Tagovi

Što je potrebno u RH?...Čovjek... ništa više... samo 'čovjek'...

Prije nego što krenem sa svojim mislima o tome što je čovjek i kako se prepozna čovjek u masi…. Naveo sam nekoliko reference koje mogu malo opširnije i možda po nekim definicijama koje su prihvatljivije za određena društva poput vjernika, filozofa ili jednostavno profesora….. nije mi cilj proturiječiti bilokome… već jednostavno prakticirati svoje demokratsko pravo na izražavanje svoje mišljenje bez obzira koliko to nekome smetalo ili ne…

Evo spomenute reference i definicije:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pojam

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_vjeronauk.html?news_ID=1013&PHPSESSID...
http://www.dominikanci.hr/propovijedi/3kor-b.php

http://www.filozofija.org/index.php?option=com_content&task=view&id=194&...

Naravno kako je ovaj pojam toliko širok u svom značaju odlučio sam citirati jednu priču koja nije iz naših krajeva ali isto tako vrijedi kao jedna dobra pouka o tome kako neki od nas gledamo na 'čovjeka'……

POŠTENJE, VJERA U LJUDE, PLEMENITOST I VELEDUŠNOST
Jednoga je dana kalif Omer sjedio s prijateljima, kad se najaviše neki ljudi, tražeći
njegov pravorijek. Kad im Omer to dopusti, unoše dvojica momaka, vodeći trećega,
lijepa, da ljepšega ne može biti.
Progovoriše ona dvojica:
“Gospodaru pravovjernih, mi smo braća, oduvijek smo štovali pravdu i zakon,
zato i donosmo k tebi. Imali smo starca oca, čestita i ugledna u našemu plemenu. On nas
je othranio i odgojio. Danas je izašao u bašću da nabere voća, gdje ga snane zla kob - ubi
ga ovaj mladić. Tražimo da mu se sudi po Alahovu zakonu - glava za glavu!”
Pogleda kalif u mladića, pa mu reče:
“Čuo si što rekoše ova dvojica, što ti veliš na to?”
“Gospodaru pravovjernih,” reče mladić sasvim prisebno, “sve je onako kako oni
rekoše. Ali ja ću tebi ispričati cijelu priču, pa ti presudi. Ja sam iz pustinje, pravi sam
Arapin, pa me natjera zla godina da dotjeram stoku u blizinu ovoga grada. Putem, koji
vodi u grad, moje drage deve zanoše menu bašće, pa počeše brstiti lišće i voće, koje se
spuštalo preko ograde jednoga od vrtova. Potrčah za njima da ih potjeram od ograde, kad
se u taj mah pojavi jedan starac s kamenom u desnici, pa udari jednu od mojih deva,
dragocjenoga mužjaka; zbude se da ga pogodi u zlo mjesto, te on pade i skonča. Vidjevši
gdje mi uginu mužjak, ja planuh silnim gnjevom, dohvatih onaj isti kamen, i njime udarih
starca. Starac bolno jeknu, zahropta, i izdahnu. Jer čovjek gine od onoga čime ubija. Ja se
dadoh u bijeg, ali me sustigoše ova dva momka i, kao što vidiš, dovedoše me preda te.”
“Priznao si svoju krivicu,” reče kalif, pa nam onda preostaje izvršenje zakona. A
zakon glasi: glava za glavu.”
“Pokoravam se i tebi i zakonu,” odgovori mladić, “samo imam jednu molbu. U
mene je mali brat, komu je njegov otac za života ostavio priličnu svotu dukata. Te je
dukate predao meni, rekavši: “Ovo pripada tvojemu malom bratu, čuvaj mu to!” Ja sam
dukate zakopao na jedno mjesto, o kojemu nitko drugi ne zna osim mene. Ako me odmah
smaknu, dukati će propasti, i ti ćeš biti kriv za to, a moj mali brat će tražiti od tebe te
dukate na sudnjemu danu. Ako me pustiš tri dana, ja ću naći onoga, tko će brinuti brigu o
mojemu malom bratu, i odmah ću se vratiti. Ima ovdje tko će jamčiti za mene.”
Kad je kalif saslušao ove riječi, on obori glavu, zamisli se, a tada pogleda prisutne
i upita:
“Tko od vas jamči da će se ovaj mladić vratiti?”
Nitko ne zucnu ni riječi. Tada mladić rukom pokaza na jednoga veoma uglednoga
i naočitoga starca, po imenu Abu Zeira, pa reče:
“Ovaj će jamčiti za mene!”
“Hoću,” reče Abu Zeir.
Ona dva momka pristadoše na jamstvo Abu Zeira, i dadoše mladiću rok od tri
dana.
Poslije tri dana, svi se opet okupiše kod kalifa, da čekaju povratak mladića.
Pade večer, a mladića niotkuda.
“Gdje je tvoj štićenik, Abu Zeire?” upitaše ona dvojica.
“Ako uskoro ne done, pogubite mene umjesto njega” reče Abu Zeir.
“Ne done li, Alaha mi, ode glava Abu Zeirova,” potvrdi kalif.
Prisutni se na ove riječi uskomešaše, nasta graja, jer su svi žalili poštovanoga
starca. Neki se od prisutnih umiješaše, predlažući onoj dvojici da prime krvarinu u novcu
za ubijenoga oca, ali oni ni da čuju - samo traže glavu za glavu.
Odjednom izbi onaj mladić, stade pred kalifa i pozdravi ga, vedar i spokojan. Čelo
mu bilo orošeno znojem.
“Gospodaru pravovjernih, predao sam dječaka njegovim ujacima, i kazao im gdje
se nalazi zakopano blago. Došao sam, evo, po najvećoj žezi, da kao častan čovjek
ispunim zadanu riječ.”
Prisutne zadivi mladićeva čestitost i hrabrost.
“Ja znam da se od smrti ne može pobjeći,” reče mladić. “Tko prevari, njemu neće
oprostiti onaj, koji može oprostiti, a onomu koji ispuni zadanu riječ, tužitelj može i
oprostiti. Požurio sam i došao da se ne rekne: “Nema više vjere u ljude!”
“Gospodaru pravovjernih,” reče tada Abu Zeir, “ja sam jamčio za ovoga mladića,
a ne znam, Alaha mi, ni tko je, ni odakle je, niti sam ga ikada prije vidio. On je izabrao
mene za svojega jamca, rekavši: “Ovaj će jamčiti za mene”, a ja ga nisam htio odbiti, da
se ne rekne: “Nema više plemenitosti menu ljudima.”
“Gospodaru pravovjernih,” rekoše tada ona dvojica momaka, “mi ovomu mladiću
halalimo krv svojega oca. Neka mu sada previre briga na veselje, da se ne rekne: “Nema
više veledušja menu ljudima.”
Kalifu Omeru bi veoma drago što je mladiću oprošteno, što je mladić pokazao
svoje poštenje, što je Abu Zeir pokazao toliko plemenitosti, i što se ona dvojica poniješe
tako velikodušno.
“Da vam iz državne blagajne isplatim krvarinu za vašega pokojnog oca,” ponudi
kalif momcima.
“Nećemo, gospodaru pravovjernih,” odgovoriše oni, “mi smo mladiću halalili krv
našega oca, i ništa više ne tražimo.”

Pa onda dolazim do glavnog teksta:

Većina dobri ljudi se slažu kako su poštenje i čast karakteristike dobrog čovjeka.

Ali to ne znači samo biti pošten u materijalnom smislu, već u odnosima s drugim ljudima, u držanju do zadane riječi.

Žalosno je to kako mi na ovome svijetu smatramo sve više i više 'dobričinu' kao sinonim za 'budaletinu', namjerno sam stavio ova dva pojma u onom najekstremnijem obliku jerbo današnja svijest u društvu isključivo razumije ekstreme a nekadašnje norme su postale pre blage i neprimjetljive. Pravi vjernici su uvjereni u to kako će jednog dana dočekati svoju nagradu za svoju dobrotu…… a onda se pitamo koliko je takvih na ovome svijetu… ja prvi kao osoba koja se trudi u tome da bude iskren vjernik nemam pravo baciti prvi kamen!
Poštenje u političkim sferama… današnje i donedavne realnosti našeg društva su mogle čovjeka dovesti do doživotne robije ili golog otoka….. i to isključivo zbog iskrenosti ili zbog časnog ponašanja koje nije bilo u skladu sa određenim režimskim odredbama…. Bez obzira gledali na prije ratni režim SRH ili poslijeratni režim RH.
Koliko će dobri ljudi još poginuti ili biti sustavno uništeno putem nepravednih zakona i zakonodavaca je pitanje na koje ni ja niti bilo tko od nas može odgovoriti…. Možda dragi Bog zna koliko i zašto… ali mi smrtnici ne možemo… a da će ih biti…. Budimo sigurni u to kako će se još stotine tisuće ljudi ubijati u ime nepravde i politike kao i privatne interese koje se ostvaruju putem politike u ovim krajevima.
Zašto pošten čovjek ne može doći do izražaja u ovome našem društvu?
Nedavno sam naletio na jedan tekst koji je to fino objasnio:

''Ali, biti pošten dvojbeno je uvijek. Ako se radi o pametnom, sposobnom čovjeku na konjunkturnom mjestu koji je besprijekorno pošten, svi lopovi sumnjaju da ih je on nadigrao. Oni jednostavno nemaju takav mentalni sklop da bi drukčije mislili''.

Ima dosta dobri ljudi koji postanu pokvareni što iz neke ljudske pohlepe, što iz neke slabosti, što iz društvenog pritiska i okruženja….. a neki jednostavno se asimiliraju u svoju sredinu i ponašaju se poput 'suncokreta'…. Neimaština i siromaštvo natjera ljude na svašta…. I dok se mali ljudi bore za svoju egzistenciju veliki lopovi vići 'držite lopova'… što smo mogli vidjeti nekolik puta u onim dobro dirigiranim igrokazima 'maestro' pa sve do ovoga danas sa studentima i nemoralnom kupovinom diploma ili ispita…..

Ako gledamo na neke primjere stručnih kadrova koji su među najsposobnijim u svojoj struci a nemaju nekakvo bogatstvo moglo bi se reći kako nije moguće stvoriti bogatstvo poštenjem i znanjem…. Ali ako uzmemo u obzir da imamo i struke poput 'Manager' kojima je struka upravo koordinirati sa tuđim znanjem i iskustvom i stvoriti još veću vrijednost onda možemo doći do zaključka kako je sposobnost svakog tog stručnjaka u pitanju… ne sposobnost u smislu svoje struke već po pitanju prihvaćenje svojih nedostataka i neznanje druge struke…. I ako nije u stanju prepustiti drugima da vode svoj dio posla onda naravno ima veći rizik da ne kapitalizira na svoje znanje….. ali ako gledamo realno i to je rijedak slučaj da se poštenim radom i znanjem stekne nešto u ovome životu…… možda su naslijedili svoja bogatstva…. Ali onda dođe pitanje odakle starcima? I eto nas na isti scenarij…

Neki pojedinci su naslijedili bogatstvo a ljudima koji su imali što naslijediti je komunistička vlast cijelo nasljedstvo oduzela (a kad će se to vratiti – ne 'ZNA SE' … najvjerojatnije nikada)….. što znači da i među takvima ima razlike koje su direktan rezultat nepravedne politike.

Nevjerojatno je, ali istinito, da su iz totalne bijede i gladi u SSSR- u i donekle hajdemo reći ekonomski sređenijoj SFRJ iznikli najbogatiji ljudi svijeta u vrlo kratkom vremenu.

Kako je to moguće?

Kod nas 'ZNA SE' da su to ratni profiteri, ali odakle tolike milijarde dolara u rukama ruskih bogatuna.

Umjesto da ja kažem svoje mišljenje ovdje evo dati ću jedan mali citat jednog profesora:

''Je li to ono »partijsko zlato« što se nakon revolucije u tonama selilo na Zapad tko bi to znao. Čudni su putevi revolucije. I dok su gladni radnici pjevali pjesme o blagodati socijalizma i crnčili bez razloga, pravi su igrači čekali svoj trenutak. Pa zar i kod nas nije bilo bogatih ljudi u socijalizmu, koji tek sada vade novac iz čarapa i stranih
banaka i grade dvorce. Prije se nisu usudili, makar su jedni za druge znali. Zavjera šutnje. Uostalom, zato neki u Hrvatskom saboru nisu pristali na imenovanje 200 najbogatijih obitelji u Hrvatskoj, a pripisuju ih Tuđmanu. I u pojedinim strukama, a ja poznajem medicinare, postoje oni koji su se obogatili istim radom (ili čak slabijim) poput onih koji nisu stekli nikakvu imovinu. Ne radi se o nikakvim nasljedstvima nego o stečenim dobrima. Uostalom,
nije drukčije niti u drugim strukama.''

Poštenom čovjeku preostaje samo zadovoljstvo zbog činjenice da je pošten i da mirno spava (ako u susjedstvu nema partizanke-ambroziju...... ipak živim u Slavoniji i nama smeta kada ima partizanke u našoj sredini, guši nas!).

Ako se ovo ne promijeni što očekivati od ljudskog društva, od djece koja to gledaju i o tome slušaju?

Di je nestao čovjek u ovome društvu?

I još važnije, 'Kako ga vratiti?'

Ja nisam siguran u tome da jedna mala skupina ljudi više može povesti mase na borbu za pravdu i pravednost jer vidim kako se za šaku škuda većina prodaju i to bez trun grižnje savjesti…

Neka nam Bog pomogne!

Još mi je to jedina utjeha u ovome svemu….. vjera u tome da postoji biće koje je u mogućnosti istjerati pravdu i pomoći onima kojima je pomoć potrebna…. A sada više nego ikada je naša vrsta 'čovjeka' ugrožena i kao takvi će uskoro taj mali broj ljudi koji spadaju u taj pojam izumrijeti.

Jakob Matovinović - Jakša
volim svoje i poštujem tuđe

Komentari

Nije mi pravo što ću

Nije mi pravo što ću komentirati Vaš dnevnik i možda pokvariti Vašu namjeru da iskreno i otvoreno progovorite o najvažnijem problemu Hrvatskog društva. Ponijele su Vas emocije, oduzele su Vam fokus i navele na pogrešne zaključke, pa i malodušnost.

Čovjek je pitanje karaktera. Karakter nije nešto s čime se čovjek rađa. Karakter se uči kao i sve drugo u životu i gradi se i održava cijeli život.
Problem je u tome što je izgradnja karaktera prepuštena svakom pojedincu na volju. Nitko se ne bavi sistematskom izgradnjom karaktera: ni škola, ni država, ni zakonodavstvo, ni Crkva. Nitko! Čak ni obitelj! Ljudi su u tom pogledu prepušteni sami sebi. Rezultati toga ne mogu biti bolji.

A što je to karakter? Uvijek i dosljedno, pa makar i na vlastitu štetu, postupiti u skladu s vlastitim unutarnjim prirodnim duhovnim zakonima. To znači biti lojalan sebi i svojim stavovima, pa ma koliko to u nekom trenutku bilo bolno i teško. Čista i mirna savjest i iskrenost samome sebi. Bez toga čovjek nije čovjek.

Nažalost, da bi se u društvu poput našeg izgradio karakter, treba platiti strašnu cijenu, proći strašna iskušenja i donijeti strašne odluke. I zato se čini da takvih ljudi nema puno. Ali, to je samo privid, jer ljudi s teškim životnim iskustvom ne idu okolo i ne ispovijedaju svoju bol. Zato je ponekad nevjerojatno iskustvo na jednom mjestu, obično sportske ili konferencijske dvorane, sresti na stotine karakternih ljudi, spremnih se žrtvovati da Vam pomognu u životu. Ne bi vjerovali!

Jednom prilikom sam upravo o ovakvom iskustvu pričao jednoj gospođi i molio je da sa mnom pođe na jedan poslovni skup, na kojem su govornici bili vrlo vrijedni poslovni ljud iz inozemstva. Prije početka sastanka, ona je malo kasnila i ja sam joj čuvao parkiralište na samom ulazu u konferencijsku dvoranu. U žurbi je, tražeći ulaznicu, istresla sadržaj svoje torbice na suvozačevo mjesto i na kraju ključ od vozila ostavila u vratima!

Poslije sastanka, voditelj skupa je zamolio vlasnika vozila dubrovačke registracije da dođe po ključ. Ona je protrnula, jer je znala da je na sjedištu ostavila novac, kartice, dokumente. Nalaznik ključeva je ostao anoniman, a iz vozila ništa nije nestalo! Ja sam bio oduševljen, jer sam joj tvrdio da se na takvim poslovnim skupovima može ostaviti novac i mobitel bilo gdje i da će nalaznik, bez ikakve sumnje sve vratiti vlasniku. I upravo to se dogodilo!

Dosta ste u dnevniku lutali po pitanjima poštenja i nepoštenja, stručnosti i nestručnosti, dobrote i gluposti. Ja ne mislim da je u tim kategorijama problem. Stručnost i obrazovanost nisu sinonimi za karakter. Vi danas u Hrvatskoj imate jako puno ljudi koji su postigli izvanjski uspjeh, uspjeh mjeren društvenim kriterijima i priznanjima, ali su to većinom potpuno prazni ljudi iznutra. Gladni su istinskog razumijevanja, iskrene podrške i potpuno nesposobni graditi zdrave odnose s drugim ljudima, iako bi to silno željeli. U kratkotrajnim odnosima ti ljudi glume i donekle uspijevaju održati prividan uspjeh, ali u svim dugoročnim odnosima, obiteljskim, roditeljskim, poslovnim i prijateljskim, takvi ljudi su izrazito neuspješni i nesretni.

Nekako nesigurno ste došli i do apsurdnog zaključka da se danas više ne isplati raditi pošteno. Ali to nije pitanje poštenja, nego činjenice da je to zaista tako. Više nitko na svijetu ne može računati da će se napornim radom obogatiti. To je naprosto nemoguće i ta ideja je utopija koje se ljudi još uvijek drže kao pijan plota. Jer ne znaju da je bogatstvo u razmišljanju, praćenju svjetskih trendova i iskorištavanju na vrijeme promjena koje se mogu čak i namjerno pokrenuti.

Sve ovo o čemu govorimo će uništiti život svakog čovjeka koji o ovim stvarima ne želi razmišljati. Tako je bilo oduvijek i tako će biti ubuduće. To nema nikakve veze s režimima, vremenima, okolnostima i drugim ljudima. Karakteri se ne mijenjaju i ne ovise o ničemu. Ili jesi ili nisi. Ne postoji nešto između.

Tko je glasao

Prihvaćeno.... u

Prihvaćeno.... u cijelosti.... sada tribamo graditi društvo 'LJUDI'....

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

@ Mr Jaks, predsjednik

@ Mr Jaks, predsjednik Mesić tvrdi da nam treba - kontinuitet! Nije mi poznato misli li tu na sebe, Franju, Jožu, Antu, Pericu ili Ferdinanda.

Ja sam Tvog mišljenja – treba nam ČOVJEK!

Točno je da smo zemlja sa malo ljudi i još je teže pronaći čovjeka kako ga Ti opisuješ i priželjkuješ, ali ipak sam uvjeren da ima nade i da se baš svi ne prodaju za šaku Judinih srebrenjaka.

Postoje ljudi koji ne pristaju biti neljudi kao što postoje ljudi koji vjeruju da nisu baš svi neljudi.

Npr.: Jučer je „selo moje malo“ ugostilo pedesetak studenata, profesora, asistenata i znastvenih novaka sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu – smjer turizam te smo ih proveli vrhovima Moslavačke gore pokazavši im neke od ostataka utvrda kralja Bele IV sa kraja 11. st. i naročito 12. stoljeća. (www.gornja-jelenska.net)
Značajno, i u korist komentara ide to što nam se na našu zamolbu pridružila i Vesna Škare Ožbolt sa obitelji. Studentska ekipa (ugodno iznenađena njenim dolaskom) i nas desetak starijih smo imali priliku tijekom dana kroz druženje upoznati Vesnu malo bolje.

Srdačnu, nasmijanu, u trapericama i jednako zabrinutu za svog Tina baš kao što je moja „baka“ jednako zabrinuta za našeg Krešimira kada se uspinjemo oštrom uzbrdicom ili spuštamo kamenitom liticom; jednako joj je teško i jednako ju bole noge; jednako joj treba nekoliko gutljaja vode već nakon prva oštra uspona....

Sve isto i jednako kao i mi, ali ipak nije isto...
Vesna je osoba koja nije htjela odustati od svog mišljenja i djela, ni po cijenu Judinih škuda ni po cijenu ministarske fotelje.
Shvatili smo svi do jednoga kako je osoba kojoj nije moguće „gaziti“ moral, znanje i poimanje pravog i prevednog a još manje joj narediti da izvršava nešto što u konačnici šteti svima.

Značaj je u tome što nitko nije o politici progovorio ni riječi a svi do jednog smo upoznali ČOVJEKA – Vesnu kakva ona zapravo je bez pritiska funkcije ili „patrona“. Jasno nam je nakon jučer da bi i danas bila ministrica da se povinovala „pravilima igre“ drIve, ali nije... – Ostala je Čovjek!

Eto, nismo u sred sunčana dana morali paliti fenjer – našli smo Čovjeka!

Vesna je jučer zaradila 100% bodova unutar ekipe s kojom je hodala i koja je nju i njenu obitelj prihvatila „pod svoje“, a zapravo je došla sa sasvim drugačijom namjerom, odmoriti se od svakodnevne strke i posla, te samo družiti sa nama – običnim ljudima, u prekrasnoj prirodi najstarije planine na Balkanu – Moslavačke gore.

P.S. Sinoć kasno su mi javili iz „sela mojeg malog“ koje broji oko 1000 duša kako nisam bio korektan („kazna“ će mi uslijediti) jer nitko nije znao da će se Vesna pojaviti među nama. Možda je bolje tako, jer inače bi se nakon planinarenja okupilo toliko mještana da bi Vesna ni kriva ni dužna morala govoriti i odgovarati na bezbroj pitanja, a bila je ipak perumorna, posebno mali Tin kojeg je shrvao čisti moslavački zrak u odnosu na zagrebački smog.
Pouzdano je točno da je i ovako „zaradila“ nepodijeljene simpatije mještana, jer pozitivna predaja „od uha do uha“ funkcionira bez greške, a uvjerljivija je nego li sav tisak i svi elektronski mediji skupa.
Najbolje je to rekao oduševljeni i ugodno iznenađeni Stjepko (jučerašnji nam kuhar) obrativši se meni: „Joža, pa ona je sasvim normalna osoba, ista kao i mi... Super je!“

To Ti je to, @Mr. Jaks – umjetno su neki povukli crtu i sazidali zid između nas, podijelili nas u torove. Toliko su nas podijelili da smo uvjereni da više ne postoji Čovjek.
A postoji – samo moramo srušiti ograde i zidove, narod će naći svoj put, narod će naći ČOVJEKA.

Novog, upravo suprotnog od Mesićeva čovjeka kontinuiteta!

Tko je glasao

predsjednik Mesić tvrdi da

predsjednik Mesić tvrdi da nam treba - kontinuitet!
O ne, opet taj!
Možemo li malo bez njega... baš mi je super bilo neko vrijeme :))

cogito ergo sum

Tko je glasao

MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ...

MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....MESIĆ....

Sada će se oblak stvoriti iznad tvoje kuće i tri dana i tri noći će kiša, led i snijeg padati samo iznad tvoje glave... a ispred tvog trmvaja će se ljudi bacati cijeli dan.....

:)

PS to je Vaš i naš predsjednik!

LOL Mr. JH!

J

Obrisan

Tko je glasao

@Mr.Jaks, priča o Mesiću

@Mr.Jaks, priča o Mesiću me podsjeća na vic koji je kružio među nama dragovoljcima ZNG-e 1991.: Piše ZNG-a svojoj mami...
(sa prve crte bojišnice, skutren u rovu, pod kišom granata a tenkovi JNA tutnje sve bliže i bliže... odlaže pumpericu kalibara za fazane, koju je sam kupio... )

DRAGA MAMA, OVDJE MI JE LIJEPO I DOBRO...
SAM SAM SI KRIV, TAKO MI I TREBA!

Tko "čita" taj i razumije!

Tko je glasao

Kriza povjerenja Jakša ja

Kriza povjerenja
Jakša ja tebi sad sve fino potpisujem što si napisao i steknem dojam da si super lik...i ti me zajebeš
Ovdje ima puno zajebanih...

Tko je glasao

Tko će koga nego svoj

Tko će koga nego svoj svoga....

ali nadam se kako nisam tebe osobno....

:)

PS. Priznao sam kako nisam u mogućnosti baciti prvi kamen :(

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Ma nista osobno, sve ok....

Ma nista osobno, sve ok.... pazi ovo je sad jedna jako zanimljiva situacija, skoro pa svi su postali imuni na zajeb...sjetimo se kako su samo donedavno mase dozivljavale kolektivne transove producirane nekom kolektivnom krivnjom.
Krenulo je još pionirskom zakletvom kada smo trpani u isti koš....pa se događalo svi smo krivi-iako su ustvari samo neki pojedinci bili krivi...
Kad se dva tri imuna slože sve se može:)

Tko je glasao

Moral uvijek postoji.

Moral uvijek postoji. Pitanje je samo drustvene klime koja ce ga razvijati. U kaoticnim drustvenim situacijama, u situacijama sa visokim tenzijama, takva drustvena klima nije moguca. Odnosno moguca je samo u "marginalnim" sredinama.

No, tamo gdje su temelji postavljeni kako treba (bez politike nije moguce), temelji koji osiguravaju odrzivost (u biti se radi o kombinaciji sigurnosti i slobode) omogucavaju i vracanje visokih vrijednosti u drustveno tkivo.

Naravno, s obzirom da smo razgrizeni, potrajat ce dosta vremena da saniramo sve sto se dogodilo u zadnjih 20 godina. Ali, vidjeti kako drustvo cijeli, vjerujem da je vec i to vrlo snazna stvar.

Sve u svemu, bez nove politike koja bi osigurala odzive temelje drustva, nije moguce vratiti niti covjeka, osim u onim ekstremnim prilikama namjenjenim za pjesnike i pisce. No, meni je nekako draze da prosjecan covjek dotakne tu emociju i postane joj lojalan.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Di je nestao čovjek u ovome

Di je nestao čovjek u ovome društvu?
Pogledaj, ovaj ima odgovor:
http://www.youtube.com/watch?v=VznoAJJeq6w

cogito ergo sum

Tko je glasao

"Vidi Boga ti" što bi rekao

"Vidi Boga ti" što bi rekao JBT - uspjelo!

Tko je glasao

@jedinohrvatska, pokušavam

@jedinohrvatska, pokušavam Ti upisati plus za Bare i Plaćenici - ništa!
Izgleda du su "izumili" sustav na ovoj stranici da svi koji nisu poklonici najobičnijeg ubojice i krvoloka čija je slika na vrhu stranice - e, ti ovdje nemaju plusa!
Elektronika je moćna... dok joj ne isključiš "struju" i struju!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. A tko nas štiti? od Weteran komentara 2
  2. Škotski referendum , a zašto izbjegavate teme koje su važne i znakovite...? od Busola komentara 3
  3. Moratorij na zdrav razum od MKn komentara 11
  4. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 15
  5. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 1
  6. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 1
  7. USA planetarni poredak jest u krizi od aluzija komentara 0
  8. Propagandne laži od Kvarner komentara 15
  9. Uvijek se trudi pozdraviti i manje ogovoraj (isprika zlata vrijedi ili ne…) ! od Busola komentara 1
  10. KADA LJUDSKA PROKLETOST POSTANE PREVELIKA … ! od Busola komentara 43
  11. Mali traktat o Ustavu RH i etici od spvh komentara 13
  12. panSlavizam tko je zabranio? od aluzija komentara 5
  13. GMO OMG od z00ey komentara 35
  14. Valcer s Mefistom od Atomos komentara 302
  15. rat za eutanaziju Rusije i €U-ropske unije od aluzija komentara 0
  16. Lupeži i ološ u Saboru od spvh komentara 18
  17. Odnos "mi" i "Oni", gdje je posve jasno tko smo "mi" ali tko su "Oni" ? od lunoprof komentara 64
  18. Najveći "uspjeh" detuđmanizacije: ograničavanje slobode govora od MKn komentara 63
  19. HRTV : nikada "katedrala duha" - imamo i imat ćemo katedralu repriza od Ljubo Ruben Weiss komentara 23
  20. Napoleon Hitler Obama protiv Rusije... od aluzija komentara 43
  21. Smanjenje poreza na dohodak od magarac komentara 14
  22. Tko bu mene tužil ? od boltek komentara 26
  23. Bar "Sport" o preraspodeli dohodka (i bogatstva) od Julijana Mirkov komentara 6
  24. Od protupolitičarskih prosvjeda do alternativne politike od Zoran Oštrić komentara 24
  25. Konoplja - biblijska biljka od walpurga komentara 28

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • drvosjek
  • gledamokosebe
  • indian
  • laufer
  • sjenka

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 33

Novi korisnici

  • caye
  • mislavru
  • Jura
  • DamirFerd
  • Buddha