Znam da se ne bi trebalo baviti Srbijom, radikalima, četnicima i inim čudima na istoku. U teoriji, to će oni sami riješiti, ili neće riješiti, a nas se to ništa ne tiče, kao što nas se ne tiče što se događa u Nepalu i da li u Centralnoafričkoj republici (valjda više nije carstvo) vlada suša. U teoriji da. U životu, tiče nas se, tiče.
Kao prvo, veli čovjek da Srbija do Karlobaga (a to uključuje i Karlovac, gdje sjedim i ovo pišem) nije nikakva geografska odrednica nego njegovo ideološko opredjeljenje. E, sad, dok to kažu bradata i kosmata čudovišta (ili ona ćosava koja sjede u Haagu), dotle se to može tretirati kao srpski folklor, drumsko razbojništvo i, eto, divljaci s istoka. No, kad to kaže predsjednik parlamenta nama susjedne zemlje, onda, bez obzira na ogradu da ratova biti neće, to više nije folklor. Jer, ako se dobro sjećamo, ograda od ratova bilo je i prije, ali bilo je i ratova. Dakle, to kaže predsjednik parlamenta. Pa si vi sad smislite da takvu idiotsku izjavu da Vlado Šeks! Bez obzira koliko se sa Šeksom slagao (a najčešće to nije Bog zna što), ne mogu si zamisliti njegovu izjavu da je, npr. hrvatska granica u Zemunu. Šime odan, kako-tako, ali Šeks nikako.
Naravno da se ne bi trebalo dati isprovocirati takvim idiotlucima, ali, ipak, ne valja ni odšutiti. Takve izjave predsjednika parlamenta nisu retorika, nisu ni zabava, one su ipak – prijetnja. Doduše, ima i ona narodna “Nije me plašljiv …… radio, da se svake …….. bojim”, ali iskustva su svježa, a posbice iskustva koja slijede iz šutnje.
Za očekivati je da će netko toj Srbiji (a nije to cijela Srbija, ima tamo i Čedo Jovanović i drugi razumni ljudi koji razumiju i povijest i svijet oko sebe) stati na rep, nekakva “međunarodna zajednica” nekakva “Europa” i još poneko. Ali, prisjetimo se devedesete. I onda smo očekivali da će čudovištima ti isti stati na rep. A nisu. Morali smo to sami.
Osobno me iritira postojanje takvih tipova, preko granice i s ove strane granice. I nisam ih spreman prešutjeti. Ne znam kako to mogu profesor Pupovac, Stanimirović, Đurkić i ostali predstavnici Srba u Hrvatskoj. Ne vide li da se to radi o njihovoj glavi?
Komentari
Nema neke veće brige oko
Nema neke veće brige oko toga. Iduće godine ionako ćemo u NATO, a oni se jako dobro sjećaju natovih bombica. Valjda znaju za onu staru: pametnu čovjeku jednom dosta.
procitao sam tekst i vecinu
procitao sam tekst i vecinu komentara, pa reko da se malo ukljucim posto sam iz srbije.
iako je ova tema prilicno neaktuelna, hocu par stvari da dodam.
prvo, izjava tomislava nikolica je za unutrasnju upotrebu. sklapajuci dogovor sa kostunicom, on zna da deo njegovih glasaca na to ne gleda sa simpatijama, pa je sa jednom ``jakom`` izjavom hteo da im pokaze kako se drzi svojih principa. medjutim ono sto je vaznije, a treba znati, je da nikolic predstavlja politiku koja je dozivela poraze na svim poljima. bilo bi pogubno za srbiju da takav dodje na vlast!
drugo, gradjanska opcija u srbiji koju predvodi tadic, a tu spadaju i canak i jovanovic, na ovim izborima nije dobila vecinu i tadic je bio prinudjen da sklopi vladu sa kostunicom. sada u srbiji prakticno funkcionisu dve vlade. deo ministarstava koji je DS-ov (Tadicevi) i deo koji je pod DSS-om (Kostunicini). jovanovic je ostao u opoziciji i sada pokusava da privuce sebi deo glasaca DS-a
i jos nesto svaka izjava tipa ``srbija na istoku`` (kada se na taj nacin oznacava primitivnom) koja stize iz hrvatske, najvise odgovara radikalima. oni se hrane takvim izjavama i pokusavaju na njima da profitiraju.
Kada već spominješ Čedo
Kada već spominješ Čedo Jovanovića kolega Nikola, sjetih se razgovora s Čankom , ne Nenadom nego Branislavom, ranih devedestih u Parizu i Rimu kada je govorio o svojim snovima "Srbija bez Miloševića".
Pitah ga, dobro Branislave, koliko ljudi u Srbiji misli kao i ti?
Dvoje, ja i moj brat, odgovori mi Čanaka.
Sada ih je troje, Nenad i Branislav Čanak i Čedo Jovanović.
Kad smo vec kod srbijanske
Kad smo vec kod srbijanske oporbe. Jedina sansa ranih devedesetih za njih je bio Dr. Ivan Djuric. Na koji nacin ta drzava moze dozivjeti obrat u politici i usmjeriti se pravim tokovima? Osnovni problem u svemu je nepristajanje da se suoci sa prosloscu. Izgleda da vecina u koju mozemo ubrojiti one koji su izabrali Tomu nikolica za predsjednika skupstine jos uvijek zamjera Milosevicu ne to sto je poveo ratove nego to sto je izgubio ratove. I ovo nagodbenjastvo Tadica mozda ima odredjenu ulogu u tome da svijet malo vidi sto bi bilo kad bi radikali preuzeli vlast pa bi onda trebali biti popustljiviji prema tkz. demokratskoj opciji i ne pitati ih previse za Mladica a s druge strane malo popustiti i oko Kosova pa bar pregovarati kako oni to misle 6 mjeseci. No sve u svemu ovo je sklad bizantinsko mletackog nacina vodjenja politike.
Bio je miran i dobar susjed,
Bio je miran i dobar susjed, tko bi rek'o da u podrumu zakopava... zar vam ne bude muka kad čujete takve izjave u crnoj kronici ? Isto je i sa državama. Ideja apsolutnog suvereniteta tipa "ne mešaj se iza moje tarabe" glavni je uzrok prvotnih uspjeha svih diktatora/osvajača.
Za one koji ipak ne prate stanje u Srbiji, a trebali bi, bilo bi zanimljivo primjetiti brojne sličnosti (iako ne na istom primitivnom nivou) sa scenom u Hrvatskoj: obje su imale reformske vlade 2000-03., a zatim ne povratak na staro, već stagnaciju "europeizacije". Pragmatičnost koja vodi do bezličnosti vodećih stranaka (DS,DSS-HDZ,SDP), te rast beskompromisnih (SRS,LDP-HSP,HNS).
Nakon tromjesečnog mrcvarenja i pada beogradske burze od 14,4 % u dva dana, PANIKA od gubitka vlasti jedino je što je motiviralo Tadića da prihvati SVE zahtjeve Koštunice. Da li će DSS glasati za smjenu Nikolića kojeg su izabrali prekjuče ? Neozbiljno, ali ne i nemoguće. Ipak, Radikali su zadužili Koštunicu, a potpuno kompromitovano kompromiserstvo Tadića (pogledajte na B92)ukazuje na sljedeće:
Neuspjeh bilo kakve reforme (Mladić u Haag, korupcija, privatizacija, denacifikacija, EU standardi...), nestabilnost i kratkotrajnost nove-stare vlade, rastuća popularnost SRS i LDP, (kao i Vukova SPO i Karićeva Pokreta za snagu Srbije) zajamčiće zaostajanje i izolaciju Srbije za cijelo desetljeće.
Netko je u Njemačkoj rekao da će komunizam umrijeti, kad umre zadnji čovjek koji je živio u njemu. Izgleda da za velikosrpski virus vrijedi isto.
P.S. Teza o "slabosti" Srbije za agresiju na susjede, vrlo je opasna i neozbiljna. 1939. Francuska i Engleska imale su vojnu nadmoć nad Hitlerom, ali su bili "strpljivi i oprezni" sve dok ih blitzkrieg nije naučio da sa agresorom nema popuštanja, ma kako mal ili neozbiljan izgledao.
------------------------------------------------------Inače, palac gore za temu. Moramo podići pogled i iznad naše tarabe.
Koliko sam primjetio Pupovac
Koliko sam primjetio Pupovac je reagirao. No bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju Radeta Leskovca obzirom da je on do nedavno bio politicki predstavnik radikalne stranke na okupiranom dijelu Hrvatske. Pored toga sto udaljava Srbiju od razvijenog zapadnog svijeta i gura ju pod skute majcice rusije premda ih rusija nevoljko prima i koristit ce srbiju kao monetu za potkosurivanje sa zapadnim svijetom. Goru stvar cini srbima iz Hrvatske jer svojom retorikom i planovima o nekim autonomijama u trenutku kad se ostvari povratak i kad opet ta manjina bude faktor na odredjenim prostorima stvara samo podozrenje prema toj manjini. Jer tko bi prihvatio da mu se u susjedstvo ponovno doseli netko za koga sumnja da ce ako zatreba ponovno pucati po svojim susjedima. Pitanje srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj treba se rjesavati u Hrvatskoj i u medjusobnom dijalogu. Srbi iz Hrvatske ne smiju vise nasjedati na pozive iz Srbije da liju krv za veliku Srbiju. Oni moraju potpuno i bez zadrske prihvatiti Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu i ne traziti nikakvu drugu domovinu van Hrvatske. Naravno da imaju sva prava na svoju kulturu i posebnosti koje mogu samo obogatiti nas kulturni prostor.
I na ovom blogu javili su se neki srbi koji uopce nemaju problema sa svojim identitetom kao gradjanina Hrvatske. Sto je vise takvih to ce nas manje biti briga sto se izjavljuje u Srbiji jer bez obzira na retoriku nece biti te poluge koja bi ostvarivala tu retoriku. Tek tada politicke turbulencije u Srbiji ostaju pitanje samo Srbije a ne nikako i nas. No u slucaju onog losijeg scenarija podsjecam da danas nisu devedesete godine i da Hrvatska ima puno drugaciji geostrateski polozaj a i sposobnost da sama rjesi bilo kakav pokusaj otimanja teritorije. Srbija kao vojni faktor i kao vojna sila koja moze s tom silom rjesavati svoje frustracije stvar je proslosti i svaki takav pokusaj s njihove strane zavrsio bi katastrofalnim posljedicama po Srbiju.
Sve je to oko okolnosti 100%
Sve je to oko okolnosti 100% istina. Drugo je vrijeme, druge su svjetske, europske i naše okolnosti (to kaže i NJikolić). Ali on svejedno misli isto. I dobije glasova kao u priči. Koji im je vrag?
P.S. Stvarno nisam vidio Pupovčevu reakciju. Kriv sam i ispričavam se.
Kada Pupi reagira na stanje
Kada Pupi reagira na stanje u Srbiji to nitko niti čuje niti vidi. Toliko je glasan i jasan.
Evo upravo sam pokupio sve
Evo upravo sam pokupio sve vijesti o noćašnjem sastanku Tadić-Koštunica, sad su se (kao) dogovorili oko vlade. Realno, upravo zbog panike i pritisaka, time je najviše izgubila upravo demokratska opcija u Srbiji.
Koji im je vrag? Nikakav, to je Srbija kakvu smo oduvijek poznavali. Radikali su dominantna politička snaga ne od pred tri dana ili od ovih izbora, nego od kad ih je upravo Nikolić ujedinio (i prilično politički mudro, predsjednikovanje prepustio Šešelju). Ovim cijelim cirkusom, a naročito "reakcijama iz svijeta" SRS je samo svojim a u dobrom dijelu i upravo Koštuničinim biračima demostrirao svoju snagu i principijelnost zalaganja za "srpstvo". I DS i DSS su gubitnici i ovaj sadašnji prijedlog vlade (gdje ne samo da Koštunica ostaje premijer nego i Jocić ministar policije) DS jednostavno ne može opravdati svima koji su za njih glasali upravo zato da smijene Koštunicu, dok se DSS upravo priključio onima koje su sami definirali kao izdajnike Srbije.
Ono što mene zabrinjava u cijeloj priči nije Srbija ni njeni političari. Zabrinjava me upravo to što naši političari listom reagiraju na takve izjave i najave (iznimka je, i to me zaista i ugodno iznenadilo, reakcija našeg MVP). Jedno konkretno pitanje: zašto bi se Pupovac, pa i Leskovac morali izjašnjavati o Nikolićevim riječima?
Srbija je danas, to sam već govorio, potpuno impotentna i frustrirana zemlja. Urušava se u samu sebe upravo zbog toga jer nije rasčistila sa politikantskim mitovima - u Srbiji rat još nije završen. Ovakve gluposti njihovih političara nisu prijetnje, pogotovo ne takve koje bi na bilo koji način trebale izazvati reakciju u Hrvatskoj. To su provokacije i upravo ako naši političari nasjednu na njih daju Nikoliću za pravo. Od "ja sam četnik i toga se ne sramim kao što se vi ponosite ustašama" pa do "terirorijalnih pretenzija" koje to nisu (jer su same po sebi neostvarive) nego su upravo (jeftina) provokacija kojoj je cilj izazvati upravo prozivanje Srba u Hrvatskoj i (ako_prođe_prođe) bilo kakvo nasilje koje bi dalo temelja zahtjevu za definiranjem srpske teritorijalne autonomije u Hrvatskoj (koja se može zapakirati i u predivan projekt "Euroregije" sa RS u BiH). Ili zamislimo samo da se netko sjeti predložiti referendum za "srpsku statističku regiju" - kad se već Hrvatska dijeli. A ako je tenzija dovoljno podignuta i bude dovoljno usijanih glava među političarima u Hrvatskoj koji takve "prijetnje" shvaćaju ozbiljno, to bi moglo onda biti stvarna opasnost po Hrvatsku i njenu političku stabilnost.
Maksimalno koliko treba reagirati na prilike u Srbiji jest zalagati se za zaštitu hrvatskih investicija u toj zemlji, za prava hrvatske nacionalne manjine i za povratak izbjeglih Srba ih Hrvatske (jer je upravo politikanstvo oko tih ljudi jedan od glavnih aduta SRSa). Mađarski zastupnici u srpskom parlamentu su već najavili da će govoriti na mađarskom kad izađu za govornicu, Kosovo i Vojvodina su unutar SFRJ imali identičan status pa bi se moglo pokretati i pitanje odnosa Srbije prema toj pokrajini - ako je već potrebna agresivna vanjska politika prema Srbiji, to se treba odvijati u samoj Srbiji ne u Hrvatskoj.
Zašto, zaista zašto prozivati bilo koga u Hrvatskoj, a pogotovo zastupnike nacionalne manjine na nacionalnoj osnovi, oko toga što političar u Srbiji, koji je na funkciji koja mu realno i pripada prema izbornom rezultatu, ponavlja teze kao i pred dvadesetak godina, i to teze zbog kojih se njegovom "šefu" sudi u Haagu?
Ja bi se složio s tobom da
Ja bi se složio s tobom da se ne treba ni petljati u to što se događa u Srbiji niti se o tome izjašnjavati, da je opasno pitati što o tome misle Pupovac, Stanimirović, Leskovac, Đukić i Gajica, kad bi Srbija (ovakva kakva jest, s 40% glasača koji odabiru radikale) bila negdje s donje strane ekvatora i kad bi između nas bilo jedno osrednje more. No, nije tako. Između nas je srednje široki Dunav, a ponegdje i manje od toga. Pa sad nemoj reći da je ono što je bilo bilo i da više nikad biti neće. I ja se nadam, ali ne vjerujem, kako sada stvari stoje.
Smatram ne samo bitnim nego
Smatram ne samo bitnim nego i nužnim to razdvojiti. Rat je gotov. To treba biti nužnost današnje hrvatske politike, rat u kontekstu prošlosti a ne svakodnevice, što bi se reklo Rusi su već davno na Reichstagu. Da, postoje ožiljci, sjećanja i traume, no ukoliko budemo politiku gradili na strahu, radikali su ostvarili svoj cilj. A upravo činjenica da ti nacionalni radikali u Srbiji ostvaruju 40+% glasova, a u Hrvatskoj prizemne jednoznamenkaste postotke treba nam biti ono po čemu ćemo se ravnati. Jer ako je sad opravdano posebno ispitati što misle Pupovac, Stanimirović, Leskovac, Đukić i Gajica - što fali argumentima onih koji su ih to htjeli ispitivati prije tri, pet, deset ili petnaest godina? Ili posebnom ispitivanju svakog tko je "drugačiji"? I javnoj osudi ako ne misli pravovjerno? Zašto to uostalom ispitivati Pupovca kad je Nikoliću mnogo sličniji Letica (osim po političkom uspjehu)? Jer radikali svoj položaj u Srbiji mogu zahvaliti isključivo imaginarnim prijetnjama i neprijateljima te klaunskim predstavama za medije i mase.
To je jedna priča, priča o tome želimo li da Hrvatska krene tim želosnim putem Srbije. Druga je priča stvarna i realna politička i vojna opasnost koja prijeti ne samo Hrvatskoj nego i cijeloj regiji od ovakve Srbije. Ajmo malo i to proći.
Kosovo je sporedna stvar, pogotovo srpski nacionalisti ne žele Kosovo natrag kao dio Srbije jednostavno zato jer bi sa tim Kosovom trebali primiti i Albance. Zamislimo kako bi danas izgledala srpska Skupština da su u izborima sudjelovali i Albaci s Kosova i da danas raspolažu sa dvadesetak mandata. Pravi i dugoročni cilj srpskih radikala je Bosna, "srpska Bosna". I to može izgledati neostvarivo samo kod površnih analiza, ako ništa drugo zato jer Srbi očekuju da su tvrdoglaviji od Europe.
Hrvatska je realno van domašaja srpskih radikala, osim u slučaju da se i kod nas rasplamsa radikalizam u tolikoj mjeri da se za probleme (pogotovo one koje se može povezati sa nacionalnom osnovom) zainteresira međunarodna zajednica. A to nije nešto što se može dogoditi preko noći nego upravo provokacijama i dizanjem napetosti. Ključni element je otvaranje pitanja teritorijalne autonomije Srba u Hrvatskoj, to je nešto što ne smije biti ni postati tabu tema nego nego upravo test demokratske zrelosti Hrvatske. Uzmmo li u obzir da je radikalima gotovo trivijalno organizirati hrvatskog državljanina srpske nacionalnosti u Hrvatskoj koji bi bio eksponent njihove politike. Naravno, predstavljao bi se da govori u ime svih Srba u Hrvatskoj, i recimo pokušao aktivirati plan Z-4. Neovisno o tome kakva je situacija u Srbiji, Hrvatska mora biti sposobna i takve provokacije riješiti demokratskim a ne represivnim putem - to je jedini jamac koji imamo da nećemo postati zemlja za buduće sukobe. Bosna već nažalost to jest (u narednih pet godina biti će pravo čudo ako tamo ne bude bar malo oružanih sukoba, preventivno bi trebalo i svim prijestolonasljednicima zabraniti posjete Sarajevu), i jedini način kako da izbjegnemo sljedeći rat je da imamo što manje onih koji su spremni ratovati zbog iracionalnih strahova - bez obzira ne čijoj strani bili.
I za kraj, nije nimalo nevažno što o Nikolićevim riječima misli bilo Pupovac bilo Lesar ili bilo tko drugi. Zapravo jedino možda važnije jest ne prozivati nikoga osim samog Tome Nikolića zbog toga što Tomo Nikolić govori. Jer u suprotnom, nama samo nisu rekli da su i kod nas radikali na vlasti.
Ne znam što je nas uopće
Ne znam što je nas uopće briga što se tamo događa. Neka rade što hoće u svojoj zemlji, to je njihov problem. Valjda zato imaju svoju zemlju. Nek se ne diraju u naše i sve ok. Nije mi jasno zašto se ovdje oko toga diže tolika prašina. Koga briga za njih, ako će i u srednjem vijeku ostati!
Ne znam što je nas uopće
Ne znam što je nas uopće briga što se tamo događa. Neka rade što hoće u svojoj zemlji, to je njihov problem. Valjda zato imaju svoju zemlju. Nek se ne diraju u naše i sve ok. Nije mi jasno zašto se ovdje oko toga diže tolika prašina. Koga briga za njih, ako će i u srednjem vijeku ostati!
Nekoliko je razloga.
1. Hrvatska je bila ugrozena od strane politike koju zagovara Nikolic i mora s oprezom osluskivati sto se u Srbiji dogadja jer bi radikalizacija dogadjaja imala i izravne posljedice na Hrvatsku.
2. Sami po sebi dogadjaji na prostoru Srbije i Kosova zanimljivi su zbog kompleksnosti situacije i zbog promatranja kako ce jedno drustvo izici iz te situacije i sto ce iz toga nauciti. U biti trenutno u svijetu nema kompliciranijeg problema nego ovog u Srbiji. Mnogo je tu interesa zastupljeno i vise je razina te su u igri razliciti problemi koji u sinergiji daju nitroglicerin a pitanje je da li ce biti kakvog Nobela koji ce se sjetiti dodati pjesak na tu smjesu kako bi ju stabilizirao. Vjerujem da ce do utorka biti jos dosta zanimljivih dogadjaja koji bi cak mogli pokazati i jedno demokratsko lice Tomislava Nikolica ako ne minira rad skupstine i na vrijeme odstupi s mjesta predsjednika i ne dozvoli svojima (Vucic) da usporavaju rad skupstine i time omoguci do ponoci 15. formiranje vlade. No jos je svasta moguce u toj zemlji bez pravila u kojoj je uzrecica:
Mozda jest al ne mora da bidne.
Zato jer je bolje znati nego
Zato jer je bolje znati nego ne znati što se događa. Opet, ako nekome činjenice ne pomažu u donošenju odluka, onda ih je zbilja nepotrebno znati.
Neka u Srbiji krene građanski rat - što misliš hoće li to utjecati na recimo rezultate turističke sezone u Hrvatskoj? Sjećaš li se kako je bilo dok je NATO bombardirao - turistima su te bombe padale preblizu. Neka završe pod sankcijama - hrvatsko će gospodarstvo izgubiti primjetan dio investicija a i tržišta.
Srbija nam je susjed, to nije stvar politike nego zemljopisa. I ne znači da susjedu trebamo zavirivati u lonac dok dinsta luk, ali ako primjetimo da mu kuhinja gori razumno je pokušati to ugasiti ili pozvati vatrogasce, pogotovo ako stanujemo iznad rečene kuhinje. To što on leži pijan na podu možemo razumijevati ili osuđivati ovisno o stavu kojeg prema njemu imamo, ali to ne mjenja na stvari da taj luk počeo goriti opasno blizu plinske boce. Ne znam, možda imam neke traume, ali da stanujem iznad alkića sa plinskom bocom, s vremena na vrijeme bi obratio pažnju što kuha, pogotovo ako nanjušim plin.
Nema izgleda razloga za
Nema izgleda razloga za brigu. Politicari u Srbiji izveli su skec plasenja medjunarodne zajednice radikalizacijom politicke scene u Srbiji da bi kontigent mrkvi bio veci i izdasniji. Ovi u europi odmah su pokrenuli procese koje su zaustavili iz sasvim drugih razloga zaboravljajuci izgleda koji su to razlozi. Da li ce se tim povodom oglasiti Karla Del Ponte ili nece vidjeti cemo. No da podsjetim pregovori sa Srbijom prekinuti su zbog neizrucivanja Ratka Mladica. Zbog toga je i bila cijela frka oko kontrole obavjestajnog dijela jer ono treba "okoncati suradnju s Hagom" to jest prostim narodnim rijecnikom receno treba isporuciti Mladica. Ocito je da i medju tim demokratskim strujama postoje oni kojima je ta pomisao sama po sebi gadljiva i zato su htjeli imati kontrolu nad svim ministarstvima sile te cekati 2008 ili 2010 kao kraj rada haskog tribunala misleci da ce s krajem tribunala prestati i potreba za izrucenjem Mladica nadajuce se da ce ovaj mozda u medjuvremenu i umrijeti.
Sto se tice Kosova cinjenica je da su politicari svjesni gubitka no jos ne znaju nacin na koji bi to saopcili narodu koji je ne zaboravimo proteklih decenija hranjen kosovskim mitom. Zato je kao rjesenje krivca za gubitak Kosova nadjena Rusija koja nece staviti veto i time ce izdati srpske interese a politicari u Srbiji eto nisu nista krivi.
Da li politicari u Hrvatskoj koji zastupaju interese srpske nacionalne manjine trebaju reagirati mislim da sam vec napisao pa se ne bih ponavljao. Dodao bih samo da je to potreba zbog jos uvijek nepovjerenja prema toj zajednici koja se u ne tako davnoj proslosti ponijela protiv interesa svoje drzave a za racun interesa druge drzave. To se plasticno tumacilo uzrecicom zivis u Kninu a molis boga da kisa pada u Krusevcu. Ovi dogadjaji su na neki nacin lakmus papir jacanja povjerenja. Jer mora se priznati da povjerenja nema. Zasto narocito Rade Leskovac? Pa on je bio eksponent politike Srpske Radikalne Stranke na okupiranim podrucjima istocne Hrvatske pa bi bilo dobro cuti da li i dalje misli kako bi ponovno uzeo oruzje u ruke na poziv Tomice Nikolica. Tek toliko da znamo.
I što ako Rade Leskovac
I što ako Rade Leskovac misli isto kao i Tomislav Nikolić? Zabraniti mu da misli? Sve dok on ne uzme pušku u ruke ili ne krene nagovarati druge da to učine, koji je zločin počinio?
Oni koji nađu za shodno reagirati, regirati će. Oni koji neće, neće. I nemanje reakcije je kojiput dovoljna reakcija. No na koji način prozivanje zastupnika manjine zbog izjava nekog stranog političara doprinosi porastu povjerenja? Povjerenje je dvosmjeran proces i ne ide na silu. A prihvaćanjem toga (a ne nametanjem) se razlikujemo od takvih radikala i ideja koje promiču.
Imaš pravo, sve je,
Imaš pravo, sve je, zapravo, neukusni skeč kojim s eplaši svijet dolaskom radikala na vlast u Srbiji. Koliko je skeč uspio vidjet će se ovih dana.
A oko stavova hrvatskih političara koji "zastupaju srpsku zajednicu u Hrvatskoj", ne mogu prešutiti. Ne pada mi na pamet da ikoga od političara prozivam da se izjasni oko nekog Nikolića ili neke Srbije kao takve. Što moj susjed Stevo o tome misli reći će mi, ako smatra za potrebno, ili neće, svejedno. Imam jednako povjerenja u sve hrvatske građane, bez obzira kako se krste ili se uopće ne krste i koja im je boja očiju. No, ovi dečki predstavljaju političke stranke čije je članstvo određeno ne političkim stavom nego rođenjem i činjenicom tko ti je otac. Oni su profesionalno to što jesu, odnosno Srbi. Sami se svrstavaju u poziciju da se od njih očekuje izjašnjavanje. Mislim da je prestrašno da su stranke nacionalno određene i ne mogu to prihvatiti. Mislim da bi svi građani RH trebali biti politički Hrvati, a etnički, vjerski i na svaki drugi način ono što već jesu. Sve drugo je uvreda zdrave pameti.
Mislim da bi svi građani RH
Mislim da bi svi građani RH trebali biti politički Hrvati, a etnički, vjerski i na svaki drugi način ono što već jesu.Što znači "politički Hrvati"? Po čemu bi se definiralo "političko Hrvatstvo"? Postoje stavovi koji su političko-hrvatski podobni a koji nisu? I na temelju čega? Odnosno u kojem će trenutku postati bitno da li se tko i kako krsti ili je li mu odgovarajuća boja očiju da bi bio "politički Hrvat"? Oprosti, ali "politički Hrvati" su uvreda zdrave pameti po mom sudu.
Srpske stranke i političari su stranke nacionalne manjine, jednako kako i Talijani ili Mađari ili Česi imaju svoje manjinske zastupnike. Jedina posebnost Srba je ta da ih u Hrvatskoj živi više nego ostalih manjina pa imaju i više predstavnika, a samim time i značajniji politički utjecaj. I tu mora biti točka, oni zbog toga nisu ništa više profesionalni Srbi nego što je netko drugi u politici profesionalni Hrvat. Svi političari koji djeluju u hrvatskom političkom životu su po definiciji hrvatski političari, bez obzira kakve stavove zastupali i pogotovo bez obzira na to imaju li još i dodatnu obavezu zastupanja neke manjine.
Zamislimo kad bi neki od tih hrvatskih političara koji su izabrani da predstavljaju srpsku manjinu predstavio program euroregije koja bi obuhvaćala, recimo napamet, Sisačko-moslavačku i Karlovačku županiju u Hrvatskoj i par kantona u BiH. Na koji bi način ti osobno reagirao na takvu inicijativu i zašto, i molim te uzmi u obzir da već postoji euroregija Istra. Pogotovo ako bi to bilo predstavljeno u predizborno vrijeme za te konkretne županije - znači da taj program može zaživjeti samo ako prođe osnovnu demokratsku provjeru.
To je dugotrajan proces i na
To je dugotrajan proces i na njemu treba raditi. Umjesto komentara inozemne situacije, trebamo se pozabaviti kako da nam u kući bude bolje. Stoga ja ne bih prozivala ni pitala za mišljenje Milorada Pupovca što misli o tom tamo, to bi trebalo ostati njegovo intimno mišljenje. Ono što bi svima nama ovdje trebalo biti važno je da i LQ i Milorad Pupovac misle da je Hrvatska ugodno mjesto za življenje.