Tagovi

Sto stvarno zelimo djeci?

Kad ste zadnji put citali price i bajke za djecu? Sjecate li se koje iz djetinjstva? Mozda Male Sirene?
One djevojcice ribice koja je nacas pomislila kako moze sve sto stvarno jako zeli. Kako je cijeli svijet njezin ako se dovoljno trudi. Kako se ljudi vole i paze. Jeste li svom djetetu ili nekom drugom mozda poklonili knjizicu sa tom bajkom?

Recite mi, sto ste mu htjeli time dati? Koju pouku prenjeti? Da li ste ikada stvarno razmisljali o sadrzaju price koju preporucate nekom djetetu, svjetski poznate price, svjetski poznatog pisca? Ili je ta "svjetskost" bila sasvim dovoljna da ne razmisljate?

Mala Sirena je za mene jedna prestrasno deprimirajuca prica, nesto sto spada u vrlo ozbiljnu i tendencioznu literaturu sa losom porukom djeci ili prikazom stvarnog zivota ako krenete zeljeti vise, ako imate snove ili neke svoje ideje. Meni prica kaze kako je potpuno krivo misliti da se treba truditi, zeljeti i pomuciti da bi ostvarili snove. Kako je krivo spasavati neznanca. Kako sredina u kojoj zivimo jest nasa ograda, kako ne mozemo iz nje nekaznjeno izaci. Da ne smijemo voljeti i one razlicite od nas. Da ne smijemo sanjati i truditi se ostvariti svoje snove. Kako smeta sto smo razliciti i kako ne pomaze ako se volimo i postujemo. Meni prica kaze da svi koji ikada pomisle izaci iz okvira u kojima su rodeni mogu ocekivati veliku bol pri svakom koraku u novom, odabranom i zeljenom svijetu. Meni prica kaze kako nov svijet neminovno nosi sa sobom nijemost i potpuno nerazumijevanje nove okoline. Da cemo biti izdani. Da cemo sagorjeti zato sto smo zeljeli, trudili se i voljeli. Da ce svatko tko pokusa postati tek pjena na valovima.

Ona koja udara u hridi, rasprskava se u stotinama kapljica nestajuci na nepoznatim stijenama tog drugog svijeta kojem nikad nismo ni smjeli pomisliti da pripadamo, a oni koji jesu nestali su na njegovim obalama u zaborav.

Da li ste sada jos uvijek sigurni kako zelite nekom djetetu pokloniti ovu pricu? Ako jeste, koja vas misao na to tjera?

Ne vidim razlog djeci prenositi krive poruke. Ne mislim da ih treba cuvati pod staklenim zvonom i u nepoznavanju stvarnog svijeta. No da li im treba dok su jos mali ubijati svaku nadu kako treba biti dobar, zeljeti, truditi se i pokusati? Da li im treba dok su mali razbiti bas sve iluzije o razumijevanju, toleranciji i prihvacanju razlicitog? Pa ja mislim da ne. Jer cemo im ubiti snove i sprijeciti ih u pokusaju odrastanja. U pokusaju da budu svoji ljudi, ali dobri ljudi, tolerantni, vrijedni..

Naprosto nije logicno ocekivati toleranciju, trud, ideje, mastu kod onih kojima je vec u djetinjstvu jasno receno:

OSTAVITE SVAKU NADU VI KOJI ULAZITE

Ne shvatite me krivo, ali djeci treba dati nadu kako zivot nije los i da moze biti bolji ako se stvarno trude. Na zidove i prepreke ce zasigurno naici, no kako mislite da ce ih preskociti ako ste se pobrinuli od malih nogu objasniti im kako su ograde unaprijed zadane i nepremostive?
.
.
.
.
.
.
.
.
ps......ili o filmu za odrasle
.

Ovaj dnevnik je pisan potaknut rjesenjem MZOSa o prikladnosti animiranog filma Petr Ginz za djecji uzrast. Ja ne mislim da je to film za djecu, kao sto ni ova bajka nije za djecu, vec za odrasle ili barem vecu djecu uz roditelje kao oslonac i sigurnost od strahota. Film o Petru Ginzu kaze kako mozete biti dobri, pametni, talentirani ali to nikako ne znaci da nece doci neki zlocesti ljudi koji ce vas ugusiti plinom samo zato sto ste razliciti. To odraslima kazuje svu stravu Holokausta, no djeci moze znaciti da nista sto dobrog rade, nikakav trud ni talent ne moze sprijeciti zloceste i razlicite (vjerom ili nacijom, bojom koze ili ociju) ljude da ih uniste, muce i ubiju. Cemu se onda truditi, mozda ce se poneko dijete upitati? Ili zasto bi tolerirao razlicite kad ni oni ne toleriraju drugacije (mene)? Ne vidim nikakvo promicanje tolerancije prikazivanjem ovakvih filmova djeci, vec samo obrnuto. U biti ne vidim da su to djecji filmovi i cini mi se potpuno krivo filmove za odrasle, ozbiljne i teske filmove za odrasle, sa dobrom porukom za odrasle samo zato jer su animirani proglasavati djecjim. Djecja percepcija nije odrasla percepcija i nije za ocekivati onu reakciju koja ce se javiti kod roditelja koji ce u djetetu mozda uspjeti vidjeti covjeka kojeg treba stititi. No sasvim je logicno ocekivati djecju traumu ili negativnu reakciju na trud i rad, pazljivost i plemenitost jer ti nista ne pomaze da te razliciti ne utuse. Uz dodatni antagonizam prema razlicitom.

Malo vise paznje i razmisljanja od nadleznih institucija ne bi skodilo, a mozda i pokoji savjet psihologa (moze i meni ako grijesim). I promotorima ne bi skodilo malo vise takta prema najmladima. Ne informiraju se djeca o Holokaustu tako da im se ubija nada u zivot i mogucnosti, kao i sve ostale ljudske vrline jer ih i ovako i onako ceka grozan kraj ako su, ili ako dodu "drugaciji".



.
.
.
.
Luna
. .
http://lunoprof.blogspot.com/

.

Komentari

Aj da malo ispolitiziramo ovu temu

ČEMU SU NAS UČILI RODITELJI KAD SMO BILI MALI?
Religiji: Bolje moli Boga da ova fleka siđe sa tepiha!
Logici: Zato što sam ja tako rekao!
Ironiji: Samo nastavi plakati, pa kad ti opalim šamar imat ćeš još jedan razlog za plakanje!
Osmozi: Zatvori usta i počni jesti!
Strpljenju: Sjedit ćeš tu dok taj špinat ne nestane s tanjura!
Iščekivanju: Sačekaj samo dok dođemo kući, pa ćeš vidjeti!
Genetici: Isti si kao tvoja majka! (otac)
Savitljivosti: Pogledaj tu prljavštinu iza ušiju!
Termodinamici: Zagrij tu stolicu, školu završavaju samo uporni!
Flori i fauni: Sažvači to gradivo - kao krava sijeno!
Vjeri u nemoguće: kad stignemo kući, vidjet ćeš ti svoga Boga!
Demokraciji: Da se dogovorimo: ovako će biti...!!!!
Naučnoj fantastici: ...jel' ti misliš da pare rastu na drveću????

Ovo je c/p jednog FB sttausa uz moj dodatak

Aerodinamici : Nogom ću te u guzicu da će ti glava u radijatoru završit ( mamina omiljena )

Provinciopolis

Tko je glasao

blago si ga njima s vlastima što ih tetoše...

Earlier this month a mother in Houston, Texas was arrested Tammy Cooper for “child endangerment” when local police accused her of abandoning her children who were riding scooters in the street at the end of a cul de sac
http://www.courthousenews.com/2012/09/07/50051.htm

A Virginia mother was interrogated multiple times by local police for allowing her children to play in their own yard unsupervised. Again, a neighbor decided to report the mother; which caused unnecessary trauma to the children and mother.
http://www.prisonplanet.com/mother-harassed-by-cps-for-having-free-range...

A mother in Portland allowed her child to play in a mud puddle in front of her home and was shocked to see her child surrounded by 3 local policemen who were interrogating the child as to where his parents were and why he was playing outside in the rain. When the mother confronted the police, they advised her not to allow her child to play in a puddle because it could be dangerous. Mortified, the mother questioned why the police was surrounding her small child. The police threatened to arrest her if they caught the child outside playing in the rain again.
Parents who allow their children to play outside, walk to school or the local grocery store are being accused by the Stasi-neighbors who report those parents as being neglectful or abusive. CPS then intervenes in these families’ lives and cause problems that need not occur.
http://occupycorporatism.com/let-the-children-play-societal-constraints-...

Tko je glasao

No Miracle Ending For Broken Global Economy, 5:45min

http://www.youtube.com/watch?v=uYlQy23U3Pw

Ne shvatite me krivo, ali djeci treba dati nadu kako zivot nije los i da moze biti bolji ako se stvarno trude. Na zidove i prepreke ce zasigurno naici, no kako mislite da ce ih preskociti ako ste se pobrinuli od malih nogu objasniti im kako su ograde unaprijed zadane i nepremostive?...ovi mladi današnjih generacija ne da će naići na prepreke...pred njima su izazovi kakve ranije generacije mladih nisu mogle niti sanjati. Onima sa "zapada" u koje i mi spadamo nekada je ostavština bila opipljiva...današnjim generacijama što nastupaju u samostalni život ostaju dugovi te jedne generacije predaka, naše...ostaju zauzeta radna mjesta bez novostvorenih, ostaju otplate zaduženih društava koje preuzimaju, već sada imaju obveze s kojima naša generacija ne umije ništa drugo već ih reprogramirati na naplatu sljedećima,...neka im je Svevišnji na pomoći, što se naših generacija tiče učinili smo što smo mogli da im zakompliciramo budućnost....bolje da ne znaju...

Tko je glasao

Naprosto nije logicno

Naprosto nije logicno ocekivati toleranciju, trud, ideje, mastu kod onih kojima je vec u djetinjstvu jasno receno:
OSTAVITE SVAKU NADU VI KOJI ULAZITE
...ako je Einstein s primjedbom da je "...svaki i najmanji napredak u povijesti čovječanstva uključivao ignoriranje postojećih autoriteta", bio u pravu kao što mislim da jest, onda postoji i nada da bi taj poriv za slobodnim izborom u mlađarije mogao izazvati onaj kontraefekt koji su izazivali svi sustavi i svi kolektivistički koncepti koje smo upoznali...sva ta mehanička inertnost službenih istina i neinventivna birokratska manipulacija pravima i društvenim poželjnostima,...roditeljske lijenosti duha i biranje konformističkog puta uz priručnike za samopomoć,...facebukovska ispraznost prijateljevanja i medijska jednoobraznost što ih okružuje...
...sve to i još puno toga što može iritirati ionako uzburkane hormone teenagera će zakonito dovesti do individualnih pobuna koje će isto tako zakonito ostati neshvaćene ili reinterpretirane od autoriteta, ili, gore, zloupotrebljene od njihove strane...što dovodi do još dubljeg nesporazuma koji će kulminirati...kada? manje bitno. Bitnije je u kom smjeru će to ići, teško da postoji netko s tako bujnom maštom da predvidi smjer...
...

Tko je glasao

@indian, trendovi su

@indian, trendovi su otkriveni i obznanjeni prije 30 godina. Kada se znaju načela koja vrijede od pamtivijeka i iskoriste mudro, onda ni najveća kriza u ljudskoj povijesti, neće uspjeti napraviti trajne i nepopravljive štete o kojima vi govorite.

Ljudi su dokazano nerazumni i lijeni misliti. Ali ima i takvih koji misle i znaju misliti. Azijati su tu puno jači od nas zapadnjaka. Kad već naši mudraci ne mogu biti prorocima u svom selu, onda ćemo slušati sposobnije od nas.

Mlade generacije mogu samo sebi pogoršati položaj, ako pokušaju bilo što napraviti. Oni su totalno uništene perspektive i jedino što im preostaje, ako žele da se situacija promijeni u njihovu korist, je čekati i promatrati. Pokušaju li dizati pobunu, najebali su! Te pobune ne mogu imati ciljeve, smisla i sadržaja, što znači da bi bile destruktivne. Za čas bi manipulatori iskoristili tu činjenicu da ih prikažu daleko društveno opasnijima od sebe. Imali bi scenarije jedne Libije i Sirije.

Tko je glasao
Tko je glasao

It is a way of life

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Novi predmet u školama, primjeren djeci: genocidika

Treba odmah svu djecu upoznati sa svim velikim masakrima kroz ljudsku povijest i prikazivati im slike užasa, slike mrtvih, raskomadanih, pregladnjenih ljudi (.. neki davni masakri, masakri nad Indijancima , masakri u svjetskim ratovima, masakri u komunističkim zemljama, masakri u ...).

Djeca u najranijoj dobi moraju se upoznati sa strahotama kako ih ne bi činila kada odrastu i kako bi prepoznala kada svjetski događaji krenu prema nekim novim velikim tragedijama.
Treba ih konstantno rastuživati i šokirati da odmah shvate kako su i oni mete zločinačkih hordi, ili kako je i u njima zločinačka klica, jer su i njihovi preci bili među zločincima.

Treba organizirati i radionice u prirodi:
svakome djetetu treba dati masku, u ruke mini ašov i pustiti ih da kopaju, a prije toga u tu zemlju koju će kopati (rahliju da djeca mogu kopati) treba ubaciti kopije ljudskih lubanja, kostiju, lutke koje će pokazivati različite stupnjeve raspadanja ljudskih tijela, simulirati smrad raspadnutih tijela pomoću kemikalija, te najboljim tragačima treba uručiti nagrade: npr, knjige i smnimke najvećih svjetskih stratišta, s originalnim opisima, slikama i video zapisima.
Sve iz duboko humane pobude:
treba djecu naučiti što je zlo, na vrijeme, tako da se odmah svi pitaju: što ikakav Bog ima raditi na Zemlji kada je sve tako užasno!?

A roditelji, što oni imaju s time?
Netko će sve to zapisati u plan i program, i nema više nitko pravo misliti, kako nije nešto za djecu.

Tko je glasao

Istina...

Nakon krvavog razapetog Isusa (u školi) i biblijskih priča nakon kojeg dijete pita "Mama, a zašto su ubili sve bebe? Može li se to opet dogoditi?", možda njihovo osjetljivo biće doista ne bi bilo u stanju podnijeti strahote iz stvarnosti, ne tako daleke...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Pa da.. onda im treba dodati

Pa da.. onda im treba dodati jos da se skroz na skroz "ocelice".. To je lakse nego promijeniti sustav koji ih "celici"..
jel sustav valjda zna sto djeca trebaju da bi bili dobri i prilagodeni clanovi odraslog sustava ..kazu oni koji su odavno prilagodeni sustavu za kojeg pricaju da nije dobar za njih ali ga ne ljuljaju jer je valjda dobar za djecu... siguran, nepromjenjiv, poznat, ogranicen, predvidljiv

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

TIPSN

Novi predmet u školama, primjeren djeci: genocidika
Teško da bi to mogao bit novi predmet, eventualno bi to moglo biti poglavlje u predmetu Teorija i praksa standardnog nacionalizma.

Ako taj i takav predmet ne prođe na Komisiji za plan i program u školstvu mogli bi alternativno uvesti predmet Samo zabava gdje će se svi naučiti igrati cip-cop oliti školice.

Ta slobodna smo i demokratska država i svatko ima pravo izbora.

leddevet

Tko je glasao

Ne slažem se baš sa svim, ali

Ne slažem se baš sa svim, ali ovo je odličan dnevnik. No, ima jednu golemu lokalnu manu - nije pravovjeran... :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Trauma odrastanja

Bajke su , kao i klasični mitovi, napisane kao odrazi kolektivnog pamćenja o biti ljudske prirode. Našoj je prirodi dano štošta pa i to da se pomoć drugome ne vrati dobrim ili da se izda i kazni onoga koji se izdigne. No, bajke su univerzalne i kad govore o unutarnjem svijetu samoga djeteta. Osmišljene su da dotaknu i svu intrasubjektivnu priču ljudskoga odrastanja.
Mala sirena tako sigurno jest i netko tko u svom malom svijeti pomišlja da mora biti drugačiji da bi uopće opstao, da bi ga se voljelo i u tom ne uspijeva. A zar na takvu sudbinu ne biva primorano svako dijete koje mora razviti tzv“lažni self„ ili lažno biće kad u svom najranijem bivanju, ako iskazuje ljutnju, znatiželju ili bilo što svoje autentično, biva odbačeno ili kažnjeno? U našim je danima zbog jačanja svijesti o humanom odnošenju prema djeci ta kazna sofisticiranija, no bit je ista jer je i ljudska priroda ostala ista. Tako potištena ili nesretna majka koja šuti ili ona koja urla nad svakom njegovom nestašnošću daju djetetu poruku da svoje pravo biće „ skrije“, preobrati i postane lažno, da postane drugačije i poželi“ noge „jer će se tako tako lakše izaći na kraj s njim, i onda ga se možda i više voljeti. A o prihvaćanju u objektnim odnosima s najbližima svi ovisimo nasušno.

O nastanku lažnoga dječjeg bića i svim posljedicama toga na potresno dobar način u svojim knjigama piše Donald Winnicott, engleski psihoanalitičar i dobro ga je i danas čitati.
A djeci je dobro čitati bajke i priče i dati im mogućnost da i sami čitaju knjige poput Dnevnika Anne Frank ili gledaju film o posljednjem letu Petra Ginza.

Pisci i umjetnici oni su među nama koji najdublje razumiju biti ljudske prirode i stoga imaju potrebu za sublimacijom istine kroz priče, filmove, kroz govor simbola i poetiku. Djeca od toga rastu i razvijaju se u potpunija bića i sami sublimirajući,kao mali potpuno spontano i nesvjesno, traumu odrastanja i spoznaju toga u čemu žive i oni i njihovi najbliži, a onda i sav ljudski soj kojem pripadaju.

Tko je glasao

odgovor za 10

odgovor za 10 pjuseva
+++++++++

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

Promašenost 100/h

Tek sam sad uočila da uspoređuješ neusporedivo, tj. da u isti koš stavljaš bajku poput Male sirene, koja je u programu lektire za 2. razred osnovne škole, tj. za uzrast od 8 godina i Petr Ginz - posljednji let, koji je namijenjen kao pomoćno nastavno sredstvo upoznavanja s temom holokausta đacima od 13 - 16 godina.

I dok su djeca od 8 godina nedvojbeno djeca, djeca od 13-16 godina baš i nisu posve djeca.

Uzrast od 13-16 godina očito je promišljeno odabran i s pravom je ocijenjeno da se djeca mogu nositi sa sadržajem tako teškim kao holokaust, pogotovo prezentiran na ovaj način.

Upravo se taj uzrast smatra pragom zrelosti - tako s 12-13 godina Židovi prolaze kroz obred bat/bar micve, kršćani tek godinu dana kasnije prolaze kroz obred krizme/firme/konfirmacije, a svha je tih obreda sažeto rečeno - prijem u svijet odraslih.

I dok se na televiziji svakodnevno prikazuju raznorazni nasilni i kojekakvi moralno upitni sadržaji koji najčešće imaju rejting da "nije za mlađe od 12", tebe je zažuljao baš Petr Ginz.

Uglavnom, promašenost 100/h.

Niš', kae - tu je - idem ti ipak zatefteriti minus!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

neka, bar je ono sto mislis..

neka, bar je ono sto mislis..

no meni se cini da je vise tebe zazuljao Petr Ginz, a meni je on samo asocijacija aktualnim na ono sto stvarno principijelno mislim. Moglo je biti i bilo sto drugo, samo eto nije bilo takvog "drugog" posebno razvikanog dogadaja da princip predstavim primjerom.
A da je bio, mozda bi se slozila sa mnom, a neki drugi bi lupali minuse.

Ipak, to nista ne mijenja na stvari ni na ideji dnevnika.

Ona je ista, a Petr Ginz -ovi se mijenajju kako se mijenjaju vlade i ideologije. Plasimo djecu i uzimamo im vrline, a sve zbog nasih ideologija i odraslih pogleda na svijet. Jedinih ispravnih.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

???

Dnevnik Anne Frank
Sadako hoće živjeti
Junaci Pavlove ulice
Bambi

Sve su to knjige za djecu - od kojih sam (naravno, govorim u svoje ime) postao ovako prekrasan i divan kakav jesam, sav senzibilan i dobar i spreman što više raditi da se ljudima (i srnama, osim u paprikašu) takve stvari ne događaju.

Svako, baš svako umjetničko djelo - film, knjiga, predstava, slika... sve je to svojevrsno naturanje nečega. Ali obično kroz dulje razdoblje samo kvaliteta opstane, tako da stvarno ne vidim ništa loše u tome da se djeca upoznaju sa stvarnim svijetom, a ne da žive pod hermetičkim zvonom.

Tko je glasao

Na kraju sumske balade, meni ostaje mjesec.. a tebi?

Vidis i ja sam citala te knjige.. i nisu izgleda djelovale isto..
jer kad gledam sumu ja vidim jelena, a ti izgleda ipak vidis ono sto ti misko pruza kad ga dotakne..

jelen

Na kraju sumske balade, meni ostaje mjesec.. a tebi?

Sve su to knjige za djecu - od kojih sam (naravno, govorim u svoje ime) postao ovako prekrasan i divan kakav jesam, sav senzibilan i dobar i spreman što više raditi da se ljudima (i srnama, osim u paprikašu) takve stvari ne događaju.

Svatko ima svoje vizije suma, no ipak se nadam kako ne ocekujes da je svima paprikas tako olako prihvatljiva varijanta videnja da bi ju mogli sutke preporuciti malim ljudima, makar bio propisno napravljen, po najboljem poznatom svjetskom receptu?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Kojih ideologija?

Kojih ideologija?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ovo bi mene takodjer stvarno

Ovo bi mene takodjer stvarno zanimalo- lunoprof, koju ideologiju ti iscitavas u Dnevniku Anne Franck ili Petra Ginza.
Sto se godina tice- razlog zasto te dvije knjige citaju bas djeca u sedmom ili osmom razredu jest sto su i Anna F. I Petr G. bili tih godina kad su pisali dnevnik.

Tko je glasao

kod njih ne, ali kod

kod njih ne, ali kod intrepreta da..

svoju, jedinu ispravnu..

onu koja pretpostavlja da je nesto sto je jedno posebno dijete pisalo pisalo drugoj djeci
onu koja pretpostavlja da prerano odrasla djeca ubijena od odraslih samo zato sto su razlicita nisu ona s kojima se danasnje dijete moze personificirati i time traumatizirati na svoj osoban nacin
onu koja pretpostavlja da je ispravno preko mrtve djece tumaciti povijest djeci jer valjda ne postoji bolji prikaz strave rata i ubijanja za djecu od djece same
one koji kazu da je sve drzavno i UN super, dok im pase, a vjersko uvijek suspektno

...
...
itd..

ana i petr ako su znali da ih djeca ne ubijaju vec odrasli. ako su ikome ikada pisali onda je to onima od kojih su ocekivali spas ili onima koji su ih ubili.. odraslima..

a najvjerojatnije je kako su pokusali izgraditi neki svoj svijet u kojem su bar na tren mogli pobjeci od strave u kojoj su se nalazili, svijet maste i dobrote...

pa sad ako odrasli pisu za odrasle a djeca za djecu, zasto uopce imamo komunikaciju odrasli djeca kad se zna tko za koga pise po godistu pisca, a ne po sadrzaju?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

I sto si ti zeljela reci ovim

I sto si ti zeljela reci ovim komentarom?
To kako si u sve uspjela uvuc da je nekima 'sve drzavno super' je isto tako super:) Koliko sam ja sad razumio, ti se svim svojim upisima boris protiv bilo kakvog skolskog programa, vec mislis da bi djeca i roditelji morali imati slobodu pisati svoj program. Ili?

Tko je glasao
Tko je glasao

ne daj se preveslt, malci su ti lukavi :)

Iskuastvo pokazuje da je slijedeća generacija ona koja bolje čita
Zato nema neke panike oko izbora
Ako nešto dugo i zapamte, zapamte ono što ih je ili jako razveselilo ili jako rastužilo
Mada se kasnijeniti ne sjećaju što je bio uzrok takvom jakom osjećanju
Moji ti se takvih priča (ako im ih je uopće itko pričao ili su gledali) niti ne sjećaju .... znam da se živo sjećaju priče:

Kako je Usukulumi Hlokoglokov sin našao sebi ženu

Tko je glasao

Idi van sinko...

Ne vidim razlog djeci prenositi krive poruke. Ne mislim da ih treba cuvati pod staklenim zvonom i u nepoznavanju stvarnog svijeta. No da li im treba dok su jos mali ubijati svaku nadu kako treba biti dobar, zeljeti, truditi se i pokusati? Da li im treba dok su mali razbiti bas sve iluzije o razumijevanju, toleranciji i prihvacanju razlicitog? Pa ja mislim da ne. Jer cemo im ubiti snove i sprijeciti ih u pokusaju odrastanja. U pokusaju da budu svoji ljudi, ali dobri ljudi, tolerantni, vrijedni..

Rekao mi je prije nekog vremena stariji sin da bi se u životu želio baviti robotikom. Poznat mi je taj stvaralački žar koji ga na to tjera. I sam sam ga nekad imao u neograničenim količinama, a danas ipak bitno manje.

Odlučio sam svom djetetu ne lagati i reći mu istinu. Rekao sam mu da mora vrijedno učiti i raditi i mora u tome biti zbilja dobar ako to želi postići, ali sam mu teška srca rekao i to da mora otići iz Hrvatske ako se time stvarno želi baviti. Jer na ovim našim društvenom preraspodjelom opterećenim antipoduzetničkim prostorima mala je vjerojatnost da nađe nekakvu firmu koja se bavi robotikom. Ovo je zemlja koja proždire ljude sa snovima.

Ili sam mu trebao reći da se pusti toga i pokuša se dočepati kakve državne rente ili se uhljebiti u kakvom javnom poduzeću i tako ostvari hrvatski san, a robotikom se bavi, onako, iz hobija...?

Volio bih da je sve drugačije. Volio bih da sam mogao izostaviti onaj dio o odlasku. Ali nisam mogao lagati.

Tko je glasao

Koliko god se trudili, svoga

Koliko god se trudili, svoga sina ste grubo slagali. Samo zato što ste i vi prevareni, a da toga niste svjesni. Vjerojatno ću sutra objaviti dnevnik, kao odgovor, detaljan odgovor na ovaj dnevnik i komentare na njega.

Tko je glasao

Ako laže koza ne laže rog...

Koliko god se trudili, svoga sina ste grubo slagali. Samo zato što ste i vi prevareni, a da toga niste svjesni. Vjerojatno ću sutra objaviti dnevnik, kao odgovor, detaljan odgovor na ovaj dnevnik i komentare na njega.

Nadam se da ćemo prijeći na "ti" kao što je to nekako običaj u forumaškim komunikacijama. Evo ja ću prvi :-)

Moj stav, naravno slijedi s jedne strane iz mog životnog iskustva a s druge, naravno, i iz mojih ideoloških stavova. Svakako očekujem tvoj dnevnik, bit će mi zadovoljstvo sudjelovati u diskusiji.

Tko je glasao

napravio si ono sto mu je u

napravio si ono sto mu je u nekim drugim okolnostima dala djecja prica..

ako je dobar i ako se trudi uspjeti ce ostvariti svoju zelju..

odlazak iz hrvatske, pa dobro.. uvijek ima teskoca, ali mogu se svladati..

nisi mu rekao da ce ga pojesti zli vuci ako napusti kucu, nisi mu rekao da se ne isplati truditi ni pokusati.. nisi mu ubio nadu da se moze ako se stvarno jako jako hoce i puno radi. i to je to..

a da li ce to ostvariti? nemas pojma, naravno. mozda hoce mozda nece... ovisi o jos sto cuda na svijetu. ali nada da moze i samopouzdanje .. e to si mu pruzio, koliko god izgledalo tebi starom jako ili malo vjerojatno.. nije odustao prije nego li je zapoceo, ni radi suceljavanja sa razlicitim ni radi nedostatka volje i samosvjesti.. jer mu zivot u drzavnoj sluzbi ipak nije jedina dostupna mogucnost, predodredenje

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

bla bla, prd, prd... ti si

bla bla, prd, prd...

ti si neki prorok i znaš što će biti za 10-20 godina i gdje će se što morati raditi, a da ti je netko prije 20 godina rekao da ćeš telefon nositi u đepu i služiti će ti da na njemu slušaš glazbu i fotografiraš i još da će se praviti u kini. što bi mu rekao.

pitanje bajki i budućnosti je pritanje vjere. usađivanja vjere u nešto, bolje sutra, pravdu nepravdu, domovinu, religiju, kapitalizam.....

vjeraj je temelj oslonac oko kojega dalje gradimo stvari, recimo ti vjeruješ u tržišni fundamentalizam i u tome ne nikakve činjenice ni razumne uvjerenja ne mogu razuvjeriti, isto kao ni talibane u njihova.
sve kontradikcije i činjenice koje ti ne idu u korist ćeš nekako racionalizirati ili odbaciti.

tako je sa svakom vjerom, zaro terbaju bajke da usade vjeru u dobrotu pravdu, pravo na sreću... u svijetu uz ovoliko nepravde i patnje samo vjera u dobrotu i pravdu nas može uvjeriti da je bolji svijet moguć, jer činjenice prečesto govore protiv nas.

protiv vejre se ne bori činjenicama nego drugom vjerom i slamanjem vjere, tu razum i kalkulacije što se isplati malo koriste.

Tko je glasao

Braća Grimm

Pa ne mogu reći da nisi u pravu. Svi mi polazimo od svoje vjere.

Prilično sam siguran da bismo nas dvojica sasvim različito interpretirali bajku o cvrčku i mravu... :-)

protiv vejre se ne bori činjenicama nego drugom vjerom i slamanjem vjere, tu razum i kalkulacije što se isplati malo koriste.

Društvene promjene, naročito one koje mijenjaju ljestvicu vrijednosti su spore i traju generacijama. Ne vjerujem baš da će te drutvene promjene kod nas uopće ići u nekom pozitivnom smjeru nego idu u smjeru koji radi protiv onih koji su kreativni i žele nešto više, koji vodi u smjeru prosječnosti kao ideala. Ne želim to za svoje dijete i mislim da je logično da ga savjetujem da ode u društvo gdje će ga država manje gaziti i blokirati i gdje su općenito znanje, trud i rad na većoj cijeni nego ovdje. A koliko god nesavršena bila, takva društva postoje.

Naravno, to je samo moj savjet. Da li će ga on i poslušati drugo je pitanje, ali moju podršku i pomoć ima.

Tko je glasao

@libzard, cijenim vaš pokušaj

@libzard, cijenim vaš pokušaj da s teme dnevnika malo dublje zagrebete ispod površine. U svega nekoliko rečenica ste otvorili strahovito puno dilema, o kojima bi se mogli napisati romani, a da vrlo vjerojatno ni onda sve ne postane jasno.

Društvene vrijednosti ( ja ih volim zvati prirodne vrijednosti ne zato što se radi o istom, nego radi boljeg razumijevanja) su vječne i one se nikada ne mijenjaju. Društvene promjene su nešto sasvim drugo od vrijednosti Ako se malo više zainteresirate za pitanja prirodnih vrijednosti, onda ćete brzo shvatiti da prirodne vrijednosti najčešće nisu u nikakvoj korelaciji s društvenim promjenama, što možete protumačiti na različite načine, ali je samo jedan ispravan: zašto bi se itko fokusirao na promjene, kada vrijednosti može iskoristiti za sebe i svoje ciljeve, neovisno i od društva i od promjena?

Svoje dijete ti ne smiješ savjetovati. Ne smiješ ga podržavati i ne smiješ ga pomagati. Umiješaš li se na bilo koji način u vrlo važan posao njegova sazrijevanja- uništiti ćeg ga! Voli ga! Voli ga bezuvjetno. Voli ga onakav kakav jest i bez ikakva očekivanja. Nije to lak posao. I nemoj misliti da ćeš , u početku naročito, imati u tom poslu uspjeha. Nećeš, jer ćeš se po navici htjeti miješati. Ali, zapamti zauvijek jednu stvar: miješanje je isto što i nepoštivanje. Miješanjem se šalje ubitačna poruka: manjkav si, problematičan si, daj da ti pomognem! Ne želite svome djetetu prosječnost? Genijalno! Onda mu dajte apsolutnu slobodu da bira što god mu padne na pamet. S njegovim izborima, koliko god se vama činili ludim ili neostvarivim ti se moraš oduševiti više od djeteta. Tu ti nemaš izbora. Ni tada tvoj izbor nije pomaganje. Nikako pomaganje. Tvoja uloga je isključivo pitati, pitati, pitati i pitati dijete što se događa i kako se situacija s izabranim odvija. Ne da bi se miješalo ili interveniralo, nego da bi se - slušalo. Dijete treba slušati, poticati na priču i slušati do besvjesti. Komentiranje i ocjenjivanje, pa ni interpretiranje nisu dopušteni.

Govorim li da dijete treba prepustiti samom sebi? Ni slučajno. Dok si s djetetom, vrijeme posvećeno njemu mora biti kvalitetno i osmišljeno. Nije važno koliko dugo ćeš dnevno biti sa djetetom. Ono vrijeme provedeno s njim, učini da bude kvalitetno. Da roditelji razumiju koliko je za zdrav odnos s djetetom od presudno velike važnosti količina i kvaliteta vremena provedena s njim, svi bi prihvatili mogućnost da 24 sata budu sa svojojm djecom, a da posao odrade iz kuće. Ali, ovo je već preteško fantaziranje za mnoge. Kada ti dijete na svoj način iskaže svoje potrebe i interese, onda je tvoj posao da te potrebe zadovoljiš. Ali na neprimjetan, tih način. Tako dijete navikneš na uspjeh- sve čemu se posvetilo je uspjelo završiti kako je odlučilo.

Na ovaj način, djetetu se vrlo kvalitetno zadovoljavaju sve životne potrebe: preživljavanje, sloboda, ljubav, zabava i moć. Ovaj način je idealan za djecu, jer se sve odvija u igri i zabavi. Za što god dijete pokaže interes, taj interes u njemu treba razvijati u smjeru što veće posvećenosti, a preko toga se djetetu može razvijati karakter, unutarnji osjećaji za vrijednosti, moral, savjest. Još jedna stvar je ovdje vrlo zanimljiva za shvatiti. Sve što se s djecom radi ni na koji način ne smije biti na silu, uz veliki napor ili silno nastojanje. Od djece se ne smije tražiti napor i velika ambicija. To uništava osnove uspjeha. Djetetu treba stalno implicitno ponavljati da je savršeno, da je greška način da se uči, a da je upornost bit uspjeha. Dijete treba zaštititi od luđačkih društvenih konvencija, po kojima se treba uspoređivati, takmičiti ili boriti s drugima. Posebno boriti za opstanak i preživljavanje.

Previše toga u žvotu ne funkcionira na očekivan, logičan način. Ne određuje uspjeh pojedinca genetika, sposobnost, marljivost, pa ni mjesto rođenja ili življenja. To su predrasude, koje su uništile tisuće i tisuće ljudskih generacija. Danas apsolutno nije logično nagovarati svoju djecu da bilo gdje odlaze. Već danas je vrijeme kada svijet dolazi do nas, kad god smo mu neophodni. A neophodni smo svijetu samo onda kada mu imamo što dati.

Komunikacija s djetetom je umjetnost od koje nema veće. Ta komunikacija ne smije biti ni na nivou uma, ni na nivou srca, već duše. Samo komunikacija duša može razviti dijete u čovjeka i karaktera. Pohvale i nagrade ne trebaju biti euforične i pretjerane, ali svakako moraju biti svakodnevne, da se dijete navikne na njih, ma ne da zbog njih gubi entuzijazam. Mjera je nevjerojatno važna stvar. Ako se pretjera s pohvalama, dijete će shvatiti da je zadovoljilo neku potrebu. Zadovoljena potreba ne motivira. Ako se pretjera s prigovorima, motiv je uništen.

Tko je glasao

Roditeljstvo

Roditeljstvo je najznačajniji, najodgovorniji, najteži ali i najljepši posao kojeg se čovjek može prihvatiti. Tu nema nikakve sumnje. Nikad nisam bio pristaša odgoja po kojem dijete treba postati poslušni vojnik društva, već smatram da ima pravo na svoju potragu za srećom kao što je to lijepo rekao Thomas Jefferson. Slažem se, svakako, da roditelj ne smije nametati svoje preferencije ili liječiti svoje neispunjene ambicije. Ali dijete me pitalo i tražilo savjet i u tom smislu ja sam savjet i ponudio a s njim i podršku, a koji su naravno u skladu sa mojim spoznajama i mogućnostima. Može se on, naravno, ne složiti i/ili putem predomisliti i potpuno promijeniti ciljeve - zašto ne - ima na to pravo i ima punu slobodu. Ukoliko odluči postati npr. saborski zastupnik ili javni bilježnik onda vjerojatno nema smisla seliti u inozemstvo ;-)

Hvala na iscrpnom i inspirirajućem odgovoru.

Tko je glasao

Niste razumjeli. Ja ne

Niste razumjeli. Ja ne govorim o poslu saborskog zastupnika, javnog bilježnika ili sličnih poslova. To su ponižavajući poslovi, koji su potpuno lišeni ljudskog smisla. Kada bi ja odlučivao, takve poslove bih ukinuo, jer su destruktivni i zaglupljujući. Osim toga, baš putem takvih "poslova" odnosno putem "radnih mjesta" , država i korporacije kupuju ljude i njihove živote u najvulgarnijem smislu. S njima, potraga za srećom je zauvijek završena. Nije ni počela, a već je gotova.

Ne smijete se slagati ili ne slagati s bilo kim. Vaše je da, ako želite doći do istine, provjeravate rečeno. Čim mi netko kaže da se slaže sa mnom, ja postajem skeptičan. Par riječi kasnije, otkrijem da je skepsa bila na mjestu. Vi se ne možete slagati sa mnom, jer je nemoguće razumjeti par šturih riječi. Sve vaše informacije i sva vaša životna iskustva se protive onome što sam vam ja rekao. Vi na intelektualnoj razini razumijete što sam vam rekao, ali na duhovnoj - ne.

Ponoviti ću vam , zato što držim da je ovo nevjerojatno važno razumjeti. Ne pomogne li vama, pomoći će nekome drugome.

Dijete vas je pitalo i dali ste mu savjet? Dijete vas nije pitalo- ono vas je testiralo. I na njegovom testu ste pali. Dali ste mu pogrešan savjet. Ubili ste mu san, jer ste reagirali autobiografski i racionalno. Sada ću malo karikirati, jer se ne sjećam detalja vašeg komentara ( nisam siguran ni u vezi dobi vašeg djeteta). U najboljoj namjeri, rekli ste djetetu kako je Hrvatska mala zemlja za velike, skupe i složene ideje robotike, kako bi trebalo jako puno i naporno učiti o tim stvarima, pa ako i kada on bla, bla, bla. Vjerojatno ste djetetu prešutjeli činjenicu da vi nemate toliko novaca da bi mogli financirati njegova zanimanja za to, kako nema organizacija ili udruga u Hrvatskoj koje se time bave, pa bi on bio sam itd.

Sve da je rečeno potpuno istinito i točno, vi ste ubili san svoga djeteta. Ali, još gore- počeli ste ga učiti i navikavati da od ideja odustaje. Pokazali ste mu da je izgovor najkraći put u zonu komfora. Nemojte se zavaravati- djeca su genijalna i njima stvari nije potrebno objašnjavati. Oni su još uvijek potpuno prirodni, oni prihvaćaju sebe bez osuda i ne pada im na pamet da bi bili netko drugi. Sve će se to postupno potpuno promijeniti. Oni instinktivno točno znaju svoje interese i potrebe te nepogrešivo prepoznaju kada su im oni ugroženi. Međutim, dijete nema mogućnost ni način izražavanja na svijesnoj razini. Ono vama, kao roditelju bezuvjetno vjeruje, ali ne može razumjeti zašto vaš savjet za njega ne funkcionira. Racionalno i deklarativno dijete pokazuje razumijevanje, ali suštinski ne razumije. Nažalost, ne razumijete ni vi.

Sve počinje onoga dana kada se dijete rodi. Do tada, priroda se na fenomenalno ugodan način brinula o djetetu. Sve što mu je trebalo, dobilo je. Problemi počinju kada sretni roditelji kažu: Sada brigu preuzimamo mi! Jesu li roditelji spremni za tu odgovornost? Koga briga? Jesu li se za ulogu roditelja osposobljavali? Koga briga? Koje će posljedice iz toga proizaći za dijete, roditelje i društvo? Koga briga?

Umjesto "pomaganju" djetetu, kako se vi izražavate, da od prvog dana života otkriva smisao svog rođenja, roditelji se bave djetetom kao igračkom. Sve njegove potrebe se svode na prehranu, mijenjanje pelena i ljubav. Dakako, bez toga dijete ne bi preživjelo, ali ni jedno dijete nije rođeno samo radi preživljavanja. Ima ono i ostale tri osnovne životne potrebe. Premda to gotovo nitko ne zna, dijete sve potrebe, o kojima baš roditelji ništa ne znaju, uredno podmiruje. Ono se koristi svojom apsolutnom slobodom da radi što hoće i kada hoće. Ono se zabavlja samo sa sobom, kada nema drugog načina. A moć ostvaruje time što u potpunosti kontrolira svoje roditelje.

S kojom svrhom ti se dijete rodilo? Ovo čudno pitanje je za svakog zbunjujuće. Zašto bi bilo tako?
Zato što nitko nema odgovor na ovo pitanje, a odgovora ne može ni biti, ljudi se prestraše. Nisu sigurni o kakvoj zamci je riječ i reakcija je odbojnost. Još nikada nisam naišao na roditelja koji je na ovo pitanje reagirao zanimanjem.

O čemu se radi? Svako dijete, onoga dana kada se rodi, sa sobom donese životnu misiju- zadatak koji nitko drugi na svijetu, osim njega ne može ostvariti. Misija je ista onakva kakvo je i dijete- neoponovljiva, jedinstvena i posebna. Po prirodi stvari, misiju ne mogu otkriti roditelji ili netko drugi. Isto tako, nitko drugi, do li dijete samo, misiju ne može ni ostvariti.

Posao roditelja je stvarati uvjete u kojima će dijete biti stimulirano da svoju misiju otkrije. Statistika kaže da nevjerojatno mali broj djece uopće dođe u poziciju da o tome razmišlja i mašta. O tim stvarima mu cijeli život nitko ništa ne kaže. S druge strane, apsolutno sve u djetetovom životu radi protiv djeteta. Krajnja namjera je da dijete doživotno ostane na dnu života i da nikada ne ostvari svoj maksimalni potencijal.

S ostvarenom životnom misijom, svaki čovjek zadužuje čovječanstvo. Što je potrebno učiniti? Ništa. Za ostvarivanje misije, sve što je potrebno je otkriti je. 98% onih koji otkriju životni zadatak u potpunosti ga ostvari. Ako netko misli da je životna misija nešto poput Nobelove nagrade, Oskara, Pulitzerove nagrade, postati bogat, čuven i slavan ili nešto slično- nije. Životna misija ne može biti ništa trivijalno, ništa od onoga što bilo tko drugi može postići. Životna misija je nešto što nadilazi sve ljudsko i ulazi u zonu božanskog. Misija nadilazi i samog čovjeka.

Hoćete li mi opet reći da vi možete svom djetetu dati savjet? Poslušajte me i jednoga dana ćete biti ponosni da radite za svoje dijete, a ako ćemo o savjetima, rado ćete ih primati od njega.

Pogriješili ste i na samom početku komentara. Roditeljstvo je najlakši i najzabavniji posao na svijetu. Lakšeg i zabavnijeg- nema.

Tko je glasao

haaaaaa odlično, to o cvrčki

haaaaaa

odlično, to o cvrčki i mravu. i ja već neko vrijeme mislio nešto na tu temu napisati, samo bi zvao te beštijice po priješki čičak i bravinac.
cvrčak i mrav je priča, a čičak i bravinac bi bilo kako stvarno žie te životinje.
čičak godinama živi pod zemljom i onda ima jedno leto za let, sunce, čičonje, nalaženje družice i pravljenje potomaka, a onda umire.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Cvrčci
bravinac je sluga sistema radi do smrti, nema poromaka.

kakva je to ideologija koja nam se podvaljuje, ja sam na strani čička koji godinama radi ali ima i neku slobodu i pravo na let i potomke, a ovo kolektivistički mravi samo su sluge većeg sistema kako se rodiš tako ti je život predodređen, nama mjesta privatnoj inicijativi i slobodnoj volji.

dakle slažemo li se oko priče.

što se tiče rada i pokretanja poslova, meni je zanimljiva priča o Venture capitalistima, sad ne znam kako se to kod nas prevodi. uglavnom ljudi koji pomažu onima s idejama a bez para da pokrenu posao i da ako uspiju budu i nagrađeni za to. kad imaš takve ulagače imaš podršku onih koji već znaju kako se vodi posao i nije potrebno dizati kredite što isto olakšava pokretanje posla.

dokumentarac
http://www.imdb.com/title/tt1737747/

možete ga pogledati tu:
http://www.putlocker.com/file/2DC449796DD19C1F

Tko je glasao

Ovo...

uglavnom ljudi koji pomažu onima s idejama a bez para da pokrenu posao i da ako uspiju budu i nagrađeni za to

bi ti kod nas bili "Poslovni anđeli"...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

možda su to ti anđelići ili

možda su to ti anđelići ili neki slićni njima, ali nema puno toga kod nas a i pitanje je kolike su razlike između naših anđelića i ovih iz merike.

Tko je glasao

naši anđeli

ilitiga crane. koliko sam upoznat s njihovim likom i djelom, sve je to "smućaj pa prolij" đir. možda se varam i previše sam skeptičan, ali tko mi može zamjerit nakon odrastanja u rvackoj.
bave se pizdarijama, ono, nou hau, startap, mobilne aplikacije :) ti bi mogao prijaviti ono svoje ništa 2012., to bi s oduševljenjem prihvatili.

Tko je glasao

to ti je priča kod našeg

to ti je priča kod našeg kapitalizma, rizik ali da drugi riskira, ulaganje ali da drugi uloži, dobit ali da sva dobit tebi ide.

najbolja reklama za kapitalizam bi bila da kapitalisti malo dijele i dobit i gubitke s drugima i da drugima bude isto dobro od njihova rada. ovako kad kapital netvork propovijeda o kapitalu i novcu a sami nisu sposobni zarađivati i plaćati obaveze, kad poduzetnik postane gradonačelnik i sve zamre a grad ide u bankrot to je smijurija od kapitalizma.

naravno ja sam livo, i ne mislim da kapitalisti puno drukčije i mogu raditi.
ali idealu kumunjara bi bile firme baš kao one iz silicijske doline gdje radnici jesu vlasnici i dijele i dobit i gubitke.

Tko je glasao

Poštovani moj tovare! Mi

Poštovani moj tovare! Mi nemamo čak ni pojma o tome što kapitalizam jest ili što bi trebao biti. Blage veze mi nemamo. Ništa ne znamo o novcu, o kapitalu, o tržištu, marketingu, investicijama, profitu. Zato je za nas sve rizik, a kako vidiš i propast.

Priča se mora postaviti drugačije. Prvo, ogromna je razlika između zaposlenika i vlasnika posla. Zaposlenik nikada i ništa u poslu ne riskira. On ništa ne investira, pa ni ne riskira. Rizik je uvijek na strani investitora. Onaj tko ne riskira i ne profitira. Profit je onog tko je investirao i riskirao.

Čini se vrlo logično, zar ne? E, pa i nije baš, ali za ovu priliku je dovoljno logično.

Ideja da kapitalisti dijele i rizik i profit s radnicima je nesuvisla. Zašto bi kapitalista dijelio dobit, kada se rizik isplatio? Međutim, treba znati da najbogatiji kapitalisti svijeta, ne samo sa svojim radnicima, nego i s cijelim čovječanstvom dijele svoj kapital na veliko, a ne rizike. Zašto bi oni činili takvu prividnu glupost? Zato što razumiju i poštuju prirodno načelo davanja- što više daješ, više dobivaš. U Bibliji se to načelo naziva Matejev efekt, a formulirano je ovako: "Jer svakome tko ima, dat će se još, pa će obilovati, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima".

Previše zbunjujuće, zar ne? Nije. U načelu ne piše, ali se podrazumijeva, da je siromaštvo društveno neodgovorno, jer siromah nema što dijeliti. On ne može poštivati načelo. Bogataš dobiva još više, samo zato što je u mogućnosti i obavezi dijeliti. Naravno, svi oni koji svoja bogatstva odbiju dijeliti s drugima, po načelu ih gube. Pogledajte primjer nevjerojatno moćnih i bogatih kompanija i pojedinaca u svijetu, koji su kršili načelo i bogatstvo stjecali pljačkom i prevarom. Svi su propali i sve stečeno izgubili. Načelu se ne može uteć.

Kapitalisti u pravilu ne rade. Oni misle i vode svoje poslove. Takvi kapitalisti ne propadaju, jer oni vrlo dobro znaju recept uspjeha. Vrlo važan sastojak uspjeha je mudra kontrola stečenog i planirana podjela, koja poslovanje ne može dovesti u pitanje ( deseti i zadnji princip trajnog uspjeha).

Mi u Hrvatskoj nemamo jednog jedinog poduzetnika ili kapitalistu. Svi su prevaranti i špekulanti, čija je sudbina zapečaćena već samom činjenicom da nemaju financijsku pismenost, duhovnu inteligenciju, poslovne i komunikacijske vještine. To su čobani, a ne kapitalisti.

Tko je glasao

e barba povezniče razumin ja

e barba povezniče razumin ja tebe, ali ja kao prava komunjara želim da su radnici i vlasnici plodova svog rada, da dijele i rizik i dobit. da odlučuju o budućnosti firme, ali i snose posljedice tih svojih odluka.
to je to, nisam ja samo za prava radnika, nego za pravo da odlučuju ondje gdje provode velik dio svog života, na poslu.

komunizam nije državni kapitalizam što smo imali u komunističkim zemljama.

lipo je chomsky reko da je svima odgovaralo ono što smo imali u sssr-u i njihovim satelitima. oni na zapadu su govoorili to da je to komunizam i tako pokazivalli njegovu neuspješnost i druge loše stvari, a ovima s istoka je odgovaralo da ono što rade da se naziva komunizmom jer tako izbjegavaju mogućnost kritike da to što oni rade nije to da to nije ni komunizam ni socijalizam ni vlast radnika i seljaka.

e, a pošto sam proveo ugodno popodne u šetnji, bacio tunju u more s druge strane otoka i uživao u pogledu na more iž, dugi otok i kornate i pošto san popi koju čašu bevande vrime je i za jednu glazbenu
http://www.youtube.com/watch?v=l52oxmSwQcw
i briga me što bih trebao a što ne i što oni livo desno gori doli misle što bi trebalo i ne i što je komunizam a što kapitalizam ....

Tko je glasao

Nije čudo da ti se sve

Nije čudo da ti se sve smišalo, posli nekolko čaša i zamantanog Olivera. Da ti, magarče, znaš koliko su lučani na kvasinu, ne bi moga virovat.

Ne razumiš ti ni kurca. Zar nisu radnici u Jugoslaviji bili vlasnici svega, i dijelili dobit, a da nisu imali nikakva rizika? I? Jesu li bili zadovoljni? Ne, jeli tako? Što su htjeli? Htjeli su odlučivati o sudbini svega, a za to nisu bili osposobljeni. Što je posljedica njihovih odluka? Raspala se Jugoslavija, a radnici su izgubili sve- državu, radna mjesta, dobit, sigurnost i slobodu. Što ti sada "zagovaraš"? Potpuno isto, s jednom malom razlikom- sada bi po tebi radnici trebali preuzeti - rizik svojih odluka. E, jebi ga- kasno Marko na Kosovo stiže. Kako preuzeti rizik, kada više nema kamena na kamenu? Gotovo je, gotovo!- skandiraju navijači na utakmicama.

Nisi ti samo za prava radnika? Zanimljivo. Nego za što? Da imaju pravo odlučivati na poslu? Ali, vidiš li ti da posla nema, radnih mjesta nema, a svakim danom ih je sve manje? Provode li ljudi više veći dio života na poslu? Provodit će ga sve manje na poslu, jer sazrijeva svijest da se živort ne smije pretvoriti u posao. Što više posla- manje života. Što više života- manje je posla. A kada je već tako, ne bi li trebalo početi misliti? Ne bi li trebalo početi odlučivati o svom vlastitom životu, a ne o poslu? Jebeš posao, čuvaj život!

Da se razumijemo- i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj ljudi su ti koji su zajebali stvar. Ne sistemi, ne komunizam, kapitalizam, nego ljudi. Kako su zajebali, tako mogu i popravit. Ali, nije lako popravljat, kad se ne misli i kada nema zahvalnost i za darove kojima obilujemo. Nažalost, kako nekada ljudi ni danas nisu sposobni upravljati sobom i svojom sudbinom, ali bi htjeli upravljati svime drugim. Ne ide to tako i zato se mora platiti velika, iako nepotrebna, cijena.

Tko je glasao

Svaka čast

Povezniče, 10+!!!

Prilažem mali link koji će krasno objasniti kakav mi to zapravo kapitalizam imamo:

Nijemac razočaran u Hrvatsku: Ulažem 35 milijuna eura, spajam Split s otocima, a vlasti me blokiraju

Treba li se čuditi što nema posla i što par tisuća mladih ljudi godišnje odlazi iz RH?

Nemamo mi nikakav kapitalizam nego nešto sasvim drugo.

Pitanje za auditorij: da su Steve Jobs i Steve Wozniak rođeni u lijepoj našoj, da li bi ikad mogli stvoriti Apple?

Tko je glasao

Anđeli... kao krv crveni...

A što bi vi ljudi htjeli kad živimo u zemlji gdje se biznis može isplatiti samo ako se radi na crno. Tko bi normalan išta ulagao kad ti država u startu akontacijom poreza i nametima odere kožu s leđa i kad te silna regulacija uguši ko mačića u vreći. Rijetki će u Hrvatskoj uložiti u posao... ne isplati se.

Što nas opet dovodi do nezaposlenosti... ali avaj, skrenuli smo s teme...

Tko je glasao

Gledajte, nismo skrenuli s

Gledajte, nismo skrenuli s teme. Naslov dnevnika je što mi želimo svojoj djeci. Evo odgovora. Djeci kroz obrazovanje treba dati financijsku inteligenciju, duhovnu inteligenciju, poslovne, psihološke i komunikacijske vještine, s kojima u potpunosti mogu kontrolirati sve aspekte svog života, neovisno i samostalno i s time uživati svoj život, a ne samo preživljavati i služiti budalama.

Nigdje u svijetu više nitko normalan ne ulaže u posao. S radom se više ne može doći do novca. To znači da je država potpuno izgubila svoj smisao postojanja. Ubuduće ljudi neće više raditi za državu, poreze i mafiju. Ne, raditi će svatko za sebe, a država prihode neće moći kontrolirati, jer će poslovi biti globalni. Nema više luksuznih ureda, uprava, korporacija, radnih mjesta. Radna mjesta su već povijest, relikt prošlosti i industrijske revolucije. Ako vas brine pitanje kako će onda funkcionirati zajedništvo, odgovor je vrlo jednostavan- ljudi će sami financirati sve svoje zajedničke potrebe, uključujući ceste, mostove, bolnice, plinovod, naftovog, električnu energiju, luke, aerodrome. I to će se raditi daleko efikasnije i poštenije nego sada.

Znam da će ovo izazvati sablazan, ali tko ne vjeruje neka nađe konkretne primjere ljudi koji su do prije deset ili dvadest godina unazad bili strašna sirotinja, a sada već financiraju, recimo u Ukrajini, odvojak državnog plinovoda do vlastitog sela u dužini od nekoliko stotina kilometara.Zove se Igor Kharatin i živi u Kijevu do palače predsjednika države. U Rusiji na tisuće ljudi ostvaruje nevjerojatno bogate snove, a do juče su bili siromašniji od nas. U Rumunjskoj, doslovce Romi čine nevjerojatne stvari. U Americi primjer Loui Carilla je fascinantan. A Loui nije bio bilo tko- jedan od 500 vođa smjena kontrolora letova u Americi.

Prestanite se fascinirati državom, okolnostima i krizom. Ne slušajte svakoga. U životu čovjeka, jedna od presudno važnih stvari je prozreti koga treba slušati. Moj izbor je slušati samo one koji su već tamo, gdje bih ja volio biti. Takvi znaju i takvi će vam besplatno pomoći da ih dostignete.

Tko je glasao

I što je tu pogrešno rečeno?

I što je tu pogrešno rečeno?

Nosimo finske, japanske, američke proizvode po đepu, radimo u Ericsson Nikola Tesla i HT-u (kojeg je kupio Njemac). Mi smo potrošaći kredita kojeg je naša država dizala zadnjih 12 godina? Znamo dobro da je jedan DOK-ING imao problema uopće početi proizvodnju u Hrvatskoj.

Znaći kako stvari stoje nebu dobro. Naravno uvijek postoje šanse da bude bolje, ali tko još vjeruje u bajke :)

Tko je glasao

engleska je nekad bila zabit

engleska je nekad bila zabit kao i amerika, ni o kini japanu ili koreji nije se još do prije pedesetak godina i manje govorilo kao zemljama s naprednom tehnologijom.

vremena se mijenjaju i svijet se mijenja, ali svijet mjenjaju oni koji imaju vjere u promjene.

i naravno ono što je nekad nedostatak zna postati prednost u drugom trenutku.

Tko je glasao

Citala, prepricavala, slusala

Citala, prepricavala, slusala i gledala s njom, pa cak i izmisljala bajke.
btw - mojoj kcerki je Mala Sirena najomiljenija bajka.
I danas je ponekad zajedno pogledamo :stid:

Dnevnik je malo promasen jer je naglasak na porukama koje bajke mogu imati na djecu, a potpuno zapostavlja onu daleko vaznju roditeljsku ulogu u kojoj ce roditelj-ka u razgovoru s djetetom o poimanju poruka, dojmovima i osjecajima koje su u djetetu bajke pobudile u biti nauciti dijete da vanjske poruke ne prima zdravo za gotovo vec da ih procesuira i na taj nacin nauci razmisljati.
Bajke (ali ni nista drugo) ne mogu zamjeniti ulogu roditelja u formiranju buduce samostalne i od trauma oslobodjene licnosti.
Ne treba dijete cuvati pod staklenim zvonom, niti treba glumiti strazara koji ce paliti zeleno ili crveno svjetlo za sadrzaje koji ce do djeteta dolaziti, vec s njim treba razgovarati o svemu sto do njega dodje ali na nacin da se i njega slusa, uvazava i potice na zakljucivanje :)

...trolove je najlakse neutralizirati ako ih se ignorira...

Tko je glasao

sto si joj pricala uz bajku?

sto si joj pricala uz bajku? kako objasnila? stvarno me zanima..

a na ovo imam primjedbu, jer film (disney) nije isti kao originalna bajka Hansa C. A. i bitno se razlikuju u poruci i izrecenom..
Citala, prepricavala, slusala i gledala s njom, pa cak i izmisljala bajke.
btw - mojoj kcerki je Mala Sirena najomiljenija bajka.
I danas je ponekad zajedno pogledamo :stid:

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci