Srb

• Dnevnik Daniel N. - Sri, 11/11/2009 - 11:59
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 47 dodaj komentar

Srb je zanimljivo mjesto u Hrvatskoj. Iako po imenu izgleda kao simptom naseljavanja "stranog elementa" — Srba u Hrvatskoj — situacija je malo kompleksnija. Srb se spominje u dokumentima iz 1345. kao castra nostra regalia, videlicet Tininium... castrum Szereb... castrum Unach vocata cum corum supatibus et pertinensiis, gdje se koristi mađarski zapis, ali je jasno da je Szereb = Srb, i bio je kraljevska utvrda.

Kasnije se na taj prostor doseljavaju Vlasi, pa i Srbi (o tome tko je tada bio Srbin, a tko je sada se može beskonačno raspravljati, ali je irelevantno — onaj tko se sada osjeća Srbinom je Srbin i to je kraj priče, bez obzira što mu je praprapradjed mislio).

Srb je središte dvije pobune, jedne 1941. i jedne točno 50 godina kasnije 1991. Naoko između te dvije pobune postoje potpune paralele: Hrvati su uspostavili neovisnu državu, a Srbi su osnovali četnički odred i počeli ubijati Hrvate, uglavnom nevine civile.

Ali nije baš tako. Događaj je je kasnije svatko reinterpretirao na svoj način. Da bismo vidjeli što se dogodilo, pogledajmo što u svom članku Tvrtko Jakovina citira:

Puno godina kasnije jedan od Ličana, predratnih članova Partije, visoki političar i ambasador Vjekoslav Prpić govorio je kako se: "U toj surovoj, elementarnoj sredini rodio ipak sav niz istaknutih hrvatskih intelektualaca i političara. I tu postoji rascjep: primitivna masa i važni pojedinci. Iz Like ... potječu neka od najkrupnijih imena naše političke povijesti, naše kulturne povijest i nauke. Od Ante Starčevića do Nikole Tesle."

Dakle, radilo se o činu primitivne mase, ili rulje. Takvi događaji uopće nisu rijetkost. Rulje koje pale i gaze sve pred sobom su konstanta. Naravno da u takvim pohodima strada i dosta nevinih ljudi, a često i samo nevini — tko ima tu nesreću da ga dohvate.

Hrvati o četnicima mogu misliti kao rulji, ali to nije istina, četnici su bili organizirana vojska sa svojom hijerarhijom. Nije jasno zašto su se desili zločini u Srbu, moguće da je bilo četnika koji su poticali na zločine, moguće je da se situacija otela kontroli, a najvjerojatnije nikakve kontrole i nije bilo i svatko je radio što je htio i rješavao svoje frustracije i niske strasti.

Svakako da je iz današnje perspektive taj događaj grozan, po izvještajima je jedan čovjek živ ispečen na ražnju (katolički župnik Juraj Gospodnetić), a dosta ljudi je ubijeno. No ubijanja i mučenja je bilo i poslije, a bilo je i prije, ovo nije uopće izolirani slučaj.

Kasnije je događaj svatko interpretirao kako je htio. Za NDH to je prije svega bila pobuna i veliki zločin, i kao posljedica je pokrenuta osvetnička akcija u kojoj je ubijen velik broj ljudi. Oružanih ustaških akcija je bilo i prije pobune u Srbu. Za četnike je to bio ustanak Srba za kralja i otadžbinu, a za partizane ustanak naroda i narodnosti protiv domaćih izdajnika. I jedni i drugi su krenuli pridobivati ljude na svoju stranu, i reinterpretirati događaje.

Zbivanja iz 1991. su bila mnogo organiziranija i dio šire pobune, a Srb je bio dobar kao simbolično mjesto. Budući da je Srb bio tokom desetljeća asociran s partizanima i pravednim ciljem, tako se dobio i propagandni efekt.

Vratimo se u današnje doba. Prije nekog vremena Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca organiziraju proslavu ustanka u Srbu. Pritom su pozvani i političari, a između ostalih su došli i Zoran Milanović, Vesna Pusić, Ingrid Antičević-Marinović, Jozo Radoš itd. Neki na ovom forumu su prigovorili Vesni Pusić zašto je išla slaviti pokolj u Srb.

Prvo, trebamo razdvojiti povijesnu istinu od naknadnog konstrukta. Za ilustraciju, prilično je vjerojatno da Tomislav, koji se smatra prvim hrvatskim kraljem, nije bio nikad okrunjen, a vjerojatno nije ni ujedinio Hrvatsku sa Slavonijom (tj. današnjom Hrvatskom sjeverno od Save), ali to ne znači da ćemo maknuti njegove spomenike i lik s novčanice. Prvo, nitko ne zna kako je on izgledao tako da je lik na spomeniku i novčanici tek ilustracija, a drugo uopće se ne slavi povijesna ličnost već simbol državnosti i jedinstva.

Isto tako u Srbu slavlje nisu organizirali bradati dečki s Ravne Gore, već ideološki nasljednici partizana. Iako su partizani nedvosmisleno činili zločine koje su i sami priznavali, ipak su partizani za Hrvatsku mnogo prihvatljiviji od četnika. Ali postoji i još jedan moment, koji stalno zaboravljamo.

Pravda je jedno, a politika se bavi realnostima i mogućnostima. Jednostavnom crno-bijelom slikom 2. svjetskog rata sve što je asocirano s nacizmom, pa i Ustaše koji su im bili saveznici je obojeno totalno negativno. Sve što je asocirano sa saveznicima, totalno je pozitivno, pa i partizani koji pale sela i gradove i ubijaju ratne zarobljenike. Možemo reći da je to nepravedno, ali pogledajte još jednom istaknutu rečenicu na početku odlomka. Istina i pravda će doći na red kad svi koji imaju veze s tim umru i krene otvoreni razgovor, ako i tada. Koliko je knjiga i filmova napravljeno o njemačkim zločinima, a koliko o ponašanju Crvene armije kod prodora do Berlina (imali su poseban interes za žene, recimo to tako). Kako je neuspješni atentator na Hitlera postao heroj, a inače je bio uzoran vojnik koji je izvršavao sve zadaće, a znamo kakve su sve zadaće bile, sigurno humanitarne? Da je Njemačka bacila atomsku bombu na nekoga, to bi bilo sigurno isticano kao najveći mogući zločin, a ovako?

Istina i pravda će doći na red, ali je pamet bitnija od istine. Otići među Srbe-partizane je pametno na više načina (bez obzira što slave nešto što se nije dogodilo kako oni to shvaćaju), prvo jer su Srbi-partizani ipak pozitivniji likovi od Srba-četnika. Znam da mnogima nikakvi Srbi nisu dragi i najradije bi ih sve istjerali, ali sjetimo se da je malo istočno od nas Srbija, i bit će još stotinama i tisućama godina, i da je takvo ponašanje glupo prije svega na dugi rok. I vodstvo NDH nije vidjelo jednostavne i očite činjenice, te je u svoju konačnu i neminovnu propast povelo i dobar dio hrvatskog naroda.

Slavlje u Srbu je svakako na nezgodnom mjestu i i konačnici nepravda. Ali život i politika nisu pravedni. Masaryk je za geslo republike uzeo pravda vítězí ("istina pobjeđuje") ali to je samo ideal: nakon rata su Česi istjerali sve Nijemce, dužne ili nedužne. Naviknite se na to. Tada možete početi malo drugačije gledati na spor sa Slovenijom, na primjer...

Na kraju, mnogo kasnije, to može izgledati ovako: na mjestu pokolja Hrvata i Mađara pod Nikolom Zrinskim u tvrđavi Szigetvár 1566., četiristo godina kasnije se otvara park tursko-mađarskog prijateljstva sa spomenikom i Nikoli i Sulejmanu. Pravedno? Neka svatko razmisli.

• Dnevnik Daniel N. - Sri, 11/11/2009 - 11:59
  
• Komentari 47
• 4957 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar