Općenito mislim, da

Općenito mislim, da cjelokupna politika između pravoslavaca (hrvatskih srba) i hrvata treba biti zasnovana na ZAVNOH-u.
Koliko je Pupovac sljedbenik te ideje ilti tog krila srpske politike vrijeme će pokazati.Ja mislim da je.
Srbi u Hrvatskoj shvatili su da će prije s nama u Europsku Uniju nego sa Srbijom a i Pupovac je podržao neovisnost Kosova.

Slažem se s Vašim

Slažem se s Vašim viđenjem, kao i onim većine sudionika u raspravi. Ljudi poput Pupovca (sjetimo se samo Tesle!) predstavljaju bogatstvo Hrvatske, ne samo u političkom smislu. U teškim vremenima bio je glas razuma, ali zato nedovoljno shvaćen s (tadašnje) hrvatske strane, jer je rat učinio svoje. Sad, kad imamo vremenski odmak, a njegov kontinuitet djelovanja je ipak jasan (unatoč mogućim primjedbama, nije ni njemu bilo lako!), lakše je shvatiti koliko je Pupovac vrijedan na hrvatskoj političkoj sceni, pa svođenje njegova djelovanja na manjinsku zajednicu predstavlja štetu – i za Pupovca i za srpsku nacionalnu manjinu, a najviše za Hrvatsku kao demokratsku državu.

Sjećam se da sam još u

Sjećam se da sam još u osvit rata tipovala na tog tipa :-)

A onda, kad je krenulo žestoko, a i kad je rat prošao – morala sam priznati svoj proful!! Ono što je mogao, dok je bio jedan od rijetkih razumnih i svjesnih u tom općem ludilu, propustio je učiniti. Nije da bi on sam mogao nešto promijeniti, ali pozicije koje je tada zauzeo, nisu mi se svidjele. A iskreno, niti danas mi se ne sviđa upravo to što svoje prednosti gradi isključivo na manjinskoj „pripadnosti“ i slijepom branjenju postojanja srpske manjine kao značajnog faktora. Stoga i sva njihova tijela i parada ustroja nekakvogneznamnisamačega…Kad god se odmakne s te pozicije, drago mi ga je čuti i mudro zbori…al' nije baš da mu je to konstanta!
Osim toga organski ne trpim njegovo teško prenemaganje i dizanje na noge, zazivanje vlade straha i sl. za svaki pojedinačni incident u kojem je, makar i slučajno, stradalo išta srpsko…

Volila bih da da je (samo) političar u Hrvatskoj…

baš ništa loše. naprotiv,

baš ništa loše.
naprotiv, on mi je jedan od najdražih hrvatskih političara. (da, hrvatskih, jer meni je svatko tko živi i djeluje u hrvatskoj u prvom redu hrvat pa tek onda sve ostalo; recimo da mi se jako sviđa francuski sustav koji ne poznaje koncept nacionalnih manjina & co.)
problem s njim je, baš kako je netko već rekao, u tome što se njega uvijek gleda prvo kao "srbina", a tek onda iz drugih aspekata.

Mislim da je Milorad pupavac

Mislim da je Milorad pupavac čovjek na mjestu i da je sreća za hrvatsku politiku što se jedan od hrvatskih Srba tako profilirao.

Pupovac ima problem što u

Pupovac ima problem što u Sabor upada sa manjinske liste. A kad tako uđeš u parlament, onda si najprije manjinac pa onda intelektualac. Tako da je Pupovac prvo Srbin pa onda intelektualac. U Saboru.
Mislim da je u toj emisiji na koju se frederik referira Pupovac i rekao nešto slično. Da je to glavni razlog zašto je išao sa građanskom listom u IX. izbornoj jedinici. Htio je legitimaciju i izvan svoje nacionalne manjine, htio je potvrdu i od Hrvata. Ovoga puta se to nije dogodilo i SDSS nije dobio dodatni mandat izvan XII. izborne jedinice, no nikad ne znamo što budućnost nosi.

A sjećam se kad je imao tu stranku LSD. Tada su srpski zastupnici SDP-a otišli iz Sabora. Uglavnom su to bili ljudi sa poteza Knin-Obrovac-Benkovac.
U tim krajevima na prvim izborima je podršku SDP-u davalo skoro isključivo srpsko stanovništvo(Raškovićev SDS još uvijek nije imao širu potporu), a hrvatsko stanovništvo je dalo podršku HDZ-u.
Kako je Pupovac iz tih krajeva i poznaje taj mentalitet, pretpostavljam da je htio ući u taj prostor socijaldemokracije među srpskim stanovništvom kad je ono okrenulo leđa SDP-u.

Da sam ja predsjednik neke stranke, htio bih imati u njoj nekoga Pupovčevog kalibra.

Kasnije je Pupovac postao

Kasnije je Pupovac postao predsjednikom male stranke... hm, kako se dovraga zvala?
LSD. Liga socijalnih demokrata.

Jako cijenim Pupovca i kao

Jako cijenim Pupovca i kao intelektualca i kao političara. Imali bi naši "časni" političari šta naučiti od njega. Ipak na prvom mjestu mu je njegova manjina, što je u redu, ali bi bilo dobro da se može aktivirati i u drugim područjima.

Drago mi je da si dotaknuo

Drago mi je da si dotaknuo jedno moje ozbiljno razmišljanje (mada se ne bih "autorski" ljutio da si poravio ono malo grešaka - no nema veze jer ne mijenjaju smisao).

Pupovca ne znam osobno ali pratim još iz vremena promjena. Za mene je bilo iznenađenje i osvježnje slušati jednog Srbina (urbanog dakako) koji govori izuzetno korektno hrvatski književni jezik, a potom sam čuo da je inače čini mi se (univerzitetski) stručnjak za hrvatski jezik. U isto vrijeme Tuđmanov Srbin (sada pokojni) je forsirao svoju bosansko-srpsku varijantu izraza, koji se ni u Donjem Lapcu nije govorio.

Dakle usporedimo - imamo jednog hrvatskog Srbina koji se posve uklopio u hrvatsku kulturu i državu - slijedeći hrvatsku državotvornu nit, koju je i Pribičević bio otkrio (ali tek kad ga je beogradska čaršija naguzila). Njegov krug postaje sve širi, a mnoštvo naguzenih i unesrećenih hrvatskih Srba u dijaspori prepoznaju njega kao rješenje svoje rascijepljenosti.

S druge strane, imamo, ili imali smo drugog hrvatskog Srbina, koji je titrao i povodio se idejama srpstva koje je predstavljalo jednu preživjelu stvar, i tako je završio. A njegov krug se suzio, nadajmo se da će nestati zauvijek!

Pupovac je pravi primjer Srbina u Hrvatskoj koji se nikada ne bi mogao integrirati u srpske državne interese, jer ja takvo brzopleto lijepljenje neodrživo poslije tolikih stoljeća (ni kod Albanaca na Kosovu a niti onih u Albaniji danas ne postoji nimalo želje za ujedinjavanjem u jednu državu, dapače postoji realno animozitet i strah jednih od drugih).

Mi definitivno moramo promijeniti neke u nama zaostale zablude. Ustanak Srba u Hrvatskoj je bio instrumentaliziran i uspio je uglavnom kod ruralne populacije i onih koje je jugoslavenski život bio planski ubacio u Hrvatsku i otpuhnuo ih je ratni vihor (znam neke bivše susjede koji su od Srbije dobijali kredite ili poklone da se nasele u Hrvatskoj - ali akvi nisu imali dubokog korjenja). Pravi hrvatski Srbi imaju svoje duboko korjenje u Hrvatskoj i treba to cijeniti i poštivati.

Na kraju Pupovac se zalaže za građansku Hrvatsku, bez bolesnih prebrojavanja a za okretanje budućnosti. On još uvijek želi i traži promjene u tom pravcu i ja se čvrsto nadam da ćemo i on i mi svi to doživjeti. On je jedini vrlo jasno dotaknuo pitanje institucionalne krize koja je u Hrvatskoj prisutna, i koja nije završila imenovanjem mandatara nego se čak još više zaoštrava. Bilo bi dobro da stranke lijevog centra to artikuliraju dok je na vrijeme, uključujući i HSS koji je zabrazdio tamo gdje ne pripada (ili je HSS već ono što ne bi smio nikako biti). Mi trebamo promjene i to u smjeru građanskog ustroja - to je nešto s čime se ne smije trgovati.

Naš ukupni često selektiovni odnos prema pristupu Hrvatskoj kao modernoj i unutarnjoj tolerantnoj organizacije države i društva, dovodi u pitanje i sve druge manjine, ali samim time i svih nas. Oni jesu manjine, ali i građani ove države koje treba poštivati i cijeniti po onome što jesu kao ljudi a ne nacionalnim etiketama.

I na kraju, ono što se treba cijeniti kod njega i manjina, koje je on oko sebe okupio, a što mi moramo podržavati da se ne bi rastopilo u sitnotrgovačkim manipulacijama, jest to nesretno pitanje dvostrukog glasa s kojim se plaše građani Hrvatske. Naime ako mi želimo demokratski organiziranu državu, svi moraju imati jednaka prava da se odlučuju između političkih opcija koje potom odlućuju o našim životima. No građanska i demokratska Hrvatska mora brinuti o svojim manjinama koje su naše (a ne ničije tuđe). To bi značilo (ne biranje na paralelnim izborima) nego imenovanje određenih manjinskih zastupnika u Sabor (naravno u dogovoru s manjinama po određenoj proceduri). Tada nam se jedan "Veliki Rom" s 300 glasova s kojima podmuklo žica, nikada ne bi dogodio. Ne to što je Rom, nego da s time trguje u političkim odnosima unutar Hrvatske.

Ovako imamo dva različita "aršina": jednim mjerimo našu "manjinu" u Hrcegovini (priča o dijaspori je obična sprdačina koja se zloupotrebljava u dnevno političke svrhe) kojim se realno ispod stola masovno osigurava pravo dvostrukog glasa, a na drugoj manjinama u Hrvatskoj ne dozvoljavamo da se građansko-politički artikuliraju nego im silom namećemo nacionalnu etiketu kroz predstavnike koje oni ni u snu ne bi odobrili. Takvu situaciju Pupovac koristi - ali za naše dobro.

Institucionalna kriza nije završena nego se još više zaoštrava, i sve moramo učiniti da mijenjamo sustav koji sada već sam sebe generira i obnavlja. Iako ću se vratiti kroz par dana na ovu temu (u pripremi je Institucionalna kriza III- dobrim dijelom su ovdje teze iz njega) već samo tehničko čišćenje biračkih spiskova od "suvišnih" bi iznjedrila moćnu opciju naklonjenu promjenama. I to će se dogoditi vrlo skoro, možda već poslije formiranja Sabora će se te tendencije početi nametati, a možda i riješavati pitanje stvarnog mandatara a ne one koji recikliraju nama tuđi i neodrživi sustav vrijednosti i odnosa. Naime, lažni i dvostruki glasovi su dodijelili opciji održavanja starog sustava formalnu premoć u mandatima, ali ni tako ne dominira hrvatskom političkom scenom. Naime izborna "frtutma" je prošla i sad smo ostali sami sa sobom - i ogledalom ispšred sebe. a u njemu se sve zrcali!!

I ovo što kaže Bolta treba primiti s velikom rezervom! Da je po toj mjeri ne znam da li bi se u Francuskoj dogodio jedan Mađar, a u Slovačkoj jedan Hrvat za predsjednika države. I mnogo sličnih na političkom ili kulturnom planu!!

Potpisujem sve. Jedino

Potpisujem sve. Jedino mislim da je preoptimistično očekivati da Pupovac igra neku značajniju ulogu izvan okvira predstavljanja srpske manjine. Nažalost to nije realno, a nije ni dobro za hrvatske Srbe da ih predstavlja netko drugi.