Tagovi

Sto godina kruga

Često se sjetim svoje mladenačke sobe u Beogradu i ljudi koji su je pohodili. Zahvaljujući liberalnim nazorima mojih roditelja, taj mali prostor bio je pretvoren u poluzatvoreni klub koji je radio većim dijelom godine. Kao i svi vi, tako sam i ja na zidovima svoje sobe htio pokazati svoju osobnost, pohvaliti se, ali i provocirati, što nije bio samo duh toga vremena, već i dio moje ličnosti koja se zadržala do današnjih dana. Među mnoštvom slika isticala se rukom ispisana crvenom bojom, bojom krvi, kao naša zakletva, pjesma „Ako“ Rudyarda Kiplinga, a odmah do nje i dva kraljevska ordena mog pradjeda. Ne bi to bilo ništa neobično da jedan orden nije bio od Franza Josepha, a drugi od kralja Aleksandra. I tu kreće priča, početak kruga.

Pradjed je bio istaknuti pravnik u Austro-Ugarskoj Monarhiji rodom iz Pakraca, na službi u Zagrebu. Prva kraljevska odličja za svoj rad dobio je još prije Prvoga svjetskoga rata, a sam rat ga je odveo kao pričuvnog oficira u Beograd, gdje je bio u Glavnom štabu austro-ugarske vojske, o čemu je u mojoj sobi svjedočila tabakera za cigarete, kao i mnoštvo predivnih pisama o užasima rata i čežnji za mirom što ih je pisao svojoj ženi. Poslije rata je nastavio raditi svoj civilni posao, za što je zaslužio još par ordena srpskih ili jugoslovenskih kraljeva. Svojim radom stekao je golemi imetak – veliko imanje u Lipiku, kuću i puno zemlje u samom centru Pakraca, kuću u Nazorovoj ulici u Zagrebu, a sa obitelji je držao i restoran „Lovački rog“. U Drugom svjetskom ratu nije htio sudjelovati i za to smo užasno kažnjeni. Iz sela Bučje iznad Pakraca na konju se u Pakrac spustio jedan partizan, Đuro Kozlović, koji je odmah njegovu kuću odredio za svoju. Zemlja nam je nacionalizirana, a desio nam se i nešto što se iznimno rijetko događalo, jedna parcela zemlje oduzeta je od komunista za potrebe gradnje pravoslavne crkve!

Cijela ta priča iz nas je izvukla na sate i dane razgovora. Prema pravilima koja su počela važiti u Drugom svjetskom ratu, moj je pradjed trebao biti smaknut ili izopćen iz javnog života poslije Prvog svjetskog rata, a ne nastaviti uspješnu profesionalnu karijeru, i još za to biti odlikovan. Kako su se ratna pravila promijenila i civili postali najveće žrtve? Gdje je nestala ta demokracija, gdje su nestala ratna pravila, praštanje i razumijevanje? Hoće li sljedeći ratovi biti još krvaviji i sa više ratnih zločina, kojih za vrijeme Prvog svjetskog rata takoreći nije ni bilo? I najvažnije, hoće li ikada doći i demokracija kod nas? Ružan odgovor je veoma brzo stigao, rasturio naše snove i živote, a ja sam jedva spasio glavu bježeći iz Beograda.

Nastavak priče događa se na jesen 1995 godine. UN i njemačka Vlada donirali su sredstva za humanitarnu pomoć Srbima koji su ostali u zapadnoj Slavoniji nakon operacije „Bljesak“. Problem je bio naći firmu koja će odraditi taj posao, a na kraju ga je preuzela firma za koju sam tada radio. Imali su specijalca i luđaka za to. Mene. U Pakracu su tada djelovale dvije podijeljene hrvatske policije. Jedna regularna i jedna koja još nije bila pod potpunom kontrolom Zagreba. I tako sam se ja našao sâm u autu, na čelu šleperskoga konvoja na putu prema Pakracu. Zadnjih četrdesetak kilometara osam puta me je zaustavljala i legitimirala policija, tako da se desilo ono što sam najviše htio izbjeći. Ulazio sam u noći u razrušeni Pakrac vozeći humanitarnu pomoć Srbima. Kako sam se osjećao, ne treba niti spominjati. Na cilju nas je dočekao Veljko Đakula sa šačicom nasmrt isprepadanih Srba. Dok su se šleperi istovarivali, sjeo sam sa ljudima kako bismo popričali i popili rakijicu. U jednom trenutku ispričao sam im svoju priču. Možete zamisliti njihovu reakciju i dodatni strah koju je ona izazvala kod njih. No, najveći šok je tek uslijedio kada je Veljko Đakula rekao kako zna Đuru Kozlovića i kako je to njegov ujak i veliki lupež! Neizvjesnost i strah dostigli su svoju gornju granicu. Tada sam im rekao da me majka zamolila da obiđem grobove svojih predaka, što je bilo nemoguće u toj mrkloj noći, i kako bih jako volio da oni to učine u moje ime i pobrinu se da se tim grobovima ništa ne desi. Nadam se da to obećanje i ispunili. Ljudi su me ispratili sa suzama u očima, a ja sam, nakon još jednog policijskog zaustavljanja, izašao na autoput za Zagreb, sa adrenalinom na vrhuncu pritisnuo sam gas do daske na putu prema svom podstanarskom stanu u Zagrebu, pustio kasetu i zavrištao u glas sa svojim prijateljem Milanom Mladenovićem: “Ovaj krug sam smislio, ovaj krug sam stvorio,ovaj krug sam razbio, u vetar rasuo …“

I znao sam da sam postao i ostao čovjek. Kao i vjerni prijatelji iz moje sobe. A vrednija i veća stvar od toga ne postoji.

AKO

Rudyard Kipling 1865-1936.

Nobelova nagrada 1907.

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,
Ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama,
Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
ili ako si prevaren da ne lazes,
ili ako si omrznut da ne mrzis,
A pored toga da ne izgledas predobar ili premudar.
Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste.
Ako mozes da podneses kada cujes
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,
Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras,
Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku,
izgubis i opet pocnes iz pocetka
i nikad ne izustis rjec o tom svom gubitku,
Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te sluze dugo iako ih vise nemas,
I tako izdrzis kada nema niceg u tebi
sam volje koja ti dovikuje: "istraj".

Ako mozes da razgovaras sa najnizim,
i da sacuvas svoje dostojanstvo,
ili da setas s kraljevimma,
a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude.

Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede,
ako te svi cjene, ali ne suvise,
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
Sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,
Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covjek, sine moj!

Komentari

@splica

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Obećanje

Tko je glasao

vaši osobni okršaji su vaši

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Antisrbizam

Poštovani Debe, kada sam prošle godine čestitao Srbima Božić napisao si: "Jesi li ti normalan?".
Upravo sam ovdje napisao mali dio nepravdi i otimačina koje su mi se desile od srpskih pojedinaca pa ih ne mrzim, štito sam ih i pomogao, još pride. Ne znam zašto bih onda židove mrzio ili vrijeđao sa kojima nemam nikakve veze.
"Koje bez grijeha neka baci kamen prvi". Reci nam ti, ekumenski, tvoje mišljenje o Srbima. Bolje zapravo nemoj. Znamo da će biti degutantno. Ili me jo bolje demantiraj. Jako češ me obradovati ako si promijenio stajališta.

Tko je glasao

@Debe Hvala...

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Lj.R.W. Ti si bezobrazni,

Lj.R.W.
Ti si bezobrazni, dosadni i nadobudni provokator na koga se ne vrijedi obazirati. Suglasan sam stoga sa Splićom da je najbolje rješenje - ignorirati te.

Tko je glasao

Krug koji to nije

Razmišljajući o krugu kao nekom simbolu ponavljanja palo mi je na pamet da je vjerojatno prikladniji neki drugi oblik.

Krug, obzirom na svoj idealni oblik, ne prikazuje sve one uspone i padove koji se dešavaju na putu prema cilju koji je ujedno i polazna točka i tu bi možda bila prikladniji oblik zvijezda, za nekoga s pet krakova, za nekoga sa šest krakova, a za nekog s mnogo više krakova u obliku koji će se približiti pili s cirkulara.

U toj logici i obzirom na beogradski dio priče možda bi naslov mogao biti "Sto godina testere".

leddevet

Tko je glasao

Rilke

"Ja živim u kruzima koji se šire, i njima sve više obuhvatit želim..." - i ne znam kako ide dalje. Poznavala sam nekoga iz tog sela... Vučje. Nije više među živima.

Tko je glasao

Nije Vučje nego

Nije Vučje nego Bučje!
Sjedište četničkih hordi u Domovinskom ratu, njihovo uporište za Zapadnu Slavoniju.

Tko je glasao

Aha

Pardon. Bučje. Osoba koju sam poznavala (laka joj zemlja) nije bila u četničkim hordama. :)

Tko je glasao

Vjerujem da nije ali je u

Vjerujem da nije ali je u Bučju bio jedan od najgorih četničkih konc-logora u Domovinakom ratu. Rijetko je tko iz njega izašao živ.
Đakula do danas nije odgovorio gdje je dr. Šreter netao te 1991. (Bučje???) a Stanimirović bi također nešto o tome mogao znati.
Fomaaa, ne vuci me za jezik....

Tko je glasao

Pitanja bez odgovora

Mnogo je pitanja bez odgovora za pred kraj te 1991 i sela u Požeškoj kotlini. I na njih će odgovorni jednom "trebati" ponuditi odgovore.

Jedno je od tih pitanja bez odgovora je zašto i tko i u ime čega je trebalo biti, pored ostalih 23 sela uz Bučje, posve opljačkano, porušeno i zapaljeno, među njima i Šnjegavić u kome je pobijeno 13 osoba - "četnika i četnikinja" starih između 60-85 godina.

U Šnjegaviću nije ostao niti jedan objekt, a najviši zid je bio do jednog metra visine. Svi koji su ostali u Šnjegaviću su pobijeni. Svjedoka i očevidaca nema, zapravo ih ima jedino među počiniteljima tog zločina, Počiniteljii se ne osjećaju krivima - samo su izvršavali zapovijed. Zapovjednici su za uspješnu akciju nagrađeni i odlikovani.

http://www.novossti.com/2010/05/pravda-duga-dvadeset-godina/

Tko je glasao

Pa nije mi ni na kraj pameti!

Pa nije mi ni na kraj pameti!

Tko je glasao

Je li čovjek Čovjek?

O kako je teško,
ponekad vraški teško
ostati Čovjek!

Da bi čovjek ostao Čovjek
i prije toga mora biti Čovjek.

O kako je malo ovakvih priča
iz prve ruke
da sagledamo sebe
čovjeka u Čovjeku.

Da bi čovjek pronašao Čovjeka
i sam mora biti Čovjek.

Tko je glasao

Čovjek Čovjek se ne mjeri Po

Čovjek

Čovjek se ne mjeri
Po novcu, ni po odjelu,
Niti po naciji i vjeri,
Već po njegovom djelu.

Među narodima svima,
Na cijelome svijetu
Svakakvih ljudi ima
I jedni druge gnjetu.

Tko je glasao
Tko je glasao

Puno hvala!

Znaš da mi tehnika nije jača strana. Ovaj tvoj video komentar je nedostajao.

Tko je glasao

Nema direktne veze sa dnevnikom..

...no dosta sam emotivno vezan za : “Ovaj krug sam smislio, ovaj krug sam stvorio,ovaj krug sam razbio, u vetar rasuo …“

Prva pjesma koju sam čuo u životu a da me uzela pod svoje, još tamo 1988/9 u Omladinskom domu, bio je to hit na koji su stariji pomahnitali, ja sam samo gledao sa strane.

Tko je glasao

Poveznica

Tvoj dnevnik je u meni pobudio sjećanja i istjerao ovaj dnevnik. Naša rasprava je povukla Shikya da prvi put napiše svoj odličan dnevnik. Dobre stvari vuku dobre stvari. Ako mogu nešto zaključiti, ma koliko se razlikovali u političkim stajalištima za neke osnovne ljudske i kulturološke vrijednosti moramo se zajedno boriti.
Pozz

Tko je glasao

Bitno je da..

....se osnovne ljudske i kulturološke vrijednosti međusobno prepoznaju, pa sam eto tako i ja zadojeni desnojeb, 95' godine u jeku Tuđmanovog tamničenja ove zemlje, uz oca časnika HV-a, ipak prepoznao Partibrejkerse, EKV, Šarlo Akrobatu, Disciplinu Kitchme itd. kao univerzalne vrijednosti, ne svrstavši ih u "sve je to Četnička bagra" folder.

No opet mi to mi puno ne znači kako bi izbjegao krimen Ustaštva i desnofilije.

Nikada dovoljno pokoran.

PS Oprosti na politiziranju, no to su stvari koje me toliko jede da ti ne mogu opisati.

Tko je glasao

čudni su ti naši krugovi

svi se volimo tješiti da je netko ili nešto drugo krivo...pa se onako Čopićeviski tješiti: vlast je tako rekla..

ali uvijek i iza svega stoji osoba. namjerno kažem osoba jer je najveći zadatak svake osobe biti čovek. nekima to uspije većini ne.
mislim da velika većina nas ovdije prevrće svoje krugove i traži izlaz. a vani je voda i gdje god da zagaziš, radiš nove krugove....
neki izdrže neki ne....

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Neka institucije sistema rade svoj posao od Weteran komentara 2
  2. monoKracija hoće li ugroziti RH? od aluzija komentara 0
  3. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 138
  4. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 51
  5. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 49
  6. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  7. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  9. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  10. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  11. Vargate od Weteran komentara 16
  12. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 70
  13. ona i mi od aluzija komentara 0
  14. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  15. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 89
  16. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  17. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  18. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 60
  19. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  20. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 162
  21. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  22. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  23. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 209
  24. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  25. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • indian
  • Jura
  • Laganini
  • leddevet
  • Weteran
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom