pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

građani Republike Srbije ponovno će na birališta. U nedjelju, 11. svibnja od sedam do dvadeset sati odlučivat će o tome tko će sjesti na premijerski stolac u zgradi Vlade, u Nemanjinoj broj 11. od siječnja prošle godine, Srbima su ovo 4. izbori jer se za manje od dva tjedna održavaju paralelni izbori, za parlament i lokalne jedinice vlasti. moglo bi se reći da građani Srbije od kada im je u krilo pala državna samostalnost nakon razlaza s Crnom Gorom, u prosjeku svaka tri do četiri mjeseca izlaze na birališta. zanimljivo je da su i dalje spremni i voljni u velikom broju, dobrano iznad 60 posto, odazvati se pozivima da odrade svoju građansku dužnost. i da ih, čini se, političari svaki puta izigraju.

jer kako stvari stoje, nije bitno što birači odluče, Vojislav Koštunica će biti premijer. odavno su se pojavile, polušaljive, inicijative da se u Ustav i zakone ugrade odredbe prema kojima bi srbijanski premijer uvijek bio Koštunica, a da se ostale stranke nadmeću samo oko toga koliko će u Vladi imati ministara i na kojim pozicijama. prema posljednjim informacijama u nastojanju da ostane na premijerskom poslu Koštunici pomaže Ratko Maček. čovjek kojem su novinari tepali da je spin doktor, a ustvari je notorni lažljivac, prozivao je SDP da kopira Srbe, odnosno LDPa, a sada mu je lova s druge strane Dunava jako fino zamirisala.

nego da se vratim čovjeku koji smatra da Srbija zbog Kosova mora stati, pokazati figu NATOu i Europskoj uniji pa se okrenuti prema bratskoj Rusiji, Vojislavu Koštunici koji će, čini se, opet biti ključni igrač bez kojega niti Radikali Tomislava Nikolića, niti blok okupljen oko Demokrata Borisa Tadića neće moći sastaviti Vladu.
jedino što bi se moglo dogoditi, a da Koštunici omete ostanak u Nemanjinoj 11, je da se nitko ne uspije dogovoriti ni sa kim i da se u rujnu ide na izbore. ponovno. i da građani, kao i svaki puta do sada, budu pozvani izaći na sudbonosne i odlučujuće izbore, moglo bi se reći povijesne, a da, u stvari, nemaju koga birati.

prema posljednjim anketama, Srpska radikalna stranka je i dalje vodeća. pripada joj nešto više od trećine glasova, odnosno 88 od 250 zastupničkih mjesta u Skupštini. Tadićev blok, iako se on, ponovno, nije odvažio sam stati na čelo kolone koju, navodno, vodi prema EU, zaostaje za Radikalima 150 tisuća glasova i dobija 85 skupštinskih mandata. neočekivano, na trećem je mjestu, ipak, Koštuničina narodnjačka koalicija koja uzima oko 12 i pol posto glasova birača, odnosno 30 mandata. Liberalno demokratska partija Čedomira Jovanovića odnjela bi 20 mandata, a ostatak ostataka Miloševićevih socijalista, zajedno s umirovljenicima i proeuropski nastrojenim nacionalistima, dobili bi 17 poslaničkih mjesta. manjinama pripada zakonom predviđenih 10 mjesta.

po svemu sudeći, što se već moglo pročitati u raznim napisima, okosnicu nove Vlade bi činili Nikolićevi Radikali i Koštuničini Narodnjaci. čak se pisalo da su se dva Voje, Šešelj i Koštunica o svemu dogovorili i potpisali postizborni sporazum. no, čini se da stvari nisu tako jednostavne jer se takav odnos ne sviđa previše Tomi Nikoliću koji, kako sam kaže, želi postati srpski Sanader. iako će to nekima, možda, zazvučati kao znanstvena fantastika, Radikali su ublažili retoriku, potpuno se okrenuli socijalnim temama i konstantno kritiziraju vlast zbog korupcije i kriminala. i posebno zbog nesposobnosti da realizira obećano. to se posebno očituje u izbornoj utrci za čelnog čovjeka Grada Beograda. Kojem nedostaju najmanje 2 mosta, a niti jedan nije sagrađen za vrijeme dok su njime upravljali demokrati.

čini se da se sve manji broj građana Srbije sjeća kako je bilo od 1990.te do 2000.te, a sve veći broj birača vidi kako se živi od 2000.te do danas. očekivanja su iz dana u dan sve veća, a demokratska opcija na njih nije uspjela adekvatno odgovoriti. i to bi ju moglo koštati vlasti. što bi dva Vojislava, Šešelja i Koštunicu, dovelo u poziciju da preuzmu kormilo Srbije. što bi moglo izazvati morsku bolest mnogim zemljama u okruženju, cijeloj regiji te Europskoj uniji. iako je danas, široke ruke, Europska unija pristala na potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom.

Novo vrijeme