Tagovi

Stefan Zweig ubio se prije 70 godina ili - o čitanju i knjizi

Prije nego prijeđem na glavnu temu dnevnika – preporuka za čitanje mog omiljenog pisca Stefana Zweiga – vjerujem da je dobro dati nekoliko uvodnih napomena.
KRIZA HRVATSKE KNJIGE
U nas se, u Hrvatskoj, malo čitalo oduvijek, ali tako malo kao danas, vjerojatno nikada. S vremena na vrijeme vrisnu izdavači i oni koji se bave knjigama, kao i ovih tjedana kada su upozorili, pored ostalog, na činjenicu da su naklade današnjih novih knjiga u Hrvatskoj na razini naklada u vrijeme - Ljudevita Gaja ( 1809 – 1872., ilirac, književnik, novinar, jezikoslovac koji je imao i vlastitu tiskaru ).Članovi Knjižnog bloka – Inicijative za knjigu, zajedno sa supotpisanim predstavnicima 26 nakladničkih kuća, su povodom alarmantnog stanja u knjižnom sektoru u Hrvatskoj, stručnoj javnosti uputili otvoreno pismo. Među adresatima navedeni su vijeće i članovi Zajednice nakladnika i knjižara HGK, Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,…koje se upozorava kako je knjiga u Hrvatskoj u dubokoj krizi, ističući kako su svi sudionici u lancu knjige – autori, prevoditelji, nakladnici, knjižari i knjižnice - dovedeni do situacije u kojoj je daljnja proizvodnja knjige stavljena pod znak pitanja. "U cilju zaštite branše i svih dionika u tzv. lancu knjige smatramo da je potrebno hitno dogovoriti niz mjera da se zaštiti veliki broj radnih mjesta, jer oko 13.000 ljudi izravno ili neizravno živi od knjige, a riječ je i o jednoj od najvažnijih kulturnih industrija", navode iz Knjižnog bloka.

Prisjetilo me to na vrijeme moje knjižare - antikvarijata u Beču (1993 – 2005.) kada sam se bavio knjigama, živeći od tog posla, uvozeći knjige s prostora bivše Jugoslavije, posebno iz Hrvatske, i prodajući ih onima koji su znali naše jezike, slavističkim bibliotekama i Austriji i šire, posebno pak Gradskoj biblioteci Beča. Kako baš posao s prodajom knjiga nije cvjetao, dosjetio sam se da dio knjiga čini posudbena biblioteka i onima koji nisu bili u mogućnosti kupiti knjige, knjige sam i posuđivao. Čitanje držim užitkom, i žao mi je, kada danas još čitajući, zaključim kako sve manje ljudi, opsjednuti Netom i koječim drugim, čita, kako se uz izliku nedostatka vremena, preskače bogata riznica misli čovječanstva, često pomišljam koliko će ovih mjeseci objavljenih knjiga u nas i u svijetu, ostati nepročitano….???
Dolazile su u Beču i izbjeglice, kratile vrijeme dok se ne snađu, uz štivo koje sam im preporučivao. Kako sam do otvaranja knjižare – antikvarijata puno kupovao knjige, čitao, ponešto i pisao i objavljivao, nije mi bilo teško od pročitanoga nešto nabaviti i preporučivati za čitanje. Došao sam na taj način do zanimljivih poznanstava, posebno pak naslušao se raznih životnih priča protjeranih ljudi, bjegunaca od rata, pacifista, dezertera, onih koji rat na prostoru ex-Jugoslavije nisu smatrali „svojim“. S nekima od tih osoba do danas sam u kontaktu – jedan od njih je prijatelj V. pristigao s obitelji u Beč iz Bosanske Posavine, čovjek koji kaže da su mu preporučene i pročitane knjige - spasile život!
STEFAN ZWEIG I NJEGOVA MAJKA
Jedna od knjiga koja mu je promijenila skromni izbjeglički život, koji je bio više svakodnevna briga nego normalan rad i život, bila je „Iskra života“ Remarqa. Moj prijatelj V., inženjer strojarstva, ali zaposlen kao taksist i žena mu, medicinska sestra, nosili su s mukom, posrćući i dižući se, razdoblje života u velegradskoj sredini i tuđini. Kako je i meni kao knjižaru trebao oslonac u knjigama, čitao sam noću, počesto na njemačkom jeziku, moje omiljene pisce, najčešće one od ranije s tim da sam dobio priliku čitati i one naslove koji nisu bili prevedeni ili pak, i prevedene ranije, sve u originalu. Izabranim naslovima htio sam prijatelju V. pokazati koje patnje su prošli Židovi, pa se ipak nisu predali, a onda sam mu preporučivao jednostavno kvalitetnu literaturu. Tako sam se vratio Stefanu Zweigu (rođen je u Beču 1881.u obitelji industrijalca), piscu koji me oduvijek fascinirao sjajnim novelama, a koji se na psihološki način bavio odnosima žena i muškaraca, osobito psihologijom žena, ali i drugim, često povijesnim temama. Zweig je opisao besprijekorno biografije znamenitih ljudi, a sam je imao osobnu, tragičnu sudbinu protjeranog austrijskog Židova.
Otkrio sam tako njegovu autobiografsku knjigu „Die Welt von Gestern“, Erinnerungen eines Europaers“, prvo izdanje 1942. („Svijet od jučer, sjećanje jednog Evropljanina“ ), potresno svjedočanstvo (ne)prilika ljudi, sjećanje na građanski život između dva svjetska rata, prisjećanje na Beč, dolazak nacizma, opise drastičnog antisemitizma koji je pred II svjetski rat zahvatio Austriju. Danas, 2012., malo čitatelja zna tko je bio Stefan Zweig, ne znam koliko je zastupljen u školskoj lektiri, koliko ga mladi naraštaji čitaju? Sjećam se dobro pasusa u „Die Welt von Gestern“ gdje opisuje posjet majci u Beč, iz Londona ili Salzburga gdje je desetljećima stolovao kao jedan od pet najpopularnijih pisaca između dva svjetska rata. Pred dolazak Hitlera u Austriju Zweig je već jednom nogom bio u inozemstvu, nadao se da će možda staru i bolesnu majku uspjeti izvući iz Beča. I tada se suočava s naoko banalnom činjenicom: stara i bolesna žena nije odustajala od svog dnevnog rituala – kratke šetnje… Ali, već slaba i iznemogla nakon pet ili deset minuta morala je sjesti na klupu - i samo osam dana od „Anschlussa“ Austrije Njemačkoj važila je naredba u Beču kojom je Židovima zabranjeno sjedenje na klupi u javnom prostoru…Meni šašavom šezdesetak godina kasnije učinila se jedna klupa na Karl Lueger Ringu kao eto ona na koju je htjela sjesti Zweigova majka, pred Holokaust, ali nije smjela, ne znam zašto ta određena klupa…?? Možda i stoga što se ta klupa nalazila na dijelu Ringa, kružne ulice oko središta Beča, koja je u jednom dijelu dobila naziv po bečkom gradonačelniku (1844 – 1910), poznatom između ostalog po antisemitizmu (usput, čitam kako je ovih dana taj dio Ringa preimenovan u „Universitaetsring“, upravo stoga da svojim nazivom ne podsjeća na preteču notornog antisemitizma…) Taj bečki gradonačelnik, inače osnivač i Kršćansko-socijalne stranke, bio je uzor i idol samog Hitlera koji je pokušavao u Beču upisati se na Likovnu akademiju…
TKO JE ZAPRAVO BIO STEFAN ZWEIG?
Prošle godine, dakle, moglo se obilježiti u Hrvatskoj 100 godina od rođenja Stefana Zweiga koji skončao život u Pétropolisu kraj Ria de Janeira, 23. veljače 1942.), dakle,prošlo je koji mjesec više od 70 godina od njegove tragične smrti. Uzalud ćete tražiti na hrvatskoj Wikipediji puno podataka o njemu: "svjetski poznat je postao po svojim stilistički briljantno psihologijski analiziranim esejima, novelama, biografijama i romanima. Godine 1938. emigrirao je prvo u Veliku Britaniju, a zatim u Brazil, gdje je počinio samoubojstvo.Neka djela mu je na hrvatski preveo Jozo Mršić. " Zatim slijedi nabrajanje poznatijih djela: "Triumf i tragika Erazma Rotterdamskog" (Triumph und Tragik des Erasmus von Rotterdam, 1934.),"Žarka tajna" (Brennendes Geheimnis, 1911.),"Šahovska novela" (Schachnovelle, 1941.),"Zvjezdani sati čovječanstva " (Sternstunden der Menschheit, 1927.), "Nestrpljivo srce" (Ungeduld des Herzens, 1938.) "Fouche" (Joseph Fouché, 1930.), "Maria Stuart" (Maria Stuart, 1935.)
I to je sve, o piscu za kojeg držim da je genijalan, i kao mnogi genijalni pisci u vremenu primitivnih hrvatskih tajkuna i nekulture, podosta zaboravljen. Već 1936. njegove su knjige zabranjene za prodaju i našle su se na lomačama nacista koji su spaljivali knjige nepoćudnih autora. Godine 1940. definitivno je napustio Austriju nastanio se u Velikoj Britaniji čije je uzeo državljanstvo te još dvije godine lutao svijetom: USA, Bolivija, Urugvaj, Brazil. Daleko od Beča i Slazburga digao je ruku na sebe, počinio grijeh koji židovstvo, ali i druge religije smatraju zamalo neoprostivim. sam si je odredio dužinu životne staze. Učinila je to istovremeno i njegova tadašnja supruga, i gledati ih mrtve i zagrljene na postelji (postoji i takva fotografija) jezivo je.
I još nešto osobno: kako popisujem knjige iz svoje biblioteke nazvane JUDAICA (deset primjeraka mi je dnevna norma) uzimam knjige s raznih polica i iz kartonskih kutija te sam naišao na „Pismo nepoznate žene“, Stefana Zweiga, zbirku njegovih novela (Zora, Zagreb, 1965.) Ovu bravuroznu zbirku novela čitao sam još ranije, no kako kaže jedna poslovica, - pročitati knjigu je kao sresti dobrog prijatelja, a pročitati je ponovo, isto je kao ponovo sresti dobrog prijatelja, - uzeo sam je čitati, kasno u noći, i nisam je ispustio iz ruke dok nije pročitano 38 stranica!
DVA GENIJALNA ČOVJEKA I PONIRANJE U LJUDSKU PSIHU
Ne volim da mi netko prepričava novele, romane, filmove… Reći ću vam samo da te neizvjesnosti, tog dramatičnog stupnjevanja radnje, te suptilne napetosti i poniranja u ljudsku psihu ne nalazim kod mnogo autora. Zweig je poznavao Sigmunda Freuda i vjerojatno je poniranje u psihu vezalo ta dva genijalna čovjeka – jedan je to radio na medicinski (psihijatrijski) način, drugi na literarni, obojica majstori zapažanja. Jer, i u noveli „Amok“, zatim „Dvadeset i četiri sata u životu jedne žene“, Slomljenu srcu – novelama koje slijede u knjizi, dolazi također do izražaja dar ovoga književnog umjetnika koji nam prikazuje likove s neobičnom živošću, plastično, zapažajući svaki pokret ruke, trzaje na licu, poglede…
Inače, znalci teme na spomen Stefana Zweiga, uskliknu: „Schachnovelle!“ (Novela o šahu) - riječ je o pripovijetki koja se nalazi zamalo u svim antologijama novela. U spomenutoj knjizi „Pismo nepoznate žene“ nema je, kao što nema novele „Buchmendel“ ( Mendel knjigoljubac). Ova zadnja,općinila me je kao knjižara, i mislim da je najbolje štivo ikada napisano o knjižarskom poslu.
Također, zanimljiv je hobi kojim je sam Zweig bio strastveno zaokupljen: zamalo sav višak novca ulagao je u sakupljenje autografa znamenitih osoba(kolekcionarstvo) okupio je na jednom mjestu vrijednu zbirku zapisa u kojima „zemaljski genij otjelovljuje momenat vječnosti“: originalne Leonardove tekstove i crteže, naredbu Napoleona vojsci, rukopis jednog Balzacovog romana, Nietscheove zapise, glazbene zapise, rjeđe od najrjeđih ( Bacha, Haendela, Brahmsa, Chopina, Schuberta…
Završit ću ovaj zapis riječima Ive Hergešića, dobrog znalca Zweigova djela:
„Umro je daleko od rodnoga Beča, daleko od svoje salcburške rezidencije, gdje je stolovao kao poklisar, opunomoćeni ministar srednjoevropskog duha, koji u svojoj kući prima književne izaslanike stranih zemalja. Umro je dragovoljno, u tuđini, koja njemu – velikom putniku i građaninu svijeta – nije mogla nadoknaditi zavičaj.“

Komentari

S.Zweig -Dostojevski

Meni je ostala u sjećanju njegova fenomenalna kritika Dostojevskog.

Tko je glasao

stefan zweig

je bio odlican i neobicno darovit pisac.
kao ljubitelju povijesnih romana i narocito zivotopisa povijesnih licnosti, tamo negdje 1970. kupila sam si za svoju malu kucnu biblioteku (na snizenju) tri njegova povijesna romana: Magellan, Maria Stuart i Fouche.
procitala sam ih sto se kaze naizust.. i kad bih pocela citati jedva bih mogla prestati!
bila sam naprosto odusevljena njegovim virtuoznim opisivanjem ljudi i dogadjaja.
a bio je to pravi 'uzitak citanja', udobno se uvaliti na kauc, prevrtati list po list i ploviti vremenom koje se opisuje!
i hvala Stefanu za te lijepe trenutke.

Tko je glasao

Imaš na hrvatskom

i sjajnu biografiju H. de Balzaca! Pročitaj, neće ti biti žao, jer je Balzac jedan nevjerojatan lik. Debeo i krezub osvajač žena koji je mahnito pisao manje-više samo zato jer je stalno bio u dugovima! Naime, bio je teški šopingholičar! Ideal dobrog života mu je bio da se priženi za neku bogatu groficu, i da više ne mora pisati! Srećom po književnost, nije uspio ostvariti taj plan! :))

Slažem se, Zweigove biografije se čitaju u jednom dahu.

Tko je glasao

FF

njegovu biografiju Balzaca nisam procitala..
ali me biografija Josepha Fouche-a, jedan tako briljantan psiholoski opis licnosti tog francuskog drzavnika i nenadmasnog politickog kameleona, naprosto fascinirala.
inace, genijalni debeljko Balzac je moj knjizevni favorit uz Stendhala, Voltairea, Tolstoja, Dostojevskog
i Boccaccio-v Decameron.
ako nisi procitala procitaj 'Sliku Doriana Greya' od Oscara Wilde,
jedan neobican, originalan, pomalo stravican roman koji je ne mene ostavio neki cudan i dubok dojam jos odkad sam ga procitala prvi puta prije puno godina.

Tko je glasao

Nemam više

plusića, pa ih moram pisati ovako: +

Tko je glasao

Baš da vidim, valjda se neću ugušiti ipak je to 200 stranica..

Stefan Zweig Magellan

Sarajevo : Narodna prosvjeta, 1956

signatura 910.4 ZWE m

s njemačkog preveo Boško Petrović

ima u mojoj knjižnici

idem dok me netko nije pretekao

Tko je glasao

Papar, ne

neces se ugusiti, nego ces uzbudljivo oploviti svijet s Magellanom!
: ))

Tko je glasao

Simpatično, prve tri stranice

Simpatično, prve tri stranice su o papru. A već sam oplovio s Joshuom Slocumom, Šutejom, Horvatom itd... To je tema koju ne preskačem, baš sam se oduševio kad sam vidio o čem prićate. Knjiga je inaće stajala godinu i pol na polici.

I tu sam se iznenadio kako je Šutej zanimljiv a Horvat dosadan. Zweig mi se čini zanimljiv iako je uvod malo nategnut. Ono o motivu zašto je napisao knjigu, kao iz stida. Mislim dobra mu je ideja, ali je to previše razradio. Neuvjerljivo je. Ali dalje se čini OK.

Tko je glasao

Papar,

dobiš ravnalom po prstićima! Ne zakeraj, nego čitaj! :)) Pogotovo ako voliš plutanja po morima! Čik pauzu možeš napraviti tek kad dođeš do tamo gdje jedu brodsku užad da bi utažili glad!

:))

Tko je glasao

čovječe

ovo je sve odlično
ne postoji bolji reklamni uradak
šutala za premijera

Tko je glasao

šta se ljutiš

dobro, možda pretjerah sa premijerom
ali stvarno su mi svi mirisi mora, gume sličanog (samo plavog) gumenog kajaka i svakodnevne peke i gradela u nosu - danas je taj mješung mirisa ovako kako si ti pokazao - predivan odmor

Tko je glasao

ma sve super, hvala, shvatio

ma sve super, hvala, shvatio sam kao šalu, kasnije doduše, pa mi je bilo krivo što sam lupio minus, a poslije to nisam mogao promijeniti jer bi ispalo da stavljam plus. Al na prvu loptu sam reagirao u smislu i ja tebi..hahaha

A vidi ovaj clip sa pekom je vidjelo skoro 9.000 ljudi od toga samo oko 20% iz Hrvatske. Mislim da će u godinu dana sakupiti oko 20.000 posjeta. Radim na nečemu, pisati ću o tome, a i pozvati ljude da se pridruže. Ovo su za sada tek tako pokusi iako nisu loše napravljeni.

Inaće je ovo odličan kajak. Austrijski Grabner Sports.

http://www.grabner-sports.at/

Izgleda kao i drugi, ali nije. Napisati ću blog o njemu, zaslužio je. A i vidim da je onaj blog, ajmo ga nazvati putopisni, dobro dočekan.

http://pollitika.com/po-d1-vratite-se-srbi

Tko je glasao

stvarno je jako dobro

ne zanm šta mi je bolje, ono što si snimio ili način na koji si to napravio
stvarno sa puno i znanja, volje i ukusa

(mogli su ti ti Njemci nešto caltati - stvarno, još jednom: prva liga.... i milijun puta bolje od onog kič promiđbenog uratka hrvatske turističke zajednice koji je dobio evropsku neku nagradu ... mene ga je stid i pogledat)

Tko je glasao

Najbolja fora

mi je onaj mladi, besposleni venecijanski plemić, koji se ukrcao na brod(ove) kao jedini putnik koji nije imamo nikakvog zadatka, niti ikakvog posebnog razloga za putovanje. Samo je htio "vidjeti svijet". U tom smislu bi on bio "prvi turist". :))

On je marljivo pisao dnevnik, svakoga dana. Kad se za četiri godine uspio vratiti živ, jer većina se nije vratila, jako ga je uzrujalo što se datum povratka u polaznu luku nije poklapao onima koji su četiri godine bili na istom mjestu, i njemu koji je četiri godine putovao....

Pa se taj problem dao na razmatranje pametnim ljudima širom Europe....

Tako je nastao praktični dokaz da se Zemlja vrti oko svoje osi.....

A nakon opisa onog suludog lutanja po prolazu (Magellanovom), imam trajnu želju da vidim taj krajolik....

Tko je glasao

kak' se ti dobro sjecas tih

kak' se ti dobro sjecas tih pojedinosti.. il' si to citala ne tako davno ko ja!
no, ostao mi u sjecanju opis onog lutanja po prolazu sto je moralo biti stravicno u ono doba. odkad sam to citala pozeljela sam otici tamo i vidjeti tu Ognjenu Zemlju i taj njegov prolaz.
ali kako stvari stoje ta zelja mi se nece ispuniti : (

Tko je glasao

Najbolje od svega je to

što sam relativno davno čitala, ali me se silno dojmilo. Nevjerojatan karakter, nevjerojatan luđak je bio taj tip. Magellan.

Snaga te lude ambicije je bila toliko golema da ti se čini da su Atlantski i Tihi ocean spojeni SAMO ZATO jer je taj tip HTIO da to bude tako!

On nije imao nikakvih, pod milim bogom nikakvih indicija na temelju kojih bi mogao opravdano pretpostaviti da su ta dva oceana spojena! Jednostavno, nitko u Evropi o tome nije NIŠTA ZNAO. Nije bilo nikakvog razloga da to i ne bude tako! To su mirne duše mogla biti dva golema oceana, potpuno odvojena kopnenim masama.

Ali, taj lik je SANJAO u svojoj tikvi da bi oni morali biti spojeni! I pošao je dokazivati SVOJ SAN!

I dokazao je. I poginuo bez veze, u nekom preglupom okršaju s nekim domorocima, u nekoj lagunici, na nekoj, vjerojatno prekrasnoj plaži....

Naravno, tu i dalje govorimo o Zweigu, i njegovom književnom umijeću.....

Tko je glasao

sanjalice

ne sjecam se tko je ovo rekao, ide ovako

"velike stvari su se uvijek dogadjale, kad su mali ljudi sanjali velike snove i usudili se krenuti i ostvariti ih!"
a Magellan je bio jedan od njih.

bas sam danas gledala zemljopisnu kartu Ognjene Zemlje i zaprepastila se koliko je taj njegov prolaz dugacak, krivudav, zbunjujuci, pun pomorskih nepoznanica... da mi je stvarno nevjerojatno to kako je uopce uspio izbiti na ocean koji je nazvao 'tihim oceanom'.
ali.. kaze se da i Bog pomaze hrabrima!
da je barem dozivio povratak i osjetio radost i srecu zbog ostvarenog cilja..
ali sudbina se cesto okrutno poigra upravo s onim najboljim primjercima ljudskog roda.

Tko je glasao

Da,

zar nije ludo šetati kompjutorskim mišem po krajolicima za koje su ljudi ginuli da bi ih osvojili?

Oni nisu imali pojma gdje se nalaze! Izašli su u Tihi ocean pukim slučajem, pukom božjom voljom! Jedan, od ukupno četiri broda je tamo zaglavio. Ne sjećam se više koliko dugo su glavinjali - mjesec dana, tri mjeseca....

A da su išli još samo malo južnije, zaobišli bi Ognjenu zemlju, ono - u jedan-dva-tri dana.....

Išli su samo zato jer tom Magellanu nije postojala opcija: "vratiti se"!

Jedan brod je već na Atlantiku bio odustao i vratio se. Jednog časnika je Magellan dao smaknuti zbog pobune i zahtjeva da se odustane, negdje sjevernije uz obalu Južne Amerike.....

U Tihi ocean su, ako se ne varam, uplovila dva broda, od ukupno četiri. A kući se vratio samo jedan, sa manje od 20 živih ljudi, i to slučajno onaj koji se zvao "Victoria"! Suludo! Od četiri broda, nakon četiri godine, kući se vratio brod koji se zvao: "Pobjeda"!

Tko je glasao

Dobar dnevnik, poučan i

Dobar dnevnik, poučan i pomalo duhovit (kad staviš bilješku u tekst o Ljudevitu Gaju). Baš sam uživao čitajući dnevnik koji počinje s vječnom temom o čitanju knjiga, ali ju ti naravno pišeš sugerirajući pritom autora. Sve je pažljivo uklopljeno, zanimljivo napisano, velike teme nenametljivo u banalnoj priči.

Ne mogu se nažalost pohvaliti da puno čitam, ali se trudim. Sad sam uzeo čitati Matvejevića, Mediteranski Brevijar, nisam ga prije čitao. Rekoh to nikako nije u redu, jedna od najprevođenijih knjiga našeg autora, a ja je nisam pročitao.

I sad mi stvarno nije jasno što je to toliko posebno u toj knjizi. Ali eto čita se. Tiskaju se nova izdanja. Prevodi.

Što da kažem. Ako se mene pita, momak imaš potencijala.

Tko je glasao

Dostojevski, Zweig, a između Ljubo der Grosse

Ne znam zašto bi meni, u ovoj euro-kršćansko-judejskoj kulturi,koja osuđuje samoubojstvo, pominjući S.Zweiga, trebalo biti neprikladno "ubosti" Ljuba?
Nisam siguran al mi se čini da je S.Zweig bio i jedan od najboljih kritičara Dostojevskog, pa očekujem da će naš Ljuba Veliki u budućnosti stajati direktno i uz bradu velikog Rusa.

Tko je glasao

Ma,

zaboravite obojica. Bilo pa prošlo.

Tko je glasao

moje skromno mišljenje

@LJ.R.W.
Dobar dnevnik . Ni sociologija ni pedagogija, politika a ni svi istražuju kulturu čitanja ne žele sami sebi priznati da je problem dubok i za sada nerješiv. Nema kulruta čitanja veze ni sa socijalizmom ni kapitalizmom. Politika je ta koja „prepopručuje“ lektirska štiva, a ne daje naputak kako da narod više čita.
Osobno smatram da je u pitanju otuđenje od čitanja nastalo:
Iz tehnoloških razloga
Iz izbora pogrešne literature od slikovnica do lektire i beletristike.
U komentarima čitam razna objašnjenja. s mnogima se slažem i stoje. No pođimo u vrtič. Osim jasličkih grupa sve starije grupe djece naoružane su mobitelima, smart-phonima,blacberry, iphonima, i kojekakvim uređajima mobilne telefonije. Tipkanje, igrice u nedogled. Kod kuće playstation 2 i 3 prema finacijskim mogućnostima.
No nisu samo djeca u pitanju. Upitajmo sami sebe kada smo posljednji put napisali pismo rodbini ili prijateljima. Koliko smo čestitki poslali a koliko SMS-a. Knige imamo u PDF formatu. Tako zvane e-knjige i portali imaju sve više posjetitelja i downloada.

http://333.bloger.hr/post/hrvatske-eknjige-download-part1/284243.aspx

Nekada je moja mama čitala Gričku vješticu, Nevina u ludnici, Gordana, i druge a ja sam morao na vrijeme biti na kiosku da se novi nastavak ne rasproda. Da je živa, danas bi gledala Larin izbor, Ljubav i strasti, i ostale serije u nastavcima.
Što se izbora literature tiče tu je najteži problem. Nekome se sviđa ovo nekome ono i tu vrijedi ona stara; - o ukusima se ne raspravlja. Istraživanje što danas vole klinci, i ,i stariji dovelo bi nas na puteve koji nikud ne vode. Moramo se prilagoditi vremenu i prostoru jer se ono nama neće prilagoditi.
Malo sam čitao Stefana Zweiga. Viuše vremena provodim uz Krležu, Janka Polić- Kamova, Jamesa Mitchenera, Gogolja i slične. Šteta svakog darovitog pisca bilo pjesnika ili romanopisca, i svakog čovjeka koji prerano napusti svijet.

Tko je glasao

Knjiga je doživjela krizu ,

Knjiga je doživjela krizu , jer nas je preuzeo jednostavan sustav neoliberalnog kapitalizma u kojem ljudi koji razmišljaju svojom glavom i samostalno odlučuju su nepotrebni za taj sustav u kojem se zna koje gazda , a tko rob.

Uvijek se neka ideologija koja je išla u krajnost bojala knjiga od Rimskog carstva i ropstva , SSSR i ekstremnog komunizma, Njemačke i nacizma do na čelu globaliziranog svijeta SAD i neoliberalnog kapitalizma.

Inače što se tiče dotičnog kažem genijalci su teško ikada bili shvaćeni za svog vremena. Neki ni dan danas nisu shvaćeni ko npr Tesla koji je cijeli svoj život posvetio čovječanstvu pa mu se ljudi smiju što je npr. poderao papir od kojeg je mogao biti najbogatiji čovjek svijeta ikada ... tj. dodatak na svaki potrošeni kilowat struje koji je trebao ići njemu. Zahvaljujem im ja i kažem da je bar više takvih ljudi... koji su ujedinjavali svijet , a ne ga razjedinjavali što nažalost većina danas radi koliko god mi pričali o nekom globaliziranom svijetu.

Justice for all !

Tko je glasao

ubio se

Valjda je ipak nekako saznao da će ga naš Ljubo spominjati i nije mogo odolit!

Tko je glasao

@rush

Apsurdno, ali volio bih da tvoj upis ostane čitak: odobravati očajnički čin jednog genija, može samo... da ne kažem tko - i s kakvim obrazloženjem? A mogao si to milijun puta mudrije napisati: da nam je ostao živ, koliko je još dobrih knjiga mogao napisati?? U trenutku smrti imao je - 59 godina!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Moj favorit iz Austrije je

Moj favorit iz Austrije je Viktor Schauberger koji je možda imao najtužniji kraj od svih velikana iz Austrije. Taj čovjek je toliko zadužio čovječanstvo svojim idejama koji ni dan danas se ne žele objaviti (jer nisu bile orijentirane na kapital , nego služenje čovjeku i prirode...). Morao je raditi za Hitler, pa ironije kasnije opet je morao raditi za Amerikance , da bi na kraju umro u Beču tvrdeći da mu je mozak praktički spaljen...

Ironično je što za ove ljude malo ljudi zna... i što danas je u interesu ovom sistemu da se još manje zna.

Justice for all !

Tko je glasao

Ljubo Ruben Weiss

Stefan Zweig je moj favorit! Uz Gij de Mopasana svakako najbolji novelist, samo ti i klapa niste shvatili moj upis. Hehe, slipi kod očiju.

Tko je glasao

Mislim da sam

shvatila tvoj upis, pa ga i dalje držim nedoličnim. Lako za Ljubu, da tako kažemo - njega si htio ubosti, svaka čast. Ali, poslužiti se velikim književnikom kao sredstvom za sarkastičnu strelicu - to nije dolično. Nije dolično prema književniku kojemu je obljetnica samoubojstva.

Ali, bože pomozi....

Tko je glasao

@Foma Fomič

Prigovaraš rushu, a i sama baš pišeš neprilično: Citat:...Lako za Ljubu, da tako kažemo - njega si htio ubosti, svaka čast..... U biti mi je svejedno, odnosno riječ je prvenstveno o S. Zweigu. Mene je jedva moguće ubosti, toliko sam oguglao na primitivizam ovdje! No, ti si me ipak neugodno iznenadila svojom nespretnom formulacijom rečenica!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Opširnije objašnjenje:

Lako za Ljubu, on je živi član portala, tu je stalno, tu se mnogi uzajamno podbadaju svakoga dana! I Ljubi jamačno ne bi bilo ni prvi, ni zadnji put da dobije na svoju adresu sarkastičnu primjedbu! Ljubo na takve primjedbe može i uzvratiti, a Ljubo ti eventualno može i oprostiti!

Upravo zbog toga jer Ljubu imaš prilike podbadati na drugim dnevnicima koliko te volja, kao i bilo koga drugoga od živućih sudionika portala; upravo zbog toga jer ovo nije bila jedina i isključiva prilika da ga podbodeš - neprilično je za to koristiti i ovu priliku u kojoj se spominje obljetnica samoubojstva jednog pisca koji je zaslužio da ga se spomene, te je od Ljube vrlo lijepo što je to učinio. Upravo zbog toga je neprilično koristiti se čak i pokojnim znamenitim piscem kao oruđem za podbadanje."

Da je riječ o meni, vjerojatno bih napisala istu takvu rečenicu: "Lako za mene, ali....."

Tko je glasao

@Foma Fomič

Sada je jasnije što si htjela reći, no još uvijek ne razumijem ono "svaka čast!". No, bilo pa prošlo!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Pa u istom smislu:

uzajamno podbadanje sugovornika je svakodnevna pojava, pa to stavljamo na stranu. Dakle: svaka čast: podbadajmo se, itd. Dakle, ono što je tu ciljano prema Ljubi stavljam u drugi plan, kao "sporedno", upravo zato da bi se istakla nepriličnost upotrebe S. Zweiga kao sredstva tog podbadanja.

Nije mišljeno: dajem aplaz za podbadanje Ljube!

Tko je glasao

Ljubo Ruben Weiss

Stefan Zweig je moj favorit! Uz Gij de Mopasana svakako najbolji novelist, samo ti i klapa niste shvatili moj upis. Hehe, slipi kod očiju.

Tko je glasao

koji će ti kufer

upis pod uticajem divljanja hormona

Tko je glasao

Kako nepriličan komentar!

Sada ipak uzmi i pročitaj barem njegove memoare, ako već ne i druga djela, da uvidiš kako je ovo bio nepriličan komentar!

Tko je glasao

Ajme, divno

je od tebe što nas podsjećaš na tog pisca! On je to zaslužio bez dileme!

U tinejdžerskoj dobi sam lila suze čitajući "Pismo nepoznate žene".... Kasnije sam čitala druge njegove stvari, vrhunac su mi bili njegovi memoari.... Njegovo viđenje Evrope i dva svjetska rata koja je u toj Evropi preživio.... Silno kulturan i senzibilan čovjek!

Tko je glasao

Ne, nema ga

u školskoj lektiri. Nije bio ni u vrijeme kada sam se ja školovala. Šteta, jer se slažem s tobom - to je sjajan, prvoklasan pisac!

Nisam znala da je obljetnica, i zaista sam dirnuta ovim tvojim dnevnikom.

Tko je glasao

čitanje...

Ovdje mogu, kao potpisnik tog pisma, malo obrazložiti probleme koje muče hrvatsku knjigu danas, i to najviše iz razloga jer je argument koji često koristi druga strana "pa što bi sad VI, u ovako teškim vremenima naravno da će prvo stradati knjiga".

No - ono što se traži nema veze s novcem. Identični problemi s knjigom su postojali i u "zlatnim godinama" kada izdavači nisu imali problema s novčanim tokom.

Problem je vrlo sličan kao i s većinom problema u RH - nepostojanje plana, tj. politike. Nitko ne traži "gomile novaca", ali ako si knjigu, jezik i slično proglasio jednim od temelja postojanja vlastite države - onda neka svaki grad odredi pet atraktivnih prostora koje će knjižarima davati u najam pod povoljnijim uvjetima. U Zagrebu sada na mjestu knjižare M. Krleža - imamo Tele2, a na mjestu znanstvene knjižare (jedine u RH) imamo T-com, dok je Zara zauzela bivšu ogromnu Ilicu 30.

Ako znamo koliko naših građana živi izvan RH, onda ne može špediterski list kojom legalno šalješ paketić knjiga preko granice koštati 220 kn, onda ne može poštarina za jednu knjigu do Beča koštati 120 kn - pa to je skuplje od autobusne karte.

Ako si poštena zemlja onda nemoj dozvoliti takvo miješanje - da se u ovoj zemlji ne zna tko je nakladnik, a tko knjižar, nemoj dozvoliti da se tako miješaju "obični" nakladnici i nakladnici školskih izdanja, nemoj mijenjati udžbenike svake godine i time par odabranih nakladnika dovesti u nevjerojatno neravnopravan oligopolistički položaj.

Svi ti problemi uništavaju one koji su ovoj branši zbog ljubavi prema knjizi, a ostavljaju one koji su tu zbog isključivo iz specifičnih materijalnih razloga. Kada ti materijalni razlozi nestanu, nama će ostati razrušena nakladnička djelatnost koju će biti teško obnoviti. Ljubav prema čitanju stvara se dugogodišnjim radom i ljubavlju, a ne marketinškim forsiranjem loših naslova. Nažalost, mi smo sada u vrlo negativnom razdoblju (a sva novija istraživanja pokazuju da mlađi stvarno drastično manje čitaju), a država je baš sada našla glumiti neoliberalnog sveca koji se pravda "znate, mi bi vam pomogli, ali situacija... mi bi vam pomogli, ali sloboda tržišta..."

Zadržite si svoje novce. Nakladnike ne treba direktno poticati. Ali dajte okvir. Pokušajte unutar EUa lobirati za najmanji mogući PDV na knjigu. Stvorite okvir da se knjižara ne mora nadmetati najmom s "golim tržištem". Isplaćujte knjižnicama sredstva na vrijeme tako da oni sami odlučuju što će kupiti. I nemojte se busati u prsa i govoriti "hrvatski jezik je sada službeni jezik tu i tu" ako kod kuće ne radite ništa da ga zaštitite.

Tko je glasao

Hrvatsku knjigu danas muci to

Hrvatsku knjigu danas muci to sto je izmedu ostalog i ona objekt dominantnog intelektualnog kolektivistickog ludila. (I) Preko nje bi kao izmedu ostalog i gomile drugih kakti intelektualnih proizvoda jos dodatno kamcili novce kulturno intelektualni profiteri. Hinili bi oni ljubav prema knjizi, kad mogu hiniti najrazlicitije druge ljubavi i sklonosti.

Hvala Bogu da ima trzista pa makar i zastranjenog. Samo se pitam sto bi bilo da je ovakvo kakvo se zagovara (kontra "neoliberalnog sveca") i da se u tom duhu postuipi po npr Josipovicevoj optuzbi da "našim udžbenicima nije napisana puna istina o Drugom svjetskom ratu"?
Bolje da je jadna i bijedna, bolje da se u njoj mogu naci tri razlicite naklade koje objavljuju Terry Eagletona, ali da se moze naci i gdjekoja "bijedna" (Matica hrvatska, Pavicic) koja objavi Milivoja Solara, da se uz doslovno poplau Jergovica, Tomica, Culina i Celzijusa ipak igdje ipak moze objaviti i nesto nepocudnije. Da se uz sav arsenal pseudosmeca moze objaviti i koja postena knjiga ipak.

Sto se tice ostalog ja se slazem, no uz napomenu izrazito je lakse biti kontorlor i upravitelj nakladnistvom iz bivseg sustava, nego nakladnicarski politicar danas.

Tko je glasao

intelektualni profiteri

O tome bi se dala napisati knjiga (!), a da ne spominjemo naš poseban pristup ulizivanju gdje vrijedi "papskiji od pape" pa zato puno naših knjižnica danas ima puuno primjeraka jedne te iste knjige gđe Sanader - na što vjerojatno dotična stvarno nije imala nikakvog utjecaja.

Kada tome prirodamo znanstvene ustanove (fakultete i institute) koje prvo uzmu novac za projekt - odrade ga, a onda se s tim istim projektom opet natječu (ovaj puta kao izdavač) pa sami sebi objave knjigu koja - čak i da je najvrednija na svijetu - nikada ne ugleda tržište - onda dobijemo potpunu katastrofu.

Strah od tržišta je tu prilično nepotreban i država svojim šatro-štićenjem stvara dvostruku štetu - onim izdavačima koji bi se time bavili stvara nelojalnu konkurenciju, a same pisce (znanstvenike) tjera da im matični fakultet bude izdavač, često bez ikakvog kriterija - čime im radi osobnu štetu - pa i moralnu i znanstvenu.

p.s. Ovaj tvoj zadnji odlomak nisam baš razumio, može pojašnjenje?

Tko je glasao

Čitanje i navika čitanja je zanimljiva

Ovako pratim generaciju odrastanja svoje djece (sad 24 i 22 godine)
Starije dijete je rano bilo radoznalo i samo naučilo čitati – tome je prethodilo slušanje priča prije spavanja
Naravno, da prije kretanja u školu zna čitati i pisati
Rano počinje sa navikom odlaska u knjižnicu, čak se pomalo natječe sa jednom prijateljicom koja isto jako puno čita
„tete“ u knjižnici preporučavaju knjige, uskoro čita i do 3 ili 4 knjige tjedno. Čita stalno, dok se drugi igraju, u školi pod klupom, kad ja ugasim svjetlo u sobi – pod gradskom rasvjetom koja dolazi kroz prozor....
Mlađe dijete nije htjelo učtit slova iako je i ono slušalo priče prije spavanja, potpuno ne zainteresirano za te crtežiće, osim da privuče roditeljsku pažnju s pitanjam „a koje je ovo slovo“ nakon čega bi uslijedio totalni zaborav
Drugo dijete kreće u školu bez savladanog osnovnog čitanja
Kad shvati čemu služe slova, savlada tu djelatnost vrlo brzo, tako da učiteljica i nije primjetila da dijete pripada nečitačima
Odlazak u knjižnicu stvara frustraciju jer sve tete se dive starijem djetetu koje uskoro pročta više manje sve knjige za tu dob koje imaju na lageru
Paralelno većina druge djece uopće ne čita – glavna tema su televizijske serije
Čitanje je nešto potpuno strano
Ali ipak postoji mala grupica koja koliko toliko čita u tom kvertu
Selimo se u drugo naselje
Sad je to rana tinejđerska dob
U tom naselju nikom ne pada na pamet da čita
Utjecaj je jak
I uskoro prvo dijete poprima sve blagodati utjecaja
Drugo se pčomalo sve više interesira za svijet oko sebe
Prvo odlazi na koncu na prirodne nauke, drugo na društvene
Sad kada su sazreli oboje čitaju oko 3 knjige tjedno
ne mogu odoljeti nabavci knjiga - vapimo za zidovima s policama

Ne mogu shvatiti bit, odnosno što je pravi uzrok navike – ali sigurno je jedno: čitanje blagotvorno utječe na razvoj inteligencije kod mladih i na njihovu samostalnost i sposobnost

a to je izgleda subverzivni element društva

Tko je glasao

Davati maloj djeci knjige je

Davati maloj djeci knjige je po meni stetno. To je odredena dresura dok su ona jos naivna i slaba. Umjesto da ih se pusti da budu djeca.
Evo recimo Šuma striborova uopce nije knjiga za djecu. Kome to danas "draza njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta" uopce moze biti, kad su za sve jade ovoga svijeta krivi kapitalisti, neoliberali, lopovi i pohlepni bankari.
Tko danas od klinaca moze čitati Čudnovate zgode šegrta hlapića. To je ozbiljna literatura za odrasle, a i to mozda.

Tko je glasao

crvenkapica

koliko je tu problema

crvena kapa, crvena, lijeva, komunistička?
lovac luka ? branitelj? treba li s njim u haag? jesu li vuku povrijeđena ljudska prava? na kraju nigdje se ne spominje da je bio naoružan? možda je uistinu civil? provjeriti u jakovčića i documente
vuk - pozitivan primjer poduzetnika koji provodi neku vrstu mirovinske reforme, reducirajući broj umirovljenika
crvenkapica - spremna na volontiranje, (ne kao griotta, iako je i griotta zapravo crvenkapica)

luka

Tko je glasao

Apropo dresure dok su djeca naivna i slaba,

zanima me što misliš o krštenju i o vjeronauku

Tko je glasao

Krstenje je izvan kategorija

Krstenje je izvan kategorija dresure, naprosto jer je uobicajena dob za krstenje pre rana da bi se o tome moglo govoriti.
Problem vjeronauka kako ga ja dozivljavam nije u dresuri vec je povezan s necim drugim.
Crkva naprosto nije ono sto je mozda kroz povijest bila i po mom misljenju izrazito negativna selekcija nagriza nju vise od svega na sto se uobicajeno iz crkve zale i kukaju. Nekad je najpametnije i najvrednije od ljudi odlazilo prema crkvi, pa je crkva s pravom ponosna da su iz njenih redova dolazili i osnivaci genetike, biologije, matematike, fizike, ... Danas nije tako, danas ti i takvi ljudi idu sto dalje od crkve. Idu prema tzv krupnom kapitalu, vojnim i drugim korporacijskim sustavima.
Vjeronauk u tom smislu je pogoden upravo time, losa i negativna selekcija vjeroucitelja. U tom smislu bolje da je u skoli nego pri crkvi jer je jos kakva takva kontrola ipak moguca.

Tko je glasao

ehm...

A pretpostavljam da u najbolju dječju književnost ide najgore od književnosti, za razliku od crkve?

p.s. Imaš li neko razumno objašnjenje zašto bi netko tko je do sada "tražio okrilje" u crkvi (neki znanstvenik recimo) sada promijenio stav i tražio zaštitu u vojnom kompleksu?

Tko je glasao

Mislim na siru povijest, ne

Mislim na siru povijest, ne sad ovo novo. Ruder Boskovic, ... svi redom, svi i prije njega su gotovo bez rezerve iz "okrilja" crkve kako velis, ili su se (karikirano) kao Getaldic rodili iza crkve Svetog Vlaha.
Danas je situacija potpuno drugacija (sto kome znaci roditi se uz kakvu crkvu osim da bi se bunio protiv zvonjave).
Postoji cijeli znanstveni svijet koji je u potpunosti izvan utjecaja crkve kako je to bilo prije 500 godina.
Prije svega pri tome mislim na Bourdieuovu teoriju drustvenog polja, dakle to su danas dva odvojena drsutvena polja u kojima vrijede druga pravila: pisana, nepisana i/ili neizreciva. Do prije 500tinjak godina to dvoje je bilo znacajno isprepletenije, o cemu svjedoci i tragicna sudbina Getaldicevog suvremenika Galileja ili jos gore Giordana Bruna.
Danas, prava ekipa je daleko od dosega crkve, niti ih je crkva obrazovala, niti su po njoj dosli, niti su prema njoj duzni.
Prava ekipa je po privatnim labosima i sl. Neke ne ogranicava gotovo nista, premda mnogima ipak kapital diktira cime ce se izravno baviti.
Po privatnim labosima vrte se takve stvari civilima nezamislive. Ja sam imao priliku i doticaj samo sa nekim softverima koje uopce nemaju smisla izvan.
S obzirom na medisjku sliku danasnje crkve i religije opcenito, oni koji su u njenim prvim redovima, npr oni koji mozda poucavaju i vjeronauk su oznaceni kao gotovo kao bolesnici i retardi. Upravo kako je u teoriji drustvenih polja i iskazano, casna titula u jednom polju istovremeno je i oznaka sramote u drugom. Dakle tu smo - ovakva zajedljiva retoricka pitanja o dresuir i krstenju sama su dokaz o cemu govorim.

"Vojni kompleks" je onaj koji povlaci veliku kolicinu pametnih i sposobnih ljudi par excelance. Ono s cime se sve bave u "vojnom kompleksu" nadmasuje svekolike civilne krugove vec odavno, a to ljude privlaci.
Kako i cime se bave drugi: http://hrcak.srce.hr/file/4820
Kod nas je takoder bio jedan pokusaj: http://hrcak.srce.hr/file/4807 ali to je vjerojatno izvjetrilo kao i zadnji trzaji stvarne drzavne politike (primjerice 98 godine su kupljene Bijele noci, te otpocela istrazivanja u Siriji, da bi se to danas svelo na g-dina Gazimira i potrebe njegove obrane, o Plivi, azitomicinu da i ne pricamo ...).

Tko je glasao

Srednjovjekovni

intelektualci i znanstvenici nisu imali odakle dolaziti, osim iz okrilja crkve! U okrilju crkve se jedino mogao naučiti jezik intelektualne i znanstvene komunikacije, u okrilju crkve su bila pohranjena znanja, u okrilju crkve je jedino nastajao "nastavni" kadar, crkva je bila glavni cenzor, crkva je propisivala što uopće jest znanje.....

Stoga u to vrijeme uopće nije bilo teško dolaziti "gotovo bez rezerve iz okrilja crkve", štoviše, bilo je gotovo jedino moguće.

To govori samo o tome da je crkva imala apsolutnu vlast, crkvenu i svjetovnu. I ništa drugo.

S renesansom se to počinje mijenjati. Gutenbergov izum sigurno u toj emancipaciji znanja od crkve nije igrao beznačajnu ulogu.

Tko je glasao

P.S.

A tako dugo dok je znanje dolazilo gotovo jedino iz okrilja crkve, ono nije raslo nekim zamjetnim tempom! Srednji vijek je vrlo dug period, i što se tiče znanja, predstavlja jednu čudnovatu "crnu rupu", u koju su gotovo nepovratno potonula mnoga znanja Antike, a ljudska znatiželja prema novim znanjima bila u najvećoj mogućoj mjeri zatomljena.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci