištenjem najsirovije sile.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci