pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na današnjoj naslovnici „Jutarnjeg“ dominira naslov o tome kako Bandić već tri mjeseca ima slike na kojima se Šostar zabavlja. Pri dnu naslovnice, malim slovima: U Sisku uzbuna zbog zagađenja.
Sam odnos medija prema ovakvim, ekološkim, temama je vrlo znakovit. U večernjim dnevnicima, novinari su se samo deklarativno dotakli ove teme, odnosno, izvjestili da situacija postoji. I to je, otprilike to.
Mogu biti dva odgovora na pitanje zašto je tome tako:
1. zato jer u Hrvatskoj ama baš nikoga ne zanimaju krucijalni problemi, problemi koje stanovništvu ove države treba riješiti, već je puno atraktivnije baviti se skupljanjem sitnih bodova na općenitim, stoput prežvakanim dnevnopolitičkim igrarijama. Radije ćemo pljuvat po Mačeku, nego rješavati prave probleme;
2. ne postoji sposobna osoba pri vrhu nekog ministarstva (ovaj puta Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva) koja bi imala znanja, ali i muda, suočavati se s ovakvim stvarima.

Mogu prihvatiti da je od obojeg pomalo; niti je velika većina političara u izvršnoj vlasti (posebice u lokalnoj upravi i samoupravi) uopće u mogućnosti percipirati što to znači zaštita okoliša (u Sisku je na vlasti HDZ+HSP, a gradonačelnik prijavljuje rafineriju policiji, umjesto Državnom inspektoratu), što to znači pravna procedura, ili, koje pravne alate taj dotični gradonačelnik, ili neki drugi lokalni šerif, ima na raspolaganju.
I opet, ispada da je Hrvatska, pravno gledano, vrlo dobro uređena što se ove konkretne teme tiče:
Ustav Republike Hrvatske
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Piše između ostaloga, očuvanje prirode i čovjekova okoliša. Malo je „nezgodno“ jedino to što je većina ovih prava spada u takozvana deklarativna prava. Otprilike bi to značilo da prava kao prava postoje, ali neće nužno biti poštivana.

Međutim, postoji u Ustavu još jedan članak:
Članak 50.
Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno oganičiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Well, insert ANY corporation, beat that if you can!

U svakom slučaju, sve ono što bi se moglo podvući pod zajednički nazivnik deklarativnih prava, povlači za sobom potrebu znanja koje nadilazi političke demagogije i floskule i bojim se da jednostavno nije način skupljanja dnevnopolitičkih bodova.

Odgovor broj 2 povlači za sobom zaključak da se državljani Hrvatske ne mogu oslanjati na svoje institucije da ih brane. To samo po sebi ne bi bilo uopće strašno da u Hrvatskoj postoje razvijene institucije civilnog društva, ili, kako se to popularno naziva, udruge. NVO-i, nevladine organizacije, trebale bi upravo u uvakvim slučajevima pokazati svu svoju moć, odnosno glas naroda. Koliko god da izraz događanja naroda vuče negativna sjećanja iz nedavne hrvatske povijesti, NVO-i trebaju upravo to biti; korektivni faktor prema državnoj vlasti, izabranoj od naroda, da služi narodu; glas naroda - iz naroda. Na stranicama Državnog ureda za upravu, koji vodi registar udruga, moguće je na pretraživaču doći do podatka od 31.833 udruge (s napomenom da broj rezultata može biti manji od od broja rezultata u bazi). Odaberete li kao glavnu grupu djelatnosti „ekološke“, dolazite do broja od 481! Da, takva je struktura udruga u RH; ostalo otpada na različita sportska, ribolovna, lovna, duhovna i ina društva!
Civilni sektor, očito, bavi se bezveznim stvarima (ako bezveznima smatramo nešto što nema direktnog i pozitivnog utjecaja na razvoj RH), i sama praksa djelovanja jako je slaba.
Što je još gore, ako se sjetite nedavnih želja i "potreba" s izgradnjom plinovoda, terminala za ukapljeni plin, hidroelektrana na Muri, isl., upravo je manjina iz skupine „ekološke“ spriječila izgradnju ovih mamutskih i bespotrebnih projekata. Računajte da je od ovih 481 udruga u tome sudjelovalo najviše 5. Za osnivanje udruge potrebno je 10 članova. U praksi, u svakoj udrugi stvarno djeluje 1 do 3 osobe. Jednostavna matematika pokazuje da je 5-15 ljudi srušilo multimiljunske projekte bez mita, korupcije, veza, poznanstava.
Što je u suprotnosti s uvriježenom mišlju da se u ovoj zemlji ništa ne može napraviti, jer politika diktira sve.
Prvo oružje su izbori. Drugo oružje je građanska inicijativa. Možda čak i jače oružje od ovog prvog. Samo, ne razumijem razumijete li to...