Kako se ne bi sramili kad

Kako se ne bi sramili kad unutar samo jedne generacije mnogih vrlo vaznih hrvatskih ljudi imamo primjere takvih obrata da takvi pojedinci rezignirano nestaju sa scene i prelaze u vrtlare, dokolicare i apatride.
Nije to od jucer vec se valja stoljece dva.

Iznad svega je vrijedno

Iznad svega je vrijedno imati objektivan odnos prema svojoj povijesti, bez straha ili predrasuda. Imam odavna u kompjuteru jedan širi tekst o ovakvim stvarima, ali bih ga za ovu priliku trebalo prilagođvati (možda to to izbora učinim jer se na ovom planu trebaju očekivati "ukrštavanja kopalja").

Bosancero ima pravo i podržavam ga , pogotovo zato što je barem po "nicku" plemenitog bosanskog porjekla. Zašto! Pa odgovor bi zasluživalo temeljitiju razradu, ali ovako od prve:

-Sviđa mi se teza da imamo jednu jedinu povijest, onakvu kakva jest, koje se nemamo zašto stidjeti (jer je to ipak samo prošlost koju ne možemo mijenjati), ali iz nje trebamo učiti.

- Ne mislim da je objektivna činjenica da smo izgubili državu 1102, radi više razloga. Pacta Conventa je bila ustvari državni kontunuitet samo sa vezama u osobi kralja/cara. Istina je da je to ipak uvjetna ali ipak samostalnost koja se održala sve do kraja austrougarske monarhije.

- Ono na što se slabo cijeni jest da se hrvatska državnost održavala u Bosni sve do smrti kralja Stjepana, tj. turskog osvajanja a to je još čitavih 350 godina.

- Državnost se i poslije toga održavala u malome Dubrovniku sve do Napoleona, i to vrlo efektno, državotvorno efikasno, i bolje bi i današnjoj Hrvatskoj da je više proučavala tu malu ali ponosnu i samostalnu hrvatsku drćavicu.

- Hrvatska državnost se potom održavala i u Austrougarskoj u osobi bana Jelačića, što svi hrvatski krajevi dobro pamte.

- Hrvatska državnost se obnovila u Banovini Hrvatskoj u okviru Prve Jugoslavije, a uoči drugog svjetskog rata (rat je izvršio pomutnju).

- Hrvatska državnost je postojala i kroz vijeme NDH ma kako to nekome sporno bilo (radi raznih ideološki i osobnih karijerističkih ustupke onog najmoćnijeg dijela - ali su bila ratna vremena).

Hrvatska državnost je postojala i u drugoj Jugoslaviji jer je Republika Hrvatska imala sve oblike države (istina opet uz razne ideološke i osobne karijerističke ustupke).

Ono što je najvažnije, državotvorna misao je preživjela sva ta stoljeća i te promjene, a male neugodne epizode izgledaju iz ovakve perspektive kao kapi u moru povijesti, i sasvim je logično da su bile okrunjene sadašnjim državnim statusom.

Ono što može danas uočiti, narod je očito puno naučio iz svoje vlastite povijesti, ali njegovi današnji formalni zastupnici u vlasti bi često trebali se vratiti u prvi razred osnovne škole radi različitih ideoloških i osobnih karijerističkih ustupkaka.

Postovani gospodine Cerovac.

Postovani gospodine Cerovac. cijenim vas dosadasnji doprinos no cini mi se ovaj natpis nekako zbrkan. Prije svega naslov nema veze sa onim sto pise. No pokusat cu napisati neke svoje opservacije.
Niti jedan narod ne treba se sramiti svoje povijesti niti treba strahovati od svojeg nacionalizma. Iz svoje povijesti trebamo uciti kako i sama povijest kaze jer oni koji ne uce iz svoje povijesti prisiljeni su je ponavljati. U toj povijesti naseg naroda ima i mracnih stranica iz kojih takodjer trebamo uciti i neponavljati ih. Takodjer ima i puno svijetlih trenutaka iz kojih takodjer trebamo uciti.

Na današnji dan je Nikola

Na današnji dan je Nikola Šubić Zrinski provalio sa tri stotine svojih preživjelih ratnika iz tvrđave Siget i u borbi našao smrt. Radije je poginuo nego prekršio zakletvu – riječ koju je dao.A dao ju je Mađarima. :)

Bitka kod Szigetvára bila je bitka između Habsburške monarhije i Otomanskog carstva koju je predvodio vojnik u službi mađarske vojske koji je, eto, bio etnički Hrvat.

Što se tiče Jelačića, nisam siguran koliko je moralno slaviti naviještanje rata bilo kome, posebno ako uzmemo u obzir da je sa svojim trupama ušao u Madžarsku gdje je i poražen i prisljen na potpisivanje sporazuma kod Pákozda.

Opinioiuris

Ja se bojim da ova vlast, ne

Ja se bojim da ova vlast, ne odlući opet nekog napasti. Možda Mađare jer Balatonom konkuriraju našem jadranu :)