Što nije politika?

• Dnevnik hrvoje štefan - Pon, 10/01/2011 - 15:50
• Glasujte
  21 Up Down
• Komentari 33 dodaj komentar

Kada u javnom diskursu prevladavaju moralne optužbe to je pouzdan znak da izostaje politička razlika u ideji, a samim time i politika. Upravo takvo stanje karakterizira današnju političku odnosno međustranačku scenu u Lijepoj našoj.
Gotovo cjelokupna polemička razmjena između vlasti i oporbe svodi se na optužbe i kritike koje počinju i završavaju na etičkim diskvalifikacijama suparnika kao nepoštenih i nesposobnih. Drugim riječima, sam politički i ekonomski sustav te njegovi instituti nisu predmet promišljanja i prijepora, već su to gotovo isključivo moralne karakteristike pojedinaca. Kada se umjesto o impersonalnoj logici i zakonitostima društvenih odnosa, u političkom diskursu raspravlja o apstraktnoj etičnosti pojedinaca, tada se jasim potvrđuje da se o samom političko-ekonomskom sustavu ili ne zna ili ne želi promišljati. Ako se o političko-ekonomskom sustavu ne raspravlja tada se podrazumjeva kako je on po svojim mnogobrojnim učincima društveno prihvatljiv. Među navedene mnogobrojne učinke spadaju dakako i etički učinci. Zaključak se nameće sam po sebi, problem nije u političko-ekonomskom sistemu, već u neetičnim i nesposobnim pojedincima - sistemi su u principu svi podjednako dobri odnosno loši, konačan rezultat ovisi prvenstveno o pojedincu i njegovom moralu. Ako je kralj dobar i monarhija je dobra, da je Hitler bio etičniji ni nacizam ne bi bio tako grozan, kad je kapitalist pošten i pravedan tada su i radnici pravedno nagrađeni i nema eksploatacije pa kapitalizam postaje humani poredak, kad je socijalist pošten te radi marljivo i ne parazitira i socijalizam biva produktivan i konkurentan itd.
U okviru ovakvog svođenja politike na moral pojedinaca pojedinaca, ispada da svi društveni problemi Hrvatske proizlaze iz činjenice da su na vlasti već godinama nepošteni i nesposobni političari. Da smo umjesto njih na vlasti imali moralnije i sposobnije ljude društvena situacija bi danas bila bitno drugačija.
To je suština argumentacije koju koristi najjača oporbena stranka SDP.
No, kad se malo, ali samo malo bolje razmisli, vrlo je lako uvidjeti potpunu političku neutemeljenost takve argumentacije.
Naime, političko-ekonomski sustav utjelovljen u specifičnim institutima koji određuju formu i dinamiku društvenih odnosa svoje učinke proizvodi nezavisno od etičke nastrojenosti pojedinaca na vlasti. Time ne tvrdim da etička nastrojenost pojedinaca ne igra apsolutno nikakvu ulogu, no ta uloga jest rezidualna i u najboljem slučaju njezin utjecaj ne premašuje minimalno ubrzavanje ili usporavanje trenda. A trend društvenih kretanja određen je bazičnim političkim i ekonomskim institutima.
S druge strane, etika pojedinaca uvijek „operira“ unutar institucionalnog okvira društvenih odnosa. Utoliko, ona je navedenim okvirom uvijek naddeterminirana.
Zbog svega toga etika pojedinaca ne mijenja učinak sistemskih odnosa ukoliko se ne pretvori u politiku. Etika bez političke ideje jest jalova i licemjerna apologetika vladajućih odnosa u društvu.
I upravo takvo stanje karakterizira današnju političku scenu gdje prevladavaju međustranačke optužbe o nemoralnosti pojedinaca, umjesto sukoba političkih ideja o tome što i kako valja sistemski mijenjati.
Dokle god bude prevladavao takav diskurs možemo biti sigurni da bez obzira bio HDZ ili SDP na vlasti ništa se bitnoga neće promjeniti.

• Dnevnik hrvoje štefan - Pon, 10/01/2011 - 15:50
  
• Komentari 33
• 1824 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar