Sporazum Dodik - Čović

• Dnevnik Esseker - Sri, 28/10/2009 - 23:49
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 2 dodaj komentar

Sporazum Dodik-Čović

Dok se u Hrvatskoj uglavnom narod zabavlja sa borbom vladajuće koalicije za opstanak opsjednute aferama u državnim tvrtkama, borbom za povećanjem vanjskog duga za JOŠ 13 milijardi eura u 2010.g. i potpuno zanemaruje gospodarstvo na izdisaju, kod susjeda na je zaigrala mečka. Odnosno, susjedi su se ponovno posvetili ovdašnjem (multi)nacionalnom sportu: crtanju granica. U Srbiji se nakon posjeta ruskog predsjednika Medvjedeva i njegove najave „pomoći“ od milijardu eura, otvaranju „humanitarne“ baze u Nišu (vatrogasno-policijske, kako da ne LOL) najavljuje nastavak borbe za „srpsko“ Kosovo, što je započelo odvajanjem sjeverne Mitrovice od Kosovske elektroprivrede i priključenjem na mrežu Elektroprivrede Srbije, a sve samo zato da izbjegnu plaćanje računa za struju za proteklih DESET godina. Štoviše, predstavnici Srpskog nacionalnog vijeća iz Kosovske Mitrovice najavljuju da bi mogli zavrnuti vodu ostatku Kosova kao protumjeru za isključenje struje. U Srbiji je u posjet došao i Gul, turski predsjednik objavljujući kako je „samo sporazum tri naroda“ rješenje za bosanske reforme.
U „Preševskoj dolini“, kako Albanci nazivaju općine Buje, Preševo i Medveđu nastavlja se politika policijske represije srbijanske policije u potrazi za „teroristima“, zbog čega predstavnik Albanaca u Narodnoj skupštini već duže vrijeme bojkotira njen rad, ali bez učinka. Albanci su formirali nepriznatu zajednicu općina kao svoj odgovor Beogradu.
Sandžak je istovremeno zaokupljen svojim unutarbošnjačkim sukobima između pristalica Sarajevske i Beogradske Islamske zajednice (sukob Cerić-Zukorlić) na liniji SDA – SDP (Sandžačka demokratska partija). Iako obje sudjeluju u vladajućoj koaliciji (WTF ?!?) one su marginalizirane pri najavljenoj skoroj odluci o uvođenju „statističkih“ regija koje bi podijele Sandžak između Zapadne i Centralne Srbije, čime bi ostali minorni i bez mogućnosti utjecaja na budući razvoj.
A evo i Bosne. :) Nakon sramotnog neuspjeha Butmirskih sastanaka gdje su Carl Bildt i James Stainberg pokušali rekonstruirati „duh Daytona“ vodeći pregovore u vojnoj bazi izvan jurisdikcije BiH, zaboravili su ponuditi ozbiljnu motivaciju lokalnim političarima. Zašto bi ijedan od njih želio uvesti svoju zemlju u EU kad to uključuje primjenu pravnih standarda koji bi većinu njih, ako ne i sve, smjestili onkraj brave ? Zar bi njihovi birači podržali dodatno otvaranje tržišta proizvodima EU koji su im skoro potpuno uništili svu proizvodnju i poljoprivredu ? Možda još jedino privatizacija elektroenegetskog sustava i koncesije za izgradnju autocesta uz obilno zaduženje države mogu biti mamac za političare u BiH, u što su se već pokušali „ugraditi“ i Silajdžić i Dodik. Toliko o razlikama...
Kad bi bila iskrena, Dodikova ponuda za pregovore (ne više razgovore, op.a.) mogla bi biti trenutak preokreta BiH. Iz blokade državnih institucija, galopirajućeg bankrota države i većine gospodarstva, moguć je izlazak samo zajedničkim snagama sva TRI naroda. Ni jedan narod očito više nije u stanju voditi rat, što je najnovija i pozitivna Dodikova izjava, ali ni jedan politički vođa (tri dominantna nacionalna: Dodik,SNSD, Tihić, SDA i Čović, HDZ, tu je još desetak „strančica“ u klubu 2 do 10 posto. Treba puno prostora da se nabroje samo one parlamentarne: srpske - SDS, Demokratska Partija, Partija demokratskog prosperiteta, Demokratski narodni savez RS, hrvatske (HDZ1990, HSS, HSP, Hrvatsko zajedništvo) i bosanske (SDP, Stranka za BiH, Naša stranka, Demokratska narodna zajednica (Fikreta Abdića), Narodna stranka (Lijanovići), Bosanska Patriotska stranka (general Sefer Halilović), Bosanska stranka i Socijaldemokratska unija. Politička fragmentiranost i etnička razdvojenost do sad su onemogućavali svaki sporazum, lišeni mogućnosti lidera da prisile „svoje“ i na nepopularne kompromise sa ciljem sprovođenja reformi koje će omogućiti bolji život svim građanima. Propast Aprilskog paketa, Prudskog sporazuma i sada Butmira jasno pokazuju da je sa svakim novim neuspjehom ekonomska i međunacionalna kriza sve dublja. Čak i minorni uspjeh, makar i najmanja suradnja lokalnih lidera (jer sve-bosanskih nema) mogli bi biti svjetlo na kraju tunela i prepreka na putu obnove sukoba.
Sporazum Dodik-Čović nesumnjivo na prvu loptu podsjeća na povijest takvih sporazuma (Karadžić-Boban, Cvetković-Maček) ali on se od njih razlikuje u dvije ključne stvari:
1. bošnjačkom predstavniku (i svima koji žele) ostavljeno je mjesto za stolom
2. pregovara se o uspostavi funkcionalnih institucija države u kojima neće biti preglasavanja na nacionalnoj osnovi
Kreševsku deklaraciju hrvatskih stranaka (HDZBiH, HDZ1990, HSS-HNI, HSP, HZ, HKDU) i apel Biskupske konferencije BiH ignorirale su do sada dominantno bošnjačke stranke i entitetske i državne institucije.
Posebno je interesantno kako iako osuđuju entitetsko glasanje i mehanizme zaštite nacionalnih interasa, te korištenje ovlasti sa ciljem blokade rada institucija (neimenovanje državnog i federalnog ministra), to Bošnjacima nije smetalo da blokiraju izbor gradonačelnika Mostara, imenovanja različitih državnih dužnosnika i direktora (HT Mostar, hrvatskog člana FERK-a, Komisije za vrijednosne papire FbiH, Ustavni sud FBiH kojem nedostaje troje sudija...), te da kroz Vijeće naroda RS traže poništenje izmjena zakona o izborima u Srpskoj zbog uvođenja mogućnosti referenduma. Izgleda da u BiH ima krivnje za blokade na bacanje.
Možda će biti jasnije o čemu se radi ako se prijedlog prouči. Naime, on je već procurio kroz bošnjačke i hrvatske internet portale http://www.san.ba/index.php?id=8945 koji prenose podrazumjeva:
1. Uspostavu hrvatskog i bošnjačkog entiteta razdruživanjem Federacije BiH
2. Granice hrvatskog entiteta: u njegovom sastavu bili bi Zapadnohercegovački, Livanjski i Posavski kanton, zatim općine Srednjobosanskog kantona i Hercegovačko-neretvanskog kantona u kojima su Hrvati većinsko stanovništvo.
3. Cjeloviti Mostar bio bi glavni grad hrvatskog entiteta
4. Sarajevo distrikt uključuje dio Istočnog Sarajeva, Kiseljak i Kreševo
5. Svaki entitet birao bi jednog člana Predsjedništva (ukida se odredba po kojoj član Predsjedništva BiH iz RS može biti isključivo Srbin, a iz Federacije BiH isključivo Hrvat i Bošnjak)
6. Nadležnosti Predsjedništva BiH prebacuju se na Vijeće ministara

Još je u Butmiru Dodik izjavljivao kako prihvaća uspostavu pozicije Predsjednika na kojoj bi se rotirali članovi Predsjedništva, a svi su bili suglasni o povećanju broja članova Predstavničkog i Doma naroda.
U Federaciji ne traže samo Hrvati rekonstrukciju, Podrinjski kanton (Goražde), kao i općine Vareš, Olovo, Kladanj, Visoko i Breza pokrenuli su u svojim općinama inicijativu za pripajanje Sarajevskom kantonu.
Na pregovore u Banja Luci 30.10. odbili su doći Lagumdžija, SDP i Tihić SDA, Božo Ljubić, lider HDZ-a 1990 još se javno nije izjasnio, baš kao ni Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za BiH. Vrlo je moguće da se ne pojavi ni Branislav Borenović koji zamjenuje Mladena Ivanića, predsjednika PDP-a. Dodik inače u RS koalira sa Demokratskin narodnim savezom i Socijalističkom partijom RS, a zagovarao je i sudjelovanje SDS u butmirskim pregovorima, te se može očekivati da će ga isti podržati. Ostale hrvatske stranke još se nisu izjasnile, izuzev općeg zahtjeva za sastanak kreševske grupe koja bi trebala zauzeti zajednički stav. Međunarodna zajednica dala je B-H političarima rok do 18.11. poslije kojeg su spremni smanjiti svoj angažman u BiH, povlačenjem ponude za brzi ulaz u EU i NATO, gašenje OHR i odlazak EUFOR-a. Sve te mjere ostavljaju bošnjačke političare na brisanom prostoru.

Napomena: kartu nove entitetske unutrašnje podjele BiH možete vidjeti na http://www.gabriel_frost.bloger.hr/. To je neslužbena vizualizacija podataka iz teksta.

• Dnevnik Esseker - Sri, 28/10/2009 - 23:49
  
• Komentari 2
• 1709 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar