Što motivira nekoga da (još uvijek) bude član HDZ-a?

• Dnevnik Scarface - Uto, 15/11/2011 - 14:26
• Glasujte
  31 Up Down
• Komentari 18 dodaj komentar

Promatrajuči razvoj događaja u vezi s HDZ-om, tj. terećenje stranke za ilegalno pretakanje našeg novca u privatne svrhe i svrhe stranke i istovremeno dernečenje na stranačkim skupovima, postavio sam si jednostavno pitanje – Zašto je netko danas (još uvijek) član HDZ-a?
Tri su moguća odgovora – viđenje stranke kao oličenje apsolutnog dobra, stav ''kradem ja, pa stoga kradu svi'', karijera, te ideološka zabluda.

STRANKA KAO OLIČENJE APSOLUTNOG DOBRA

Takvo viđenje stranke implicira da su sve druge političke stranke oličenje apsolutnog zla. U ovom slučaju na privrženost stranci ne utječe ni programski sadržaj, ni ideologija, ni vrijednosti, ni politički potezi, ni interesi. Ne utječe ništa. Riječ je o mentalnom sklopu totalitarne prirode usporedivim s onim u fanatika. Objekt se slijepo obožava iz iracionalnih razloga, a ne iz uvjerenja da će pridonijeti osobnoj i/ili društvenoj koristi. To znači da ako hrvatsku državu obožavana stranka pretvori doslovno u pustinju, ona zbog toga niti najmanje neće iznevjeriti obožavatelja. Za sve nedaće uvijek je kriv netko drugi – oporba, strane sile, banke, mediji, multinacionalne kompanije, tajna društva, imaginarna mafija itd.

Primjer ovog pristupa su reakcije premijerke, a i brojnih drugih hadezeovaca na kritike upućene radu Vlade i HDZ-u. Svako, ali apsolutno svako ukazivanje na neki problem doživljava se kao urota protiv HDZ-a i premijerke. Ne postoji velika nezaposlenost, gospodarstvo raste, investicije pljušte sa svih strana, zdravstvo funkcionira besprijekorno, umirovljenici žive bezbrižno zahvaljujući ''vraćenom'' dugu, sve se radi po zakonu i proceduri, nema korupcije i kriminala u HDZ-ovim redovima, a ako DORH i USKOK protiv ''kojeg'' HDZ-ovca (za sada je riječ je o brojci preko 350 članova stranke!) pokrene istragu ili podigne optužnicu, onda je to potvrda borbe protiv kriminala i korupcije – tako neki u HDZ-u vide svijet oko sebe. Svaki pokušaj osporavanja uljepšane stvarnosti nailazi na žestoku reakciju, jer u startu se pretpostvalja da svrha osporavanja ni u kojem slučaju ne može biti želja za kvalitetnijim životom svih nas, već nauditi HDZ-u.

Takav pristup politici je vrlo opasan jer ne motivira političara da djeluje u pravcu boljitka za zajednicu, već isključivo za svoju organizaciju (koju oni poistovjećuju s državom i njenim interesima), a enormna količina energije se troši na diskreditaciju političkog neprijatelja (kojeg se nikada ne smatra samo suparnikom u fair playu) ne birajući sredstva i metode. Posljedica odbojnosti prema kritici i prijedlozima je hrđanje strukture organizacije i blijeđenje sadržaja. Forma i simbolika su jedine preostale značajke koje organizaciju čine prepoznatljivom. Rezultat je ovakav kakav danas vidimo –pjesma, baloni i zastave uz bijesno režanje na čelnike Kukuriku koalicije prisutni su kao očajni pokušaj uljepšavanja ozračja koje nikada u povijesti nije bilo toliko antihadezeovski raspoloženo. HDZ se danas pretvorio u amorfnu gomilu, u tolkieonvske orke koji čak više niti ne skrivaju svoju zlu ćud.

''Mi smo moćna organizacija, imamo puno novaca!'' – groteskno zvuči, a osoba koja to izgovara pravi od sebe ridikuloznu karikaturu čija je savršena srodna duša Gargamel.

''POŠTO KRADEM JA, KRADU SVI''

Lopovi u odijelima biraju HDZ iz proračunatih razloga, s detaljno razrađenim planom pljačke naših novaca. Moralno opravdanje nalaze u čvrstom uvjerenju da svi kradu; neki više, neki manje, ali SVI.
Na primjer, radi se o profilu onih ljudi koji nikada neće pošteno postupiti i slučajnim pronalaskom izgubljeni vrijedan predmet prijaviti nadležnoj instanci zato što su uvjereni da pošteni ljudi ne postoje, čime se poštenje ne isplati. To je stav ''Ako ne uzmem ja, uzet će netko drugi.'' S takvom pretpostavkom pojedinac je motiviran da što spretnije pliva u mutnom, da u općoj džungli bezakonja prođe što bolje, da materijalno što više prosperira nuštrb drugih. Stav ovakvih ljudi je da zakoni postoje zato da ih se krši. Svijet pravila i procedura je samo pomno smišljena iluzija za glupe i naivne koji samo životare i jauču, a oni ne žele biti dio tog svijeta. Oni žele biti ugledni članovi društva iznad običnog puka, likovi u skupim odijelima sa skupim satovima što voze blješteće blindirane terence i ručaju u skupim restoranima.
Zašto optuženici za slučajeve kriminala i korupcije u 99% slučajeva na suđenjima izjavljuju da se ne osjećaju krivi? Zato što su ti ljudi funkcionirali u sistemu, koji ne da je omogućavao kriminal i korupciju, već je on sam po sebi bio kriminalan. Svatko onaj tko se našao na optuženičkoj klupi sebe doista doživljava kao potpuno nevinog i kao žrtvu velike urote i nepravde jer se pita ''Zašto baš ja? Zašto baš mene?'' pošto on zna da je samo igla u plastu sijena.

Danas, kada se HDZ-matrix urušava, a gradi pravna država i nova republika, brojne lopovske članove HDZ-a na okupu drže razne spoznaje jednih o drugima, potencijalne ucijene i prijetnje. Svijet u kojemu su jučer živjeli danas više ne postoji. On se rasplinuo u onom trenutku kada su se brojni njihovi kompanjoni našli licem u lice pred uskočkim istražiteljima i prvi put osjetili potpuno bespomoćnima budući da su ostali bez zaleđa.

KARIJERNI RAZLOZI

Riječ je ''običnim ljudima'' s nevelikim političkim ambicijama kojima je stalo do sigurnog zaposlenja u državnoj upravi, javnim službama i poduzećima. Takvi čine veliku većinu u ukupnom članstvu od 220000 pripadnika. Ovisni su o HDZ-u jer im o podršci ovisi stabilna pozicija na radnom mijestu, a izlasci članova na biračka mijesta se pomno bilježe, što je na zadnjim parlamentarnim izborima potvrdio GONG prijavivši ogroman broj dojava građana u kojima se krši izborna procedura upravo na taj način. Rezultat je skupa, troma i neefikasna država.

POIMANJE HDZ-A KAO SINONIMA ZA HRVATSKU DRŽAVU (IDEOLOGIJA)

Shvaćanje da je hrvatska državnost, koju je navodno stvorio HDZ, počela 1990.g. Činjenice govore drukčije. Državu čine teritorij, narod i središnja vlast. U Topuskom 1944.g. ZAVNOH, kasnije Narodni sabor Hrvatske i preteča današnjeg Hrvatskog Sabora, proglašava se vrhovnim zakonodavnim i izvršnim tijelom novoformirane Federalne države Hrvatske (nasuprot NDH o čemu se govori u Izvorišnim osnovama Ustava RH) čiji teritorij je identičan današnjem teritoriju Republike Hrvatske. U Domovinskom ratu branile su se granice određene već te godine, a ne npr. u Božićnom ustavu 1990.g. Prema tome, ''nulta godina'' naše državnosti ne počinje početkom 90-tih i s HDZ-om, već znatno prije. Bez obzira na sve revolucionarne promjene početkom 90-tih koje se očituju u državnom osamostaljenju i primanju u članstvo UN-a, drugačijem društveno-ekonomskom i političkom uređenju.

Mnogi imaju problem s tome činjenicom. Govori se problemu ideoloških podijela u Hrvata na crvene i crne, lijeve i desne, ustaše i partizane, te kako taj problem riješiti. Problem je u tome što se ne radi o sukobu mišljenja i snaga argumenata, već o tome što jedni prihvaćaju, a drugi ne prihvaćaju činjenice. O činjenicama ne možemo imati različita legitimna mišljenja jer je činjenica jedna, čvrsta, postojana i ničije vlasništvo.

Upravo su povijesni revizionisti, ideološki naklonjeni poraženim snagama u Drugom svj. ratu, uspijeli u kolektivnu svijest ugraditi shvaćanje da je prava hrvatska državnost, ono o čemu smo sanjali tisuću godina, počela 1990.g. a razdoblje 1945.-1990. se percipira kao crna rupa, komunisitčka tamnica u kojoj Hrvata i Hrvatske uopće nije bilo. Domovinski rat je bio savršen katalizator za stvaranje nove ideologije- Srbi i komunisti protiv hrvatske države i hrvatskog naroda. Stvoren je mit, temelj za nazadni nacionalistčko-šovinistički sentiment, lišen civilizacijskih i liberalno demokratskih principa. Ta ideološka potka srž je i zadnja preostala krhotina od svega što je uopće ostalo od ideološkog profila HDZ-a. Kad HDZ-ovci u Saboru ostanu bez argumenata, posežu za ''smrtnim grijehom'' SDP-ovaca što su napustili Sabor onda kada se odlučivalo o samostalnosti Hrvatske. Zapravo, smrtni grijeh SDP-a je taj što šuti ili se pravda zbog tog čina, umjesto da je u stanju reći vrlo jasno – ''HDZ je naštetio Hrvatskoj više nego KPH, a blagostanje je, unatoč svim nedostacima, još uvijek bilo veće za vrijeme SFRJ nego u proteklih 20 godina samostalnosti''. Naprosto, SDP-ovci su morali umjesto trpljenja HDZ-ovskog demoniziranja Jugoslavije, poraditi više na demoniziranju katastrofalno loše politike HDZ-a u samostalnoj Hrvatskoj zbog upropaštavanja neviđenih potencijala koje je ova zemlja imala u tranzicijskom razdoblju bivših socijalističkih evropskih zemalja 90-tih, a koje je u Hrvatskoj započelo tek deset godina kasnije, tj. 2000.g.

Nadajmo se da će se istrage DORH-a i USKOK-a protiv HDZ-a kao pravne osobe proširiti i na 90-te godine. Tek kada javnost shvati pravu ulogu koju je HDZ odigrao 90-tih (ratno profiterstvo i pljačka društvene imovine), taj dio naše povijesti tumačit će se na sasvim drugačiji način, čime će nestati i zadnji ideološki oslonac članova i simpatizera HDZ-a, a poredak biti postavljen na zdravije osnove.

• Dnevnik Scarface - Uto, 15/11/2011 - 14:26
  
• Komentari 18
• 2442 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar