Petak, 12. siječnja popodne. Gledam „Život u živo“ na HTV-u. Onako, nezainteresirano. A onde krene prilog o gluhom čovjeku koji je došao u zubnu ambulantu jer mu je pukla proteza. Da bi olakšao komunikaciju, doma je napisao poruku što mu treba s zamolbom hitne intervencije. Pokucao je na vrata svoje ambulante i kada je medicinska sestra otvorila vrata, govorom ruku, govorom gluhih pokušao joj je objasniti da je gluh i da treba pomoć pružajući joj ono unaprijed napisanu poruku.
Kada ga je vidjela medicinska sestra, bez da je pročitala poruku, zalupila je vratima i POZVALA POLICIJU!!! Kasnije je to obrazložila činjenicom da je rukom pokazivao na spolovilo.
Policajci koji su došli po pozivu na sreću razumijeli su govor gluhog čovjeka, pročitali napisanu poruku i kada su ustanovili da u ambulanti nema tehničara, zamolili ga da ode doma i da se vrati sutra. A ono „pokazivanje na spolovilo“ pokazalo se kao pokušajem čovjeka da joj objasni da ne može sjediti ni dugo stajati zbog nedavne operacije na predjelu abdomena.
Ovu priču u emisiji ispričao je, uz pomoć svoje kćeri čovjek kojemu se to stvarno dogodilo.
Ovdje, u Hrvatskoj, ove 2007. godine.
Zar smo doista takovi? Zar doista kod nas još vladaju takove predrasude prema ljudima s posebnim potrebama?
Ako se takovo što može gluhom čovjeku može dogoditi u medicinskoj ustanovi što se tek događa na ulici?
Što je pošlo krivo? Tko je zatajio?
Prošle jeseni, povodom međunarodnog dana invalidnih osoba potpredsjednica Vlade Kosor na raspravu je poslala nacrt rezolucije UN-a o potrebi države da mjerama pozitivne diskriminacije pomaže invalidima. Dva tjedna nakon toga ta ista Vlada poslala nam je i dopune zakona o udžbenicima a u cilju da se uvedu besplatni udžbenici za osnovne i prve razrede srednjih škola.
U svojoj raspravi inzistirao sam na jasnoj odredbi da se to pravo odnosi i na udžbenike za slijepe učenike. Nisam uspio. Doduše, državni tajnik je obećao da će i ta djeca dobiti besplatne udžbenike ali u zakon udredba nije ušla. Jedan udžbenik za jedan predmet košta između 2.500 pa do 4.000 kuna..
U Hrvatskoj ovoga trenutka oko 150 slijepe djece pohađa redovne osnovne ili srednje škole a dvoje iz Međimurja upisali su ove godine i fakultete.
Uz onaj nacrt rezulucije UN-a u Saboru smo donosili nacionalne programe, smjernice, rezolucije i deklaracije o položaju invalida. Sada vidim da ta hrpa papira nije došla dalje od „Narodnih novina“.
Na cesti ljudi u širokom luku zaobilaze invalide, radnih mjesta za njih nema a u zdravstvenim ustanovama zovu policiju kada dođe gluhi pacijent.
Doista se sramim što se takove stvari mogu događati u Hrvatskoj.
Komentari
Što je pošlo krivo? Tko je
Što je pošlo krivo? Tko je zatajio?
Hm, zar to nije potpuno jasno? Ako su novinari dobro prenijeli stvari, pogriješila je medicinska sestra. Radi se o nepravdi, ali promjena Ustava može čekati ;-)
http://www.simun.info
U dekadentnom drustvu, ljudi
U dekadentnom drustvu, ljudi se okrecu svojim kratkorocnim interesima i potrebama. Empatija kao motivator djelovanja u takvom drustvu sustavno je ugusena, a rezultat je to sto vidis.
Sad, cega se tocno sramis? Cinjenice da smo kao drustvo otisli tako nisko? Pomisli da nemamo dovoljno ljudi koji bi bili spremni stvar promijeniti? Cega?
"Ovu priču u emisiji
"Ovu priču u emisiji ispričao je, uz pomoć svoje kćeri čovjek kojemu se to stvarno dogodilo. Ovdje, u Hrvatskoj, ove 2007. godine. Zar smo doista takovi? Zar doista kod nas još vladaju takove predrasude prema ljudima s posebnim potrebama?"-> Ne, nismo takovi, nego se više nego očito radi o nesporazumu. Osoba koja ga je potjerala i zvala policiju je očito slabe inteligencije, isto kao što je očito da nije skužila da je gluhonijem. Ne budite licemjerni. "Što je pošlo krivo? Tko je zatajio?"-> Vi i vaši kolege u saboru, koji se godinama bavite međusobnim prepucavanjem, vjerovanjem u pravnu državu i svađom oko toga tko je što ukrao, a niste donijeli gotovo nijedan vrijedan zakon koji je olakšao život narodu.Spominjanje gospođe Kosor je nepotrebno i očito je zašto to radite. Obraćate se publici koja ju uglavnom smatra najnižim šljamom zemlje, stoga nema potrebe da polemizirate o njenim namjerama ovdje."U svojoj raspravi inzistirao sam na jasnoj odredbi da se to pravo odnosi i na udžbenike za slijepe učenike. Nisam uspio. "-> Vaša retorika je očito vrlo specifična za HNS, ne znam da li ste ju iz istih škola i udžbenika pokupili, ali za mene su ovi vaši retci istovjetni mesićevim institucionalnim floskulama, ili Čačićevim epovima o tome kako su nefunkcionirajuće institucije problem ove države i kako će ih on napraviti da funkcioniraju. Ako Vas vrijeđa moj ton i način pisanja, smatrajte se uvrijeđenim, mene vrijeđa da se obraćate jednoj skupini dosta inteligentnijih građana na ovakav način, već neko duže vrijeme, ne sudjelujući u raspravama nego se žaleći na vladu i na druge političke stranke. Zvučite kao Jadranka Kosor koja se uvijek zalaže. Ona se preseravala na račun branitelja koji se objesio, na njegovom grobu sebi epove sklapala, a čovjek se zbog nje ubio. Vi ovdje opisujete stravičnost običnog nesporazuma i iznosite svoje uzaludne napore da mjenjate zakon.Nismo mi baš tolike budale. Čačić je moj glas imao neko vrijeme jer je napravio nekoliko meni pozitivnih poteza, ali vaš konstantno pisanje na ovakav način, sa razlozima koji su više nego predizbornog tipa (ako nisu razlozi, efekti definitivno jesu) me uvjerio da HNSu ni u kojem slučaju ne dajem glas. Radije ću potrošiti prazan list.
Hvala na iskrenosti
Hvala na iskrenosti Tomo.
Vjerojatno znaš da saborska manjina u koju ja spadam ne može donositi zakone. To može samo većina.
Iako se s tobom ne slažem, kao ni ti samnom, razlika je u tome što ja tebi ne branim javno pisati ili govoriti a ti meni da.
I pusti Čačića i HNS. Ja pišem u svoje ime i svoje tekstove potpisujem svojim imenom.
Sta jes, jes. BTW, steta
Sta jes, jes.
BTW, steta sto ova blogerski centar jos nije iskoristio mogucnost otvaranja polemika, vec se stvar svodi na kritiku clanka i dodatnu repliku.
A ne bi bilo zgorega utvrditi sto ti tvoja stranacka stega pruza, a sto uskracuje.
Ja nikome ne branim
Ja nikome ne branim govoriti.
Samo nazivam drvo drvetom a ogradu ogradom.
Nije uopće bitno da li se slažemo. Nisam htio potaknuti raspravu jer se tu nema baš što raspravljati.
Pustit Čačića i HNS hoću, ali Vi nećete, jer ih svako malo uvaljate u svoje tekstove. Suptilno, ali ipak da.
Da ste neovisni zastupnik, dao bih Vam kredibilitet da pričate o svojim inicijativama, ali Vi ste zastupnik HNS-a i djelujete kao takav, kako god se potpisivali.
Pustit Čačića i HNS
Pustit Čačića i HNS hoću, ali Vi nećete, jer ih svako malo uvaljate u svoje tekstove. Suptilno, ali ipak da.
Suptilniji je inspektor Kluzo dok pokušava neopazice ući u staklanu.
Sto bilo da bilo, Dragutin
Sto bilo da bilo, Dragutin je prvi bloger, saborski zastupnik (!!!) koji sudjeluje u raspravama na pollitici voljan postaviti svoj rad na kritiku javnosti, sto je iznimno pozitivan cin kojem ja skidam kapu dolje.
Upravo zbog ovakvog djelovanja sve sto mogu reci za Dragutina jeste, RESPECT.
Upravo zato što je saborski
Upravo zato što je saborski zastupnik i iza poznatijeg dvojca najistaknutiji kadar HNS-a, lišen je mogućnosti (ukoliko želja i postoji) istinskog polemziranja, odmaka od stranačke politike i objektivnijeg sagledavanja političke situacije.
Još nije zamijećen ijedan kritički ton prema politici vlastite stranke i osobi koju do glorificiranja predlažu za premijera. Upravo suprotno.
Legitimno je voditi izbornu kampanju na internetu, ali tada ne vrijedi alibi "pusti Čačića i HNS na miru, ja pišem u svoje ime".
Na forumima nema poštede. Sve je podložno kritici. A neobjektivnost nije moguće skriti.
Kuzim te sta hoces reci. I
Kuzim te sta hoces reci. I slazem se s tobom. Cisto za primjer, vrlo mi je drag Stefan koji ne krije svoje prave politicke frustracije poradi nekakvh politickih kodeksa. Kodeksa koji ne osiguravaju napredak i ciscenje unutar svog drvorista, sto je nuzno za uspostavu drustvenog autoriteta.
No sama cinjenica da je Lesar s nama znaci da ce on neosporno cuti nasu kritiku, odnosno on se odrice argumenta neznanja, sto je ogroman korak naprijed u nasem politickom sustavu. Sad, ukoliko ti kao kvalitetan polemicar, previse puta ostavis Lesara bez teksta, tada ce to biti iskljucivo njegov problem ;-).
Pozdrav.
No sama cinjenica da je
No sama cinjenica da je Lesar s nama znaci da ce on neosporno cuti nasu kritiku, odnosno on se odrice argumenta neznanja, sto je ogroman korak naprijed u nasem politickom sustavu.
lijepo rečeno, upravo ova rečenica je jedna od osnovnih funkcija pollitika.com-a, ili kako GONGov gornji banner kaže "da se glas građana čuje"
mislim da je iluzorno i u
mislim da je iluzorno i u krajnjoj liniji pogrešno očekivati od g. Lesara da se na javnom forumu distancira ili zastupa stavove različite od službene politike iz jednostavnog razloga što je on kao saborski zastupnik HNSa njihov eksponent
politika stranke je politika stranke, i ako se s njom ne slaže nju mora mijenjati iznutra a ne kroz javne nastupe
vjerujem da bi u neformalnoj diskusiji dojam bio drugačiji, isto kao što bi se sasvim sigurno pojavili argumenti za ili protiv određene politike
mislim da je rijetko što crno/bijelo, pa tako i politički stavovi; ponekada je potrebno suzdržati se od vlastitih stavova na jednoj temi kako bi istjerao neke druge
politika je umjetnost kompromisa i to ne treba zaboraviti
Ne samo da ne očekujem da
Ne samo da ne očekujem da se javno odriče stranačkih stavova već očekujem i žustriju raspravu o politici HNS-a i Čačićevoj želji da bude premijer.
Nema razloga izbjegavati ju na način da se stav prikazuje kao privatni (poput svih ostalih), već ući u polemiku i braniti stranačku politiku. I ne ostavljati otvorena pitanja bez odgovora.
No, svako od nas ostavlja određeni dojam na druge i sam je odgovoran za to kakav će biti.
Ovakvi forumi su zakon i šteta je da nema još deklariranih stranačkih opcija.
Vidio sam članak u novinama
Vidio sam članak u novinama i ostao šokiran. Prije svega radi se o osobi koja bi to trebala razumijeti. Ako se jedna medicinska sestra tako ponaša, što je tek sa ljudima koji nisu iz te branše. Ona je sramota za svoju struku.
Mislim da se uopće stav u Hrvatskoj prema invalidima treba mijenjati, između ostlog i zakoni o visini invalidnina. I još uvijek se po medijima provlače one dvije djevojke iz Pule sa oštećenim sluhom koje su zadovoljile uvjete na prijemnom, a dekanica ih nije željela upisati.
Mene zanima da li postoje sankcije za osobe koje krše radnu etiku?
Hrvatska je još uvijek na
Hrvatska je još uvijek na nivou u kojem je prvo potrebna prijava i reakcija od strane invalida umjesto da incijativa dolazi s vrha i da se djelovanje planira na način koji uključuje razmatranje potreba invalida.
Ona vlada koja će donijeti zakon koji će odrediti jasan rok (recimo 2015.) u kojem SVE javne ustanove i javne usluge (od banaka preko ambulanti do škola i javnog prijevoza) imaju omogućiti pristup i odgovarajuću pažnju osobama s poteškoćama biti će vlada koja doista uvažava ljudska prava i brine o jednakosti.
Partikularne mjere ne vode nikamo: jedne vijesti dnevno za osobe s teškoćama uz tumača u smiješnoj kućici u desnom uglu nisu dovoljne, ja tražim digitalnu uslugu uključivanja titlova na svim vijestima javne televizije; namjera kupovina knjiga za slijepu djecu nije dovoljna, ja tražim da sve obrazovne institucije osiguraju da djeca s poteškoćama ne trpe zbog neadekvatnosti sustava koji im umanjuje mogućnosti (od fizičkog pristupa do posebnih uvjeta i materijala); ravni pod do WC-a nije dovoljan, ja tražim da u svakoj knjižnici ili kazalištu postoji i poseban WC za osobe s teškoćama koji je opremljen pomagalima koji omogućavaju samostalno korištenje WC-a, itd. Pravi pomak u skrbi ne za osobe s poteškoćama nego u skrbi za jednakost pojavit će se onda kad se propiše obveza koja će osigurati temeljitu transformaciju onoga što javni sektor nudi osobama s poteškoćama (pa čak i pod prijetnjom kazni u slučaju promašivanja rokova). Dapače, ne treba to ograničiti na javni sektor - treba dodati i propisanu obvezu za dućane mještvitom robom da imaju dovoljno široke prolaze da njima mogu prolaziti invalidska kolica ili teško pokretne bakice u minivozilima, obvezu turističkih agencija i tour-operatora da olakšaju putovanja i osobama s teškoćama u kretanju, obvezu restorana da imaju odgovarajuće široka vrata, obvezu dućana odjećom da ima odgovarajuće kabine za presvlačenje, itd.
I briga me koliko to košta, radi se o temeljnom "disability awareness", neka se preusmjere pare koje idu za financiranje mostarskog sveučilišta i ostalih "strateških" investicija.
Za inspiraciju onima koji imaju konkretniju mogućnost nešto promijeniti, predlažem Disability Rights Commission
Opinioiuris
Po Ustavu RH je socijalna
Po Ustavu RH je socijalna država iz čega proizlazi mnogo toga između ostalog pravo na rad, pristojnu plaću (egzistenciju), dom (stan),... Posebna osjetljivost društva trebala bi biti prema invalidima i drugim ugroženim socijalnim skupinama koje trebaju našu pomoć i podršku. U tom smislu veliku odgovornost imaju političari koji bi kroz donošenje zakona i provođenje istih trebali doprinijeti humanijem i socijalno osjetljivijem društvu. Kvalitetnija vlast sama prepoznaje potrebe i probleme svoje zajednice ne čekajući pritisak i inicijative iz civilnog društva (građanstva). A kakvu mi sada trenutno vlast imamo? U kakvo smo se društvo sada pretvorili, a kakvo smo prije bili? Da li je to iskorak prema naprijed? Kod donošenja odgovora (suda) na ova postavljena pitanja treba gledati na realno činjenično stanje, a ne na deklarativne stavke i klauzule počevši od Ustav pa preko svih drugih zakona i izrečenih javnih riječi naših dužnosnika.