STANDARD & POOR'S – Nekoliko riječi

• Dnevnik doza - Čet, 19/01/2012 - 09:29
• Glasujte
  28 Up Down
• Komentari 13 dodaj komentar

Tekst je nastao nekoliko dana prije nego li je Index priču pokrivao sa svoga stajališta. Na tome portalu priča nije do kraja pokrivena onako kako sam ja htio pa donosim još neke informacije i ideje.

Neću se u tekstu baviti nastojanjima da dokažem kako EU trenutno nema nikakvih problema i da apsolutno sve što čitamo i slušamo na temu, dolazi isključivo iz medija i kao napuhano ili lažno, ali volio bih malo inspirirati kritičnije promišljanje institucije Standard & Poor's, s obzirom na ono što sam do sada o njoj čitao i gledao.

Prije svega, ova je institucija ugrađena u sam temelj iste te europske krize u onoj mjeri u kojoj europska kriza svoje postojanje ima zahvaliti američkoj krizi.

Naime, upravo je ova institucija bila među onima (Fitch, Standard & Poor's, Moody's) koji su najvišu ocjenu koju neka financijska institucija može dobiti, davali okupljenim dugovima (CDO - Colateral Debt Obligations) što su visoko rizične obveze te su za to ocjenjivanje primale novčane naknade. Dakako to nije lako dokazati jer se te naknade mogu uvijek prikazati i kao plaćanje nečije stručnosti kao npr. kod izrade studija. Kada su CDO-i bili ocijenjeni s AAA, mirovinski fondovi su mogli ulagati u njih, jer po zakonu smiju ulagati samo u visoko sigurne poslove, te su na taj način uništeni, a „igrači“ su se dokopali novca iz fondova koji im inače nije dostupan.

Riječ je bila o manipulaciji ovom ocjenom i razredom pouzdanosti financijskih institucija koju takva ocjena predstavlja, da bi se privuklo ulagače da svoj novac ulažu u nešto što je zapravo vrlo neizvjesno, nepouzdano i time rizično. Najvažnije, sve je to plod deregulacija koje i ovdje na portalu neki blogeri zagovaraju, kao i neke Institucije u Hrvatskoj, npr. deregulacije su razlog više zašto sam se prije izbora „okomio“ na Adriatic Institute.

Kada su neki od tih financijskih stručnjaka, kao primjerice Bernanke, davali svoju izjavu pred Američkim kongresom tvrdili su da pod tom ocjenom nisu podrazumijevali sve ono što ona u sebi nosi i za sobom povlači, nego da su naprosto htjeli izraziti svoje vlastito subjektivno mišljenje da je neka institucija vrijedna ulaganja onog povjervljivog, kritičnog novca kakv se nalazi u mirovinskim fondovima i kojega se igrači na visoke uloge i rizike inače ne mogu lako dokopati.

Ne vrijedi ponavljati da odgovorni ljudi u Americi nisu propisno kažnjeni. Prevladava mišljenje da nisu. No, to nije razlog da im se dopusti da nastave raditi ono što su radili tada. Ono kako izgleda epilog toj priči je da su stručnjaci naprosto u svom „beskrajno navinom“ djelovanju iznosili svoje osobne i nestandardizirane sudove koristeći se standardiziranom ocjenom koja ima svoj formalni i službeni status u svijetu gospodarstva. Tvrdili su da nisu iznosili stručne sudove, nego osobne koji su češće i pogrešni, te da stoga nisu odgovorni za to što je netko postupao ravnajući se njihovim procjenama.

Sentiment je u prosječnih ljudi da je to bilo itekako proračunato, te da su oni koji su trebali, na tom posljednjem američkom bubble-u i zaradili.

Nama je najvažnija činjenica da je posve nevažno je li u američkih ekonomskih stručnjaka postojala intencija da nekog prevare, ili nije. Ako jest postojala, onda im se ne može vjerovati, pa je bolje ignorirati njihove ekonomske procjene. Ako nije postojala onda su se upustili u vrlo neodgovornu igru preporučavanja zemalja i banaka za ulaganje koje ne bi smjeli preporučavati, i to imitirajući jedan internacionalni standard, stoga se lažno predstavljajući, te im opet nije za vjerovati.

Ova nas se tema, posredno, u velikoj mjeri tiče jer je posljednja procjena vezana uz EU, o kojoj mi moramo uskoro odlučivati na referendumu. Preporuka ovoga teksta je da ni svoje pozitivne, ni svoje negativne stavove o EU ne ravnate prema ovakvim neodgovornim procjenama. Ne instruiram nikoga ni u kojem smjeru, ali svakako nastojim čitavu ovu priču oko američke procjene EU-a staviti na svoje mjesto. Naime, unatoč tome što dio naših euroskeptika smatra da će izgubiti jednu količinu socijalnih privilegija ulaskom u EU, EU je još uvijek socijalno preosjetljiva za Ameriku. Dobar dio intelektualaca u Americi koji će Europu navoditi kao sjajan primjer uspješnosti socijalno osjetljivih država vrlo bi se efikasno ušutkao kada bi se na problemima Europske zajednice dokazalo da je socijalna osjetljivost neodrživa. Smatram da je upravo to bio pravi povod ovom spuštanju rejtinga Europi. To jeste li za ili protiv EU nije moja stvar, ali loše bi bilo da Standar & Poor's utječe na vašu odluku. Ne zaboravite, ako se ta procjena pokaže štetnom i pogrešnom Standard & Poor's može iznijeti stav da je spuštanje ocjene europskim bankama i financijskim institucijama bila osobno, subjektivno viđenje pojedinih zaposlenika za koje oni ne snose nikakvu odgovornost.

• Dnevnik doza - Čet, 19/01/2012 - 09:29
  
• Komentari 13
• 1444 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar