pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Građani Srbije, njih mrvicu više od 53 posto s pravom glasa, usvojili su – nakon kampanje koja je imala sve značajke predizborne – ustav. Dovoljan postotak za legitimaciju akta kojim Srbija prekida s primjenom ustava iz 1990. godine i okreće se budućnosti. Iako je glavni povod za donošenje ustava trebalo biti (za mnoge neočekivano) stjecanje državnosti nakon što je Crna Gora napustila državnu zajednicu, ispalo je da je Kosovo ono oko čega se vrtjelo baš sve u tjednima prije referenduma.

Naime, pisci ustava sačinili su vjerojatno najkraću preambulu u povijesti ustavnog prava i prakse, pa su – uz konstataciju kako je Srbija država Srba i svih građana – u preambuli spomenuli i Kosovo, riječ koja kod dobrog dijela biračkog tijela izaziva iste onakve pobude i strasti kao nekoć RSK… Sve u svemu, glasati za ustav značilo je glasati za Kosovo u Srbiji…

Demokratska pozicija i opozicija u Srbiji, a posebice treći sektor, ustav i proceduru njegova donošenja dočekali su na nož. Dadaistička preambula, kako ju je nazvao jedan komentator, jedina je zaslužna za prihvaćanje akta koji će biti temelj svim drugim zakonima zemlje koja, barem na riječima, politički i gospodarski želi u Europu…

Kampanja je bila neuobičajeno žestoka; Premijer Koštunica i njegovi saveznici otvoreno su potencirali, i na kraju u tome uspjeli, da je u cijeloj priči najvažnije upravo Kosovo, predsjednik Tadić i njemu bliski isticali su prekid s Miloševćevim nasljeđem, a oporba –radikali i socijalisti, čiji brojni ugledni članovi sjede u Scheveningenu – bez puno filozofije rekli su „DA“. Koštunica: „Ustav nam je u ovom trenutku veoma potreban da bi se očuvala celovitost države, da bi se očuvao jedan njen deo koji je srž, nukleus, srce Srbije, ono što je pitanje njenog identiteta - to je Kosovo i Metohija“;

Na stranu sadržaj ustava, no njegovo blitz donošenje, bez velike (javne) rasprave, svakako je najspornija točka; Novinar Petar Luković: „Jebo te, pa u mom soliteru smo pravili kućni red i 20 dana smo ga pravili. Pa 20 dana smo pravili kućni red, jebo te, znaš ono, kad može da se svira, kad ne može da se buši. 20 dana, a ovi završiše ustav za pet, dogovorila se njih dvojica, trojica i gotovo. Stvarno sam bio pomislio - pa čekaj, napraviće neki nacrt, pa će to da pregledaju neki ljudi koji to znaju, ne ti i ja, pa da kažu šta valja, šta ne valja, šta još treba, šta ne treba. Jok bre, ništa, nema javne rasprave, nema ničeg“.

Što dalje? Prvo izbori (što ranije to bolje i za Koštunicu i za Tadića), a onda na posao… A posla je napretek – ključ je suradnja s ICTY, a pokažu li s one strane Dunava da surađuju, otvorit će se mnoga vrata. Ekonomski, Srbija i ne stoji tako strašno loše, pogotovo uzme li se u obzir da su prije sedam godina ostali bez mnogo toga uslijed bombardiranja.

Ipak, sve se još u srbijanskoj politici vrti oko bliže ili dalje prošlosti – Koštunica o Kosovu, radikali o srpskim zemljama, demokrati o ubojstvu Đinđića i nezadovoljenoj pravdi… Kad smo već kod Đinđića, pukovnik Legija – koji je bio na čelu Jedinice za specijalne operacije čiji je pripadnik pritisnuo obarač na onom snajperu koji je usmrtio srbijanskog premijera – izdaje ovih dana u zatvoru svoju treću knjigu…