Nakon završenih Zagrebačkih svibanjskih izbora, koji to nisu bili po ničemu, dapače, riječ je o još jednim protokolarnim izborima - s tom razlikom da je na ovim izborima po prvi puta izravno poražena hrvatska i zagrebačka (jalova) pseudointeligencija, našao sam se pred najobičnijim ljudskim pitanjem pred kojim se povremeno svatko od nas nalazi. Pitanje glasi: Što sada?
Kao što je poznato, na pollitika.com. sam se pojavio prvim javnim napisom 25.11.2008. godine pod punim identitetom kao "običan građanin", ali s unaprijed jasno definiranim ciljem političke konfrontacije s SDP Hrvatske u Zagrebu, i s Milanom Bandićem kao predsjednikom Glavnog odbora SDP Hrvatske Zagreb. Priznajem da me ni tada, a ni danas nije zanimala činjenica što je Milan Bandić istodobno i Gradonačelnik grada Zagreba, i to zato što sam znao da se Milan Bandić može poraziti samo ako se porazi politika SDP Hrvatske u Zagrebu. A za to je bilo itekako mnogo razloga, i još više uporišta.
Upravo zato sam tijekom političkih i stručnih priprema koje su obuhvaćale pomno proučavanje SDP Hrvatske, a dijelom i drugih političkih stranaka, napravio prije toga dvije analize, od kojih je prva bila politička analiza državnih izbora iz studenog 2009. godine (preko 25 stranica, dijelom nezavršeno), a druga je bila analiza političke stvarnosti na području grada Zagreba s analizom mogućnosti političkog uspjeha nezavisne liste (preko 50 stranica, s nastavnim razradama). Naravno, riječ je i o stanovitom broju drugih tekstova s tim u svezi.
Zasebno sam (vrlo) intenzivno koristio Mrežu (Internet) kako bih tijekom razgovora s meni nepoznatim osobama saznao, i naučio što više. Naime, i neovisno o potrebi vrhunskih političkih i stručnih priprema, s izradom što kvalitetnije dokumentacije ali i dokumenata, smisao političkih aktivnosti je javni nastup i javni razgovori kako bi se u što izravnijim međusobnim kontaktima upoznala "stvarna stvarnost", ali i afirmiralo "vlastito". Naravno, ne postoji "knjiga" ili "članak" koja je u stanju predočiti ono što predočuje javna riječ, posebice, nepoznatih osobe iz različitih društvenih sredina, različitih vrijednosnih uporišta, različitih životnih iskustava, obrazovanja, spoznaja itd. itd. itd.
U točno takvom smislu i s takvim interesima prvi puta sam u široj javnosti, a to znači na Mreži, nastupio 08.04.2008. godine na blogu Zorana Milanovića - premda tada pod pseudonimom. No, zbog mojega pogrešnog unosa i tehničke pogreške već se 17.04.2008. uz jednu objavu pojavilo moje puno ime prezime. Na izravni prijedlog Edija nastavio sam objavljivati pod punim identitetom, što se zadržalo, a i održalo sve do danas. A sada i s razlogom.
Moji interesi rasprava s Edijem na blogu Zorana Milanovića (prije svega) završili su s mojim uočavanjem zbog čega taj blog postoji. Stoga sam relativno brzo prekinuo s daljnjim objavama, i predložio Ediju da nastavimo razgovore o socijaldemokraciji na blogu Marin Jurjević o svemu (s početnim prijedlogom nastavka na blogu Davorka Vidovića, prije svega zato što sam bio na bojištu u okolini Siska - no, potonje je D. V. "nevidljivo" odbio). Nakon moje prve objave 17.05.2008. godine na blogu Marin Jurjević o svemu, i nakon Marinovog očitovanja o prihvatu komunikacije (već narednog dana), na njegovom se blogu to razvilo u razgovore, pa i sučeljavanja po pitanjima socijaldemokracije, ali u širem obuhvatu od stanja u SDP Hrvatske (jer me to nije ni zanimalo). U to vrijeme svoje sam dnevne objave najavljivao sam uvodnom objavom slogana koji je glasio: "Svima želim dobar socijaldemokratski dan u Hrvatskoj na dan ….. 2008.", s nastavnom meni omiljenom izrijekom: "Nije znanje znati - već je znanje znanje dati". Dakako, u povremenim varijacijama s drugim izrijekama.
Upravo razgovori s Edijem, ali i s Pravednikom, i s drugima (Bule, Arbun, Urebako, errrr itd. itd. itd.), u takvoj vrlo intenzivnoj i polemičnoj javnoj raspravi, potvrdili su mi da SDP Hrvatske "nema pojma" o socijaldemokraciji, i da socijaldemokracija nije istoznačnica SDP Hrvatske, dapače. Končano, problem koji SDP Hrvatske ima od dana osnivanja u tomu je što nema socijaldemokratska uporište, osim u pseudointelektualnom "akademskom" smislu. Širu hrvatsku javnost takve moje "distinkcije" s razlogom ne zanimaju. No, nije dvojbeno kako je i od najširih društvenih slojeva u Hrvatskoj uočena i razvidna politička i nastavna stručna jalovost SDP Hrvatske. To je razvidno kroz jasan, precizan, i konkretan slogan koji glasi: "Svi su jednaki!" Naravno, niti su svi jednaki, niti su svi isti - ali jednako tako nitko ne može negirati ovu točnu i jednostavnu ocjenu najšire hrvatske javnosti o čelništvu političkih stranaka u Hrvatskoj, kako HDZ tako i SDP (i obratno).
Onda kada u bilo kojoj političkoj stranki, ili u političkom pokretu, ili u nezavisnoj listi, svejedno, ne postoje politička i stručna uporišta, a na kojima se onda izvedeno razvijaju praktična rješenja, u stvarnosti se mora pojaviti prakticizam. Riječ je o partijskom karijerizmu bez podloge, i borba za vlast bez političkog, sadržajnog i stručnog smisla, a koja se naziva "biti na vlasti".
Osobno sam u to vrijeme i izravno upoznao stanje u SDP iznutra, što mi je potvrdilo predočeni zaključak. (Držim da je tada blog Marin Jurjević bio središnji socijaldemokratski forum u Hrvatskoj, na kojemu je pažljivi motritelj mogao čak i uočiti budući teški politički poraz SDP Hrvatske u Splitu na ovim lokalnim izborima.) Dakako, razlog zbog kojega sam posvetio toliko vremena socijaldemokraciji u tomu je što socijaldemokracija u svijetu (prije svega u Europi), ili u vrlo specifičnom američkom obliku ono što postoji pod nazivom demokrati u SAD, ima vrlo bogatu političku misao - ali jednako tako i razvijenu praksu. Konačno, sve ono što u političkom smislu postoji u Hrvatskoj samo je više ili manje (ne)uspješna preslika onoga što odavno postoji u razvijenim kapitalističkim posebice postindustrijskim europskim i anglosaksonskim državama, sa stanovitom domaćom supstancom (u pravilu do danas lošom, ili čak i najgorom).
Konačan iskorak iz postojeće političke hrvatske žabokrečine definirane grupacijom HDZ i SDP, prva definirana kao politička korporacija "use-zase-nase", a druga politički jalova, učinio sam 07. srpnja 2008. godine objavom na "Marinu Jurjeviću" slogana, citiram: "Svima želim dobar građanski dan u Hrvatskoj na 07. srpnja 2008.", s nastavnom rečenicom: "Ne bojimo se nikoga u borbi za građansku Hrvatsku!"
Prvi puta tada afirmiram izraz "treći put", da bih 29.07.2008. definirao "treći put", citiram, kao "put izvan bipolarnosti koju danas u Hrvatskoj određuju i HDZ, i SDP!"
Dakako, od tog trenutka bio mi je potreban medijski prostor da razvijem ono što sam pod tim predmnijevao. Jedini primjeren prostor za objavu članaka bila je u to vrijeme pollitika.com. Nakon svojeg predstavljanja 25.11.2008. godine započeo sam s programiranom objavom serije članaka. U slijedećoj tablici predočujem članke koje sam objavio od 25.11.2008. godine do 15.03.2009. godine, s brojem čitanja na dan 10.06.2009. godine.
Tek sam nakon više od tri mjeseca takve objave, koja je obuhvatila 28 članka, s vrlo velikim broj pojedinačnih (opsežnih) komentara, konačno 07.03.2009. godine predočio konkretan izborni program pod nazivom Pobjednički izborni program Gradonačelnika Zagreba (oko 1850 posjeta).
Prvi javni nastup s objavom izborne kampanje Zagrebačkog trećeg puta bio je 15.04.2009. (oko 2.100 posjeta), s time da je 17.04.2009. objavljen i izborni program programirano usmjeren prema grupaciji građana Zagreba i njihovim obiteljima koji su hrvatski branitelji (oko 600 posjeta). Završno je ovaj operativni dio političkih aktivnosti bio završen kada sam 30.04.2009. objavio Izjavu za javnost: ZTP nije predao liste (oko 850 posjeta). Kao što je poznato, ovu Izjavu sam potpisao s akademskim zvanjem dipl.oecc, ali i u najvažnijem obliku kao kreator i nositelj političkog i izbornog programa Zagrebački treći put.
Sveukupno u periodu od 16.03. sve do objave ovog članka, objavio sam još 22 članka, tako da je ukupan pregled objava sljedeći.
Drugim riječima od 15.11.2008. godine zaključno s 10.06.2009. godine objavio sam na pollitika.com 50 članaka, koji su imali oko 58.000 posjeta, ili oko 1.150 posjeta po članku. Broj komentara i njihov opseg je daleko veći. Poznato je kako sam komentare primarno oblikovao iz ishodišta razvijanja određenja iz članaka, odnosno iz objavljene doktrine Zagrebački treći put, i na njezinim uporištima. No, jedan dio komentara (uglavnom opsežnijih) predočavao sam i iz ishodišta "nečega" pod nazivom Hrvatski treći put. Riječ je o tomu da tijekom ovih objava nisam smio iskoračiti "previše" u područje "hrvatske problematike", zato što bi to bilo činiti nešto u pogrešnom vremenu i na pogrešnom mjestu. Javno objavljeni cilj bio je ostvariti početni uspjeh na lokalnim tzv. Zagrebačkim izborima (naime, Zagrebački izbori su sve drugo samo nisu "lokalni"), pa makar i s "jednim" mjestom u Gradskoj skupštini grada Zagreba, kako bi se kroz taj "mali otvor" osiguralo daljnje razvijanje Zagrebačkog trećeg puta u Hrvatski treći put. Naravno, to su i efikasno, i svjesno onemogućili i Josip Kregar (naglašeno i izravno), a dijelom i Velimir Srića.
I što sada?
Jedan smjer mojih razmišljanja je osnivanje udruge pod nazivom Hrvatski treći put.
Naravno, s otvaranjem zasebne web stranice u značajnoj mjeri po iskustvu s pollitika.com, ali s otklanjanjem spamiranja i troliranja, i "dokonih zabava", a s usmjerenjem prema zadanom cilju tj. protiv HDZ i SDP za "treću Hrvatsku". Web stranica mora biti u vlasništvu autora na načelu kooperative. Ulagači su autori s 500 eura uloga (za održavanje sustava), i s obvezom objave tjedno najmanje 1 članka, ili kako se dogovorimo.
Članovi udruge operativno rade na materijalizaciji onoga što je objavljeno, što znači da ne moraju biti i autori. Naravno, sve aktivnosti su podređene stvarnom cilju takve udruge, a to je nastup na državnim izborima u Prvoj i Drugoj izbornoj jedinici, a možebitno i šire, što ovisi o sastavu udruge iz drugih dijelova Hrvatske, i iz inozemstva. Nije dvojbeno da će se u određenom trenutka udruga transformirati u nacionalnu političku stranku.
Druga je mogućnost nastaviti s razvijanjem Zagrebačkog trećeg puta u Hrvatski treći put na pollitika.com. To tim više što je polltika.com. pomalo postala brand, i osigurava toliku potrebnu čitanost neovisno o postojanju stanovitog broja nedostataka i nedorečenosti (što objektivno i nije moja stvar).
Treća je mogućnost najgora, naravno ne po mene osobno. Naime, ovdje je predočena razvidna količina uloženoga vrlo kvalificiranog rada. Nasuprot tomu ne postoje rezultati, što znači da je riječ o utrošku vremena, novca, ali i kvalificiranog rada objektivno bez ikakve podloge, i uporišta. Za razliku od stanovitog broja uglednih intelektualaca koji objavljuju na pollitika. com, počam od Mraka, Frederika, Tončija, Ap, Mucke, Nemesis, Hatz, i brojnih drugih, ja sam pragmatičar - premda to tako brojnima ne djeluje iza moje predikature hrvatski intelektualac. Točno znam što činim, i točno znam koji su uloženi troškovi. I neovisno o razvidnom i moralnom i etičkom imperativu brojnih objava, a iz koji se to i očituje, nisam "utopista". Prema tome, u stanju sam "sve zaustaviti" (tj. "stati na loptu"), ili svesti na formalnu razinu.
Završno bih molio da se tijekom čitanja ove objave uoči kako sam želio i konkretno predočiti da se izborni uspjeh može ostvariti isključivo ozbiljnim radom. Politika je posao, a ne objava izbornog programa - koji je u itekako prevažnom smislu, sve u svemu ipak samo finale prije toga dobro i kvalitetno "uzoranoga". Nikada me nije zanimalo "biti vlast", zato što me isključivo zanimaju promjene. Naravno, potonje je neostvarivo ako je u središtu interesa "biti vlast".
Zdravko Gracin
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
My Soul ovo je napravio
My Soul
ovo je napravio hrvatski intelektualac, u smislu prava sebe tako atributirati, a što sam proizveo i objavio s "mojim" uporištem u "nerazumijevanju hrvatskog naroda". Ali i s itekakvim "visokim" intelektualnim uporištima (od Krleže pa nadalje.)
Tko je uništio ovaj rad, u smislu da je on i tebi nepoznat?
HDZ i SDP skupa! (A o čemu raspolažem dokumentacijom.)
Inače, koristim prigodu zahvaliti Abiesu na ranijim uputama kako objaviti sliku.
I - inače - n i s a m pjesnik. To je Kamov, i to je Sudeta ... ..., i brojni drugi kojima nisam dorastao, premda u Golubici postoji nekoliko manjih radova, ali koji ipak nisu takve vrijednosti.
Stoga mi je itekako "poznat" nadrealizam koji rabi Ap. :)))
( Naravno, naslovnicu Golubice sam svojedobno osobno kreirao, ali i osobno napravio u Photoshopu, a to kažem zbog onih koji dobro vladaju ovim najboljim programom za slike. Naime, i očevidno znam "ponešto" i taj alat, koji ipak ne ću rabiti ovdje na način koji mi je i objektivno moguć protiv mojih političkih protivnika.:))) )
Tko je uništio ovaj rad, u
Tko je uništio ovaj rad, u smislu da je on i tebi nepoznat?
Možda se to ne bi desilo da si zaposlio nekog dizajnera :)
leddevet
leddevet, ponudili su se,
leddevet,
ponudili su se, ali kad sam uočio način njihovog dizajna, brzo smo se razišli. Sam pišem, i sam dizajniram, i ne trebam ničiji partijski ili takav "urednički" "Photoshop". :)))
Drugim riječima od
Drugim riječima od 15.11.2008. godine zaključno s 10.06.2009. godine objavio sam na pollitika.com 50 članaka, koji su imali oko 58.000 posjeta, ili oko 1.150 posjeta po članku.
Zdravko, ova matematika ti ne štima.
Radi se o tome da treba razlikovati broj posjeta od broja pojedinačnih posjetioca. Svako tko je napisao neki komentar je bio barem 2 puta na stranici, a ako komentara ima više toliko je i veći broj posjeta iste osobe jer se odgovor na komentar ne vidi bez da se stranica osvježi a to brojač registrira kao novi posjet. Međutim mislim da je broj pojedinačnih posjetitelja još manji obzirom na ukupni broj posjeta budući da u pravilu svi koji ostave neki komentar se povremeno vraćaju na stranicu da provjere da li ima neki odgovor na komentar. Također trebaš odbiti i broj posjeta koje si ti sam učinio.
Tu još treba pridodati da u pravilu isti čitaju razne članke istog autora (tzv. "fanovi") i broj pojedinačnih posjeta se još umanjuje.
Dakle očito da je pravi broj pojedinačnih posjetitelja daleko manji od ukupnog broja posjetitelja i možda @mrak ima neke pokazatelje po kojima se može vidjeti taj odnos. Moja procjena da je broj pojedinačnih posjetitelja na tvojim člancima negdje ispod 10% onog ukupnog broja, no možda se varam.
Molim da se ovo ne shvati kao napad nego samo kao upozorenje da se ne zavaravaš tim naizgled impresivnim brojkama.
leddevet
leddevet, ne mogu se ljutiti
leddevet,
ne mogu se ljutiti na točnu interpretaciju, pogotovo ako se ne napada osoba! A kada se napada osoba tj. kada osjetim da je riječ o "udarcu ispod pojasa", tada se s razlogom itekako ljutim, a što se i očituje po mojim odgovorima neovisno o tomu je li riječ o meni, ili nekom drugom.
Glede sadržaja tvojega komentara, dakako da si u pravu.
Naime, jednom sam učinio (stvarno) tehničku pogrešku, i u prikazu sam napisao da imam "toliko i toliko" čitatelja. Dobio sam odmah od nekoga ispravak da je riječ o posjetima, a sa sličnim obrazloženjem kao što je ovo tvoje. Dakako da me temeljno zanima broj pojedinačnih čitanja. No, i s obzirom na to da je to tehnički nemoguće utvrditi, koristim orijentacijski podatak da najmanji broj čitanja pojedinog (mojeg) članka, predstavlja najveći broj pojedinačnih čitatelja, smanjeno (zbog tvojih točno uočenih razloga) za možebitno 30-40%. Oscilacije u broju posjeta (povremeno čak i 2.000) nisu mi mjerodavne.
Ono što je karakteristično za predočene tablice, u odnosu prema drugim statistikama, u tomu je što sadržaj članaka čine programirane (ciljane) objave - po sadržaju i od mene očekivanom učinku. Dakle, nije me zanimala novinarska objava koja privlači veliki broj čitatelja (tri, četiri ili šest tisuća čitatelja), već učinak na određeni broj čitatelja.
Temeljno me je zanimalo, i zanima učinak na možebitno "samo" 200 ili 300 ili 400 čitatelja, ili barem samo "pedesetak", jer znam da je riječ o učinku na kvalificirane osobe. Naime, "samo pedesetak" kvalificiranih "čitatelja" čini respektabilnu stručnu ali i političku snagu za naše hrvatske uvjete, pod uvjetom da ju ne čine "rakova djeca". :)
S njima se već može osnovati udruga Hrvatski treći put, ili pod nekim sličnim nazivom, ali sa referentim sadržajem i radnom disciplinom. U suprotnom možemo se "dopisivati" i možemo "objavljivati", ili "sastančiti" do "sutra".
Nadalje, ako me nešto nije zanimalo, to je zasigurno da me nije zanimalo, i da me ne zanima, ponavljam "prosvjećivanje" ili ispravljanje bilo čijih "pogrešnih" uvjerenja ili "zabluda". A pogotovo dokazivanje pred bilo kime mojih vlastitih stručnih ili nekih drugih kvaliteta. Moji ciljevi su bili i ostali više nego li jasno predočeni - likvidirati aždaju HDZ, a u Zagrebu - SDP s njihovim "socijaldemokratskim klozetima". (Naravno, rabim politički rječnik.)
Ništa se nakon lokalnih izbora u Zagrebu, i nastavno u Hrvatskoj nije promijenilo. Kao novina, u stručnom i političkom smislu pojavile su se samo (više ili manje) referentne objave pod nazivom Zagrebački treći put. Naravno, to mi je osobno s razlogom "premalo".
gosp. gracin
gosp. gracin
za toliki trud što ste uložili jedino što mogu, je da vam dam plus
pozdrav
nemonimus, svatko je na svoj
nemonimus,
svatko je na svoj način nezadovoljan s postojećom hrvatskom stvarnosti, a zbog brojnih razloga. Naravno, iz toga valja isključiti onaj brojno mali, ali i uzak sloj koji je kreirao (formirao), i koji upravlja postojećim procesom razvijanja hrvatske tragedije u "deset slika" (deset izbornih jedinica), i transformiranja kroz protekla dva desetljeća Republike Hrvatske u Banana Republiku. Potonje nije teško dokazati materijalnim činjenicama, prema tome ne pišem u smislu dojma, utiska i sličnih opservacija.
Premda sam na ovom medijskom prostoru vodio agresivnu kampanju kvalificiranim stručnim napadima na SDP Hrvatske - Zagreb (vlasništvo Zagrebačkog holdinga, pogodovanje, rasipništvo, nepostojanje gospodarske politike itd. itd. itd.), posebice u posljednjim tjednima naglasak sam stavio, citiram:
"BILO JE I VEĆIH MUDA OD TVOJIH. NIKOGA OD ONIH KOJI SU LOŠE PISALI O MILANU BANDIĆU VIŠE NEMA U NOVINAMA. BILO BI TI BOLJE DA POČNEŠ VJEROVATI U BOGA JER ĆE TE KAZNITI. MOGAO BI SE TU DOLJE POSKLIZNUTI I SLOMITI NOGU ILI BI SE NEKOME OD TVOJIH MOGLO NEŠTO DOGODITI. MOŽEŠ TO SVE NAPISATI."
Na izborima u Zagrebu, gradu s oko 150.000 građana visokog i najvišega obrazovanja, stručnosti, ali i "građanske kulture u Hrvatskoj" - uvjerljivo izbornu pobjedu odnosi Milan Bandić, ali i SDP Hrvatske - na stručnom i političkog dosegu materijaliziranom u socijaldemokratskim klozetima u Zagrebu. Oni nisu proizvedeni u Vukovaru, Rijeci, Čakovcu, Metkoviću ili nekom drugom gradu ili naselju u Hrvatskoj, već su proizvedeni na najvišem porezu (tzv. prirez) u Hrvatskoj od golemih 18%, ali i na najvišim cijenama komunalija (što je također porez - ali monopolni).
Uvjerljiva izborna pobjeda SDP Hrvatske u Zagrebu (Milan Bandić je dio SDP Hrvatske) ostvarena je neizlaskom građana Zagreba na izbore. A među njima, meni najvažnijih - a to su prije svega i prije svih "apolitični građani" najviših stručnih i duhovnih obilježja i kvaliteta. Oni su nevidljivom izjavom "ne tiče nas se", "svi su isti", "ne može se ništa", time sami sebe "kastrirali" kao duhovna bića. Zašto su to učinili? Naravno, postoji više odgovora za koje s razlogom ne mogu rabiti ovaj prostor.
Temeljni interes objave ovog članak je upravo u predočenim posljednjim rečenicama, citiram: "Završno bih molio da se tijekom čitanja ove objave uoči kako sam želio i konkretno predočiti da se izborni uspjeh može ostvariti isključivo ozbiljnim radom. Politika je posao, a ne objava izbornog programa - koji je u itekako prevažnom smislu, sve u svemu ipak samo finale prije toga dobro i kvalitetno "uzoranoga".
Vrlo veliki broj hrvatskih građana jesu stručnjaci, ili vrlo stručne osobe u svojim profesijama, i istodobno su odgovorne, marljive, vrijedne osobe, i kao "obični građani" predstavljaju u cjelini rada i duha, i ljubavi prema svojim obiteljima i najbližima ono najbolje što ima svaka zajednica (država, narod). No, ono što nemamo nakon dva desetljeća postojanja nečega pod nazivom Hrvatska država - jeste zajednica pod nazivom hrvatsko društvo. Itekako je razvidno da hrvatsko društvo danas ne postoji. Naime, kada bi ono postojalo, tada njegov reprezentant ne bi mogla biti Banana Država, u kojoj svatko pojedinačno "jede svoje banane", pod nazivom mirovina, plaća, ili, pak, golemo akumulirano bogatstvo ostvareno oridinarnom pljačkom pod nazivom "poslovne uspješnosti". Konkretno, samo je nekoliko postotaka svih državljana postojeće Banana Republike poslovno i egzistencijalno uspješno - a svi ostali su poslovno neuspješni, ili "poluuspješni". To je doslovno konfrontirano zdravom razumu!
Suprotno je zdravom razumu da su dvije trećine hrvatskih građana prikriveni socijalni slučajevi, a što bi itekako "uočljivo" dokumentiralo, i jasno predočilo odbijanje "međunarodnih čimbenika" (stranci) da "nam" daju nove kredite.
Pod utemeljenom pretpostavkom da je rad temeljno obilježje čovjeka (u jedinstvu biološkog i duhovnog bića), tada to u govornom smislu znači da dvije trećine hrvatskih građana nemaju obilježje čovjeka - jer svojim radom ne proizvode vrijednost čak ni na razini biološkog postojanja. Naravno da je to bestidna laž! No, to "nikoga ne zanima".
Ovime ne mislim na interes ili zanimanje don Grubišića, i brojnih drugih takvih, i sličnih hrvatskih intelektualaca, a koji iz plemenitog ishodišta humanizma, prosvjetiteljstva, pa i "sebe" - tumače "neprosvijećenom narodu", ili drugim "neprosvijećenim" hrvatskim intelektualcima - da žive u laži. Naime, to nije moj interes, dapače.
Moj interes su isključivo promjene. No, one su neostvarive bez spremnosti i samoodricanja na način izravne (osobne) konfrontacije s postojećim stanjem, čiji su konkretni proizvođači i podržavatelji osobe s konkretnim imenom i prezimenom u HDZ - zajedno s njihovim ortacima, i u SDP - zajedno s njihovim kumovima. Sve ostalo za mene osobno predstavlja gubitak i vremena, i novca, a s čime ne raspolažem u "nemjerljivim količinama", dapače. Prema tome, govorim o poslovnom pristupu.
Naravno da brojni "svemu ovomu" ne prilaze kao poslu zato što imaju svoje vlastite poslove. S razlogom zbog svojih vlastitih poslova nemaju vremena za posao kojim danas dominira nekoliko tisuća partijski proizvedenih profesionalaca, uzdržavanih od "bakšiša" (korupcija), ali i izravno iz proračuna države ili lokalne zajednice (primjerice, Zagreb). A koji se "pune" od onih koji rade svoje poslove - kako bi i dalje radili svoje poslove, i plaćali porez onima koji "imaju vremena" da posluju na njihov račun, uzdržavani od njih, kako bi ih (tj. nas) na razini Hrvatske države ili lokalne zajednice "razvijali u svakom pogledu".
(Napomena. Pod intelektualcem premnijevam osobe sveučilišnog obrazovanja bez obzira na njegovu vrstu, kao i sve druge osobe bez obzira na formalnu razinu obrazovanja. Riječ je o svim takvim osobama koje argumentirano predočuju rezultate vlastitog promišljanja, i koje to što čine - čine iz motrišta osobnog interesa za boljitak zajednice u kojoj žive pod nazivom hrvatsko društvo, a ne samo iz osobnog interesa za boljitak lokalne zajednice kojoj pripadaju po životu ili radu, ili profesionalnim i drugim užim, pa i najužim osobnim interesima).
Jedan jedini razlog je zbog
Jedan jedini razlog je zbog kojeg ti nisi uspio u svom političkom radu, a to je da ne razumiješ i potcjenjuješ hrvatski narod. Upravo si rekao da svatko od potencijalnih birača jede svoju bananu, drugim riječima, držiš ga za majmuna. Po čemu si ti uzeo sebi za pravo ocjenjivati što je dobro, a što nije, pa kritizirati birače na tu temu. Znaš kad ćeš eventualno osvojiti pobjedu, onda kad se budeš spustio na razinu naroda i osluškivao bilo tog naroda, pa prilagodio tome i svoje programe i svoju retoriku, bez obzira koliko se to tebi činilo niskim. Ovo gore što si napisao je potpuno potcjenjivanje ljudi. Hrvatska se ne sastoji samo od intelektualaca, već i od običnih malih ljudi, kojima je pun kufer "visokih" priča "visokih" intelektualaca.
Visokointelektualne političke rasprave koje si vodio na blogu Marina Jurjevića, malog čovjeka uopće ne zanimaju. Pollitiku i općenito internet čita premali broj birača, da bi bilo relevantno ovdje trošiti dragocijeno vrijeme.
Ne treba zanemariti ni polarizaciju birača na dvije ključne opcije: SDP sa satelitima i HDZ sa satelitima, dakle SDP:HDZ. Ostali nemaju nikakve šanse, jer su preslabi. Dakle, ako hoćeš bilo što mijenjati, ako ti nije cilj vlast kao vlast, onda ti je pametnije ući u jednu od tih stranaka i iznutra se dokazivati. Taj put je spor, ali jedini efikasan. Ostalo ništa nema šanse. Šansa za izbornu pobjedu nije u biračima, koji više ne žele izlaziti na izbore, već u onim biračima koji inače izlaze i nalaze se u suprotnom političkom taboru.
My Soul
My Soul, Prvo. Samo potpune
My Soul,
Prvo. Samo potpune neznalice mogu tvrditi kako nisam uspio u svojem političkom radu. Naime, zar bilo tko p o j e d i n a č no može uspjeti u političkom radu nakon objave političkih članaka (politička doktrina i izborni program) u roku od samo nekoliko mjeseci? I pritom u objavljenomu predstavlja ono što jeste odgovor na pitanje "tražimo paradigmu".
Drugo. Ako netko ne podcjenjuje hrvatske građane - tada to sigurno nije Zdravko Gracin, jer ne bih gubio vrijeme na "podcjenjivanje hrvatskog naroda" (a što ne znaš što znači, i što ću predočiti nastavno).
Treće. Interpretacija mojih riječi da svatko od potencijalnih birača jede svoju bananu - i da to znači, kako ti kažeš - da ga držim za majmuna", može biti samo takva majmunska (tvoja) interpretacija. Naime, ne dopuštam ničija podmetanja "kukavičjih jaja". Po čemu ja to "sebi uzimam za pravo" da kritiziram ili ne kritiziram birače na "tu temu" (koje to birače, i na koju to temu?)
Četvrto. Da imalo imaš pojma o hrvatskom narodu, a nemaš pojma (!) tada ne bi sebi dopustila notorni bezobrazluk da meni podvaljuješ kako se "moram spustiti na razinu naroda i da moram osluškivati bilo tog naroda", te da tomu trebam "prilagoditi i svoje programe i svoju retoriku". Shvati ako ti je to uopće moguće: HRVATSKI NAROD NIJE KUD "IDIJOTI" !!!
A dokaz upravo takve notorne činjenice i jeste u tomu što im je "pun kufer" tzv. "visokih" priča "visokih" intelektualaca. Naime, to nisu intelektualci već su pseudointelektualci, a brojni još i gore - intelektualci t v o r o v i. Ili po narodski rečeno - intelektualni smradovi.
Da imalo imaš pojma o
Da imalo imaš pojma o hrvatskom narodu, a nemaš pojma (!) tada ne bi sebi dopustila notorni bezobrazluk da meni podvaljuješ kako se "moram spustiti na razinu naroda i da moram osluškivati bilo tog naroda", te da tomu trebam "prilagoditi i svoje programe i svoju retoriku". Shvati ako ti je to uopće moguće: HRVATSKI NAROD NIJE KUD "IDIJOTI" !!!
Zdravkec,
Ja bi na tvojem mjestu malo razmislil o tome.
Skviki, odgovorit ću
Skviki,
odgovorit ću ukratko. Nikada nijedan narod na svijetu nije griješio! Pa čak i onda kada je glasovao za notornog diktatora i svojeg koljača, i svojeg ubojicu - narod nije griješio!
Pa ako su, a jesu - u Zagrebu građani ponovno izabrali onoga koji gradi na ponos građanima grada Zagreba - svoje socijaldemokratske klozete, u kojima oni sami građani tonu sve dublje,, ili ako opetovano glasuju za HDZ-UNIŠTAVA SVE, tomu nije kriv narod, a posebice hrvatski narod, ili u Zagrebu građani Zagreba na nedavnim lokalnim izborima.
Svi smo mi, od onih koji stvarno jesu pojedinačno Hrvati (jer u Hrvatskoj žive i pripadnici drugih naroda), jesmo pripadnici hrvatskog naroda. Itekako dobro znam, a jednako tako i ti, i svi ovdje, da postoje brojni ljudi koji jesu u stanju stati za vrat ovoj nemani HDZ, ali i ovim socijaldemorkatskim "umnjacima". To mogu i brojni "obični građani". No, da ne širim temu.
postoje brojni ljudi koji
postoje brojni ljudi koji jesu u stanju stati za vrat ovoj nemani HDZ, ali i ovim socijaldemorkatskim "umnjacima"
Kako? Na izborima ne mogu, jer ne mogu skupiti dovoljan broj birača, što se već pokazalo na svim dosadašnjim izborima? Kako onda? Možda da promijeniš birače?
Osim ako ne misliš na kakav vojni prevrat?
My Soul
My Soul, ja sam ovdje
My Soul,
ja sam ovdje predočio osnove, a u biti naznake pol. doktrine pod nazivom Zagrebački treći put, a zbog poznatih pragmatičnih razloga. Naime, temeljni politički protivnik u Zagrebu je bio i ostao SDP Hrvatske, kako što je na razini RH - HDZ. Ono što brojni ne znaju u tomu je da se takvi politički protivnici NE MOGU pobijediti s izbornim programom, bez obzira koliko on bio dobar, i bez obzira na nositelje. Stoga sam toliku pozornost posvetio definiranju političkog uporišta pod nazivom ZTP. Nastavno sam na tomu razvio izborni program pod istim nazivom. Osobno sam bio suočen s golemim cajtnotom, a zbog sada nevažnih razloga. I samo zbog cajtnota (ubrzano približavanje izbora u svibnju 2009. godine), i previše sam objavljivao, i prenaglo, i s previše tekstova, i s previše sadržaja, i nedostatno metodološki dosljedno razvijano. Premda je zainteresirani dio čitatelja mogao pratiti ono što činim, onaj upućeniji dio je to više činio zbog općeg interesa da vidi "o čemu je riječ", nego li zbog osobnoga aktivnog sudjelovanja. Naravno, ne postoji politička aktivnost (pa i niti jedna aktivnost) koja se može provesti pasivno.
Kao što je svima poznato šarolika skupina zagrebačkih tzv. građanskih intelektualaca i podržavatelja, objedinila se iza Dekana Kregara i iza Prodekana Sriće - kao uglednih osoba (što i jesu). SDP ih je manje više potukao s lakoćom (čak je i Holjevac objektivno ostvarila nad njima izbornu pobjedu). Naime, ni Dekan a ni Prodekan nisu imali, a i nemaju "nešto" što se popularno naziva "političko uporište". Riječ je o tomu da onda kada ljudi u govornom izričaju rabe pojam "paradigma", tada misle na "ono što ih međusobno povezuje". A to zasigurno nisu ni Dekan, a ni Prodakan!!! No, da ne prijeđem u tumačenje …
Ja osobno politički djelujem tek od 25.11.2008. godine, kada sam ovdje nastupio s prvom objavom, i kada sam "podignuo bačenu rukavicu". Prije toga sam razgovarao, diskutirao itd. No, i ZA RAZLIKU od brojnih koji ne mogu dignuti "bačenu rukavicu", a to itekako žele učiniti, ja raspolažem i znanjem, i obrazovanjem (aktivnim), i brojnim drugim osobinama (životno iskustvo, analiza vlastitih i tuđih pogrešaka itd. itd. itd.), konačno u sve ovo sam uložio i značajan utrošak godina i godina rada, ali i financijskih sredstava, da jesam u stanju predočiti spomenutu "paradigmu" - u smislu ALATA POLITIČKE BORBE protiv HDZ i SDP. To je Hrvatski treći put.
Dakle, da nisam bio pod pritiskom pragmatizma započeo bih svoje objave s Hrvatskim trećim put, i nastavno u izvedenici (materijalizaciji) u gradu Zagrebu. Krenuo sam zbog predočenih razloga obratno. Pa da se u materijalizaciju političke doktrine, i nastavno - izbornog programa Zagrebački treći put - htio uključiti veći broj osoba, dapače, vrata su svima bila otvorena. No, odabrali su širom otvorena vrata Dekana i Prodekana - jer su držali da s njima mogu pobijediti, jer su Kregar i Srića to što jesu. A jesu samo, i jedino - više ili manje kvalitetni hrvatski sveučilišni profesori - i ništa više.
Bogovi su pali na tjeme,
Bogovi su pali na tjeme, Misliti globalno - djelovati lokalno, Biti svoj na svomu, jesu tri temeljna uporišta političke doktrine Hrvatski treći put. A što sam početno razvijao pod nazivom Zagrebački treći put. A da su "bogovi pali na tjeme" dokazali su upravo ovi, po mnogomu - preznačajni hrvatski svibanjski izbori! Hrvatska inteligencija i pseudointeligencija (intelektualci) su se "izvrnuli", jer su pokazali i dokazali svoju insolventnost. Kazao sam javno, jasno, konkretno i određeno: odbacite zablude (prvo), učite (drugo). Objave o Starčeviću, a znam da sam u Hrvatskoj do danas među rijetkima koji je objavio "tako nešto", i brojne druge objave nije pisao i potpisao "neznalica", ili zato da dokažem "kako sam pametan" (to ionako znam). Riječ je o temeljnom političkom a l a t u.
Pa ako bilo tko misli da će promijeniti stanje u kojemu živi bez "ovladavanja alatom" za promjene, tada se ne vara. Tada živi u samozabludi, kako na svoju štetu ali i na tuđu štetu. Rezultat od toga ima samo HDZ koji napreduje u svakom pogledu, i SDP koji napreduje u svakom pogledu. S time da 90% punoljetnih građana Republike Hrvatske napreduju - u bespuće vlastite sudbine. Usputno, brojni grizući u bijesu vlastite nemoći (jer nisu ćoravi) - čak i vlastite najbliže.
A vojni prevrat? Brojni koji
A vojni prevrat? Brojni koji ne nalaze rješenja koja se mogu pronaći jedino i isključivo mukotrpnim radom - traže rješenja "nabrzaka". Oni bi sve učinili "za čas" samo da su na vlasti.
Danas je u Hrvatskoj na vlasti druga, pa čak i treća garnitura političara, koji su tada bili najobičniji anonimci u državnoj službi, ili diplomatski poštari, ili "mali od kužine" (od Sanadera, preko Bandića, sve do Milanovića) onih koji su utemeljili 1990. godine ovo što danas nastavno predstavlja "hrvatsku političku elitu". I de iure, i de fakto je faktički riječ o hrvatskoj elitnoj političkoj tragediji, koja vlada isključivo zahvaljujući infrastrukturi koju su im podarili njihovi "očevi i učitelji". Nije neobično da su im zahvalni i da razvijaju put svojih očeva i učitelja. (Premda priznajem da je jedino Račan s objavom Načela djelovanja, ostavio nešto kvalitetno iza sebe u političkom i stručnom smislu. To nije Milan Bandić ili Zoran Milanović - već je to taj "papir". Naravno, to je ipak premalo.)
My Soul Peto.
My Soul
Peto. Visokointelektualne političke rasprave, kako kažeš, a koje jesam jednim dijelom vodio na blogu Marina Jurjevića - i jesu uporište bilo koje paradigme.
Nijedan birač ne pita zašto sam stvorio sintagmu PROTIV HDZ i SDP, ili u Zagrebu ne pita zašto "populistički" izbacujem sintagmu Metropola hrvatstva, Metropola hrvatskog građanstva, Metropola hrvatskog gospodarstva, ili zašto hoću Municipalnu banku Zagreb, ili zašto se politički određujem za ukidanje jedinstvenog poreza (prireza) od 18 % itd. itd. itd. I to nije stvar "birača", jer njega s razlogom zanima isključivo "izborna ponuda". No, stvarno samo "ja" znam da je uporište kvalitetne izborne ponude upravo u tim "visokointelektualnim političkim raspravama". Koja je bila izborna ponuda na lokalnim izborima, koja je izborna ponuda na državnim izborima? Ništa, jer one nemaju uporište u ničemu - osim "biti na vlasti", i "radit ćemo u interesu hrvatskog naroda, odnosno građana lokalne zajednice".
Pa zar bilo tko misli da golemim postindustrijskim europskim državama upravljaju "neitelektualci"? Pa zar bilo tko misli da su postojeću hrvatsku društvenu i gospodarsku tragediju proizveli "neintelektualci"??? Dapače, u Hrvatskoj su ju takvom proizveli, i to namjerno, brojni hrvatski tvorni intelektualci.
Jedan dio hrvatskih intelektualaca nije imao ni znanje, ni spoznaju - i njima nije za zamjeriti. Dakako, jedan dio je uništen bestijalnošću Tuđmanove neobjavljene parlamentarne diktature.
Inače, moj "politički poraz" na Zagrebačkim svibanjskim izborima je proizveden upravo od zagrebačkih intelektualca (zagrebačka inteligencija). I ako "nešto znam" - onda savršeno znam tko mi je "smrtni neprijatelj". To nije nikada bio Milan Bandić, a još manje Zorana Milanović, ili pogotovo Ivo Sanader, već salonska zagrebačka inteligencija (i što ima više titula - to je salonskija).
Šesto. Ako je nešto krajnja drskost u tvojoj objavi, to je MENI preporučiti da se, primjerice, učlanim u SDP i da ga "iznutra mijenjam". Oprosti, dopuštam da mi se može podosta toga zamjeriti, ali krajnji je bezobrazluk zbog toga od mene tražiti da javno potpišem priznanje da sam K R E T E N.
Sedmo. Ja ne tražim nikakvu, i ničiju šansu u biračima koji inače izlaze na izbore, i koji se nalaze u suprotnom političkom taboru. Oni imaju takvu svoju Banana Hrvatsku, na čelu sa svojim takvim "političkim leaderima". Jedan u Zagrebu pregovara s gazda Milanom hoće li ostati jedini vlasnik Holdinga, a da zauzvrat nije vlasnik Skupštine (jer ne može "druže" jedno i drugo), a drugi poziva "braću Hrvate" iz Herceg-Bosne da "spasu Dubrovnik" od vladavine kapejota! FUJ !!!
I to su oni koji "razumiju i koji ne podcjenjuju" hrvatski narod, za razliku od mene koji činim suprotno? I onda da ih "ja" mijenjam "iznutra"???
koliko sam shvatila iz
koliko sam shvatila iz ovoga, ti se još nisi odlučio što namjeravaš u budućnosti.
što se stranice tiče, moje je mišljenje da ti je puno bolje da se držiš pollitica.com, jer nije lako ljude zainteresirati za neku novu stranicu, a kamoli ako je k tome još baza za političko djelovanje.
takodjer, ukoliko namjeravaš dalje raditi, trebao bi se potruditi da ljude zainteresiraš za to, pusti na stranu i milana i kregara i sriću i sve ostalo, govori više o tome što su tvoji planovi i tvoja razmišljanja. negativna kampanja nije donijela ništa dobroga, pa probaj na drugi način.
ovo je moje mišljenje, ako si uopće tražio nečije mišljenje.
ako nisi, jednostavno preskoči i sve 5.
što se stranice tiče, moje
što se stranice tiče, moje je mišljenje da ti je puno bolje da se držiš pollitica.com, jer nije lako ljude zainteresirati za neku novu stranicu, a kamoli ako je k tome još baza za političko djelovanje.
Krivo, krivo... Napravi svoju stranicu (tj stranicu te tvoje stranke ili udruge) gdje imaš potpunu kontrolu, preglednost...istakni svoj program, vjerovanja itd...
A ovdje otvaraš diskusije zbog posjećenosti itd
I na kraju svakog posta pozivaš ljude na tvoj web
I s vremenom će i tvoj web piti brand i poznat...
(barem u rodbini koja te i podržava cijelo ovo vrijeme)...
youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen
bijesdrugi, razmišljam
bijesdrugi,
razmišljam upravo u tom smjeru. Međutim, nisi nešto uočio u mojoj objavi tj. članku. Ne zanima me da imam svoj web!!! Ne ću vlasništvo!!!!
Hoću medijsku internetsku kooperativu koju uređuju autori, koji su vlasnici tog web-a, i koji ako je moguće čak i ostvaruju stanoviti prihod. Motivacija mora biti zajednička - nema solizma i "dominantne osobe" tj. vlasnika, bilo u smislu stvarnog vlasnika, ili u smislu "intelektualca" koji vlada, i koji "prodaje prosvjećivanje". Polemički, konkretno, na jasnoj koncepciji, otvoreno i dostupno svima - ali i s izbacivanjem svakoga tko se ne pridržava kućnog reda tj. bez lažne odnosno pseudodemokracije. Itekako me ne smetaju tzv. "desničari", kada im desnica ne služi za udaranje u jaja, ili za hrvatsko desničarsko samodokazivanje s PM itd. (Ne pretendiram za bezgriješnu čistoću, ali se točno zna gdje je granica, a tko je prijeđe mora "platiti troškove".)
Konačno u Hrvatskoj danas potoji premalo (osim pollitika.com - čini mi se nijedan) takvih web stranica, koje nisu osobni blog.
diana majhen, pozorno pratim
diana majhen,
pozorno pratim odgovore, i bez obzira na moj način izričaja (a koji je različit, i koji je bio pod pritiskom "cajtnota"), pratim reakcije. Kao što je poznato, upravo zato sam se javljao i na brojne druge objave, s aktivnim komentarima. Međutim, skrećem ti pozornost na meni poznatu činjenicu da pollitika.com nije reprezentant nečega pod nazivom "hrvatsko društvo".
Golema je društvena ali i politička moć Mreže. To sam ovom objavom u obliku stanovitoga "rezimea" predočio vrlo konkretno. Naime - "da je", a što nije, desetak ili dvadesetak zagrebačkih intelektualaca (u prethodnom komentaru - predočenoj mojoj definiciji intelektualca) programirano učinilo približno identičan rad - tada rezultat Zagrebačkih svibanjskih izbora ne bi bio - "plus-minus ništa". Tablice nisam objavio zato da predočim kako sam "bio vrijedan", već zato da predočim da je potrebna disciplina u r a d u.
Nadalje, platforma pollitika.com je u stanovitom smislu "predemokratska". To znači "objavljujem da se "čujem", i to je u redu, i to je pozitivno za takav oblik "sajta". No, to je "kontraproduktivno" za programiranu političku aktivnost na najširem uporištu. Pollitika.com. povezuje (jer je u tom smislu "populistički medij"), ali to čini kao pasivan medij. Stoga sam postavio na završetku konkretna pitanja.
Za moje nastavne aktivnosti potreban mi je "aktivan medij, zato što se ovdje u "općoj demokraciji" gubi crta. Kazao sam, politika je posao, ovdje sam uočio vrhunske intelektualce kao autore, počam od CNN pa nadalje. Prihvati ili ne prihvati, svejedno, nemam interes za "opću demokraciju". Nisam "prosvjetitelj", a još manje sam "borac za pravdu" u smislu "ukazivanja" na neznanje, zablude, ili nepravdu. Konačno, to sam i očitovao nerijetko kroz nimalo "nježne" komentare i konfrontacije. :))
Da, nalazim se pred odlukom u višeznačnom smislu.
shvaćam o čemu govoriš,
shvaćam o čemu govoriš, ali se ne slažem da je to kontraproduktivno za programiranu političku aktivnost na najvišem uporištu. da sam na tvome mjestu, ja bih iskoristila potencijal ljudi ovdje u smislu da mi pomognu savjetima i prijedlozima u tome gdje griješim, gdje pucam na neostvarivo, što mogu poboljšati itd. preskakala bih neozbiljne upadice i trolanje, ne gubeći vrijeme i energiju na njih. tek nakon što bih to odradila, razmišljala bih o širenju. obzirom da ne plivaš u lovi, možeš se osloniti samo na net. tu ti dalje trebaju pomoći već uhodani portali, pa i forumi, nevezano na to kako mali bili. što jedan pročita, širi se dalje. preko neta možeš puno više djelovati nego što vjerojatno misliš, ukoliko pokriješ dovoljno područja. ali to tek nakon što ovdje jasno izdefiniraš stvari koje trebaš promijeniti ili poboljšati.
eto, moje mišljenje.
diana majhen, držim kako je
diana majhen,
držim kako je i "malom djetetu" jasno da bilo što iz kuhinje HDZ i iz kuhinje SDP mora ispasti "pokvarena sarma". Dijelom su toga svjesni i dio mislećih ljudi u SDP, međutim, ni oni (provjereno) nemaju rješenja.
Naravno, rješenje je u definiranju paradigme, što nije ništa drugo nego definiranje političkog uporišta za iskorak iz postojećega političkog stanja koje drži u lancima čitavo društvo pod nazivom "hrvatsko društvo". I koje nas sve nas skupa davi u partijskom makijavelizmu. Riječ je o stvarnoj (neobjavljenoj) partijskoj diktaturi "ofarbanoj" u nečemu pod nazivom demokracija. Da je to točno, pokazuje izlazak birača na birališta (apatija), i golemo nepovjerenje prema bilo čemu (defetizam). Kada tako nešto postoji tada je riječ o bespomoćju, a kada postoji bespomoćje likvidirana je supstanca života - a to je dinamizam. Dakle, društvo je u k u r c u. Ističem posljednju riječ, i razvidno je da nisam napisao kako je društvo u ćorsokaku, odnosno u slijepoj ulici iz koje nema izlaza!
Riječ je, dakle, o društvenoj teškoj krizi. Slažem li se s time da je društvo u kurcu? Pa naravno da se s time ne slažem, kada jesam, na moju životnu tragediju, stvarno hrvatski intelektualac (sve bih dao da to nisam, jer bih ljepše živio). Naime, ne postoji stvarnost, pa i ona najgora, koja se ne može promijeniti. I ona se mijenja! Ali iz inozemstva!!!
Pa naravno da oni koji mijenjaju takvu hrvatsku stvarnost - ne čine to za badave. Postupno ekspropriraju sve vlasnike takve hrvatske stvarnosti (prije ili kasnije isplatit će i Todorića), ali istodobno ekspropriraju i sve one hrvatske građane koji ne znaju, ne će, ili su bespomoćni, dakle nisu aktivni već su pasivni - od to upravljanja svojim vlastitim. A to su nacionalna dobra, kako materijalna, a dijelom i duhovna. Kazao sam da smo neokolonija, i sada ulazimo u završnu fazu - finale.
Ap je to točno definirao svojim "nadrealističkim" pojmovima samoupravljanje, kardeljizam i "revolucija koja teče". I više je nego li uvjerljivo to predočio u primjeru "demokratskog samoupravnog građevinarstva", kako u Zagrebu, tako i u Hrvatskoj.
Sve što sam objavljivao ima itekako krupne materijalne učinke, jer se politika za razliku od filozofije bavi m a t e r i j a l n i m.