Tagovi

Što (ne)slavi Pupovac

Da zaokružimo temu jer je ovo uistinu pogled s druge strane - Tihomir Dujmović u današnjem Večernjaku.
Kad se desetljećima prije svakog svibnja slavio dan pobjede nad fašizmom, je li njemu ili bilo kojem drugom danas pregnantnom borcu za ljudska prava palo na pamet postaviti tezu: ako se na skupovima pobjede nad fašizmom ne budu slale poruke tolerancije, bit će jasno da se slavi pokolj na Bleiburgu? Nije, a logika je ista! To prije što su i Drugi svjetski rat i Domovinski rat vođeni protiv raznih oblika fašizma! Ili netko misli da je Miloševićeva agresija bila nešto drugo? Pupovac je ovih dana bio na proslavi 27. srpnja, nekadašnjeg jugoslavenskog Dana ustanka. Do 1990. taj se dan slavio kao početak antifašističke borbe.
Onda su nam svjedoci i brojni hrvatski partizani otvorili dušu i objasnili da su hrvatski partizani u antifašističku borbu krenuli 22. lipnja 1941, a da su 27. VII. 1941. lokalni Srbi četnici i lokalni Srbi partizani u mjestu Srb krenuli u napade na lokalna hrvatska sela. Tih dana je spaljeno hrvatsko mjesto Boričevac koje je zbrisano s lica zemlje. Na obilježavanju 27. VII, dakle nepostojećeg bivšeg jugoslavenskog praznika, ove godine je došao Pupovac sa Stanimirovićem i Gajicom, a Pupovac je osobno tražio da govori pod partizanskom zastavom.
On dakle ne slavi službeni hrvatski državni praznik, ali obilježava bivši jugoslavenski državni praznik! Za koji povijesna vrela sugeriraju da ne samo da nikakve veze sa zajedničkom hrvatsko-srpskom antifašističkom borbom nije imalo nego se pretvorilo u četničko-partizanski pokolj nad okolnim hrvatskim selima! Ali, gle obrata! Sad nema Pupovčeva naricanja nad žrtvama! Sad nema potrebe za “porukama koje bi morale promicati nove odnose u Hrvatskoj” kako izrijekom traži u obilježavanju Oluje! Sad se mogu baštiniti i “stari odnosi”! Kakvu budućnost možemo graditi na ovoj dvoličnosti?

Komentari

Vidiš da ne staje -

Vidiš da ne staje - današnji Novi list - Pupovac: Srbi se skrivaju za vrijeme proslave Oluje.
Pupovac smatra da bi proslava trebala biti takva da u njoj bude prostora »i za jedne i za druge građane Hrvatske«.
– Trebali bismo imati datume u kojima svi možemo sudjelovati i u kojima svi možemo pridonositi, a ako bude drukčije, onda ćemo imati podijeljenu Hrvatsku – ističe Pupovac. Na naše pitanje smatra li da pripadnici srpske nacionalne manjine ne mogu sudjelovati u proslavi Oluje, saborski zastupnik odgovara: »Pogledajte gdje se nalaze Srbi u Kninu u vrijeme proslave. Povlače se u svoje kuće, u svoje stanove. Bilo bi dobro da netko pita i njih kakvu vrstu slavlja bi trebalo napraviti«. Kakvo bi slavlje trebalo biti ne opisuje podrobno no sadašnjem načinu proslave najviše zamjera što »nema razumijevanja za tragediju koja se dogodila Srbima«, nema adekvatne ocjene hrvatske politike u to vrijeme, niti osjećaja na koji bi način Srbi mogli sudjelovati u tom slavlju.

Dobro ga je Ciglenečki dokačio u svojem komentaru - jasno je da oni koji nisu bili za samostalnu Hrvatsku nemaju što ni slaviti. Porazi se ne slave. Osim onoga na Kosovu...

Tko je glasao

Neven Šantić u današnjem

Neven Šantić u današnjem Novom listu odlično razmišlja o cijeloj ovoj problematici, pa ga prenosim u cijelosti:

Hrvatsko-srpska integracija

Zajedništvo, odnosno identitet nacije, se više ne gradi na isključivosti, već na slobodnoj volji pojedinca kao građanina da, bez obzira na etničko porijeklo, voli svoju domovinu i pritom se ne odriče svojih ostalih identiteta

Postavivši provokativno pitanje što Hrvatska slavi kada 5. kolovoza slavi Oluju, uspostavu teritorijalnog suvereniteta ili egzodus Srba, Milorad Pupovac je i u pravu i u krivu. Kao saborski zastupnik i jedan od čelnika SDSS-a, ne može prijeći preko očite nelagode dobrog dijela Srba koji tijekom proslave Oluje slušaju njeno veličanje, uz tek sporadično i s hrvatske strane krajnje potisnuto prisjećanje na neke njene bitne posljedice – masovan odlazak Srba, paljenje kuća i zločine. Kao hrvatski političar, pak, svjestan značenja Oluje za uspostavu cjelovitosti zemlje, morao bi znati da se, kako kaže, podijeljena Hrvatska ne može premostiti samo nekakvim neutralnim datumima u kojima bi svi mogli sudjelovati, nego društvenim utjecajem, odnosno zrelom politikom kojoj bi i sam trebao još značajnije pridonositi.
Zapravo, proslava Oluje samo je svakogodišnji povod za konstataciju da su odnosi Hrvata i Srba u današnjoj Hrvatskoj još uvijek daleko od onoga što bi u jednoj demokratskoj zemlji trebali biti. Iz intonacije Pupovčevog razmišljanja vidljivo je da rascjep postoji te da njegovo nestajanje ne ovisi ni o kakvim zajedničkim datumima ma koliko mu se to činilo mogućim rješenjem. Isto tako, teško je očekivati da će se hrvatsko-srpski politički mir održati, ili još bolje unapređivati, pukom participacijom SDSS-a ili neke druge srpske stranke u hrvatskoj vlasti, bila ona HDZ-ova ili SDP-ova.

Trgovački ugovor

Ne treba potcjenjivati značenje podrške SDSS-a Sanaderovoj vladi na početku njenog aktualnog mandata. To je bio iskorak od sedam milja koji je imao veliku simboličku težinu. Ali, često je taj aranžman sličio na trgovački ugovor od kojeg su obje strane imale koristi. HDZ-u, koji kontrolira proračunska sredstva, donio je političke poene, naročito u međunarodnim okvirima, a SDSS-u, kao glavnom kanalizatoru osiguranog novca, dominaciju unutar svog biračkog tijela te ucjenjivački potencijal kako bi se razriješili brojni problemi pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj. U redu, to je politika. No, valjalo je tu suradnju iskoristiti i da se unutardržavni hrvatsko-srpski odnosi podignu na višu razinu, s krajnjim ciljem integracije u građansku Hrvatsku.
Jedan od načina da se krene u taj proces je svođenje računa iz prošlosti bez fige u džepu. Ako su Stjepan Radić i Svetozar Pribičević u otporu karađorđevićevskom centralizmu prije osamdeset godina mogli HSS i SDS, u interesu tadašnje Hrvatske, integrirati u Seljačko-demokratsku koaliciju, nažalost otišlom u stečaj u vrtlogu Drugog svjetskog rata, nije nemoguć ni neki današnji politički napor u stvaranju pax croatiensis. Međutim, unatoč ponekoj javnoj proklamaciji, Hrvati bi još uvijek rado zaboravili sve ono što se događalo poslije Oluje, a Srbi sve ono što joj je prethodilo. Pamte samo ono što im naoko odgovara.

Etnocentrizmi caruju

Hrvatski i srpski etnocentrizam, glavni kočničari prevladavanja hrvatsko-srpskih sporova, i dalje caruju. I u svom liberalnijem obliku, gdje su u stanju preko političkih posrednika surađivati i dogovarati se, nisu sposobni u interesu hrvatskog nacionalnog zajedništva (nacionalnog u smislu državnog) napustiti podjele na »naše« i »njihove« te već zastarjele sheme političke igre nultog zbroja (zero sum game) u kojoj uvijek mora postojati pobjednik i poraženi, odnosno dobitak za jednoga istovremeno je gubitak za drugoga.
Zato toliko vike oko Oluje i drugih datuma, zato svako malo pronalazimo neke kosture u ormaru. A kada bi se prošlosti pogledalo u oči, pa još bez političke instrumentalizacije, moglo bi se krenuti dalje. U stvaranje ozračja u kojem ne bi bilo pobjednika i poraženih, u kojem bi dobitak ili uspjeh za Hrvate bio i dobitak odnosno uspjeh i za Srbe, i obrnuto. I sve to u interesu građana i države.
Štoviše, u današnjem globaliziranom svijetu kada svaki pojedinac može sebi priuštiti više identiteta, a ne biti osuđen samo na jedan, kada primjerice možete istovremeno biti Riječanin, Primorac, Hrvat/Srbin, Europejac i Kozmopolit ili samo nešto od toga, nacionalna država nije više ono što je bila. Zajedništvo, odnosno identitet nacije, se više ne gradi na isključivosti (da bi bio lojalan Srbin u Hrvatskoj moraš zatomiti svoje srpstvo ili marš u Srbiju, odnosno da bi bio lojalan Hrvat moraš hipertrofirati svoje hrvatstvo ili si jugonostalgičar i izdajica), već na slobodnoj volji pojedinca kao građanina da, bez obzira na etničko porijeklo, voli svoju domovinu i pritom se ne odriče svojih ostalih identiteta. U takvom ozračju, kojeg za sada možemo samo sanjati, datumi i proslave bili bi nešto sasvim drugo, a ne bitke za bolju prošlost, a priče o podijeljenoj Hrvatskoj, o hrvatskim i srpskim ranama, bile bi deplasirane. Političare i stranke, hrvatske i srpske, čini se čeka još mnogo posla.

Tko je glasao

Ovo ti je već treći

Ovo ti je već treći dnevnik (koji sam primjetio) koji se sastoji od jedne jedine rečenice i ogromnog citata. Osim što je protivan pravilima, počinješ sličiti na newswire spammere s raznoraznih foruma čiji kreativni doprinos je minimalan, a upisi beskorisni. Znam da je ljeto, ali to nije izgovor za copy/paste dnevnike.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Gledaj ako je čovjek sve

Gledaj ako je čovjek sve napisao, što ću ja tu još komentirati - pogledaj cijelu priču oko Pupovca kako je krenula, što se u međuvremenu iskomentiralo i sada ovo - mislim da tome nemam što dodavati - jasno je iz aviona što Pupovac pokušava, samo je to više postalo tako prozirno. Ako nema smisla ljudi neće čitati, to je puno gore nego ako nije forma zadovoljena. Bitan je sadržaj...
A i ne da mi se svaki put svaku budalu komentirati, kao što je napravio Zvone s onim svojim postom - super post, ali objašnjavao budali - ali zato želim da ostane tu zapisano, nikad ne znaš kada će dobro doć:-)
I nemoj suditi o nečijem kreativnom doprinosu naprečac:-) opet tu je publika koja odlučuje, pollitika je dosta dobro postavljena imas prst gore, prst dole, broj čitanja, naslovnicu, preporuke - formu je najlakše zadovoljiti:-)

Tko je glasao

Smeta li ti činjenica da

Smeta li ti činjenica da pri pretraživanju pollitika.com s tagom Dan domovinske zahvalnosti čovjek dobije dojam da je Pupovac jako bitna ličnost u svemu tome?

Ružna si škola, druže gospodine.

Tko je glasao

Ne, jer je već dosta da iz

Ne, jer je već dosta da iz godine u godinu gledamo isti igrokaz u njegovoj režiji!

Tko je glasao

I nemoj suditi o nečijem

I nemoj suditi o nečijem kreativnom doprinosu naprečacOdgovorit ću ti ovako:
3. Dnevnici moraju biti informativni i iscrpni. Grubo pravilo je da ako nemate barem tri solidna paragrafa koja bi napisali o temi, tada je vjerojatno bolje objaviti komentar na odgovarajućem tekstu s naslovnice a koji je relevantan za temu o kojoj ste htjeli pisati.
16. Neke teme jednostavno nisu dovoljno dobre za dnevnik: Izvanredne vijesti, nešto što ste vidjeli u TV emisiji, nešto što se nalazi na naslovnoj stranici novina ili na naslovnici nekog web sitea.
17. Što čini dobar dnevnik: Bilo što što ukazuje na nove podatke ili originalnu/alternativnu analizu događaja. Poziv na aktivnosti skupa s detaljnim informacijama o tome kako se uključiti. Novosti (s analizom) o zanimljivim/relevantnim temama koje nisu do sada obrađene.A ovo pozivanje na "publiku koja će presuditi" je izlizana tehnika dostojna Minee kad govori o svojim šund pjesmama - to što i njih netko sluša, ne znači da su dobre i vrijedne objave.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Da. U pravu si. Primjetio

Da. U pravu si.

Primjetio sam da nekih jako plodnih, čitanih i čitljivih autora nema. Odnosno, ne pišu postove, ali se tu i tamo jave ponekim komentarom.
Sezona je kiselih krastavaca (zna li netko zašto se to tako zove?) i nema previše tema za obradu. Dobar dio onoga što je objavljeno u zadnjih mjesec dana kao post, moglo je ići u komentare jer je tema već bila načeta na nekom drugom dnevniku.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Kiseli krastavci jer su

Kiseli krastavci jer su Ameri u nedostatku vijesti jedno ljeto imali dnevno natjecanje reportera tko će izvijestiti da je pronašao veći krastavac u nečijem vrtu...
Komentari nisu uvijek najsretnije mjesto, jer to nije jamstvo da će priču ljudi i primijetiti, a kamoli recimo naknadno pronaći...
Update kako je sad oko Mesica radio 45 lines bi možda bilo bolje rješenje, ako su to dopune samog autora.

Tko je glasao

Ja i dalje mislim da je to

Ja i dalje mislim da je to što sam stavio relevantno i konzistentno s onim što pišem i tu se nikad nećemo složiti jer svako od nas ima pravo na svoje mišljenje.

Sve tri točke su zadovoljene kad pogledaš cjelinu. Kao što sam već i ranije napisao, ako nije zanimljivo niti će doći do naslovnice niti igdje drgdje, pa te neće ni smetati:-)
To je demokracija, neka cvijet tisuću cvijetova.
Već sam rekao da se u načelu mogu složiti da je bilo malo više citata pod zadnje.

Dakle ti misliš da bi današnju raspravu o tome je li Mesić podržao SDP dolaskom na njihov skup u Sinj i još nekim izjavam trebalo staviti pod komentar Dnevinka što se valja iza brda ili već kako gdje ga nitko neće primijetiti, u gomili komentara? Eto ja mislim da ne, ali opet kažem nismo tu ti i ja da definiramo što je zanimljivo, već ljudi koji čitaju pollitiku (ne bilo kakvi ljudi kao što ti insinuiraš)

Pravila su uvijek načelna i dobro ih se sjetiti s vremena na vrijeme:-)

I za kraj od nekoga tko se zeli prikazati intelektualcem nisam očekivao vrijeđanje na razini bijesadrugog:-( I to još nakon što ti kažem hvala što si upozorio. Papak!

Tko je glasao

Ajmo ekipa, lakše malo,

Ajmo ekipa, lakše malo, nemojte trošiti energiju na nepotrebna pepucavanja. Sve je ok, jer kod ocjena svako može staviti šta hoće, a osobno ne vidim niša loše da netko u svojoj temi stavi tekst koji je negdje drugdje objavljen.
Ajmo sad jednu zapivat.
HDZ BANDA AID - Moja domovina

Tko je glasao

Dabome, Dujmovicev tekst

Dabome, Dujmovicev tekst bismo trebali dobro zapamtiti. Ne radi se tu, kako neki zele dokazati, o Pupovcevim predizbornom paradiranju nego o slozenijoj igri. Gospodin Pupovac se prije nekoliko dana se, kao i Tadic i Kostunica suglasio sa srpskim prosvjednicima koji zahtjevaju sva prava koja su imali u Hrvatskoj prije rata. Kojeg li pradoksa, sada traze nekakva predratna prava, a rat su izazvali zbog toga sto su, kako su tada tvrdili, bili obespravljeni i ugrozeni. Ne znam, mozda su se malo zabunili, vjerojatno su htjeli reci da traze onakva prava koja su imali u jugoslaviji. Rekao bih da bih ih, barem ako je suditi prema "sirokogrudnosti nekih ovdasnjih komentatora, uskoro mogli i dobiti. Ma i treba, dokazujmo se dzentlemenima.

Tko je glasao

Svaka priča o drugačijem

Svaka priča o drugačijem statusu nekih hrvatskih državljana je upropaštena Zakonom o općem oprostu. Svaki hrvatski državljanin, zvao se on Srbin, Eduardo ili Rahim, mora imati ista prava kao što ih i ja imam.

I nije to biti džentlemen, to je biti hrvatski domoljub.

Tko je glasao

Svaki hrvatski državljanin,

Svaki hrvatski državljanin, zvao se on Srbin, Eduardo ili Rahim, mora imati ista prava kao što ih i ja imam.
I nije to biti džentlemen, to je biti hrvatski domoljub

... i svi moramo poštivati ustav i zakone RH, pa i one po kojima se ide u Hag.
E to su za mene hrvatski domoljubi i veliki hrvati

Tko je glasao

Oprostite, ne zalazem se za

Oprostite, ne zalazem se za diskriminiranje Srba vec za sprjecavanje njihova ludovanja. Danas se protive obiljezanju Oluje, sutra bi mogli upotrebi zastave, prekosutra jezika. Pa necemo se valjda diciti s necim sto njima nije povolji. To nebi bilo ni bratski ni drugarski.

Tko je glasao

Da se danas okupi par

Da se danas okupi par tisuća Srba u Kninu, uz prijavljen prosvjed najbližoj policijskoj upravi, te održi statusni/predizborni skup na kojem bi s govornice stizale i grozne riječi, jedino tko bi tad mogao prekršiti zakon su oni koji bi održavanje takvog skupa pokušali sprječiti, bilo u PU, bilo na terenu. A kršenje zakona je ponašanje suprotno domoljublju, što u ovoj državi ljudi nikako ne žele prihvatiti.

Zakon o oprostu se je mogao odgoditi do sukcesije ili završetka posljeratnih suđenja ili se mogao napisati drugačije, npr. mogao je uključivati zabranu političkog djelovanja sudionika oružane pobune ili neke drugačije klauzule. Pošto nije, mi sad te skupove, odnosno sve što zamišljamo da smo Zakonom o oprostu pogrešno ozakonili, sprječavamo medijskim i uličnim terorom, te diskriminacijom vlastitih sugrađana.

A što se tiče jezika, da se bar 10% energije hrvatskih dušebrižnika (samo dijelom sam ironičan, a i u tom dijelu se ne odnosi na Vas) okrene od smjera srpske opasnosti prema engleskoj, budućnost hrvatskog jezika bi bila neupitna.

Tko je glasao

Nedvojbeno, po pitanju

Nedvojbeno, po pitanju silovanja jezika sam u cijelosti suglasan s Vama. Tomu ne bih imao nista drugo nadodati, jedino: Zalosno!

Tko je glasao

Fakat - ima previše citata

Fakat - ima previše citata pod zadnje - ma Mrak mora osposobiti one vijesti, tako da se može skrenuti pažnja na nešto zanimljivo, jer nekad nemaš odmah cijelu sliku. A opet ako ideš među komentare, ne primjeti se. U svakom slučaju hvala na sugestiji, no i dalje kao i kod svakog dnevnika publika će procijeniti je li ih to prosvijetlilo ili ne, pa će takva i prođa biti... Po meni je ovo zaokružilo priču o Pupovcu i Danu domovinske zahvalnosti, tko god da pročita ima cijelu sliku...

Tko je glasao

ipak bi me zanimalo koje to

ipak bi me zanimalo koje to povijesno vrelo opisuje četničko - partizanski pokolj.

Tko je glasao

Kaže poštovani kolega

Kaže poštovani kolega Cerovac:

Evo, samo ono što sam u pet minuta našao na internetu:

O partizanskim zločinima
«Trinaesta proleterska u Narodnooslobodilačkoj borbi», Zagreb, 1957.

- «Srednja Bosna – Ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941. – 1950. /1992. – 1995.», profesor mr. sc. Vjenceslav Topalović, Zagreb, 2001.

- «Sve naše Dakse – hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata i jugokomunističke strahovlade», Joško Radica, Matica hrvatska Dubrovnik, 2003.

-«Greueltaten und Verwüstungen der Aufrührer im Unabhängigen Staat Kroatien», Hrvatski bibliografski institut u Zagrebu, 1942.

http://shp.bizhat.com/Zlocini.html

… i još mnogo toga na internetu

O ustaškim zločinima

Slavko Goldstein, 1941. godina koja se ponavlja, Zagreb 2007.

http://www.glas-koncila.hr/feljtoni/index.php/Glina_-_pokolj_u_pravoslavnoj_crkvi_%281%29

i mnogo toga što se može naći na internetu bez mnogo napora...

Tko je glasao

Pismo Josipa Pavičića

Pismo Josipa Pavičića Vjesniku čiji je djed Mile protjeran iz Boričevca donosi cijelu tužnu priču o Boričevcu.Boričevac nije daleko od Donjeg Lapca, tri-četiri kilometra, ali ga je, za razliku od Donjeg Lapca, vrlo teško naći, nakon što su ga 2. kolovoza 1941. posjetili Lapčani pojačani mještanima okolnih sela. Boričevac je tog vrućeg i prevrućeg dana bio gotovo prazan. Njegovi stanovnici, seljaci, stočari, Hrvati, njih oko dvije i pol tisuće, napustili su ga nekoliko dana prije, upozoreni da im se Lapčani i ostali spremaju u posjet. Ostalo je deset-petnaest starijih Boričevljana koji se nisu dali iz rodnih kuća, ostala je stoka koja je skapavala od žeđi i ostale su nezaključane kuće. Ostale su i dvije domaće, boričevačke srpske obitelji. Svi ostali pobjegli su u petnaest kilometara udaljeni gradić Kulen Vakuf u Bosni i tu čekali da se vizita iz Lapca završi, pa da se, ako Bog da, vrate u svoj Boričevac. Nikad se nisu vratili, do dana današnjega!
U Boričevac je upala razjarena rulja, kličući kralju Petru i otadžbini Srbiji. Neki su na kapama imali zvijezde, petokrake, neki srpske kokarde, a većina, osim slijepe mržnje, nije imala ništa.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci