U političkim i interesnim igrama ima djelomičnih ili potpunih dogovora, dvojnih i trojnih i višestrukih igara, puno nužnog, još više navika izbjegavanja i trpanja problema u skrivene i zamagljene rupe a najviše opasnih namjera, onih koje izazivaju više nego drame. To zbilja čini. Jednostavnosti više nema, kad si mogao derati po komunistima, Tuđmanu, Budiši i Račanu. Bez obzira na sve i sa svim u vezi, opasno je i kada izgleda kao šala, prvo za aktere, kao pirotehničare, a potom i za mnoge druge. HDZ vjerojatno namjerava zadržati vlast, kao i sve stranke i koalicije i novi savezi na lokalnim razinama, koje nisu male. Gotovo sigurno je tako sudeći po plaču svaki puta (npr. u Osijeku). SDP gotovo sigurno ima namjeru preuzeti vlast. Za Čačić/HNS nema sumnje da hoće i za premijera. I Đapić/HSP. I razne navale i opasne kontranamjere (koalicije). I DC i sve redom. Nešto slabije se naziru namjere anonimnih, DSŽ, zeleni, neke možda liste, partizanski bombarderi itd. Ni te namjere ne treba potcjeniti, opasne možda nisu ali bi mogle biti.
A gdje su tek interne borbe i po djelovima i jedinicima.
Da su namjere opasne puno je pokazatelja. Npr. ilustrira da više nitko neće imati pravu priliku se predstaviti, ni HTV ni igdje, čega je odavno bilo. Tvrdi se da ima puno više mogućnosti ali to u zbilji nije tako. Namjere svih se izražavaju u silnim milijardama, pojedine osobe predstavljaju i puno više od toga a gdje ne bi stranke. Nema ništa ispod milijardu. Puno je svega ali ničeg takvoga, a ispod milijardu je oduvijek napravljeno i radi se sve. Otprilike je najmanje 2 milijarde po zastupniku + razno, a ulog i rizik nikakav, samo bitke. A s milijardama je opasno i sve opasnije, što ih više ima više nedostaje, a svi dugo glume i bježe od onoga najkrupnijeg, što slijedi, da umjesto hapanja treba vraćati beskrajne dugove a nitko za svoje dugove ne da ni lipe. Igra s time je zbilja sve opasnija. O tome se vode bitke, iscrpljujuće i opasne bitke, s opasnim namjerama.
Može li tko objasniti zašto ama baš nitko ne nudi ne samo ispod milijardu nego i za manje. A to je ne samo lako nego ne možeš izbjeći. Npr. 10 milijardi manje za obrazovanje uz više za sve i sva što svi nude lako se postiže sa nešto savjeta za investicije ili čak da se samo kaže da je kraj nekoj praksi. Npr. 50 milijardi u 4 godine manje samo za slično na raznim javnim projektima, samo da se kaže da je kraj nekim preseravanjima. Ostalo bolje da se ne spominje. Zašto toga nema? O opasnim namjerama se nedovojbeno radi.
Da bi se mogle kontrolirati opasnosti koje rastu sve više, potrebno je sagledavati izvore. Oni logično rastu, ali i sazrijevaju. Još malo pa će biti kao zrele kruške. Znati će se skoro sve u lipu i lako će biti onda. Zato pažnja treba do tada, još malo, na stranke opasnih namjera i s njima povezane interese, na puno toga, i previše, dok šerif dođe i preuzme.
A šerif što stiže živa je strava, više nego švicarska policija i snage, praktički sve naše i puno stranih snaga, naspram čega je Švicarska zemlja s previše tolerancije.
Dodatak - Nakon pobjede u ratu za nezavisnost, SAD je 17. rujna 1787. usvojio svoj prvi i jedini Ustav kojim je stvorena čvrsta federativna država. Povijesni je kuriozitet da je najviši američki akt do danas ostao nepromijenjen u svojim temeljnim člancima. Dodano mu je tek dvadesetak amandmana, među kojima su najvažniji oni o ravnopravnosti rasa i općem pravu glasa.
Komentari
Svojedobno je netko, davno
Svojedobno je netko, davno nekad (nisam živio ovdje pa nisam siguran) proglasio HDZ - "strankom opasnih namjera". Pa nije pogriješio u kontekstu u kojem je to tada rekao.
Došlo je vrijeme gdje bi
Došlo je vrijeme gdje bi HDZ mogao bez problema vratiti SDP-u pridjev "stranka opasnih namjera", jer SDP je upravo to postao u zadnje vrijeme..
Hrvatska se polako kreće prema EU i NATO, državni administracija se konačno pretvorila u nešto smisleno, a SDP bi razjebo ulogu vlade, reformirao Sabor itd itd.
SDP definitivno predlaže reforme i akcije koje bi sve redom usporile hrvatsku, bez pravog efekta...
Npr, Milanović kaže da je SDP za NATO, a ipak bi raspisao referendum toliko da vide da li se građani s time slažu. Ako se ne bi složili, SDP bi opet bio za NATO (jer nisu rekli kao HSP npr da su protiv NATO-a), samo bi uložili kojih 20-30 milijuna u kampanju da uvjere skeptike da ipak treba u NATO. Onda ne bi raspisali novi refenredum jer ih ustvari ne zanima promjena vlastitog stajališta oko NATO-a, samo bi malo parirali Sanadru u predizbornoj kampanji "mi mislimo da to treba preispitati, mi smo za referendum koji kako god završi mi smo za NATO..."
Ne samo da je SDP postao stranka opasnih namjera, SDP je stranka beskorisnig prijedloga i referenduma...
youtube.com/bijesdrugi
Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen blog
možeš ti sebi misliti što
možeš ti sebi misliti što hoćeš no uz pristupanje EU, pristupanje NATOu je jedna od najvažnijih odluka koje nam predstoje u slijedeće dvije godine i ako za tako nešto ne pitaš narod i ne dobiješ konsenzus oko pitanja onda zašto ćeš to učiniti?
referendum za NATO mora biti održan i puno sam energije voljan utrošiti da se on dogodi
Slažem se da treba održati
Slažem se da treba održati referendum o pristupu u NATO ali mi se ne sviđa činjenica da u krajnjoj liniji nemamo alternative.
Do prije mjesec dana uopće
Do prije mjesec dana uopće nije bilo priče o drugačijem ulasku u NATO osim odlukom političkih dužnosnika. Malo se uslijed izbora zamutilo, i evo sad i Mesić kaže "no ako to javnost traži, može se i to organizirati kad za to dođe vrijeme". Znači da princip podjele odgovornosti s narodom ima smisla.
Alternative se rađaju, možda nisu baš dovoljno primamljive za reći ne na referendumu, ali medijsko suočavanje s problemom ni u kojem slučaju ne može štetiti. Na referendumu ćemo savjesno odabrati NATO kao jedini put ili ćemo savjesno odbiti NATO zbog iskristaliziranog boljeg rješenja za budućnost.
apsolutno imamo, alternativa
apsolutno imamo, alternativa ulasku u NATO je ne ući u NATO
Nećeš glasati za SDP zbog
Nećeš glasati za SDP zbog toga?
youtube.com/bijesdrugi
Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen blog
ulazak ili ne ulazak u NATO
ulazak ili ne ulazak u NATO za mene osobno nije kritično političko pitanje, tj. nije pitanje temeljem kojeg bi odlučio glasati ili ne glasati za određenu stranku
deal breakeri su za mene sasvim druge stvari
ako baš pitaš, ja sam apsolutno protiv ulaska u NATO, loše podnosim vojsku kao takvu i ne vidim niti jednog suvislog razloga zašto bi u NATO ušli
jedini argument koji bi prihvatio za ulazak u NATO je jasni dokaz kako nam je u NATOu jeftinije nego bez njega, no ne vidim kako je to moguće pa stoga ne razmatram tu mogućnost u ovome času
Ali upravo to, da je
Ali upravo to, da je jeftinije, za mene je jedini prihvatljiv argument. Osim toga, neće još dugo biti mira na "brdovitom Balkanu" pa smo unutar NATO-a kao pod kišobranom.
Ne vjerujem ja u tuđe
Ne vjerujem ja u tuđe kišobrane, bolje se skloni pod svoje pa što god imaš jer bi nam oni mogli pomoći kao i prije 17 godina......, a možda i nisam u pravu, ipak radije nebih provjeravao
osobito ako je naš
osobito ako je naš kišobran isti kišobran kao i od naših susjeda?
osobito ako je naš
osobito ako je naš kišobran isti kišobran kao i od naših susjeda?
A da su to svi (DEMOS-i) skužili na vrijeme nebi nas lopovi ni uvalili u g...., već bi se bavili proizvodnjom pijeska, ne ovog što nam u oči bacaju, već onog za beton ili malter..
PS. sad sam naj...
Očito opasnosti vrebaju sa
Očito opasnosti vrebaju sa svih strana. U zadnje doba uočavam i sasvim nove opasnosti, npr. da čovjek ponekad uzalud pokvari raspoloženje, jer sve ipak ide dobro i puno je mogućnosti za još bolje, samo treba izabrati, pa nema zbilja nema razloga nepotrebno kvariti raspoloženje.