pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Lijepa naša domovino,
Oj junačka Vlade žrtvo,
Starog Ive djedovino,
Da bi vazda bilo mrtvo.

Dok se lova u džep skrije,
Dok se lažima sam smije,
Do tad' jadne grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

Kad usporedimo Mihanovićeve riječi i riječi Šerlokove, većinom ćemo se složiti da bi prvi autor bio romantičar, a drugi realist. Oni malo površniji, mogli bi se zamislit, a realniji složiti ili pak samo dodatno deprimirati. Dakako ne želim naglašavati nikakvu umjetničku vrijednost kreacije, već skrenuti pozornost na nešto čega smo svi svjesni - na stanje naše države. Na ovaj su me post potaknule dvije stvari. Prva od njih je tvrdnja novinara Otvorenog HRT-a kako je suđenje Gotovini, Markaču i Čermaku suđenje Hrvatskoj, a drugi je razlog izjava slovenskog zastupnika u Europskom parlamentu Jelka Kacina kako je za Hrvatsku politiku odgovorna jedino Hrvatska Vlada, te kako je jedina Vlada koja Hrvatskoj može prepriječiti put u Europsku uniju upravo ona sama.

Naime neću mlatiti praznu slamu sa već duže vrijeme trivijalnim ZERP-om, naglašavajući kako je od potpisanog sporazuma 2001. godine bahaćenje Ive Sanadera bila puka farsa kojom je dobio pokoji glas, pokojeg koalicijskog partnera i pokoju nadu da protuzakonito i vansporazumno može uživati svoj veliki preobrat situacije u tzv. "Hrvatsku" korist, već naglasiti kako bi kao čelni čovjek Republike Hrvatske, dakako iza Mesića, al funkcionalno ispred, trebao i morao odgovarati ljudima koji su ga izabrali, ali i velikoj većini onih koji to nisu. U Hrvatsko bi se zakonodavstvo trebao uvrstiti pojam političke odgovornosti, a predizborna ali i postizborna obećanja koja se plasiraju ljudima koji ga zbog toga biraju, morala bi se ispunjavati ili bar svim silama pokušati ispuniti. Isto tako, Vlada nebi smjela kršiti svoje vlastite zakone - svoje zakone i zakone svih građana Republike Hrvatske. Ne smiju nam uskraćivati pravo na informacije. Društvo smo koje težimo ka demokraciji, zapadu - razvijenom društvu, a već u najnižim krugovima vlasti i provedbe zakona, isti se krše. Uvjeren sam da će svatko od vas tko imalo razmisli o funkcioniranju države sam pronaći barem 5 očitih kršenja zakona od strane vlasti.

Odgovorni smo kao narod jer smo demokratski izabrali svoje predstavnike, ali ako živimo u demokraciji, isti ti predstavnici moraju odgovarati za svoje pogreške. Ljudi smo, svi griješimo, ali kad jedna prodavačica laže šefu koliki je dnevni utržak i on to sazna, dobiti će otkaz, a kada Vlada svojim nadređenima - nama koji smo ih izabrali na tu funkciju - laže koliki je "dnevni utržak" (vanjski dug, rashod proračuna, silni novci iz raznih afera i sl.), nikome ništa. I dalje se griju fotelje, i dalje se primaju plaće, a jednoga dana i visoke mirovine. Stoga smatram i tvrdim da se Zakon o političkoj odgovornosti mora što prije uvrstiti u saborsku raspravu.

Neki bi rekli - to ti je politika, ali smatram da nagli preobrat i odustajanje od jednog od glavnih HSS-ovih predizbornih obećanja nije politika kakvu su zaslužili HSS-ovi birači. Netko za to treba odgovarat, bilo ukidanjem funkcije, bilo materijalnom ili zatvorskom kaznom, bilo obveznim sazivanjem konvencije. Također, ako ne u redovnoj konvenciji, na takvoj bi se trebalo odlučivati na principu jedan član jedan glas, a ne na delegatskom, zato jer se trudimo biti društvo demokracije, zar ne?

Svatko od nas ima svoj razum, svoje ideale i svoj izbor. Učinimo našu zemlju zemljom na koju ćemo se ponosni, zemlju koja će svima nama biti dokaz rada i volje za napretkom. Učinimo Hrvatsku zemljom znanja i društva u kojem će vladati jednakost. Nismo svi isti, ali svi želimo isto - dobar život! Ne zatvarajmo oči pred problemima i novim izazovima, ne dopuštajmo nekima tamo da nam kroje sudbinu kakvu ne želimo. Uzmimo život svoje ruke, a život naše djece prepustimo njima. Neka im ne ostavimo goru zemlju nego što nas je snašla, već puno bolju, jaču i sigurniju. Pokrenimo se i djelujmo, ne budimo samo pasivna masa koja nevidi izlaza, jer u krajnjoj liniji u svima nama leži barem trunka dobre volje da poboljšamo život sebi i drugima. Sastavimo zakone koji neće davati manevarskog prostora prevarama i lažima, budimo inovativni, ali i slijedimo uspješne politike drugih. Ne zatvarajmo oči, već budimo oči, uši, nos i tijelo Hrvatske. Samo ćemo tako uspjeti biti moderna nacija, oslobođena okova prošlosti i usmjernena budućnosti, a idealna u sadašnjosti.

Da, ovo je bio romantičarski Šerlok, ali i Šerlok koji želi pokrenuti ljude iz noćne more i usmjeriti ih u san. Jer ništa se ne može ako se ne pokuša. A sve možemo ako se potrudimo!

det. Šerlok