Neovisni, ali ne i neutralni

Gospodo, na djelu je Globalni Kolaps Morala da i pravu ne govorim. Imamo bezbroj primjera nemorala u svjetskim odnosima od sitnih do krupnih tako da vas nemam razloga zamarati svima. Evo samo nekoliko novijih primjera. OUN su od funkcije svjetskog mirotvorca, rjesavanja kriza i mjesta dogovora radi ravnopravne suradnje medju zemljama kao i smanjivanja razlika prema malim i nerazvijenima postale instrument politike velikih sila, posebno Amerike i krupnog kapitala, a generalni sekretar vec godinama spava zimski san umjesto da svakodnevno bude prvi i najveci glasnogovornik u rjesavanju svjetskih problema i mnogih politickih i ekonomskih kriznih zarista. Jadna je situacija i uloga OUN danas. Studije OUN pokazuju jaz bogatih i siromasnih i da je 90% svjetskog bogatstva u rukama 10% najbogatijih zemalja. Povelja OUN se krsi svakodnevno na politickim i privrednim slucajevima bez komentara ili uz stidljive osude. Da prevedemo ovo na ekonomski jezik, sto mislite ako se trend nastavi sta ce se dogoditi za 50-100 godina ? Mozda ce svijet biti u vlasti samo 5-10% ljudi putem akumulacije i koncentracije kapitala, instrumentima kao mergers and acquisitions itd. A ekonomska moc svara i politicku. Sto ce biti sa "privatnim moralom" ?
Palestina i Izrael su kontrolirani zamrznuti sukobi koji se odrzavaju po principu “cold-hot” i pokazuju potrebu prisustva Amerike kako bi se odrzavao “mir”, a s druge strane su osnovni generator medjunarodnog terorizma. Amerika je zadnjih godina ulozila mnogo veta u SB OUN na gotovo nevazne i simbolicke rezolucije kojima se optuzuje Izrael, a od drugih ocekuju da se suzdrze kod koristenja prava veta. Velikim silama treba vise ovakvih zamrznutih, cold-hot konflikata, kako bi preko njih kontrolirale balans sile i sfere utjecaja. Jedan od primjera nemorala a i izvrtanja cinjenica je izjava Busha na ”state of the nation speach” kako Amerika ima uspjeha u Iraku posto zadnja dva mjeseca ima manje zrtava (americkih posto iracke ne broje) a Al Qaida je u defanzivi. Pri tom nije odredio vremensku dimenziju da prije dolaska Amera u Iraku i nije bilo Al Quide a da su ukupne zrtve ogromne.
Samo da spomenem distrorziju medjunarodnih konvencija i prava u Americi na primjerima zatvorenika bez bez statusa koji su unaprijed osudjeni(mozda medju njima ima i neki nevini); meksikanaca bez prava na susret sa svojim konzulima osudjenim na smrt; osude mlade uciteljice za seksulani odnos sa ucenicima na cak 6 godina zatvora, a istovremeno se Predsjednik “izvukao” za odnos sa “podredjenom sluzbenicom ispod stola” i uz to jos gore sto je “lagao pod zakletvom”; zatim razni pritisci (citaj “bribery”) na druge zemlje za prihvatanje vlastitih separatnih interesa kao npr. kod pitanja ICC; zatim kod pitanja “rendition"; kod slanja NATO trupa u Afganistan; Kako tumacite konstrukciju “Palica i Mrkva”, zar to nije “blackmail” kao sada opce prihvacen princip u medjunarodnim odnosima !? Sto je sa situacijama u filmovima “Rendition”, “Blood Diamond”, “Lord of the War”,"Charlie Wilson's War", "Michael Moore" je li to izmisljeno ? Sto je sa moralom u insistiranju na demokraciju u raznim zemljama svijeta, a sticenje Saudijskog rezima koji je osudio zenu zbog “whichcraft” dakle iz perioda inkvizicije, dok se u komsiluku poveo preemptive war za uklanjanja nepostojecih WMD i diktatora slicnog Saudijskom...Necu vas vise zamarati...
Nemoral se siri i u EU. Neke zemlje se vise ravnopravne od drugih. Dolazi do sve veceg ponora izmedju parlamentarnih zakonodavnih organa (baze) i izvrsnih organa kako u Americi tako i u Evropi. Cesti su primjeri kada vlade zemalja i EU provode svoje zadane privatne agende bez pbzira na misljenje ili neslaganje baze i parlamenta. Zar nije moralan i profesionalan cin u slucaju kad postoji podijeljenost parlamenta ne ici po svaku cijenu na brzopletu odluku koja ce otudjiti polovinu baze koja drugacije misli ? Tu je i primjer KOS ali ih ima jos, Najvruca je bila neki dan debata u EU parlamentu gdje su se grupe podijelile na “realiste” da nekazem oportuniste i “legaliste”. Poljak je otvoreno i lice rekao Solani i Renu, prestanite sa licemjerstvom i dvostrukim standardima. Zasto je potrebno ijedno dubiozno pitanje oko koje ga postoji neslaganje rjesavati na brzinu ? Zar to ne sugerira postojanje neke privatne agende kada se plan provodi na brzinu kako ne bi propao, umjesto da se bolje promisli ?
Primjeri globalnog i autohtonog nemorala u regionalnim odnosima.
Slovenija i Hrvatska kao bivse republike i drzave u zajednickoj federaciji koja je de facto omogucila zacetak njihove moderne drzavnosti (a ne u domobranskom ratu). Vidi USTAV 1974 koji je je republike definirao kao drzave sa preko 80% samostalnosti i predvidjao i pravo na otcjepljenje ali uz postovanje procedure kao i u braku, dakle razgranicenja financijskih, imovinskih i drugih odnosa, ali naravno mnogo kompliciranije i dugotrajnije. Zahvaljujuci historijskoj nesreci i raznim unutrasnjim i vanjskim utjecajima da ih ne kvalificiram i kvantificiram , nasle su se “hot heads” koje su sve htjeli rjesiti naprecac i nastao je “big shit” iz kojeg jos nismo izasli. Da se i kod nas postovalo pravo i moral doslo bi do mirnog razlaza i ne bi bilo nerijesenih imovinskih, financijskih, granicnih i drugim problema 20 godina poslije kao ni "zle krvi". Nazalost bili su tu broj jedan Milosevic i broj dva Tudjman, uz aktivnu suradnju vanjskih faktora, ali mislim ipak da smo propustili sansu za mirni razlaz.
Bojim se iste situacije sa Kosovom. Sve ex-YU zemlje su se odavno opredjelile ili pasivno ili aktivno na podrsku nezavisnosti Kosova, dok su susjedne zemlje Rumunija , Bugarska i Grcka protiv. To je apsolutno protiv svih moralnih, pravnih, ekonomskih i geopolitickih principa i interesa svake od tih zemalja, i ima veze sa revasizmom i malicijom iz novije historije s jedne strane, i dolazak u poziciju milosti velikih autoriteta, a radi zadovoljavanja svojih kratkorocnih, malih ali i upitinih interesa, s druge strane. Po meni, pravi dobrosusjedski i ujedno interesni pristup bi bio, u redu susjede, da vidimo kako da se dogovorimo u cilju dugorocne dobrosusjedske suradnje. Prema tome mislim da je i u vlastitom interesu a ujedno i moralno da su SLO, HRV i MAK bile najglasniji zagovornici, ako vec ne protivnici secesije (iz mnogobrojnih razloga koje je vec iznio Opiniuris), onda nastavka pregovora bez predrasuda do uzajamno prihvatljivog rjesenja. Pregovori su jedino ispravno i dugorocno posteno i miroljubivo rjesenje. (MAK i ostali kratkorcno dobijaju poene ili rjesavaju neke probleme a dugorocno rezu granu na kojoj sjede). Umjesto toga prihvacen je princip svrsenog cina i poznatog ishoda koji potice iz Amerike i kaze “pregovarajte a ako se ne dogovorite Kosovo ce bit nezavisno posto ne mozemo ostaviti status quo? Sto mislite o ovakvom stavu ? Opinioiuris ce moci komentirati kako se u privrednom pravo tretira strana koja vodi pregovore bez namjere da postigne dogovor ? Mislim da je ta stranka odgovorna za stetu koja iz toga proizlazi !
U nasim uvjetima vidimo moral nije nista bolji i nece biti srece dok ne zaboravimo primitivni nacin razmisljanja ”oni su nama ucinili pa cemu to mi njima vratiti”, ili “nema veze sto ja nemam koristi, glavno da Mujo ima stete”. To su niske emocije.
Moramo primjenjivati neke principe u formiranju nasih stavova kao bi imali zdrave zakljucke. Dakle sto se dogadja sa principom nemijesanja u unutrasnje stvari drugih zemalja, sto je sa dobrosusjedskim odnosima, sto je sa uzajamnoscu i dugorocnim gledanjem na probleme, sto je jednostavnim moralnim nacelom : “ ne zeli drugom ono sto zelis da se tebi dogodi” ?
Da prevedem, zastupam svih pet principa, nesvrstanosti “five restrains” koji su bili mogucnost da zemlje razlicitih sistema nadju zajednicki jezik i suradjuju na mnogim pitanjima a protiv nejednakosti u svjetskim odnosima i ekonomskog iskoristavanja. Mislim da ove principe treba reafirmirati u medjunarodnim odnosima, sto je u cilju prvenstveno malih i zemalja u razvoju kako bi dobili na politickoj pregovarackoj snazi.
Da samo dodam i ovo. Osnovni cilj intelektualno kritickog pristupa je spoznavanje prave istine unutar teme uz konstantno preispitivanje autenticnosti i meritornosti izvora saznanja kao i vlastite objektivnosti. Da bismo mogli raspravljati o nekoj temi na istom mjestu i na odredjenoj razini potrebne su neke pretpostavke. To su prije svega informiranost, znanje, objektivnost, nepristrasnost i kriticki pristup problemima u pronalazenju istine.
Gospodo, izadjimo iz samih sebe i skinimo lazne nasljedjene ili stecene ograde slobodnom, principjelnom i kritickom razmisljanju o dogadjajima oko nas, uz neophodno stalno samobrazovanje unapredjivanje vlastitih potencijala kako mentalnih tako i ostalih bez koji ne mozemo doci do punog saznanja i istine.