Tagovi

Stipina detudjmanizacija

S obzirom sto autor pojma, tj. inovator "detuđmanizacije" ni do današnjega dana nije u stanju odgovoriti što podrazumijeva pod tim pojmom, računam stoga, a na osnovu mnoštva žalosnih događaja, da je taj izraz postao sinonim za dekroatizaciju Hrvatske. Zbog toga, eto, pri razmišljanju često postavljam pitanje, i sebi i drugima:

Dokle je tigla "detuđmanizacija", odnosno dekroatizacija?

Kada bi “detuđmanizacija” bila usmjerena na eliminiranje anomalija u hrvatskoj gospodarskoj sferi, dao bih mu aplauz, ali njeno usmjeravanje u političku, energično osuđujem.

Priličan broj hrvatskih političara snosi moralnu i političku odgovornost, jer su podlegli pritiscima iz vana i prihvatili formulu po kojoj je Hrvatska jednako kriva za rat kao i Srbija. Svjetski moćnici neumorno izvlače i danonoćno upotrebljavaju iz svog instrumentarija instrumente kojima smeta postojanje bilo kakve Hrvatske. Među važnijim instrumentima je Haaški sud.
I ne bi on bio velik bauk za Hrvatsku da njegovu mrežu ne pletu i ne šire kojekakvi moralni i politički propaliteti koji, iz dana u dan, sve češće i glasnije iznose tvrdnje da rata nije trebalo ni biti.

Apsolutno, i nije. Ali kako znamo da je za ljubav potrebno dvoje, a za rat je dovoljno jedno tako pokušaj izbjegavanja rata od strane Hrvatske, na žalost, nije urodio plodom. Mogao se on izbjeći jedino da se Hrvatska odrekla trećine svoga teritorija i dopustila "prisajedinjenje srpskih vekovnih zemalja sa maticom Srbijom, kako bi vaskoliko Srblje živelo u jednoj državi". Da je pok. Tuđman pristao na takve srpske zahtjeve, rat se mogao izbjeći.
Zavirimo li malo u ne tako davnu prošlost lako ćemo primijetiti pripreme koje su srbijanska politička i vojna elita počele plesti odmah poslije smrti jugoslavenskog diktatora. Njegov nestanak s političke pozornice je istovremeno označio i početak nestanka Jugoslavije.

Srpski politički, vojni, crkveni, kulturni i ini intelektualni krugovi su se za što brze ostvarenje cilja, (stvaranje homogene, pravoslane velike Srbije) hitro okupili, čvrsto zgrlili i zdušno prionuli poslu.

Titova lešina se još nije bila ni ohladila, a njegov osobni biograf V. Dedijer je predočio javnosti tezu da je KPH bila secesionistička sve do početka Drugog svjetskog rata. Jedan među većim hrvatskim quislinzima, V. Bakaric, pokušao je to pobiti, no nitko ga nije htio čuti.

1984. g. je režirana drama, srpskog pisca Jovana Radulovica "Golubnjača". Za neke svoje prijašnje uratke Radulović je bio dobitnik beogradske nagrade "Sedam sekretara SKOJ-a".
U drami "Golubnjača" glavni likovi su partizanski borac Damjan i dječak Micuka.
Damjan je prikazan kao odbačenik iz KPH i prognanik iz SRH. Micuku je pak Radulović opisao kao dječaka koji osjeća traume iz prošlog rata radi kojih je jednom zgodom odveo nad golubnjaču svoga vršnjaka Hrvata, te mu zaprijetio da će ga baciti u nju ako ne prizna da je ustaša.

Cilj drame je bio da se SRH prikaze kao nastavak NDH u kojoj su i nadalje Srbi tretirani kao građani drugog reda.
Mjeseca srpnja 1987. g. Kanadu je, na poziv srpskih iseljenika, posjetio srpski pisac Momo Kapor. Uz održano književno predavanje bio je nazočan na Vidovdanskoj proslavi kojoj je pokrovitelj četnički pokret "Ravna gora", a redovni gost zločinac Momčilo Đujić.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije (11. lipnja 2005.g.) na proslavi se zatekao novinar Vjesnika Salih Zvizdić koji je snimio Kapora u društvu sa Đujićem, te ga u jednom objavljenom članku nazvao "piscem (po)četnikom". Kapor je zbog toga podnio tužbu Zagrebačkom okružnom sudu protiv Zvizdića pa ga sudac Ranko Marijan kaznio sa pedeset tisuća jugoslavenskih dinara. Međutim, drugostupanjski sud je kaznu poništio, jer je Zvizdić uloženu žalbu potkrijepio mnoštvom fotografija i dokumenata s kojima je dokazao da je imao opravdanu podlogu o Kaporovom četnikovanju u Kanadi.

Momo Kapor pri tom posjetu utro staze Dobrici Čosiću, Vuku Draškovicu, Velimiru Terziću, Brani Crnčeviću, Vojislavu Šešelju, Matiji Bečkoviću za njihove dolaske u Kanadu i za nastupe pred ovdašnjim Srbima. U to vrijeme su Šuvar, Blažević, Družić i drugi quislinzi budno pazili da Hrvati ni ne misle o Hrvatskoj, a kamo li govore.

Igrom slučaja, autor ovoga teksta je bio nazočan na Čosićevom, Crnčevićevom i Draskovićevom predavanju održanom na Torontskom sveučilištu. Iako je njegov postupak graničio s ludošću, na sreću je ipak dobro završio. Rizika se, isključivo, prihvatio kako bi vlastitim očima vidio i ušima čuo mišljenja i namjere srpskih kulturnih i političkih djelatnika.

Dobricu Čosića su srpski iseljenici dočekali kao nacionalnog heroja. Jednostavno, na rukama su ga unijeli u dvoranu i iz nje iznijeli. Pisac "Srpske deobe", "Pobednici u ratu, gubitnici u miru" počeo je predavanje osvrtom na Kosovo. Kritizirao je partijsku liniju prema Kosovu, te tvrdio da je srpski narod u neravnopravnom položaju u Jugoslaviji. Gajio je veliku nadu u dolazak novog partijskog vodstva na čelu s Miloševićem. Također je iznio zamjerku na srpsku političku garnituru što nije 1918. g. oblikovala srpsku državu nego Srbiju uključila u Kraljevinu SHS.

Čosić je Drugi svjetski rat prikazao kao tragediju za srpski narod, jer je za razliku od drugih naroda ostao razjedinjen i bez svoje države. Upozorio je nazočne da će se Srbima uskoro ukazati "historijska" šansa za objedinjenjem svih srpskih zemalja i formiranjem vlastite države. Nakon njegova izlaganja dvoranom se prolomio gromki pljesak, a potom se za riječ javio jedan četnički general (na žalost, ne upamtih mu ime). On je kroz svoj govor izrazio Čosiću čestitku za hrabrost pri obrani srpskih nacionalnih interesa u Titovoj Jugoslaviji. Na kraju je istaknuo da je 1944. g. bio sa svojom četničkom postrojbom u okolici Vranja nasuprot Čosićevoj partizanskoj, ali mu je sada drago sto su obojica na istoj strani.

Brana Crnčević je u posjet srpskim iseljenicima došao u svojstvu predsjednika Matice srpske. To je taj isti Crnčević koji je krajem šezdesetih banuo pijan u kasne večernje sate u prostorije DHK pitavši, tko je od ustaša dežurni u Društvu. I on je kao i Čosić počeo predavanje o Kosovu, kosovskoj bitci, srpskim manastirima. Istaknuo je herojsku ulogu Srba u Prvom svjetskom ratu koja, kako je rekao, nije pravedno okrunjena s obzirom sto Srbi nisu po završetku rata dobili svoju državu pa moraju razjedinjeni živjeti. Za bosanske muslimane je tvrdio da nisu ni narod ni nacija nego da ih je većina srpskog etničkog podrijetla. Hrvatski teritorij se, prema njemu, prostirao od Zagreba do Varaždina. No, ipak će kasnije kontradiktirati samomu sebi pa će kazati da će buduća granica između Hrvatske i Srbije biti u Zadru. Normalno, Zadar bi pripao Srbiji.

Po završetku Crnčevićeva predavanja za riječ se javio mlađi kninski Srbin postavivši mu, otprilike, ovakvo pitanje: Gospodine Crnčeviću, Zadar je de jure i de facto hrvatski grad, da li će i kako će bit moguće pretvoriti ga u srpski?
Poslije ovog pitanja, svi su ustali na noge, cijela dvorana je bila pred eksplozijom, nastao je pravcati urnebes, rulja je trazila linč. Predosjećajući opasnost, autor teksta se prikrao izlaznim vratima i skliznuo van.

Tjedan-dva poslije Crnčevićeva predavanja uslijedilo je predavanje Vuka Draškovića. I ono je kao i prethodna imalo istu i formu i sadržaj, s tom razlikom sto je Vuk bio još radikalniji od svojih prethodnika. I na tom predavanju sam bio nazočan. Istini za volju, izgubio sam prisebnost čuvši od Draškovića da su Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić, Petar Hektorović i ini dubrovački književnici - srpski književnici. Zbog toga sam predavanje napustio prije njegova završetka.

Kruna suradnje unutarnjih i vanjskih četničkih krugova je kulminirala 1989.g., znaci uoči početka rata. Na proslavi kod Knina kod crkve Lazarice proslavljena je stogodišnjica gradnje crkve na njoj se okupilo mnoštvo svećenika, petnaest vladika, preko dvjesto tisuća Srba nošene su kosti cara Lazara, slavljena je izgubljena bitka na Kosovu. Uistinu, to je bio pravi pravcati megaritual. Za tu prigodu je napisan Manifest prema kojemu Dalmacija, Lika, Kordun, Banija, Slavonija i Baranja trebaju formirati zasebnu srpsku jedinicu sa sjedištem u Karlovcu.
Manifest je dijeljen na proslavi, međutim netko je spriječio njegovo čitanje.
Samo nekoliko dana prije "Oluje" patrijarh Pavle je posjetio Knin, Slunj i Glinu. Služio je u njima opijelo za mrtve Srbe i blagosivao ih, a živima ostavio poruku da čuvaju "zapadne krajeve srpske zemlje".

No, "Oluja" će razbiti, kao mjehur od sapunice, mit o srpskom junaštvu. Time su se potvrdile rijeci pok. M. Krleže koji je pred samu smrt rekao Čengiću. Naime, kada mu je Cengic donio nekoliko novinskih članaka u kojima ga Čosić provocira. Pregledavši naslove, rekao je: "Volio bih se obračunati s njime, ali me bolest skršila". Potom se nadopunio: "Srbi nemaju vojne povijesti, jedino su se malo pokazali u Kolubarskoj bitci, sve se kod njih svodi na napad iza busije".

Tko god prati dinamiku na srpskoj političkoj sceni ne treba biti ni previše bistar ni dalekovidan, vrlo lako će primijetiti da ona teče prema riječima Dobrice Čosića: "Lažemo da bismo obmanuli i sebe i drugog, lažemo iz samilosti, lažemo da nas nije strah da ohrabrimo i sakrijemo svoju bedu, laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše inteligencije, lažemo stvaralački, maštovito i inventivno".

I zato, srpska agresija na Hrvatsku nije bila slučajnost nego dio plana da se iz njena sastava iščupa i otme njezin povijesni prostor. Ta agresija je nametnula rat Hrvatskoj, a ona ga ni na koji način nije mogla izbjeći. Začuđujuće je, zabrinjavajuće i žalosno sto već danas neki naši politički i javni djelatnici tvrde suprotno.

Pavao Jelović,
Saskatoon,
Canada

Komentari

Iako sve probleme treba

Iako sve probleme treba uvažavati, RH nije objektivno u problemu dekroatizacije, pa niti su nakon 2000.g. objektivno tako veliki interni problemi bili kako izgledaju oko demokratizacije, vojnih pučeva i bilo čega drugog. Ne prijeti također nikakva opasnost od bavljenja pljačkom, još glavnina dominantnih snaga u tome vidi neke šanse.

To možda autoru iz dijaspore tako izgleda, ali su hrvatski problemi obrnuti. Objektivni problemi su žilavost druge Jugoslavije i pitanje kakva varijanta treće. Tu su problemi složeni jer, uz ostalo, treba rješavati i svjetske probleme a RH je mala, neda nam se više a i iskusni smo. Ujedno smo tolerantni, pa malo to prepuštamo i drugima, da se iskažu. I uz sve medijske pompe i simboliku, Mesić je prvenstveno onaj koji je izabran da ne bi bio izabran glavnim društvenim snagama neprihvatljivi Budiša i ništa naročito više. U RH bitno manju ulogu ima i dr Tuđman, nego što izgleda. Račan je značajan kad se nakašlje, iako gale to osporava. Sanader je značajan da zapiva kao treći glas. Ni Ivan Supek nije značajan, iako ga poštivamo. Iako je to delikatno, ni Fric Krleža sa svojim egzibicijama nije značajan a Dobrica Ćosić još manje. Kaptolski kolodvor održavamo kao i druge, tek tako. Jebeš takvu patetiku i isprazna forsanja, bitni su ljudi i malo milosrđa.

RH zbog takvog stanja nije u mogućnosti bolje komunicirati i surađivati sa dijasporom, ali i obrnuto. No, nismo posve popustili, to je duga i složena igra u kojoj raspored nije loše postavljen. Sada se ti krugovi bliže kraju i počinje se pružati prekrasna panorama raznog smeća ali i minimalizma.

Tko je glasao

Jednom riječju: građanska

Jednom riječju: građanska Hrvatska ??

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Više radničko

Više radničko dokoličarska Hrvatska. To građanska je malo zeznuto. Vidiš, gdje god nešto malo radimo imamo bolje rezultate od očekivanja. Dokoličarenje nakon rada je možda još važnije. Kome bi u takvoj Hrvatskoj pale na pamet mnoge ovakve teme, tu bi se naprosto uspostavio autoritet? I drugi bi to morali poštivati u smislu zajebani su ...

Tko je glasao

Možemo se zapitati zašto

Možemo se zapitati zašto je "dijaspora" toliko nacistička - no vjerujem da ćemo odgovor naći u filtriranju svega što se ne uklapa u "istinu".

Da je u Srbiji, još od sedamdesetih postojao značajan nacionalističko-nacistički pokret to uopće nije sporno. No to je postojalo u svim ostalim nacionalnim zajednicama u SFRJ. "Zaslužni drugovi" koji su tada vodili rotirajuću Jugoslaviju, kao i ostali sitni kotačići, su vjerojatno najzaslužniji što je došlo do nacionalnih homogenizacija i raspada te države.

No razlozi za upravo ovakav krvavi raspad leže na operetnim figurama poput Franje Tuđmana i ogrezlih zločinaca poput Gojka Šuška ili Slobodana Miloševića. Zašto rat nije počeo koordinirano sa ratom u Sloveniji? I bio jednako patetičan?

Odgovornost za rat sa svima navedenima (i desecima drugih "javnih djelatnika") u tekstu jednako dijele i Tuki i Šušak kao i Đodan i Veselica i svi ostali huškači s ove strane. "Argumenti" "povijesnog prostora" su izlizane tlapnje koje su dovele do toga da se u hrvatsko ime čine zločini po Bosni i po Hercegovini. Hrvatska se osamostalila na temelju Ustava SFRJ iz 1974. godine, u granicama SRH kao dijela federacije. To nije bilo "pravo naroda na samoopredjeljenje" kako su to koristili i hrvatski i srpski (koji to i danas koriste da zamagle proces raspada za dnevnopolitičke priče) nacisti za svoja propagandna opravdanja, to je bilo pravo republika na osamostaljenje.

Srpske naciste je pritom smetalo što bi u Hrvatskoj time trebalo ostati nešto preko 300.000 Srba - rat im je trebao da ih pripoje Srbiji zajedno sa teritorijem na kojem su do tada živjeli.
Hrvatske naciste je pritom smetalo što bi u Hrvatskoj time trebalo ostati nešto preko 300.000 Srba - rat im je trebao da ih pripoje Srbiji bez teritorija na kojem su do tada živjeli.

Detuđmanizacija je nužan proces za suočavanje Hrvatske sa zločinima koji su činjeni u njeno ime kako bi jedan pikzibnerski diktatorić mogao liječiti svoje komplekse gradeći si kulut ličnosti. I upravo taj proces je proces stvaranja stvarno neovisne Hrvatske - neovisne o mitovima ove ili one vrste. Glavna Mesićeva zasluga pritom jest ta da nam nakon detuđmanizacije neće trebati demesićizacija.

Tko je glasao

Trebat će nam itekakva

Trebat će nam itekakva demesićizacija. Tuđman nije tajio svoje
fiks ideje. Lako ga je pročitati. Ne treba čitati njegove transkripte i razbijati glavu je li ih falsificirao Mesić. Dovoljno se sjetiti njegova govora u Karlovcu nakon Oluje (Vlak slobode) i naglaska da su "Srbi sa sobom ponijeli svoje prljave gaće". Mesić se voli služiti poluistinama i falsifikatima i predstavljati kao vrhovni moralni autoritet, a
ne samo da je u sukobu s moralom, već i sa zakonom, osobito u sferi koju u EU zovu organizirani kriminal. Ali, i detuđmanizacija i demesićizacija će biti uspješno provedene tek kad se oni koji danas bespogovorno zagovaraju - bilo jednog bilo drugog - suoče s istinom.

____________________________________________________________
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Mesić nije nikakav moralni

Mesić nije nikakav moralni autoritet. Možemo krenuti od toga da je osnovao stranku zajedno s Manolićem pa do friškog slanja Galića u Francusku (što smo već raspravljali). Čak i bez svega što ti izvodiš (a čudi me da još nisi došao do scijentologije), jasno je da on nije nikakav poseban političar, a kamo li veličina.

Istovremeno, za razliku od Tukija, on ne radi ni diktaturu niti kult ličnosti. I posao koji radi, a koji im je zajednički, obavlja daleko bolje. Ako ništa drugo, umirovljenje "dvanaestorice" je potez koji je označio kraj jednog mračnog razdoblja u Hrvatskoj. Upravo zato neće trebati demesićizacija jer nakon što mu istekne ovaj mandat njega više nema, ni kao političara ni kao simbola.

A što se tiče tvojih istina, samo daj, ali ako ti je zaista namjera ukazati na nešto kredibilitet se postiže referenciranjem na činjenice a ne na uglavnom vlastite tvrdnje i konstrukcije.

Tko je glasao

Mesić je bio ratni huškač

Mesić je bio ratni huškač (srpski opanci, Hrvatska pobjednica 10. travnja...). Izišao je iz HDZ-a kad je rat s Bošnjacima već bio gotov. Mesićeva prva predsjednička predizborna kampanja temeljila se na pljuvanju po Tuđmanu (vic o mrtvom Tuđmanu i Miloševiću).Po dolasku na vlast dijelio je transkripte iz Ureda Predsjednika Haagu i odabranim stranim i domaćim novinarima. Naravno da nismo mogli vidjeti transkripte njegovih razgovora s Tuđmanom (osim jednog). Nismo vidjeli ni transkripte nekih razgova Tuđmana s političarima koji su nakon 2000-e bili na vlasti jer je njima Mesić te ljude držao u šaci. Detuđmanizacija na Mesićev način se svodila na njegova selektivna sjećanja i selektivno i tendenciozno dilanje i prepisivanje transkripata (Nacional, Feral). Radi Dragojeviću je 2000/01 došao u ruke jedan od transkripata iz Ureda Predsjednika i umjesto da ga samo u Feralu prepriča on je htio objaviti priču kako je riječ o falsifikatu. Šupirali su ga iz Ferala. Danas je Rade glavni i odgovorni urednik «Novosti sedam dana» i pomoćnik glavnog i odgovornog urednika «Zareza». Lako ga je naći i provjeriti "moju tvrdnju i konstrukciju". O Tuđmanu i Šušku i njihovim vezama sa zločinima i kriminalom, pod vlastitim imenom i prezimenom, objavio sam hrpu činjenica za njihova života. Pored toga što činjenice o zločinima u Gospiću o kojima sam pisao doživjele i sudsku verifikaciju u procesu Oreškoviću, Norcu i Grandiću (što je valjda cilja svakog istraživačkog novinarstva), kredibilitet o kojem ti pričaš nisam "postigao" u Hrvatskoj, zahvaljujući u prvom redu "detuđmanizatoru" Mesiću. Nakon što je bio prisiljen umiroviti 12 generala (što mu je valjda jedini pozitivan potez za cijelog mandata, a koji je povukao iz čistog straha - imam svjedoke tih okolnosti), Mesić je 2003. angažmanom oko Gotovine definitivno pokazao kojem on krugu pripada. I nisam ja jedini pisao o vezama Mesića, Gotovine i Hrvoja Petrača. Imaš o tome u knjizi Ivice Đikića "Domovinski obrat". Tuđman je umro prije izbora i njegovu diktaturu ne bi mogao ponoviti nitko jer su se promijenile opće okolnosti. Da danas Đapić ili Pašalić dospiju na čelo države ne bi mogli uspostaviti diktaturu. Isto bi se moglo reći i za situaciju u Srbiji gdje nitko više ne može postići Miloševićeve uspjehe. Mesić je unazadio proces detuđmanizacije jer se mi i danas bavimo Tuđmanom na način koji je odavno trebao biti apsolviran. Tuđman je zagovarao "pomirbu" između ostalog kako se ne bi ispitivala njegova odgovornost za ratni zločin u Maceljskoj šumi, Manolićeva za Bjelovar, Boljkovčeva za Jazovku, Perkovićeva za državne likvidacije emigranata... Perković mu je trebao kao organizator zločina i političkih likvidacija u zadnjemu ratu. Mesić se suprotstavlja Njemačkoj vezano za optužbe protiv Perkovića da je odgovoran za ubojstva na njemačkom tlu i time štiti zločinca: Mesić: Nije sin kriv zbog oca, Mesić štiti ratnog zločinca, S Predsjednikom uz kavu. I danas Mesić igra na kartu detuđmanizacije da bi prikrio svoje veze s organiziranim kriminalom. U predzadnjem broju Globusa Gordan Malić je objavio dokument POA iz 2004. u kojem se kritiziraju aktivnostiu policije vezane za istragu o tajnim računima u inozemstvu. Franjo Turek koji se tada protivio istrazi o ratnim profiterima bio je čovjek predsjednikova savjetnika Željka Bagića, a taj je prema EK bio spona između Gotovine, Mesića i Petrača. Turek je štitio Petrača koji je tada bio dobar i radio sa Zagorcem. Tek kada je Zagorec odbio plaćati reket za Gotovinu, Petrač mu oteo sina i zbog toga nedavno osuđen Mesić je pokrenuo kampanju protiv ratnih profitera (Zagorca i Pašalića) isključivši iz tog svoju rodbinu i prijatelje (Žarka Pavlinu, Ivana Čermaka, Tomislava Antunovića etc). Proces detuđmanizacije biti će moguć nakon što se obavi demesićizacija.  ____________________________________________________________ Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Vrlo jednostavno pitanje: s

Vrlo jednostavno pitanje: s kim se svađaš? Da je Mesić prljav igrač rekao sam već u drugoj rečenici, i kako sam odmah napomenuo nema veze ni s moralom ni sa veličinom (ljudskom ili političkom).

Jednako tako govoriš da Mesić (ni itko drugi) nije mogao ponoviti diktaturu - potpuno irelevantno zašto do diktature nije došlo, detuđmanizacija je proces uklanjanja posljedica te diktature i smatram da je apsurdno taj proces razvodnjavati demesićizacijom jer se time stvarni zločini počinjeni u hrvatsko ime relativiziraju i zapravo negiraju.

Smatram da isto tako i sve dokaze koje postoje o (konkretno) Mesiću razvodnjavaš indicijama, insinuacijama i konstrukcijama koje obilato koristiš u svojim tekstovima i zato su kredibilitet i relevantnost tih tekstova za mene mizerni. Vjerujem, na temelju tvojih nastupa i reakcija, da ti sve to smatraš valjanim dokazima i da su se oni koji to tako ne vide urotili protiv tebe (naročito državne službe), očito je kako ćeš i dalje nastaviti tako - i kako sam već rekao, samo daj.

Od konkretnih stvari, slažemo se oko toga da Mesić nije moralni autoritet i da je prljav političar. Slažemo se i oko toga da je Tuđman bio diktator a Mesić nije. Složili smo se čak i da je Mesić imao jedan značajan politički potez za vrijeme predsjednikovanja (umirovljenje generala).

Kad sam ponudio definiciju detuđmanizacije (kao rastakanje kulta ličnosti diktatora), naveo sam i kako je glavna Mesićeva zasluga (što ne znači da Mesić u tom procesu nosi glavnu riječ, nego znači da je to naznačajnije što je učinio po tom pitanju) to da nam neće trebati demesićizacija. Mesić nije zauzeo isti status kao i Tuđman i da neće trebati razgrađivati njegovu diktaturu - jer je nema. Ti tvrdiš da će nam trebati, a ne vidim na temelju čega, kao što sam rekao kad mu istekne mandat gotovo je.

Jasno mi je kako je iz pravovjerne perspektive ovo hereza, no i dalje ću se radije u svojim procjenama voditi činjenicama nego istinama.

Tko je glasao

Tipična zamjena teza.

Tipična zamjena teza. Mesić, kojega ti braniš relativizira, umanjuje i selektivno prikazuje istnu o zločinima počinjenim u ime Hrvatske time što štiti ljude poput Josipa Perkovića, za kojeg postoje dokazi da je zataškavao ratne zločine. Pogledaj svjedočenje Maria Barišića pred splitskim državnim odvjetnikom Mladenm Bajićem i istražnim sucem Markom Brdarom u predmetu Lora koje ti ekskluzivno nudim na uvid, da se uvjeriš, ako si baš neinformiran, a ne zločest, da ne iznosim vlastite tvrdnje i kontrukcije. Josip Perković je bio desna ruka Gojku Šušku, kojeg ti nazivaš ratnim zločincem. To je dokazana činjenica, međutim ti relativiziraš udio Perkovića u zločinima i Mesićevu zaštitu pomoćniku zločinca, okrivljujući mene da iznosim vlastite tvrdnje i konstrukcije. Kao da spoznaje o svemu ovome crpiš iz Ferala čija se ideologija detuđmanizacije sastoji u tome da glavne teze protiv Tuđmana crpi iz Mesićevih svjedočanstava i transkripata koje im je on dao. Osobno sam vidio vidio Feralovog urednika kako odlazi iz Mesićevog ureda s najlon vrećicom transkripata koji su kasnije pretočeni u knjigu "Stenogrami o podjeli Bosne". Zauzvrat, Feral se ne bavi onim dijelom istine o zločinima počinjenim u hrvatsko ime u kojem se može pronaći Mesića i ljude koje on štiti. A i sintagma pravovjerna pespektiva ti je tipično feralovska, pa nema dvojbe od kuda za svoje procjene crpiš činjenice kojima se rukovodiš.  ____________________________________________________________ Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Ajmo ponovno - ne branim

Ajmo ponovno - ne branim Mesića, naprotiv napomenuo sam konkretne činjenice zašto ga smatram prljavim političarom. Istovremeno, ne pušim tvoje tvrdnje i stavove jer su proizvoljni i vrlo nategnuti - najblaže rečeno. Ajmo za trenutak prihvatiti kao činjenicu da Mesić štiti čovjeka koji je zataškavao ratne zločine (hipotetički, a malo niže ću i malo o "dokazima") i sve drugo što si nabrojao. Usporedimo li ga takvoga sa Tuđmanom, i dalje nisu ni približno ista liga. Oportunistički populist na ljestvici zla kotira daleko niže nego nacistički diktator. To ne znači da je Mesić dobar i pošten, nego da će za njegova eventualna zlodjela biti dovoljan redovan pravni postupak, dok za Tuđmanova zlodjela smatram nužnim sociološki proces demistifikacije i uklanjanja simbolike "prvog hrvatskog predsjednika". Jer za zločine koje počini Mesić nikome neće pasti na pamet opravdavati ih time da je on predsjednik, dok za zločine koje je Tuđman počinio to opravdanje postoji u značajnom segmentu društva. Uklanjanje tog opravdanja kao legitimnog je detuđmanizacija - uspostavljanje osnova društva na kojima je svatko, pa bio on i kralj, car ili prvi hrvatski predsjednik odgovoran za zlodjela koja počini.

Dalje, ne relativiziram nikakve zločine pa ni one Josipa Perkovića, njega nisam ni spomenuo zato jer nema veze s temom o kojoj sam pisao. Ponovit ću: čak i da je sve što si izjavio o Mesiću dokazana istina to nema utjecaja na konačan sud o tome tko je veće zlo od njih dvojice (Tuđman ili Mesić) i da li nam treba demesićizacija. A to što tvrdiš treba i dokazati, a to prije svega nije nimalo lako.

A sad o dokazima i "dokazima". Dao si mi "ekskluzivan uvid" u jedan PDF. Brzinska forenzika dokumenta pokazuje kako je riječ o anonimnom skenu/faksu u PDF, bez ikakvih unesenih identiteta (samo generički o sofveru koji je kreirao dokument). Sve što mogu prihvatiti u korist njegove vjerodostojnosti je tvoja riječ da je to originalni zapis, i to bez da si i napomenuo kako si došao do njega. Preletio sam i sadržaj, otipkane stranice sa ručno apostrofiranim dijelovima teksta, bez ovjere. Na ključnom mjestu (koje je označeno crvenim uskličnikom) svjedok spominje kako zna "da je Tvrtko Pašalić zvao Josipa Perkovića i da će on to s njime srediti što učiniti". I opet, kad bi sami dokument prihvatili kao autentičan (što bi se moglo dokazati uvidom u spis, a samo ovako to ne može biti zato jer je na previše instanci mogao biti kompromitiran) to svjedočenje samo po sebi je indicija, ne dokaz. Na temelju te indicije treba organizirati istragu koja će pokazati da li je on tada bio u mogućnosti i prilici to učiniti. Naći dodatne dokaze koji će potkrijepiti ovu indiciju (kumulativne indicije su također dokaz) je također potrebno. Iskreno se nadam da će svi koji su povezani sa ratnim zločinima, uključujući i Josipa Perkovića, barem biti pod istragom (pa makar i nakon što Mesić više ne bude predsjednik) a ako se pronađu dokazi za to i odgovarati (jednako kao i oni koji su ih štitili).

A sad ću se vratiti na nešto što konstanto zanemaruješ a što se odnosi na moj stav o tvom pisanju: samo daj. Iznošenje takvih indicija u javnost ima smisla zato jer se time oni upleteni trebaju očitovati o tome i to ima svoju vrijednost. Pravno gotovo nikakvu, a i društveno zapravo nepriznatu pa mogu razumjeti tvoju frustraciju, pravovjernost i spoznaju da su svi (ili barem politika, mediji i tajne službe) urotili protiv tebe. A što se Ferala tiče, čitam ga koliko i tvoje tekstove i smatram ga jednako pravovjernim (a bome i frustriranim) kao što si i ti ili recimo Domagoj Margetić. Feralov kredibilitet smatram ipak nešto većim nego tvoj, no ako te to tješi, ti si mi ispred Nacionala...

Tko je glasao

Ne zanimaju tebe dokazi.

Ne zanimaju tebe dokazi. Lijepo ti piše na dokumentu o čemu se radi: "Zapisnik o saslušanju svjedoka". Vjerojatno nikada nisi raspolagao sudskim dokumentima pa ne znaš da primjerak takvog dokumenta ide i svjedoku i da on u pravilu nije potpisan ni od koga. Zapravo, samo onaj primjerak koji se ulaže u sudski spis treba biti potpisan od strane obrane, optužbe i suda. Naravno da to nije primjerak iz sudskog spisa. A da tebe zanimaju činjenice u koje se kuneš prosurfao bi internetom i druge tekstove, ne moje, a u kojima se isto to navodi. Dakle, to je autentičan iskaz svjedoka Maria Barišića. Tog bivšeg vojnog policajca si mogao vidjeti i u filmu Nenada Puhovskog "Lora- svjedočanstva". Da te sve to imalo zanima, mogao si pronaći na netu da je svjedok predstavljan kao krunski, odustao od svjedočenja zbog manipulacija Državnog odvjetništva: nepružanja adekvatne zaštite svjedoku, pritiska da svjedoči samo protiv neposrednih izvršitelja zločina (što svjedok ne može jer ih nije vidio gdje čine zločin) i zanemarivanja uloge pokrovitelja zločina: Šuška, Perkovića, Laušića... Postoji čak i stenogram iz Ureda Predsjednika, dostupan Državnom odvjetništvu, u kojem Šušak kaže da Maria Barišića treba likvidirati. O tome su pisale druge novine i novinari. Nije to moja konstrukcija ili izmišljotina. Potrošio sam osam godina života na ovu priču i za svaku tvrdnju imam argument, te me uopće ne zanima kome ćeš ti vjerovati, niti ti više išta namjeravam dokazivati. Da je upravo Stjepan Mesić koji unazađuje proces detuđmanizacije jasno je valjda svakoj punici s placa kad ga vidi kako se grli s Milanom Bandićem koji pak Tuđmanu podiže spomenik, uplaćuje gradske novce za Gotovinu itsl. ____________________________________________________________ Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Naprotiv, tebi dokazi nisu

Naprotiv, tebi dokazi nisu bitni - imaš svoje pravovjerje (barem osmogodišnje). Kako sam rekao, a ti ponovio, taj je dokumnet u sudskom spisu i to je relevantno za njegovu autentičnost. Za par sati može postojati identičan ovakav PDF sa tvojim ili mojim imenom umjesto recimo Perkovića (sve i da ima sken potpisa na kraju, kao što to uobičajeno imaju primjerci koji se uručuju svjedoku). Upravo je zato tvoje konstruiranje o autentičnosti na temelju "surfanja internetom" patetično. A degutantno je što realne primjedbe vezane oko kvalitete "dokaza" kojeg si ti ponudio vežeš uz kredibilitet svjedoka - koji nije uopće doveden u pitanje. Zato zaključujem kako je za tebe relevantan dokaz ono što ti proglasiš dokazom. Bit ću slobodan zadržati skepticizam prema tome.

Ono na što ću se opet vratiti (čitaj polako) - sve i kad bi svaka tvoja izjava sama po sebi bila nepobitan dokaz i da Mesić danas sam prizna kojigod zločin hoćeš, ono o čemu sam govorio nema veze s tim. Detuđmanizacija nam treba da se makne utjecaj kulta ličnosti, demesićizacija je besmislena jer takvog kulta ličnosti nema. Da li je za to zaslužan Mesić ili nije, da li on opstruira detuđmanizaciju ili ne - ni to nema veze, on je izuzev činjenice da nije diktator potpuno nebitan u tome o čemu govorim.

Kako bih to pokušao još pojednostavniti, molim te odgovori mi misliš li da postoji značajan dio hrvatske javnosti/društva, koji bi u slučaju da se Tuđmanu dokaže da je radio zločine smatrao kako je on bio prvi hrvatski predsjedik i zato ne bi smio biti optužen/osuđen? I drugo pitanje je da li misliš da postoji značajan dio hrvatske javnosti/društva koji bi u slučaju da se Mesiću dokaže da je radio zločine smatrao tako nešto?

Tko je glasao

Značajna tema hrvatske

Značajna tema hrvatske politike je Tuđmanova diktatura. Sve činjenice sustavno ukazuju na enormnu i raznovrsnu količinu prakse koja se s tom temom/pojmom povezuje, ali tako da gotovo ništa od toga nitko ne uspjeva objasniti nekim jasnim Tuđmanovim diktatom. Jeste, on je i više nego intervenirao, kreštao, radio svašta. Ali šta je Tuđmanova diktatura?

Taj raskorak je od početka do kraja, koji još nije gotov, jer supruga Ankica, Mesić i drugi su njegovi pajdaši i čvrsto odvajanje ne hoda. Sve što je proklamirao kasnije nije imalo veze. Vlast 1990.g. u glavnini nije preuzeo HDZ sa izbornih lista nego sa 4. liste i van lista. Nebrojene godine je tekao protok prakse bez glave i repa. Pretvorba i privatizacija je nešto što je prvi na juriš predvodio Mesić (Kutjevo, cementara, CO, HŽ ...). Politika prema BiH je uzoran primjer. I tu su drugi predvodnici, pa i Mesić, a i danas se ne zna koja je Tuđmanova a koja je npr. politika Vesne Pusić i/ili današnjeg Mesića. Nogometni potezi simboliziraju to. Slično je teklo osamdesetih i teče nakon Tuđmana do danas, pa kako stoji diktatura u kontinuitetu. Odvajanje od Tuđmana u tom kontinuitetu bi bilo ispod razine čuvenih diferencijacija nakon 1972.g. i stalno do danas. To vodi vodu na mlin da je jedino nesuđeni magistar nepotrošeni političar, kako on sam objašnjava. Ovime ni najmanje ne umanjujem loš upliv Tuđmana, samo pokušavam oko relacija.

Jedno od objašnjenja je dao Šuvar. Kad su ga pitali kako to da ništa nisu mogli bolje napraviti u fazi raspada SFRJ, odgovorio je da je Tito bio jedini političar te da nakon njega nisu mogli rješiti ni banalne stvari a gdje bi i jednu ozbiljnu. Drugi odgovor je konsenzus oko simboličkog pojma Budiše, u što su uključeni Jozo Radoš i razno tekuće kao kolateralne žrtve, koji odgovor se sastoji od jednostavne činjenice konsenzusa. To su neki kakvi takvi ključevi a pravih odgovora nemam.

Tko je glasao

Tuđmanova diktatura nije

Tuđmanova diktatura nije počela 1990, nego se njeni oblici počinju uočavati 1992. i njeno morfiranje je trajalo do otprilike dvije godine. Smatram to temom za zasebni post i mislim da nema smisla provlačiti ju kroz komentare.

Tko je glasao

Koliko sam skuzio kod

Koliko sam skuzio kod Mesicevih glasaca uopce ne postoji koncept idolopokonstva kao nesto relevantno.

Mesica generalno smatraju OK djubretom, simpaticnim djedom, ili nesto slicno. Nema tu mesijanskih aluzija, tako da ovo sto govoris, iz mojeg dozivljaja fakat stoji.

Tko je glasao

Mala korekcija. Nisu svi

Mala korekcija.
Nisu svi srbi sa sobom odnijeli svoje prljave gaće. Mnogi Srbi su sa svojim čistim gaćama ostali u Hrvatskoj i uz bok hrvatskih branitelja branili Hrvatsku od srbočetničke agresije, a mnogi od njih nisu branili, ali su ostali živjeti normalno, nitko ih nije dirao, nikoga nisu dirali i danas sasvim normalno pariticipiraju u hrvatskoj vlasti!
Istine radi!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Mala digresija. Kako je

Mala digresija. Kako je moguce da je Suska u Hrvatsku doveo Perkovic?

Tko je glasao

Jednostavno! Perković je

Jednostavno! Perković je bio profesionalac koji je radio za bilo koji usstav/sistem koji je bio na vlasti. Bez emocija ili nacionalne ostrašćenosti. :)

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Nesto kao Mesic koji je

Nesto kao Mesic koji je drzao onaj veseli ustaski govor?

Sta bilo da bilo, ti ljudi su utabali prostor za eskalaciju zlocina i rat na kraju krajeva. Jer da nije bilo njih, da nije bilo podrske osoba koje su poticale mrznju i nasilje, umjesto da su ti bili ostro sankcionirani, tesko da bi bilo moguce isprovocirati ratni sukob medju "neosvjestnim", zastrasenim narodom.

Tko je glasao

Možemo izvoditi tone

Možemo izvoditi tone teorija zavjere (uzmi za primjer samo Josipa Manolića) no mene to ne zanima. Jasno je kako su postojale razne figure koje su bile na "svim stranama" držeći figu u džepu, pa tko god da pobijedi, oni su oduvijek bili njihovi. Moje je osobno mišljenje, isključivo na temelju indicija jer čvrstih dokaza nemam, da je upravo ta kasta najodgovornija za najgore zločine bez obzira čiji su ih koljači na kraju činili.

Ako se već želiš baviti time "tko, koga, kako..." pokušaj analizirati da li bi Šušak bio ministar obrane da je položaj operetnog diktatorčića umjesto Tuđmana zauzeo Budiša? I da li bi u tom slučaju uz Reihl-Kira stradao i recimo Vlado Gotovac...

Tko je glasao

Ne bih rekao da je

Ne bih rekao da je povezivanje znakovitih cinjenica prica o teoriji zavjere.

No, povezivanje tih cinjenica ukazuje nam na prilicno ocit manjak konzistentnosti regularnih i regularnih alternativnih misljenja o uzrocima rata.

Spominjanje Perkovica i Suska jedna je od njih. Druga, mozda i znatno znacajnija je povezivanje sljedece dvije cinjenice.

Prva: Pretvorba je cini se pocela 88e godine. Prvi cetnicki mitinzi su poceli 89e godine. Pojedinci koji su organizirali te cetnicke mitinge bili su cuvani sa strane sluzbi drzavne bezbjednosti.

Broj Starta u kojem je ucinjen intervju sa jednim od tih cetnickih organizatora bio je cenzuriran. KOS i UDBA tada jos uvijek prilicno dobro kotiraju u pogledu nedodirljivosti.

Dovoljno da su mogli cuvati, a bogme i eliminirati neprijatelje drzave, napose ako se radilo o legitimnim aktima, kao sto je to eliminacija cetnicke propagande.

A nista se nije dogodilo. Jel mozda zato sto su nasi partijski celnici, zadovoljeni otvorenim prostorom za najvecu pljacku svih vremena, odlucili prepustiti ekstremistima drugi dio price kojima je isao uz dlaku.

Vrlo vjerovatno. I daleko vjerovatnije nego uzimati Tudjmana za nekog tko je bio bilo sta vise od pukog eksponenta cijelog ovog procesa. A da ne govorimo o povodljivim masama.

Tko je glasao

Nisam procitao knjigu, niti

Nisam procitao knjigu, niti joj znam naslov, nego sam tek cuo da ju je napisao Mate Mestrovic. A njoj, navodno, stoji i ovo: "Od tri Hercegovca, jedan je fratar, drugi ustasa, treci udbas".
A sto mislis, da li je Susak mogao, u isto vrijeme, biti i ustasa i udbas?!
Uz pozdrav. Pavao Jelovic, Saskatoon, Canada

Tko je glasao

Znaci, po nekoj logici obje

Znaci, po nekoj logici obje grupacije bi trebale biti sretne sa Suskom, udbasom i ustashom? Jer svakoj od tih grupacija, ocito da je pomogo. A tko je iz te racunice onda izostao? Posten hrvatski svijet? Tko je jos mogao profitirati sa takvim covjekom?

Nu, ako je Susak bio udbas, jel to onda mijenja sliku o Susku kao svojevrsnoj ikoni zestoke desnice? I kakav odnos treba imat ta desnica prema Perkovicu koji je moguce bio nalogodavac ubojstava onih ustasha, a bogami i postene inteligencije koji nisu bili usbashi? I jel Perkovicu smetalo to sto mu je prika ustasha? Ili na tom nivou, ove podjele i nisu tako znacajne, bez obzira sto je mnogi mali svjet zbog te podjele gadno nahebao.

Uh, puno pitanja otvara ova spekulacija :D

Tko je glasao

Ili na tom nivou, ove

Ili na tom nivou, ove podjele i nisu tako znacajne, bez obzira sto je mnogi mali svjet zbog te podjele gadno nahebao.
Nisu značajne, oni se s tim nisu opterećivali, te strasti su za neuke mase.

Sjetio si me, za vrijeme rata, sve je kao bilo pripremljeno za intervenciju NATO u BiH, ali se nekako odgađalo. Ja sam se iz šale s kolegama kladio da će prve bombe pasti na naše snage u Bosni - i dobio okladu. Prve rakete su udarile negdje oko Stoca na kolonu cisterni, koja je iz Capljine prevozila gorivo na srpsku stranu, a NATO je to pratio.

Ja sam nekako naslijepo pogodio.

Tko je glasao

Znaci, ljudski zivoti su

Znaci, ljudski zivoti su samo brojke u krugovima nasih vladajucih? Jel to OK? Jel tako mora biti? I koje su posljedice takvog razmisljanja? Jesu li p&p samo sitne posljedice tog mentaliteta?

Trebamo li mi ipak LUSTRACIJU?

Tko je glasao

Trebamo.

Trebamo.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

kada bi lustracija kod nas

kada bi lustracija kod nas bila provedena bilo bi pitanje tko bi ostao :)

ja sam apsolutno za lustraciju, ali isto tako razumijem da je djelomično prekasno da se tako nešto učini, a djelomično bi taj potez bio devastirajući za društvo jer bi polovica aktera izletila iz igre

Tko je glasao

Umjesto pojma lustracije,

Umjesto pojma lustracije, mozda bi bilo bolje isfurati reviziju politicara, pa na kome se pokaze da je postojala odredjena odgovornost, hasta la vista.

Hrvatska tim cinom definitivno nece puno izgubizi. A mogla bi dobiti jako puno :-)

Tko je glasao

Pa što onda, neka izleti. I

Pa što onda, neka izleti. I vrijeme im je. Svima.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ne bas svima. Ne bi me

Ne bas svima. Ne bi me cudilo da kroz reviziju upoznamo i pokojeg heroja toga doba.

Tko je glasao

Temeljem Pavletovog

Temeljem Pavletovog svjedočenja proizlazi da je srpska dijaspora u tom slučaju bila nacistička. Za vrijeme rata 1991.-1995. godine srbi su se ponijeli kao fašisti za vrijeme rata 1941-1945. Nema razlike.

U povijesti će ostati zapisana istina da je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman tada pozvao srbe da ostanu u Lijepoj našoj i zajedno s nama je izgrađuju. Mnogi od njih nisu poslušali, otišli su, jer su mislili da će se vratiti zajedno s JNA, kao okupatori-pobjednici. Bila je to isključivo njihova pogrešna procjena. Postoje mnogi Srbi u Hrvatskoj, koji su ostali. I kojima se ništa strašno nije dogodilo. Koji su dobro procijenili. Mnoge od njih osobno poznajem. Danas se nalaze u strukturi riječke vlasti, koju obnašaju ravnopravno s ostalim ljudima.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Mislim da se pokrivanje

Mislim da se pokrivanje kojekakvih radnji pod izlikom Tuđmanovog poziva Srbima da ostanu odavno izlizala. meni se odmah postavlja pitanje zašto je, uopće, Franjo Tuđman, tadašnji alfa i omega Republike Hrvatske, trebao pozivati građane svoje države da u njoj ostanu?! Koliko mi je poznato, hrvatski građani srpske nacionalnosti, posebno iz urbanih sredina nisu odlazili zato što su se htjeli vratiti kao pobjednici na krilima JNa, nego zato što su, na razne načine, bili tjerani da odu.

Mi, građani Republike Hrvatske, uvijek se moramo sjetiti Obitelji Zec, posebno male Alexandre, koja je pogubljena kao najgora zločinka. Ako je njen otac nešto i skrivio protiv države u kojoj je živio, to je trebao utvrditi sud i za to ga kazniti. A ne eskadron smrt koji nas je izjednačio ne samo s agresorom, JNA po zapovjedništvom srpske expanzionističke politike, nego s faštistima i nacistima.

ne sjećam se da je Franjo Tuđman nešto poduzeo u vezi s kažnjavanjem ubojica obitelji Zec. Jer za takav zločin nikada i nigdje nema opravdanja. Jer ako kažete da je bio rat, a Republika Hrvatska ga nikada nije službeno proglasila, pa su neki ludi poludjeli i ubijali bez svrhe i razloga, onda se zna kako funkcionira pravo u ratno vrijeme. Vrlo jednostavno. Zid. I streljački vod!

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Kasnim s ovom temom jer sam

Kasnim s ovom temom jer sam imao nekih obveza pa tražim pogodno mjesto za uključenje.

Mnoga se koplja još lome oko ove teme i dugo će. Činjenica je da Jugoslavija s ondašnjim republičkim vodstvima nije mogla opstati, ali varijanti razlaza je bilo više. Osobno mi je prihvatljivija svaka koja ne bi uključivala rat. No, što je tu je.

Profila Srba je bilo više, jedni su bili za rat, drugi su izbjegli (neki i prognani), neki su nastojali biti lojalni građani, a neki su se uključili u rat na našoj strani.

I Hrvata je bilo više profila. Podjelu na velike i male sada ne bih elaborirao, ali bilo nas je koji smo uzeli oružje i branili se, onih koji su prognani (neki i izbjegli), većina je nastojala koliko toliko normalno živjeti, a neki se bogme i obogatiti na tuđoj muci.

Sve je to bio koloplet različitog i međusobno ovisnog, pa s ocjenama ne treba crno-bijelo, već dio po dio i konačno u mjeri poznavanja svih relevantnih informacija, a toga nam još fali.

Činjenica je kako je službena politika pozivala na jedno, ali i ta da su lokalni moćnici u istoj hijerarhiji radili i podosta drugog, pa sam skloniji stvari cijeniti jedno po jedno, a cijelu sliku tek kasnije.

O braniteljima sam pisao cijeli članak i nije baš bilo interesa pa neću ni ovdje više od tog, ali da ukupno ne valja stoji, a krivica za to je na politici i to ne Pančićevoj.

B-52

Tko je glasao

Dala sam glas na ukupan

Dala sam glas na ukupan post, ali s ogradom na zadnju rečenicu, jer držim da je Pančić imao prigode ispraviti neke "krive Drine", a osim što je dobio protezu, nije učinio ništa.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Hrvatska dijaspora je bila

Hrvatska dijaspora je bila jednako nacistička. Uostalom i danas je, daleko više nego što je hrvatska javnost.

Razlike između II svjetskog i Domovinskog rata su ogromne i iskustvo pokazuje kako paralele povlače oni koji zločine u jednom pokušavaju opravdati zločinima u drugom (bez obzira na kronologiju).

Franjo Tuđman je raspirivao rat gdjegod i kadgod je to mogao. Jedino što ga je spriječavalo u tome je njegov kukavičluk (eto sad se povlačio Kadijević po novinama i citati iz njegove knjige bili su dostupni. Tuđmana je cijenio jer ga je bilo lako zastrašiti - obećao je predati oružje kad ga je to tražio). Glavno oruđe bili su Šušak i njegova ekipa zločinaca (među kojima i Glavaš i Merčep...) činili sve što su mogli kako bi oružani incidenti bili čim češći. Govor mržnje je bio standard, kako na hrvatskoj tako i na srpskoj strani. Postoje Srbi koji su ostali, postoje Srbi koji su otišli jer su tako procijenili, no također postoje Srbi koji su otjerani pa i ubijeni kao posljedica te Tuđmanove politike.

Smatram da je Tuđman bio potpuno nesposoban prihvatiti demokratske metode i na politički način riješiti odnose sa Srbima u Hrvatskoj. Potpuno je jasno kako to nije bio nimalo lak zadatak, tim više što jest postojala ogromna radikalizacija Srba, no to je bio njegov posao kojem nije ni približno bio dorastao. Franjo Tuđman će u bilo kojoj ozbiljnoj povijesti biti samo jedan od operetnih diktatorića odgovornih za ratne zločine u Balkanskim ratovima krajem dvadesetog stoljeća. Hrvatska bi se osamostalila praktički bez obzira tko da je bio na tom položaju u to vrijeme - vjerujem kako on nije bio čak ni najgori mogući izbor (Budiša, Paraga...).

Tko je glasao

Prigovorit ću ovdje ono

Prigovorit ću ovdje ono što je inače općepoznata stvar: Nije se dobro razbacivati jakim riječima i neutemeljenim kategorizacijama. Kad govorimo o određenim ekstremnim ponašanjima, moramo misliti samo na one koji zaista u svojoj duši i razumu nose takve otrove, a oni su uvijek manjina.

I za dijasporu važe isti način distribucije ekstrema, a to znači na rubovima Gaussove "zvonaste krivulje". Zato možemo jedino misliti i govoriti o eventualnoj slabijoj obaviještenosti, koja je u dijaspori bila logično prisutnija nego u domovini. No realno gledajući, ukupna dijaspora ipak najviše ovisi o pojedničanim obiteljhskim pamćenjima i iskustvima, te živim rodbinskim povezanostima. Zato dijaspora uvijek ponaša otprilike onako kako to osnovno hrvatsko nacionalno biće čini u domovini.

Pored sve izloženosti svakodnevnim napadima, bombardiranjima, životnim ugroženostima i obrambenim naporima (čemu sam i sam osobno bio izložen ili uključen) ni ja niti moje obiteljsko niti ratno okruženje nije nimalo bilo ekstremno raspoloženo (a moglo je biti radi razumljivih razloga). I bilo nam je drago među nama vidjeti i doživjeti one urbane Srbe koji su sami nosili svoj domolvinski križ skupa s nama i korektno.

Zato treba ostaviti iza nas to besmisleno kategoriziranje ekstrema, koji su bili i ostali marginalni. Ekstremi su uvijek agresivni, i oni koji galame i nameću lažnu sliku, na koju nije dobro nasjedati. Imali su u medijima i vlasti možda značajnije uloge ali ipak, iz svega što se sada vidi, nisu ostavili bitnog traga na hrvatsku naciju.

Tko je glasao

Smatram da sam

Smatram da sam generalizaciju napravio s mjerom - u prvom sam komentaru to naglasio navodnicima a u prethodnom sam izjednačio utjecaj nacizma na hrvatsku i srpsku dijasporu. To sam napravio namjerno, zato jer dijaspora ima parcijalne, vrlo filtrirane informacije o događanjima u Hrvatskoj. Trivijalan primjer, kojeg bi u Hrvatskoj danas mogla organizirati samo najradikalnija desnica, koja je u RH zapravo marginalna (za razliku od Srbije, koja ima 40% biračkog tijela u toj kategoriji). Tu je pomak u toj Gaussovoj krivulji više nego očit.

Subjektivno gledanje na Domovinski rat ima svatko od nas tko je živio u to doba. Mi koji smo bili ovdje to iskustvo imamo neposredno, dijaspora "iz druge ruke". Nekoliko je propagandnih teza koje su upravo u to doba postavljene u kontekst samog rata pa i danas utječu na objektivnost. Ljudi u Hrvatskoj imaju svakodnevnicu koja im najbolje razotkriva propagandu, dijaspori uglavnom ostaju simboli.

Na temelju tih simbola, velikom broju ljudi u dijaspori je "sve jasno". Srbija je napala Hrvatsku. Točka. To što se to nije dogodilo (u prvoj fazi rata Hrvatska je ratovala protiv JNA/SFRJ boreći se za nezavisnost, u drugoj je Srbija pomagala pobunu Srba u Hrvatskoj) to je im je potpuno nepoznato - onome stvarno ekstremnom dijelu i nebitno. Pobunjeni Srbi su bili jednako hrvatski državljani kao i bilo tko od nas (rođeni i živjeli u Hrvatskoj, uglavnom generacijama) - upravo je tu osnova i Tuđmanove nesposobnosti i Šuškovih zločina. Sjeti se samo priča o "agresoru i žrtvi" - žrtve postoje uslijed zločina koje su počinili zločinci, agresor je u ovom kontekstu čisto propagandna izjava samo korak do teze o tome kako "onaj tko se brani ne može činiti zločine". Dodamo li tome i selektirane informacije (a to je upravo i srž ovog posta koji komentiramo), mislim da možemo reći kako je dijaspora izloženija ekstremnim, nerijetko i nacističkim stavovima, a iz reakcija te dijaspore (od političara koje podržavaju do pjevača koji ih posjećuju, ako već ništa drugo ne bi uzeli u obzir) mislim da je očito kako postoji značajna razlika u odnosu na stanje u Hrvatskoj.

Tko je glasao

Klaustrofobija je u Srbiji,

Klaustrofobija je u Srbiji, koja je kao i svaka takva fobija prouzročena nerealnostima, ali rwalna u svom postojanju i posljedicama - i toga se teško riješiti. Ovo što si rekao:
Trivijalan primjer, kojeg bi u Hrvatskoj danas mogla organizirati samo najradikalnija desnica, koja je u RH zapravo marginalna (za razliku od Srbije, koja ima 40% biračkog tijela u toj kategoriji). Tu je pomak u toj Gaussovoj krivulji više nego očit.
možda se ipak najviše radi o ostacima jačih manipulacija i resistentnosti prema smjeru kojim ih realnost neminovno vodi, grešaka u shvaćanju i prihvaćanju stvarnog stanja stvari .

Ja bih to nazvao klaustrofobijom, u kojoj je jedna tzv. "velika" nacija, koja je dugo suvereno dominirala cijelim prostorom Jugoslavije (putem vlastite programirane privilegiranosti ili lociranja zajedničkih funkcija zajedničke države u Srbiji, te u ime te iste države svime što je postojalo u svijetu), je sada svedena u nikad uže granice (jer i ono što još imaju - Kosovo i Vojvodina - se koprca ili su se već otkačio)i zatvorena u kavez kao divlja zvijer. Od građana svijeta postati nepoželjan "šljam" po kojem se snimaju najnegativnije filmske uspješnice na Zapadu - to nijedan čovjek, niti jedan narod može tako lako progutati (dovoljno je pogledati forum 92 i reakcije tih ljudi - većinom onih izvana koji nose stigmu arhaičn Srbiuje, i onih unutra koji pate zbof odjeljenosti).

Običan čovjek tamo svjestan je da se nešto loše dogodilo, da je negdje nešto pošlo po zlu, da su rezultati nikakvi, a elite koje su zlo producirale sada tražu opravdanje u drugima (po onoj prokušanoj i ucjepljenoj mitološkoj svijesti da se navodno dobiva i kad se gubi, da ih ceo svet mrzi - a najviše Njemačka Papa i Hrvati - Jelović je dobro opisao Dobričine ode lažima, ili sae treba sjetiti Raškovićevih ode ludostima!!). Prosječan čovjek je sklon tražiti najprije krivca u drugima, i izvan njega prije nego se suoči s vlastitik likom u ogledalu.

Zato mislim da i ta nagnutost zvonaste raspodjele u Srbiji je nestvarna, privremena, i neutemeljena u dnu svijesti. Bez obzira na to što su readikali nikad jaći. ipak predstavljaju manjinu u odnosu na demokratskije strukture, a pogotovo u odnosu na ukupnu demokratsku svijest. Treba očekivati da će se taj omjer mijenjati. Mislim da i među glasačima radikala ima dosta normalnih ljudi ali nesposobnih još sagledati stvarnost. Radikali su Srbima svojevremeno bili dali veliku državu i "ceo svet na dlanu", pa od se njih još očekuju "čuda", kojih više nema. Kad se to zaista shvati radikalni pokret zasnovan na arhaičnim zamislima dominacije nefemokratskim putem, će se raspasti. Jer, što bi im značilo da Kosovo i ostane u Srbiji (ali nije moguće radi svega što se dogodilo), kad se Kosovarima mora garantirati demokratski izabrana vlast, a ona će uvijek 95% biti samo u korist Kosovara.

Srbiju je moguće rekonstruirati samo nekom vrstom državnog ugovora (po austrijskom poljeratnom modelu) u kojem će se garantirati demoratski standardi, a to je još rano da shvati običan puk. Zato ih Zapad sve više "miluje", jer kad i oni uđu u EU (kad je Rumunnjska - zašto ne), klaustrofobičnost će se raspršiti, jer će opet moći ići gdje ih je volja, i bez pokazivanja putovnica. SA valjda i bolje živjeti.

Tko je glasao

S onim što govoriš o

S onim što govoriš o Srbiji uglavnom se slažem, no "pomak krivulje" na koji sam mislio odnosio se na hrvatsku dijasporu i njenu percepciju stanja u Hrvatskoj.

Razvoj demokratske Srbije je naravno nešto što trebamo podržavati, no Hrvatskoj Srbija nije ni prepreka, ni konkurent, ni antipod, ni neprijatelj. Jednostavno nije značajna. Hrvatska (prije svega javnost) treba prihvatiti sebe samu onakvu kakva jest, da je rat bio za nezavisnost a ne protiv Srba, da je bio legitiman ali i sa dosta zločina i vjerojatno ono najvažnije od svega da je rat gotov. Bez toga, smatram neminovnim da i Hrvatsku zahvati i klaustrofobija ali i ksenofobija.

Tko je glasao

A ima i onih koji su u to

A ima i onih koji su u to vrijeme radili za drugu stranu, a danas su u strukturi državne vlasti.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

štoviše, praksa pokazuje

štoviše, praksa pokazuje da si mogao ratovati protiv hrvatske i pritom dobiti spomenicu domovinskog rata (čini se da je sudjelovanje ipak bio kriterij)

to doduše objašnjava kako to da imamo 500.000 dragovoljaca

Tko je glasao

Greške su uvijek moguće.

Greške su uvijek moguće. Do sada se uvijek pokazalo da je pravda spora, ali dostižna. Iako zvuči kao fraza, do sada sam se uvjerila da funkcionira.

Na nekoliko stotina dragovoljaca i branitelja, postoji mogućnost greške, pogotovo kada se zna da je za vrijeme rata bilo prečih poslova od vođenja statistike i kadrovskih kartona.

Ma koliko bilo dragovoljaca i branitelja iz Domovinskog rata, čini se da je danas živućih partizana još i više. Ne mogu da ne pokrenem i to pitanje, koje nije raščišćeno, iako ga je trebalo odavno riješiti.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

corr. stotina tisuća

corr. stotina tisuća

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Siguran sam da je partizana,

Siguran sam da je partizana, ljudi kojima možemo zahvaliti da imam Republiku Hrvatsku, puno manje od hrpe i hrpetine dragovoljaca i kojekakvih drugih sudionika Domovinskog rata. Razlog je vrlo jednostavan. Biologija radi protiv partizana. Ali to ne znači da ih se ne trebao sjećati s poštovanjem i odati im svaku počast. Zašto?

Zato što se povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, premaUstavu (pozor .pdf dokument), očituje

u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Što znači da, između ostaloga, bez partizana i antifašista, ova država ne bi postojala.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Definiraj što za tebe

Definiraj što za tebe znači antifašist, a što fašist?
Samo bez filozofije i pozivanja na antifašizam u svijetu, molim.

Ubijati nedužne ljude, civile, bez suđenja i prava na obranu, iz bilo kojeg razloga, pa i tog da su se nalazili skupa s onima, koji bi na suđenjima pali (da je suđenja bilo), jednako je fašizmu. Opravdanja za ubijanje žena, djece i staraca nema. Ostalima je trebalo suditi.

Stoga je za mene jugoslavenski antifašizam, zbog Križnog puta, Bleiburga, Brezdana i ostalih stratišta civila, jednak fašizmu koji je bez suđenja spaljivao civile u konc-logorima. Zločincima bilo kojeg naziva treba suditi, jer zločin protiv civila ne zastarijeva.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Antifašizam, u temelju,

Antifašizam, u temelju, nema nanošenje zla drugim ljudima. Na bilo koji način. Od isključivanja iz društvene zajednice do fizičke likvidacije. Za razliku od fašizma i nacizma.

Nije mi ni na kraj pameti opravdavati nekažnjavanje zločina pobjednika II. svjetskog rata. Činjenica je da su u ratnim okolnostima na snazi drugačiji zakoni, ali i dalje smatram da se svima trebalo suditi. Nebitno bile na strani napadača ili napadnutog.

Nije valjda da želiš reći, u skladu s proklamiranim pravosudnim tumačenjem Milana Vukovića, a koji je prihvatio i Franjo Tuđman, da se u obrambenom ratu ne može počiniti zločin?! Ponovno ću podsjetiti na obitelj Zec, hrvatske građane srpske nacionalnosti koji su vezani selotejpom i s metkom u potiljku puštani niz Dravu ili, pak, događanja u Gospiću i okolici za koje je osuđen i služi kaznu ratni zločinac Mirko Norac.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Upravo se na tom tragu treba

Upravo se na tom tragu treba promatrati i domovinski rat, bez igranja mačke i miša, pa suditi svim onima koji su ubijali civile, van borbe uništavali kuće i imovinu, te tako sramotili ono za što smo se borili.

I tu kalkulacija bilo koje vrste ne bi smjelo biti, a pogotovo ne tipa tko je koga prvi i zašto.
Ako se prihvaća teza da za zločin opravdanja nema.

Kako smatram da činjenica da se i na našoj strani činilo zločine, bez obzira na brojčani odnos, ne umanjuje značaj niti mijenja obrambeni karakter domovinskog rata, jednako tako smatram da činjenica da su i partizani činili zločine, također bez obzira na brojčani odnos, niti malo ne umanjuje značaj niti antifašistički karakter narodnooslobodilačkoga rata.

S toga pitam, ako je za tebe partizanski antifašizam jednak fašizmu, da li zbog argumentacije smatraš da je domovinski rat po karakteru jednak onom agresorskom četničkom?

B-52

Tko je glasao

Koliko mi je poznato,

Koliko mi je poznato, suđenja i raščišćavanja u svezi agresije na Republiku Hrvatsku se provode, a za zločine iz 1945. godine još nitko nije odgovarao.

Vrijeme je da se i to pitanje konačno pokrene. Dovoljno dugo se čekalo s tim.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ubijati nedužne ljude,

Ubijati nedužne ljude, civile, bez suđenja i prava na obranu, iz bilo kojeg razloga, pa i tog da su se nalazili skupa s onima, koji bi na suđenjima pali (da je suđenja bilo), jednako je fašizmu.

Molio bih odgovor u odnosu na ovo.

To što su počeli neki procesi o kojima se puno pisalo i piše nije u izravnoj vezi s pitanjem.

Inače, nemam problema s tim da se pokrene pitanje kaznene odgovornosti za zločine i s partizanske strane. Po jednakim kriterijima osobne i zapovjedne odgovornosti. I da se ne završi na onima koji su povlačili okidač, palili šibicu ili držali nož.

Jer svaki zločin je zločin, zar ne?

B-52

Tko je glasao

Problem u suđenjma

Problem u suđenjma odgovornima za zločine nakon II. svjetskog rata leži u tome što bi se lako došlo do, za neke, hrvatskog Georga Washingtona, Franje Tuđmana. Posebno je problematična njegova uloga u događanjima oko Bleiburga, s obzirom da je bio politički komesar u zagrebačkom X partizanskom korpusu Jugoslavenske armije.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 7
  2. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  3. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 5
  4. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 21
  5. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  6. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  7. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  8. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  9. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  10. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0
  11. Ustaško-revijalna komponenta proslave „Oluje“ izmještena iz Knina u Slunj od Feniks komentara 7
  12. Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina od Zoran Oštrić komentara 14
  13. Godina 1941. za nas još nije završila, dok je za svijet godina 2050. već započela od Zoran Oštrić komentara 8
  14. ŠEFovi i paraŠEFovi od aluzija komentara 0
  15. Stanje Hrvatske Politika od AlexD komentara 0
  16. Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila od Zoran Oštrić komentara 26
  17. ŠEF NE MORA... a zašto zločesto nešto uradi od aluzija komentara 0
  18. gramatika ŠEFizma (vladavine ŠEFova) od aluzija komentara 1
  19. Krstičević i MORH, programom proslave"Oluje"napadaju Predsjednicu i hrvatske branitelje od ppetra komentara 2
  20. sutra zar neću biti živ od aluzija komentara 1
  21. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 1
  22. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 13
  23. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  24. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  25. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0

Tko je online

  • indian

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 19

Novi korisnici

  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK