Neovisni, ali ne i neutralni

ne znam otkud si pokupio ovo sa porezom na neobrađenu zemlju jer to ne mogu naći nigdje na ovoj stranici no to je još jedna od vrhunskih gluposti i mudrolija naših vrlih stručnjaka kojima se ekonomija izgleda svodi na oporezivanje i oduzimanje..

takvo što može izaći samo iz uma moralno ništavne i usto glupe osobe.

što ako se tu zemlju ne isplati obrađivati? ili ako netko nije u mogućnosti obrađivati ju? a nitko neće platiti razumnu cijenu (ili uopće neće) za uzeti u najam. znači tjerat će se nekoga da radi sa gubitkom inače porez? što se smatra obrađenom zemljom? je li dovoljno da je redovito košeno? mora li se saditi mrkvica ili peršin tamo? postoji li kvota koliko to treba biti uroda? šta ako netko želi imati komad prirode? pa u Hrvatskoj je sve što nije šuma ili jezero poljoprivredno zemljište. gdje je tu zdrav razum? gdje je tu ikakav moral? ajde da netko ima 100 000 hektara najplodnije hrv. zemlje pa je fali, no to sigurno nije slučaj.. zemlje ima dovoljno, i svatko tko tvrdi drukčije laže. možda je nema baš tu pokraj kuće gdje bi najbolje pasalo a tamo pokraj živi baka koja svoju ne može obrađivati mmmmm... oporezovati ju treba, a znamo da nema novaca.. dat će se to jeftino kupiti..
to je ono što si razmišljaju seljaci koji ovakve inicijative podupiru..

ovi građani koji to podupiru valjda misle kako se te neradne seljake treba sterati u red.. pa ipak nije u redu da uvozimo hranu.. khm khm, ako neće on radit treba mu udarit porez pa nek se da nekom tko hoće radit khm khm.. ti seljaci ne bi niš radili a stalno se nešto tuže khm khm

porez na neobrađeno zemljište nije ništa drugo nego razvlašćivanje i umjetno snižavanje cijene zemljišta.. baš me zanima tko se toga sjetio..

a svi vi koji to podržavate zapamtite.. danas je to netko drugi, a sutra vi..

Ovako, probat ću odgovoriti jednim primjerom koji vezuje "okrupnjavanje, proizvodnju i edukaciju.

Primjer,

Moji susjedi-par od 40tak godina stalno zaposleni, kuća od cc80m2, 40m2 uređeno za život, okućnica 220hvati.

prije 6 godina dignuli su kredit od 10 000 eura-gotovinski, kupili su poljoprivrednu parcelu od 900 hvati, 1 500 sadnica jagoda, najlon cijevi za navodnjavanje i materijal potreban za prihranu i špricanja, prvu godinu je susjed odlazio na sve strane gdje je saznao da se ljudi bave proizvodnjom jagoda i učio, prvu godinu su jagode prodavali na cesti, sljedeće godine su se učlanili u zadrugu-udrugu jagodara i povečali proizvodnju na 5 000 sadnica, prodavali na cesti i na placu te veletrgovcima, treću godinu su već znali koje se jagode isplati a koje ne proizvoditi, četvrtu godinu su od zarade kupili novi auto-karavan-za posao i ostalo, do tada su vozili "otpad na kotaćima", 5 godina, problem, nema dovoljno zemlje za povećanje proizvodnje, država ne daje u zakup ili koncesiju, iznajmili su zemljište od privatne osobe, na sreću blizu njih, guraju dalje, u 6 godina sa početnih 1 500 sadnica stigli su na 12 000, kupili auto, uredili kuću i nikada ne kukaju da je država ovakva ili onakva, oboje i dalje rade svoje standardne poslove, za berbu plaćaju radnike itd.

Prijatelji, razvojačeni branitelji, dobili nekakav kredit za razvojačene branitelje, unajmili poljoprivredno zemljište u Rudama-brijegovi iznad Samobora, te počeli prvo sa sadnjom kupina, pa zatim nekih ljekovitih bilja, do danas sa početnih 2 000 hvati prije 8 godina, stigli su na preko 14 jutara zemlje od Samobora pa do Plitvica, većinu zemlje su kupili, nešto još uvijek unajmljuju a sve zato što im država neće dati u koncesiju, danas proizvode kvalitetno kupinovo vino, hrpe raznih aromatičnih i ljekovitih biljaka i sve izvoze, za naše tržište im ništa ne ostane.

Dakle, da se i bez države ako čovjek ima ideja i želi raditi, a da država još usmjeri one koji nemaju ideja i da im pomogne utoliko što će okrupniti stotine sitnih parcela i time omogućiti njihovo kvalitetno iskorištavanje tim ljudima bi bilo puno lakše izaći iz krize.

Mnogo ljudi ima znanja, volje pa i početnog kapitala, no nemaju zemlje, i umjesto da početni kapital troše na kupovinu zemlje ili plačanje daleko ne povoljnijeg najma, država bi mogla tu puno napraviti.
Vjerujte mi, samo u mojem kraju ima takvih primjera jako puno.
Ne treba sve uvijek gledati na široko i generalno, na području Jaske sve je više onih koji sade Jagode, Maline, Kupine, lavandu, mrtu, Kamilicu itd, naravno, daleko najviše je vinara koji se bave vinogradarstvom i proizvodnjom vina, no do prije desetak godina ovdje se nitko nije bavio proizvodnjom jagoda kupina a o ljekovitom bilju da i ne govorim, i još jedna stvar, rijetko će te ovdje čuti nekakva politička prepucavanja, time se po običaju bave oni koji žive u samom gradu i koji osim redovnog posla ništa drugo ne rade.

Tu sliku možete prenijeti na kompletnu Hrvatsku, ljudi koji žive i rade na gruntu, ne mlate praznu slamu-politiku.

agrarnu politiku treba usmjeriti u smjeru edukacije poljoprivrednika.. drugačije usmjeravanje implicirano u tekstu je povratak u dobru staru komunističku praksu koja je većini izgleda default modus operandi.. treba li se uzgajati žitarice, povrće ili voće, odlučiti će tržište.. jedno je sigurno, ne treba nam biodizel..

Ne može tržište odlučivati o poljoprivrednoj proizvodnji. :) Država je ta koja treba isplanirati svoje potrebe na strateškoj razini i za to osigurati poticaje i proizvodnju. Budući da Hrvatska šatro može hraniti 20 milijuna ljudi, ostatak od 4 do 20 milijuna ljudi se može podrediti za tržište, bilo za izvoz sirovina ili za potrebe domaće prehrambene industrije. No, poljoprivreda sigurno ne može biti strateška grana, pa ni ekološka poljoprivreda.