Tagovi

stanarsko pravo je imovina

Posljednjih nekoliko dana, kako se objavilo nekoliko tekstova o „zašti?enim“
najmoprimcima i stanarskom pravu, javili su se neki pojedinci, anonimni, koji
ostavljaju razne komentare u kojima prili?no pogrdno govore o „zašti?enim“
najmoprimcima i ujedno iznose niz neistina.

Prva neistina kojom se uvijek pokušava kontrirati je da su nositelji stanarskog prava u
nacionaliziranim bili u tu?im privatnim stanovima za kikiriki. To nije istina, jer po tada
važe?im zakonima, nacionaliziran ili društveni stan bilo je pravno isto i svi su pla?ali
istu najamninu i još posebno izdvajali u stambeni fond, bez obzira u kakvom su se stanu nalazili.
Dakle to po tadašnjim zakonima niti je bio tu?i privatan stan, niti su oni nešto jeftinije
stanovali od drugih.

Stanarsko pravo bilo je jedno jedino za sve stanove i nosioci stanarskog prava u ?itavoj
Jugoslaviji imali su jednaka prava, ali i obaveze. Jedno od tih prava je i nasljedno pravo. Što to
zna?i? To zna?i da je nosioc stanarskog prava imao pravo na taj stan dokle god je on živ ili
postoje njegovi potomci. To pravo bilo je i nasljedno. Drugim rije?ima to je bilo trajno pravo.
Ovdje dolazimo do druge neistinite teze, a to je da stanarsko pravo nije vlasništvo.

Stanarsko pravo je vlasništvo i imovina. To dokazuje i otkup svih onih stanova nad kojima je
postojalo stanarsko pravo za 10% tržišne vrijednosti. Da stanarsko pravo nije bilo vlasništvo
i imovina onda bi se ti stanovi otkupljivali po tržišnim cijenama, a ne za samo 10% od
tržišne vrijednosti. No kako je stanarsko pravo de facto imalo obilježja 90% vlasništva
(jedino što nosioc stanarskog prava nije smio je prodati stan, sve ostalo smio je kao da je
vlasnik stana) država je odlu?ila nosiocima stanarskog prava omogu?iti otkup stanova za 10%
tržišne vrijednosti kako bi nosioci stanarskog prava stekli 100%-tno vlasništvo nad tim
stanovima. Dakle vrijednost stanarskog prava je bila 90% tržišne vrijednosti i samim time
stanarsko pravo je i imovina.

Da ovo nisu bezvezne tlapnje potvr?uje i izjava prof. dr. Ivana Padjena s fakulteta politi?kih
znanosti u Zagrebu objavljena u Feral tribuneu od rujna 2005.:

„Stanarsko pravo je, naravno, vlasni?ko pravo, pa shodno tome uživa kao ljudsko pravo
zaštitu i po Ustavu i po Konvenciji te tu zaštitu treba da pruže i hrvatski sudovi i Evropski
sud za ljudska prava. Shodno tome, Republika Hrvatska treba svima nekadašnjim nosiocima stanarskog
prava, uklju?ivo one koji su to pravo izgubili uslijed ratnih okolnosti te one koji su to pravo
imali na stanovima u privatnom vlasništvu, omogu?iti da otkupe pravo vlasništva na tim
stanovima pod uvjetima Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo.“

Tre?a neistina je da zemljišne knjige dokazuju da su nacionalizirani stanovi u biti privatni
stanovi i da oni koji su upisani u zemljišnim knjigama, nominalni vlasnici, polažu pravo na
nacionalizirane stanove. Ta bi tvrdnja stajala da su nominalni vlasnici imali vlasni?ka prava nad
tim stanovima, ali oni ih de facto nisu imali. Nominalni vlasnici nisu ni na koji na?in mogli
raspolagati tom imovinom i ako ?emo ve? govoriti o tome tko je raspolagao kakvim vlasni?kim
pravima onda su nosioci stanarskog prava imali daleko ve?a vlasni?ka prava (imali su 90%
vlasni?kih prava) od nominalnih vlasnika.

Na ovom mjestu valja istaknuti da je nacionalizacija bila ogromna nepravda, ali nju nisu po?inili
nosioci stanarskog prava ve? država i država je ta koja mora obeštetiti nominalne vlasnike
stanova, ali ne na na?in da se nanose nove nepravde (jer nosioci stanarskog prava nisu krivi što
su se našli u nacionaliziranom stanu) ve? da pošteno obešteti nominalne vlasnike. Pa ?ak
niti Vatikan ne zahtijeva apsolutni povrat imovine, ve? samo one imovine koja se može vratiti, a
da se pri tome ne stvaraju nove nepravde. Za onu imovinu koja se ne može vratiti država se
obavezala obeštetiti crkvu i na to je Vatikan pristao. Na isti taj na?in trebaju se obeštetiti
nominalni vlasnici stanova. Vratiti što se može vratiti, a da se pri tome ne ?ine nove
nepravde.

Nominalni vlasnici ?esto pokušavaju argumentirati kako je stanarsko pravo komunisti?ka
izmišljotina i da je zato ništavno, što je neistina. Hrvatska je slijednica SFRJ (što je
zapisano i u Ustavu RH) i kao takva preuzela je sve zakone i obveze koje je imala SFRJ. Isto tako
sva ste?ena prava u SFRJ prenijela su se u RH, a jedno od tih prava je i stanarsko pravo. 1996.
godine ukida se stanarsko pravo, ali to ne zna?i da ono više ne postoji. Ste?ena prava ne mogu
se ukinuti i o tome jasno govori i Aneks G rezolucije 1096 VE koji govori o tome da se sva ste?ena
prava u vrijeme SFRJ i nakon raspada SFRJ do 1996. godine moraju poštovati.

Dakle kad se kaže da je stanarsko pravo ukinuto to zna?i da se više ne može stjecati novo
stanarsko pravo, ali ste?eno stanarsko pravo ostaje dokle god se vlasnik tog prava sam ne odrekne.
Odricanje od tog prava nosioci stanarskog prava napravili su kroz kupovinu stanova za 10%
tržišne vrijednosti. Oni koji nisu otkupili stanove i nisu se svojevoljno odrekli svojeg
stanarskog prava i dalje imaju stanarsko pravo. Zakon ih može tretirati kao „zašti?ene
najmoprimce“, ali zakon im ne može oduzeti ste?eno pravo. To vam je kao da netko proglasi
sve sklopljene brakove u SFRJ nevaže?ima samo zato jer su sklopljeni u komunizmu.

Kad bi bila istina da su nominalni vlasnici stvarni vlasnici oduzetih stanova, a da su
„zašti?eni najmoprimci“ nekakvi uljezi koji silom ho?e nešto što nije njihovo,
ve? bi se odavno donio zakon koji bi im te stanove vratio, ali je svakome jasno da to ne ide tako
jer bi se time samo nanijela nova nepravda i ništa se ne bi riješilo. Zato država ne donosi
zakone ve? ?eka da nosioci stanarskih prava tzv. „zašti?eni najmoprimci“
jednostavno umru jer su to mahom ljudi od 60, 70, 80 pa i više godina kojima nije još preostalo
puno života. I kad svi ti ljudi umru, problem stanarskog prava ?e jednostavno nestati. Eto tako
se to rješava u ovoj zemlji na brdovitom Balkanu.

Komentari

KRŠI SE SOCIJALNA PRAVDA

KRŠI SE SOCIJALNA PRAVDA I USTAV RH

Ukidanje naših stečenih prava, u okviru stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim stanovima, potpuno je pogrešno, nedopustivo, i suprotno je ne samo Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Aneksu G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije, itd., nego i Ustavu RH.

U odlukama Ustavnog i Europskog suda rečeno je, da su ti naši stanovi bili stalno u vlasništvu drugih građana; - ali to "vlasništvo" bilo je samo nominalno, t.j. nije bilo zakonito, jer je bilo po zakonu trajno lišeno gotovo svih vlasničkih prava, bez kojih NEMA ni vlasništva. Dakle, kao što su stanari otkupili nacionalizirane stanove, jer je vlasništvo na njima bilo oduzeto, tako i mi moramo dobiti jednako pravo otkupa naših "privatnih neuseljivih" stanova, koji su za vrijeme SFRJ bili oduzeti bez brisanja izvornih vlasnika u zemljišnim knjigama (usporedi čl. 173 (2) Zakona o vlasništvu, iz kojega je također jasno, da upis u zemljišnoj knjizi ne znači uvijek vlasništvo). Kao što se stečena prava stanara nisu kršila u nacionaliziranim stanovima, tako se ne smiju kršiti ni u "privatnim neuseljivim" stanovima.
Ustavni sud je rekao, da je stanarsko pravo, kao i ugovori kojima se ono stjecalo, protivno Ustavu RH (odnosno pravu vlasništva koje je zajamčeno Ustavom). Međutim, da je taj današnji Ustav bio na snazi kroz čitavo vrijeme od 1945. godine do danas, ipak ni u tom slučaju ne bi bilo protuustavno oduzeti vlasnička prava na iznajmljenim stanovima, bilo nacionalizacijom ili dodjelom stanarskih prava, kao što je učinjeno za vrijeme SFRJ. Naime, to je bilo učinjeno iz opravdanog razloga, t.j. u javnom interesu - radi socijalne pravde. (Jedino je propuštena dodjela tržišne naknade izvornim vlasnicima, pa ju država treba danas dati). Dakle, očito je, da je potpuno pogrešno shvaćanje Ustavnog suda po kojemu se ne trebaju poštovati naši ugovori kojima smo stekli stanarsko pravo!
Dokaz je taj, što je vlasništvo isto tako oduzeto i kasnije u Republici Hrvatskoj 1996. godine člankom 48. Zakona o najmu stanova (ZNS), kojim je dio privatnih iznajmljenih stanova oduzet od zakonitih vlasnika na taj način, što su ti vlasnici bili prisiljeni jeftino prodati te stanove najmoprimcima (za oko desetinu cijene), a to je odobrio i Ustavni sud, obrazloživši to oduzimanje vlasništva upravo kao opravdanu primjenu ustavnog načela socijalne pravde. [Napomena: Taj vlasnik stanuje u drugom stanu koji je otkupio, dakle u boljem je položaju od najmoprimca u slučaju da taj najmoprimac ne bi imao pravo otkupiti stan. Međutim, važno je napomenuti i to, da tim otkupom vlasnik nije profitirao, nego je samo zadržao oko 90% vrijednosti stana koju je već imao u okviru svog stanarskog prava, a oko 10% je platio, dok je najmoprimac (možda) profitirao otkupom stana po čl. 48. ZNS].

Jasno je, dakle, i izvan svake je sumnje, da i mi - nositelji stanarskog prava (t.j. većeg i jačeg prava od najma) u tzv. privatnim neuseljivim stanovima - moramo također dobiti jednako pravo otkupa tih naših stanova, radi iste socijalne pravde. (Napomena: Izvornom vlasniku nije u SFRJ oduzet onaj stan u kojem je stanovao, t.j. njegov položaj je bio bolji od položaja u kojem bi bio najmoprimac kad ne bi dobio stanarsko pravo. Važno je i to, da mi nositelji stanarskog prava ne profitira-mo otkupom našeg "privatnog neuseljivog" stana, za razliku od gore spomenutih najmoprimaca iz članka 48. Zakona o najmu stanova!). Novim zakonskim odredbama mora se ispraviti ogromno zlo i kršenje Ustava RH i ostalih najviših pravnih normi, koje kršenje je posljedica pogrešnih odluka Ustavnog i Europskog suda, bilo da se radi o nehotičnim pogreškama sudaca ili o zlouporabi ovlasti i položaja.
Stanarsko pravo, prema ustavu i zakonima SFRJ, nije bilo privilegija ili dar, nego dio naknade za rad cijele obitelji. Država može, radi socijalne pravde, u nekim situacijama oduzeti iznajmljene stanove i dati stanarima vlasnička prava, bilo dodjelom stanarskog prava ili davanjem prava jeftinog otkupa stana. To je učinjeno i u SFRJ i u RH. Nakon što je na taj način povećana socijalna pravda, ne mogu se naknadno izvornim vlasnicima vraćati oduzeta prava (ali im se može dati naknada), jer bi se povratom oduzetih prava prekršila stečena prava i socijalna pravda (t.j. umanjio bi se već dostignuti stupanj socijalne pravde), a to bi bilo suprotno Ustavu RH itd. Danas nitko ne govori i ne traži da se prvobitnim vlasnicima vrate u naturi nacionalizirani stanovi, koje su već otkupili stanari, niti da se vrate stanovi koji su otkupljeni radi socijalne pravde po članku 48. Zakona o najmu stanova. Iz istog razloga, ne mogu se niti naša trajna prava, koja smo također stekli radi socijalne pravde (u okviru stanarskog prava u tzv. neuseljivim stanovima), vratiti sljednicima izvornih vlasnika, jer bi se time prekršila naša stečena prava i već ostvarena socijalna pravda, čime se krši i Ustav RH. Dakle, nama se mora omogućiti da zauvijek zadržimo sva naša stečena prava na našim stanovima, a izvorni ili nominalni vlasnici trebaju dobiti naknadu, u skladu s Ustavom RH i Rezolucijom 1096.

Tko je glasao

Po mom mišljenju, osim što

Po mom mišljenju, osim što je prethodni rat bio u funkciji cijepanja (slabljanja) bivše države kako bi se dio novostvorenih država priključio Nato-u, bio je nekima, prije tržišnih uvjeta kupovanja stanova, zadnja prilika da do stanova dođu po povoljnijim uvjetima. Osim za „privatizacije“ firmi, rat je bio pokriće i za „privatizaciju“ stanova.

Vraćanje nacionaliziranih stanova vlasnicima dio je predizbornih obećanja. Predizborna obećanja se nisu ostvarila, ali je stranka ostvarila vlast.

Novac od otkupa stanova trebao je ići u novu stanogradnju koja bi, prije nastupanja tržišnih uvjeta, omogućila povoljnije cijene stanova ili povoljnog najma novoizgrađenih stanova za najam. Međutim, novac od otkupa stanova uplaćen preko banke raspršen je na mnoge tajne račune (nestao je), a i sadašnji novac od otkupa se ne zna kako se troši.

Tko je glasao

Ovo su još veće gluposti

Ovo su još veće gluposti od onih koje se kritizira i to ne slučajno jer su to isti drugovi i socijalistički i socijalni partneri.

Većina od 95 % društvenih stanova, vikendica, vila i rezidencija je "privatizirana" do 1981.g., nakon impozantnih likvidacija, eliminacija i čišćenja nepoćudnih socijalističkih i socijalnih (društveni) snaga od nošenja tog najčasnijeg i najvažnijeg križa revlucije.

Nakon toga su drugovi rekli "jebite se vi ostali nesposobni", uključujući vlastitoj djeci i unucima te genarcijama iza. Isti drugovi su sa 100 % za izveli preobražaj za realnih niti 4 %, to nije dovoljno niti za tekuće troškove toh istih stanova i ostalog, stalo su kamate i razni troškov bar 15 %, pa je tu najmanje 10 % minusa i još tome je sve izuzeto iz ekonomskih tokova odavno. I tako čvtszo i složno do danas, kada ti siti hrušte velike zarade na POS-u pod vodstvom Čačić & Marina MD te Bandić & Bežovan & IGH stanovima na farmi za svinje.

To su sve ista sta grupacija, koja je na tome dodatno odavno (kroz henesi rane pojave) razvila veće industrije derivata nego USA i svi zajedno, što puno više od toga hara Hrvatskom.

Pažljivo pratiti, biti će burno i unutar obitelji, a la stvarna denacifikacija u Njemačkoj, kada sada stasala unučad počne o tome nadahnuta kamatama na kamate na i onako impozantne gavnice svojih dugova za svoje stanove i još toliko za istu grupaciju "sposobnih" i "socijalistički" i "socijalno" osjetljivih, koju su uz to pametniji od ikoga u svijetu i vode najpravičniju borbu za pretvaranje svega ostalog osim sebe u smeće (kulturne) revolucije. Potraživanja partnera i nasljednika će biti naplaćena sa kamatama i štetom i još će se pišati po liku i djelu, kao što su ti isti nekome prije, i tako dalje.

Tko je glasao

A tko se bori za ljude koji

A tko se bori za ljude koji su uplaćivali za stambeno zbrinjavanje, a sami nisu nikada bili zbrinuti od sustava, već ih se negativno prozivalo za vrijeme bivšega sustava. Dijete sam dvoje ljudi koji su svaki.oko 25 godina radili u bivšem sustavu i uplaćivali stambeni doprinos i danas živim u privatnoj kući sagrađenoj uz teška odricanja, i nitko mi to nije dao, a oni koji su dobivali stanove kao poslušnici aparata su ih otkupljivali uz bescijenje i prodavali po tržišnim cijenama. I vlasnici ovakovih stanarskih prava u nacionaliziranim stanovima bi htjeli nešto takovo i onda se igra na emocije - pa oni su 60 godina živjeli u tom stanu. A što je s onima protjeranima iz toga stana, a i onima koji nisu imaliprilike živjeti 60 godina u darovanim, lai oduzetim stanovima već u svojim vlastitim, krvavo zarađenima. Oprostite, ali nekako nisam dirnuta problemima tih ljudi. U usporedbi s onima koji su su svoje stanarsko pravo pretvorili uz minimalne novce otkupom u privatno vlasništvo, ovakovi su zakinuti, ali u usporedbi s onima poput mene su nagrađivani sve ove godine. I gdje je tu pravda. Pitaju li se takovi za moral i etiku kada su ljudi poput mene u pitanju ili im je tu um zamračen i smao bi željeli dočepati se jeftino vlasništva. I tko je tu žrtva. Ja ili oni. Ili oboje, pa onda se ja mogu boriti za njh (ili ih barem razumjet - mada ne mogu), a takovi bi trebali razumjeti mene - teško.

Tko je glasao

@gogica; Na to pitanje smo

@gogica;
Na to pitanje smo vec dali odgovor pa ga mozemo ponoviti;

"Svi su uplaćivali u
stambene fondove, a stanarska prava su se dobivala po određenom redoslijedu
i kriterijima. Ako je netko ispunio sve uvjete za dobivanje stanarskog
prava, a nije ga dobio, onda mu država mora danas omogućiti da riješi svoj
stambeni problem jeftinom kupnjom stana, pri čemu treba odbiti od cijene
stana sve ono što su on i njegova obitelj ranije uplatiti u stambene
fondove."Pozdrav!

Tko je glasao

Sus, ili i dalje mentalno

Sus, ili i dalje mentalno potcjenjujete sve ili se pravite blesavi ili ste stvarno blesavi ili gemišt toga - sve jako dugo uobičajeno tako, nije važno šta, samo je važno da se pljačka i nasilje dovrše i po mogućnosti nastave.

Stanovi su ozbiljna priča, od redoslijeda i kriterija metkom u čelo do danas. To će jako živo i ozbiljno drmati generacije, jer je to od inače uobičajene osnove stabilnosti društva od 1941.g. na ovamo osnova dugoročne destrukcije društva, sa impozantnim enciklopedijama mrtvih, ranjenih, invalidnih, iseljenih ...

Tko je glasao

Agonija "zaštićenih"

Agonija "zaštićenih" najmoprimaca traje i dalje
Ana Černjul:
U današnjem Jutarnjem listu objavljen je jedan u nizu članaka o građanima drugog reda, tzv. zaštićenim najmoprimcima. Ovog puta radi se o 83-godišnjoj starici Anji Černjul koja već 61 godinu živi u stanu nad kojim je nekad imala stanarsko pravo, a posljednjih godina nominalna vlasnica Marija Tomek joj maksimalno zagorčava život ne bi li ju što prije stjerala u grob. Iako se u članku cijelo vrijeme iznose teze kao da se radi o klasičnom najmu, pa se govori o vlasnici stana umjesto o nominalnoj vlasnici, ovdje ćemo se pozabaviti samo jednom činovničkom izjavom koja je stigla iz Ministarstva zaštite okoliša koja glasi:

Svjesni smo potrebe rješavanja statusa zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova. U Ministarstvu su napravljena polazišta za izradu zakona koja zasad nije moguće razrađivati.

Prije četiri godine, kad je HDZ došao na vlast, jedno od obećanja bilo je i rješavanje problema tzv. zaštićenih najmoprimaca. Četiri godine kasnije, jedino što su napravili su polazišta zakona koje nije moguće za sad razrađivati. A kada će biti moguće razrađivati? Kad svi tzv. zaštićeni najmoprimci pomru? Na to se čak ne bi trebalo ni previše dugo čekati jer su to sad već mahom ljudi u osmom desetljeću života, te su kao takvi stari i bespotrebni ovom društvu, tretirani kao građani drugog reda čiji egzistencijalni problemi današnjim političkim elitama nisu bitni.

Rješenje agonije za nekih 5 - 7 tisuća obitelji tzv. zaštićenih najmoprimaca je u principu vrlo jednostavno. Sve što je potrebno napraviti je izmijeniti diskriminirajući zakon iz 1996. godine koji je nekima omogućio kupovinu stanova nad kojima su i stanari imali stanarsko pravo, dok je drugima otkup stanova jednostavno bio onemogućen. Takve diskriminirajuće zakone treba izmijeniti i omogućiti svima otkup pod istim uvjetima, a nominalnim vlasnicima (koji su danas mahom prekupci, potom nasljednici drugog i trećeg reda, dok izvornih vlasnika praktički više i nema jer su odavno pokojni) država treba isplatiti pravičnu naknadu u vidu obeštećenja za oduzetu imovinu. O stanarskom pravu i zašto bi stanari trebali otkupiti stanove nad kojima su imali stanarsko pravo pisalo se u tekstu pod nazivom „Zašto je stanarsko pravo imovina?“

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci