Tagovi

Soviet Story

Ovaj blog je završen u prošli utorak, dok je još članak Đeneral Draža i hrvatska popustljivost prema Srbiji bio na spisku novih dnevnika.
Razlog za ovoliko kašnjenje njegovog objavljivanja su slike koje sam planirao da u njega uvrstim, odnosno konkretnije – razlog kašnjenja je zapravo to što nisam znao kako da ih uvrstim.

Prvo sam pokušao sam i nije išlo. Nije mi ništa drugo preostalo nego da kontaktiram neke od korisnika, a među njima je bio čak i administrator.
I eto nakon nekoliko dana prepiske uspio sam da blog ipak ima izgled koji sam planirao, te se zbog toga javno zahvaljujem Hircu, mraku i Golgoti – bez njih nikada ne bih uspio.

Elem da krenem.

U toku diskusije vođene na ovom portalu povodom procesa rehabilitacije ratnog zločinca generala Draže Mihajlovića u jednom svom komentaru korisnik ppetra je napisala slijedeće:

Pogledaj je li, ili nije jasno jasno tko je prvi počeo , a i smislio likvidiranja cijelih naroda, ili cijelih društvenih klasa:
http://www.youtube.com/watch?v=uSTN-sDFVgU

Iza danog linka nalazi se (vjerovatno) prvi dio iz serijala Crvena Evropa, e a taj prvi dio je u stvari latvijski igrani film Soviet Story. Cijeli serijal nisam gledao, ali zato Soviet Story jesam.

Režiser i autor scenarija je magistar političkih nauka Edvins Šnere, a producent je Kristaps Valdnieks. Sav projekat je finansiran od sredstava koje je donirao danas već nepostojeći Savez za Evropu nacija (UEN), jedna od tadašnjih frakcija Evroparlamenta (12 partija iz 6 država).

Po riječima režisera rad na filmu, koji je svijetlo dana ugledao 2008, trajao je oko 10 godina. Pojavi filma prethodila je agresivna propaganda, no bez obzira na to premijera, koja je održana u zdanju Evroparlamenta 9. aprila 2008, doživila je fijasko – prisustvovali su joj 9 latvijskih, 2 litvanska, 2 poljska i jedan engleski parlamentarac.

Film je nakon toga u narednih godinu dana emitovan na televizijama 8 evropskih država, među njima je i Slovenija, a distribuiran je i u kino mreži Latvije i SAD.
Takođe je je prikazivan i po školama i univerzitetima mnogih zemalja, među njima su Češka, Slovačka, SAD, Poljska itd.

Učestvovao je i na 8 stranih festivala i imao je nekoliko nominacija, ali je dobio samo nagradu Mass Impact Award, Bostonskog filmskog festivala.

Sam Šnere je zahvaljujući filmu odlikovan latvijskim ordenom Tri zvijezde IV stepena i estonskim Ordenom Krsta zemlje Marijine IV stepena.

Na jednoj latvijskoj tv emisiji posvećenoj ovom filmu, jedan od njezinih učesnika Visvaldis Lacis, inače u prošlosti legionar 19 Waffen-Grenadier-Division der SS (2. Latvijske SS divizije), a tada poslanik latvijskog parlamenta, predložio je čak da se Šnere nominuje za Nobelovu nagradu za mir.

Film je izazvao različite reakcije. Na zvaničnom nivou pozdravljen je isključivo od strane bivših zemalja SSSR-a i Varšavskog bloka (Sakašvili ga je npr. gledao dva puta), ali i tu ne od sviju.
Naučna javnost film nije dočekala sa oduševljenjem. Broj onih koji ga smatraju naučno korektnim je minoran, znatno je više onih koji u njemu vide ili grubu falsifikaciju ili površnu i proizvoljnu interpretaciju.

Vjerovatno je najbolju ocjenu filma dao latvijski politolog Ivars Jabs, on krajnje cinično kaže:

"Poslije prikazivanja filma u Latviji se mnogo govorilo o njegovoj istorijskoj objektivnosti. Ja ne želim film ocjenjivati kroz takve kategorije.
Propagandni film – to nije nauka. On je sasvim drugi kulturni sistem, on operiše snažnim simbolima, mobilizatorskim predstavama, namjerno pojednostavljenim da bi svima bili jasni.

Zato takvi filmovi ponekad i jesu za društvo važni isto onoliko koliko je važna i nauka, sa svom svojom neutralnošću i pažnjom ka detaljima.
(…)
Nije potrebno biti istoričar da bi se shvatilo kako sa istorijske tačke gledišta film obiluje svakakvim glupostima.
(…)
Ideološki dio posla je napravljen uspješno, te je stoga apsolutno suvišno film ocjenjivati kroz kategoriju istorijske objektivnosti.
Nadam se da će ga na Zapadu pogledati veliki broj gledalaca.

Latvijas Vestnesis, 23.05.2008.

Na ovo Jabsovo može se još dodati i to da je film i sa zanatske strane maestralno urađen, montaža je kao da ga je Ejzenštajn pravio, obilato su korištena sva nova tehnićka dostignuća ... ukratko rečeno film i za taj dio posla zaslužuje čistu peticu, ali sa druge strane Jabs se može i dopuniti i kada je riječ o njegovim opservacijama u vezi istorijske objektivnosti, jer film je takva fascinantna kolekcija laži, falsifikacija i poluistina da to čovjeka poslije gledanja ostavlja zgroženim, skoro pa u istoj mjeri koliko je i užasnut onim što je u filmu prikazano.

Soviet Story ne obrađuje svu istoriju SSSR-a, pažnja scenariste i režisera usmjerena je prvenstveno na epohu Staljinove vladavine.
Odnosno još konkretnije priča filma se oslanja na nekoliko uporišnih tačaka tog perioda, a to su: tzv. golodomor, navodna sveobuhvatna saradnja Njemačke i SSSR-a, odbijanje Staljina da uđe u Antihitlerovsku koaliciju, tzv. Pakt Ribentrop-Molotov, saradnja SS i NKVD-ea, Katin, masovne deportacije u SSSR-u i medicinski eksperimenti unutar sistema GULAG-a ... pored toga postoje i neke „sitnije“ teze i tvrdnje koje su u filmu onako en passant izrečene.

Naročitu pažnju je privukla tvrdnja autora na oficijalnom sajtu filma, po kojoj Soviet Story, zahvaljujući novim dokumentima „rasvjetljava“ i ulogu SSSR-a kao onoga ko je Njemačku podsticao na holokaust.
Nakon što su pogledali film, predstavnici Federacije jevrejskih opština Rusije dali su u vezi toga zvaničnu izjavu u kojoj je između ostalog rečeno kako je film „jadan pokušaj prebacivanja krivnje sa realnih krivaca – SS legiona, a među njima i baltičkih, na nekog drugog“.

http://www.rosbalt.ru/exussr/2008/04/14/474415.html

Nemoguće je ... ma u stvari lažem - moguće je dati prikaz svih falsifikacija, svih laži i svih poluistina, koje su dane u Soviet Story, ali problem je u tome što bi to zahtjevalo rad od preko stotinjak strana kucanog teksta, a portal što jest-jest nije mjesto za tako nešto.
No eto da ne bi sve ostalo na onom „vjerute mi na riječ“, primjera radi pokušaću da analiziram prvih 10-tak minuta filma, odnosno pokušaću da analiziram ono što je u stvari tema tih 10 minuta.

A tema je glad u Ukrajini ’32-’33, koja je i od Gebelsove i od Herstove propagandne mašinerije, odmah proglašena namjerno izazvanom.

Sve do 80-tih godina takvo tumačenje se sporadično pojavljivalo na Zapadu (obično kada bi dolazilo do smjene sovjetskih genseka). Prvi put je to bilo ’53. kada je Zapad preplavilo more literature na tu temu, napisne od strane tamošnje ukrajinske emigracije, da bi, bez ikakve sumnje svoj hladnoratovski apogej ova problematika doživjela tek kroz famozni izvještaj Mejsove senatske komisije.

Izvještaj je naravno potvrdio priču o vještački izazvanoj gladi, međutim nakon publikacije izvještaja (Investigation of the Ukrainian Famine 1932-1933. Report to Congress. Washington D. C.: Comission on the Ukrainean Famine, 1988.) opšti utisak bio da za takvu ocjenu komisija nije izložila ubjedljive dokaze i da je njezin zaključak poslijedica pritiska kako politike, tako i 6 članova komisije (od 15) koji su bili pripadnici ukrajinske dijaspore.

Taj ukrajinski dio komisije delegiran je od strane Ukrajinskog kongresnog američkog komiteta (i sam Mejs je od njih predložen za predsjednika Komisije), a interesantno je da je tada u UKAK-u visoku poziciju zauzimala gospođica Ekaterina Čumačenko, koja će ’85. preći da radi u odjel za odnose sa javnošću Bijele Kuće, a nakon tog posla, sa svojim novim suprugom Viktorom i novim prezimenom Juščenko, preseliće se u nezavisnu Ukrajinu i tamo dočekati da postane prva dama te države.

Mejs se izvjesno vrijeme nakon objavljivanja izvještaja na sve stane žalio kako su mu zbog njegovog rada u Komisiji vrata svih akademskih institucija u SAD bila zatvorena, te je ubrzo prešao da živi u Ukrajinu, gdje su ga dostojno dočekali.
Za Mejsa inače se prvi put čulo 1982. kada je na međunarodnoj konferenciji o holokaustu u Tel-Avivu, izložio tezu o gladi u Ukrajini kao genocidu – to je bilo prvi put da je neko od zapadnih istoričara taj događaj tako okarakterisao.

SSSR, sa svoje strane, naravno osporio je valjanost izvještaja senatske komisije i oformio svoju, koja je došla do drugačijih zaključaka i izložila ih u izvještaju, koji se kao što se to moglo i očekivati fundamentalno razlikovao od izvještaja Mejsove komisije.

Vjerovatno bi na tome i sve stalo da nije dogodila perestrojka ... i sa njom i ’88. godina, u kojoj će pisac Oleksej Musijenko po prvi put do tada upotrebiti termin golodomor, a onda ubrzo nakon toga Ukrajina će postati nezavisna i stvar će krenuti u pravcu koji Soviet story više nego dostojno simbolizira.

Početak filma obilježavaju prikazi egzekucuja i leševa. Teško je utvrditi odakle su svi ti snimci, vjerovatno ih ima i iz Rusije (WWI i građanski rat), a i kasnije iz SSSR-a. Autora i režisera to očito ne zanima, jer nigdje ne navode porijeklo ni fotografija, a ni snimaka. Istina na kraju filma su dane razne ustanove odakle je autor uzimao materijal, ali samo to i ništa više.

Ono što iz tog uvoda ipak moram da „dotaknem“ je onaj prelaz sa kojim se od nekakve idilične slike komunizma skače na njegovu mračnu stranu.

A to je momenat kada se u kadru pojavljuje Lenjin, koji po kazivanju naratora vjeruje u klasni borbu.

„Klasni sukob“ ili „klasni konflikt“ ili „klasna borba“ je jedan od osnovnih pojmova Marksovog učenja. Marks ga prvenstveno koristi kao izraz za interakciju u kojoj se nalaze suprostavljeni interesi pojedinih klasa u određenom društvu. Radi se o relaciji čiji je objektivni rezultat dovođenje proizvodnih odnosa u sklad sa nivoom razvoja stalno mjenjajućih proizvodnih snaga u društvu.

Marks nije izmislio taj pojam, on se susreće i prije, npr. kod Fransoa Gizoa u njegovim javnim nastupima i pisanim djelima, a njega je takođe koristio i Tijeri, zatim Minje itd.
Ono što je novina je to da je kod Marksa u tom pojmu, za razliku od prethodnika, akcentirana njegova ekonomska uslovljenost.

Narator dalje nastavlja da je Lenjin takođe vjerovao da će se harmonija u društvu stvoriti preko uništenja određenih njegovih slojeva.
Bilo bi divno kada bi autor scenarija naveo gdje je to Lenjin pismeno ili javno izrazio svoju „vjeru“ u „ uništenje određenih slojeva društva“ .., kažem bilo bi lijepo, no ne i moguće, jer tako nešto ne postoji.

Nakon toga ide odmah dokument u kojem se vjerovatno (ne vidi se dobro) govori o Lenjinovoj naredbi o vješanju 100 kulaka, a u komentaru se dalje pominje uzimanje taoca i slanje ljudi u GULAG-e.

Riječ je naravno o crvenom teroru. Crveni teror je fakt, on je postojao i to je nešto što samo lud čovjek može osporavati.
No i samo neznalica može osporavati i to da su boljševici u početku pokušali izbjeći da se koriste terorom i da su u tome izdržali više od pola godine.

Na II Sveruskom kongresu Sovjeta prvim njegovim dekretom bila je ukinuta čak i smrtna kazna. Boljševici nisu reagovali ni na tako nešto kao što je streljanje 300 vojnika 56. rezervnog puka 28. X ’17. u Moskvi, kojima su junkeri obećali ako se predaju da će biti pošteđeni.
I ne samo da nisu reagovali, nego sledeći dan kada je u Petrogradu ugušen ustanak protiv nove vlasti, svi učesnici pobune su u znak dobre volje pušteni.

http://scepsis.ru/library/id_423.html

To ne znači da crvenog terora ni tada nije bilo, njegovo jačanje naročito je vidljivo ljetom ’18, ali i tada on nije prisutan na cijeloj teritoriji koju kontrolišu boljševici. Do preokreta doći će prvo 19.VIII ’18. Kada će kolegij Petrogradskog ČK-a ukinuti zabranu Urickog, glave gubernijskog ČK-a na kažnavanje streljanjem i istog dana donijeti odluku o izvršenju smrtne kazne nad 21 zatvorenikom (među njima je bilo 9 kriminalaca od kojih su četvorica bili čekisti).

П. Страдные годы России. Воспоминания о революции 1917—1952гг. Мюнхен, 1968. С. 51.)

Drugi ključni momenat i ujedno konačni, biti će zvanična odluka u uvođenju crvenog terora od 5.IX ’18. Ona je bila direktna posljedica ubistva pomenutog Urickog i neuspjelog atentata na Lenjina.
Da se razumijemo i bez ova dva događaj do terora je moralo kad-tad doći, revolucija jednostavno bez toga ne može. Nemoguće je očekivati da promjene, koje je ona donosi mogu proći bez reakcije i reakcije na tu reakciju.

A kada sam već pomenuo reakciju (i to onu prvu) onda bi bilo nepošteno da ne konstatujemo da je postojao i bijeli teror, no on nije tema.

Tako da idemo dalje, ono gore naznačeno pominjanje GULAG-a je opet totalno neadekvatno, al’ je zato efektno (ko to još nije čuo za GULAG-e), međutim stvar je u tome da gulazi u to vrijeme još nisu postojali.

Postojali su logori (možemo ih slobodno nazvati i koncentracionima), no i tu su bijeli oni koji su imali tu „čast“ da prvi osnuju jedan takav logor (i to uz pomoć Britanaca). Radi se o logoru Mudjug, na istoimenom ostrvu u tzv. Sjevernim oblastima.

А. Литвин. Красный и белый террор 1918—1922. — М.: Эксмо, 2004.

Tačno je i da je postojala praksa uzimanja talaca, ali nju je obilato koristila i jedna i druga strana.
Evo npr. smo jedan dio iz naredbe od 27. III ’19. gubernatora Jenisejske i Irkutske oblasti generala S.N. Rozanova (specijalnog opunomočenika admirala Kolčaka u Krasnojarsku):

Načelnicima vojnih odreda djelujućih u pobunjenom rejonu:

(...)

6. Iz redova stanovništva uzeti taoce, u slučaju akcija usmjerenih protiv vojske od strane njihovih sugrađana, taoce streljati bez milosti.“

Болдырев В.Г. Директория, Колчак, интервенты: Воспоминания. Новониколаевск, 1925. str. 543-544.

Sledeća stvar koja bode oči je ujedno i najveća poluistina u ovom odlomku iz filma Soviet story (ono gore analizirano može se staviti pod neobjektivni jednostrani pristup problemu) je momenat kada narator govori o Staljinovom pismu Kaganoviču (i kao prvo to pismo nije od 11. IX, nego od 11. VIII).

Tačno je da u pismu postoji rečenica
Ako sada ne počnemo raditi na popravljanju situacije na Ukrajini, može se desiti da Ukrajinu izgubimo.
Staljin će u pismu frazu o gubljenju Ukrajine još jednom na kraju pisma ponoviti.

Pismo se može naći na dosta mjesta na netu http://stalinism.ru/Tom-XVII/Dokumentyi-1932-g.-okonchanie.html
tako da nema svrhe da ga je prepričavam u detalje.

Uglavnom, dalje u pismu (u vezi Ukrajine) govori se o smjenjivanju tamošnjih partijskih kadrova, a sve u cilju da se Ukrajina pretvori u najkraćem mogućem roku u pravu tvrđavu SSSR-a i u stvarno oglednu republiku.
Za taj posao, naglašava Staljin, ne treba žaliti novac.
„(...)
г) поставить себе целью превратить Украину в кратчайший срок в настоящую крепость СССР, в действительно образцовую республику. Денег на это не жалеть.
(...)“

Samo po sebi izvlačenje jedne rečenice iz cijelog pisma nije „zločin“ s profesionalne tačke gledišta, ali zato i te kako jeste ono što je uslijedilo nakon toga. A uslijedilo je to da nas je narator obavjestio kako je nakon tog pisma došlo do nekoliko sastanaka Staljina sa njegovim najbližim saradnicima i kako je nakon tih susreta napravljen užasan plan.

Poslije toga se na ekranu pojavljuje nekoliko slika i kolaža a zatim i velik naslov Uništavanje Ukrajinaca 1932/33.

Znači taj užasan plan bio je izvršiti nad Ukrajincima genocid glađu.

Na dokumentacionom nivou ne postoji ni jedan papir, ni jedna čak na margini rukom napisana naznaka, od bilo koga iz tadašnjeg najvišeg rukovovodstva SSSR-a, a koja bi upućivala na takav zaključak.

U posljednjih 20-tak godina od stane raznih istraživača, sa raznih svjetskih i ruskih univerziteta izučen je kolosalni broj dokumenata povezanih sa agrarnom politikom sovjetskog rukovodstva.
Ni u jednom nije pronađeno apsolutno ništa što bi potvrđivalo tezu o genocidu glađu, s toga je tumačenje fenomena gladi u SSSR-u 1932/33. kao golodomora ni na čemu fundirana proizvoljna konstrukcija.

- Кондрашин В. В. Голод 1932—1933 годов. Трагедия российской деревни. — М., 2008.
- Davies, R. W, M. B. Tauger and S. G. Wheatcroft: Stalin, Grain stocks and the famine of 1932-33, Slavic review Vol. 54, No. 3, 1995.

Osim toga evo i detalja iz dokumenata koji su objavljeni u ukrajinskom zborniku o tzv. golodomoru gdje se iz pomenute kasnije prepiske Staljina sa Kaganovičem vidi da Staljin kaže kako će predložiti da se plan otkupa žita Ukrajini smanji za 35- 40 mil. puda (1 pud – 16,3 kg).
Politbiro CK je prihvatio opciju od 40 miliona puda.

U oktobru ’32. Politbiro CK po drugi put smanjuje plan za Ukrajinu, ovaj put za 70 miliona puda i to nije bilo sve - plan otkupa za Ukrajinu je doživio još jedno smanjenje odlukom Politbiroa, tako da je ukupno umanjenje sada iznosilo 138 miliona puda (što je skoro trećina prvobitnog plana).

- РГАСПИ. Ф. 81. Оп. 3. Д. 99. Л. 146–151; Сталин и Каганович: Переписка, 1931–1936 гг. М., 2001.
- Голодомор 1932–1933 рокiв в Украïнi: Документи i матерiали. Киïв, 2007. С. 286.
- РГАСПИ. Ф. 17. Оп. 162. Д. 13. Л. 76; Сталин и Каганович: Переписка, 1931–1936 гг. М., 2001.
- Голодомор 1932–1933 рокiв в Украïнi: Документи i матерiали. Киïв, 2007. С. 290–291.
- РГАСПИ. Ф. 558. Оп. 11. Д. 79. Л. 37; Сталин и Каганович: Переписка, 1931–1936 гг. М.,2001.
- Голодомор 1932–1933 рокiв в Украïнi: Документи i матерiали. Киïв, 2007. С. 291.
- РГАСПИ. Ф. 17. Оп. 162. Д. 13. Л. 137; Сталин и Каганович: Переписка, 1931–1936 гг. М.,2001.
- Голодомор 1932– 933 рокiв в Украïнi: Документи i матерiали. Киïв, 2007. С. 355.
- Голодомор 1932–1933 рокiв в Украïнi: Документи i матерiали. Киïв, 2007. С. 642.

- http://www.mid.ru/ns-arch.nsf/932b471b7dc29104c32572ba00560533/22fa7cb39...?

Naravno to nije kraj izmišljanja i falsifikovanja, poslije niza potresnih slika (na koje ću se osvrnuti na kraju) slijedi da je genocid uporedo rađen sa pljačkom ukrajinskog pšenice i na ekranu se pojavljuje tablica koja pokazuje izvoz pšenice iz Ukrajine.

Podaci dani na tablici su ... teško je naći pravi termin.
Kao prvo – sa realnim podacima (koji su danas opštepoznati, a ni u ono vrijeme nije ih bilo teško saznati) podudaraju se godine ’29, ’30, ’33. i ’34.
Za godinu ’31. izvoz je umanjen za 1,8 miliona q (metričkih centi ili centnera /100kg/), ali je zato u ’32. zavišen za 2,5 puta, sa 18 miliona q na 51,8 miliona q.

No sa druge strane ti brojevi su i totalna laž, jer oni se ne odnose samo na Ukrajinu (kako to autor scenarija želi da predstavi) - nego na cijeli SSSR.

- Кондрашин В. В. Голод 1932—1933 годов. Трагедия российской деревни. — М., 2008.
- Davies, R. W, M. B. Tauger and S. G. Wheatcroft: Stalin, Grain stocks and the famine of 1932-33, Slavic review Vol. 54, No. 3, 1995.
- Гинзбург И.С. Внешняя торговля СССР. М., 1937.
- Кузнецов П. Голод на Украине 1932–1933-х годов как итог колхозного строительства и раскрестьянивания украинской деревни

Cilj te nemušte falsifikacije bio je kao prvo dati potvrdu onome o pljački ukrajinske pšenice, a kao drugo pokazati odsustvo kod najvišeg rukovodstva SSSR-a bilo kakve empatije.

Slijedeća neistina u ovom odlomku filma Soviet story je broj žrtava ukrajinske gladi, kojih je po autoru 7 miliona.
U suštini može se reći da je ova procjena čak i u neku ruku „skromna“, pošto se u literaturi zna naći i podatak od 10 miliona.

Procjene ukrajinskog ZAGS-a iz tog perioda govore 1.489.000 mrtvih, s obzirom da određen broj smrti mogao proći neregistrovan opravdano je govoriti o 1,5-2 miliona mrtvih.

Шубин А.В. 10 мифов советской страны. М., 2007.

Međutim opravdana sumnja da su podaci ZAGS-a iz tih godina nepotpuni je s razlogom navela istraživaće ovog problema da do realnih brojeva dođu drugim metodama.

U dva kapitalna demografska djela Istorija stanovništva SSSR-a 1920-1959. i Demografska istorija Rusije 1927-1959. autori Andrejev, Darski i Harkovoj došli su do zaključka da je na Ukrajini ’32-’33. od gladi stradalo 4,3 miliona ljudi (a u cijelom SSSR-u 7 miliona).

http://demoscope.ru/weekly/knigi/andr_dars_khar/adk_pdf/glava5.pdf

Svoju procjenu dao je i čuveni australijski istoričar Stiven Vitkroft. Po njemu radi se o 3-3,5 miliona žrtava u Ukrajini, ali u periodu ’31-’32. Cifra koju je dao za cijeli SSSR u tom periodu je 6,5-7 miliona ljudi.

Уиткрофт С. О демографических свидетельствах трагедии советской деревни в1931—1933 гг. // Трагедия советской деревни: коллективизация и раскулачивание. М.,2001. Т. 3.

Četvrta i posljednja procjena koju ću izložiti dolazi od jednog od najvećih apologeta tzv. golodomora i direktora Instituta istorije Ukrajine NANU – Stanislava Kuljčickog. Kuljčicki je opet u svojoj analizi došao do zaključka da je broj direktnih i indirektnih gubitaka za ’32-’33. sa tzv. demografskim ehom u 1934. Godini iznosi 4.649.000. Na direktne žrtve gladi od tog broja otpada otprilike 3-3,5 miliona ljudi.

Станислав Кульчицкий, Сколько нас погибло от Голодомора 1933 года?
http://zn.ua/SOCIETY/skolko_nas_pogiblo_ot_golodomora_1933_goda-30287.html

I posljednje što je zaslužilo da se obradi je fotografski materijal.
Još u ’35. New York Times je pisao da se u njemačkoj i austrijskoj štampi u svrhu “golodomorne” antiboljševičke propaganda koriste fotografije iz 1921/22, snimljene u vrijeme gladi na Povoložju.

New York Times, 10.02.1935.

I nije to rađeno samo tada nego se tom metodom služe i sada, a dokaz je upravo ovaj odlomak.
Nakon krvavog građanskog rata na teritorijama oko rijeke Volge došlo je do pojave užasne gladi. Istoričari se slažu da njezini uzroci leže u pustošenju seoske privrede u toku WWI i sukoba u građanskom ratu, kao i rijetko, u toj mjeri zabilježenom strahovitom sušom.

Za spasavanje gladnih stvoren je komitet pod nazivom Pomoć Nansena, riječ je o norveškom filantropu i laureatu Nobelove nagrade za mir 1922. Fritofu Nansenu.
Njegova organizacija je u cilju efikasnijeg skupljanja pomoći za postradale napravila veliki broj fotografija, koje su onda distribuirane kao plakati, leci i drugi agitacioni materijal.
Tim materijalom koristile su se i druge organizacije, koje su u svojoj režiji skupljali pomoć, kao što je jedna komisija pod patronatom Vatikana ili npr. ARA (American Relief Administration) .., tako da su fotografije, u pravom smislu riječi, bile prisutne po cijelom svijetu.

E upravo njih će kasnije (a i sada) koristiti i promotori tzv. golodomora.

Sve ove slike (i dosta toga još) možete vidjeti ovde:

http://nabo.nb.no/trip?_b=NANSEN_ENG&_s=E&_n=0&_q=10&_l=www_eng_l&sted=%...
http://nabo.nb.no/trip?_b=NANSEN_ENG&_s=E&_n=0&_q=10&_l=www_eng_l&sted=%...
http://nabo.nb.no/trip?_b=NANSEN_ENG&_s=E&_n=0&_q=10&_l=www_eng_l&sted=%...

E a ova fotografija

nije od Nansena, nego je iz naci knjige Human Life in Russia, napisao ju je 1935. dr Evald Amende i radi se o fotografiji u kojoj ruski vojnici kupe leševe A-U vojnika.

Intersantan podatak je to da je predgovor za reprint izdanje na engleskom jeziku iz 1984.napisaoniko drugi nego Mejs - budući predsjednik Senatske komisije.

Najbolje analize lažnih fotografija, izmišljenih reportaža, filmskih falsifikacija, metoda njihovog stvaranja, učesnika itd. mogu se naći u:

Tottle D. Fraud, Famine and Fascism: The Ukrainian Genocide Myth from Hitler to Harvard. – Toronto: Progress Books, 1987.

kao i u:

Латвия под игом нацизма: Сборник архивных документов. М., 2006.

Komentari

Imai ovo

src="http://www.nb.no/baser/nansen/bilder/6a/6a115.jpg" width="400" align="left">

Tko je glasao

Grozomorna brate ta Rusija

napada silne Države po cijelom svijetu, a sve u ime "slobode" i "demokracije" ...
I tako od stoljeća sedmog ...

Provinciopolis

Tko je glasao

Miksanje događaja od prije

Miksanje događaja od prije skoro sto godina je omiljena djelatnost vladajuće elite novonastalih takozvanih nezavisnih državica zapadne civilizacije. Zemlje bivšeg sovjetskog saveza i njegovih satelita to čine sa posebnim zadovoljstvom . Komunizam je bija zlo , nametnut je od rusa , njemci sa snagama baltičkih zemalja su bili dobri samo eto malo su se zaigrali sa fašizmom, koi opet nije bija tolko loš . Ukratko rusi su loši skloni širenju i okupaciji a njemci su tu da pomognu od rusa. Sad im je ka ono loše jerbo ih je staljin sa rusima satra prije sto godina , a ne zato što su im svu privredu kupili za kunu i de fešta sjebali . Isto je i tom ukrajinom čija cila proizvodnja ne iznosi dvaes posto od one koju su imali za vrime staljina. Zadnja tvornica u ukrajini je sagrađena u vrime hruščova , a ti je umro prije no sam se ja rodija.
Demokracija u bivšim socialističkim zemljama je totalni privredni promašaj i svit nije u njima gladan isključivo radi zaduživanja . Dug im je veći nego što vride.

Svi oni mogu molit da putin poživi . Ako putin umre, i dođe na vlast u rusiji neki ludonja koji će ruske probleme rišavat baltičkim zemljama , biće ondak ćao latvija , estonija i ostale neznam kako se zovu te nazovimo državice. Oli misle da će ih branit amerika ako rusi popizde ???. Ili ta ukrajina , virujte mi , prosječni ukrajinac živi gore nego je živija njegov dida prije pedeset godin , isto se puno igra sa tim veličanjem ukrajinskih jure i bobana . Ako im putin zatvori plin u sred zime tek će ondak vidit što je pravi genocid.

Drugo smo mi , od nas su rusi daleko , a nekako smo al pari sa srbima pa moremo uvik govorit i mi i oni o dobrobiti fašista .

Tko je glasao

mora se čovjek nasmijati kad

mora se čovjek nasmijati kad vidi kako crveni sa punim žarom pokrivaju sve baze pokušavajući još još jedanput uvjeriti reakcionarni proletarijat u potrebitost svjetske revolucije

pretpostavljam kako je i snimka Bernarda Shawa napravljena najmodernijom kompjuterskom tehnikom i kako on to ustvari nije rekao..

da Marx i Engels ustvari ne stoje nasuprot onoj katedrali u Berlinu itd..

Another aspect of the relationship between party and individual is revealed by Trotsky's last speech at a Party Congress. He had already been defeated by his opponents. He said: "I know that it is impossible to be right against the party. It is possible to be right only with the party, for history has created no other road for the realization of what is right." (105: p. 167)
Finally, here is how Piatakov, already expelled from the party and in disgrace, described his view of the party to his former party comrade Valentinov. Piatakov reminded him of Lenin's statement that the "dictatorship of the proletariat is a regime implemented by the party, which relies on violence and is not bound by any law." (From the article "The Proletarian Revolution and the Renegade Kautsky.") Piatakov explained that the central idea here was not "violence" but the fact of being "unbound by any law." He says:
Everything that bears the imprint of human will must not and cannot be considered inviolable or tied to any insuperable law. A law is a limit, a ban, a definition of one phenomenon admissible and another inadmissible, one action possible and the other impossible. When thought holds to violence in principle and is psychologically free, unbound by any laws, limits or obstacles, then the field of possible action expands to gigantic proportions and the field of the impossible contracts to the point of zero.. ..Bolshevism is a party whose idea is to bring into life that which is considered impossible, not realizable and inadmissible. ...For the honor and happiness of being in its ranks we must sacrifice our pride and self-esteem and everything

[217]

else. Returning to the party, we put out of our heads all convictions condemned by it, even though we defended them while in opposition. ...I agree that non-Bolsheviks and the category of ordinary people in general cannot make any instantaneous change, any reversal or amputation of their convictions. ...Weare a party of men who make the impossible possible. Steeped in the idea of violence, we direct it against ourselves, and if the party demands it and if it is necessary and important for the party, we can by an act of will put out of our heads in twenty-four hours ideas that we have cherished for years. In suppressing one's convictions or tossing them aside, it is necessary to reorient oneself in the shortest possible time in such a way as to agree, inwardly, with one's whole mind. ...Is it easy to put out of mind things that only yesterday you considered to be right and which today you must consider to be false in order to be in full accord with the party? Of course not. Nevertheless, through violence directed against oneself, the necessary result is achieved. Giving up life, shooting oneself through the head, are mere trifles compared with this other manifestation of will. ...This sort of violence against the self is acutely painful, but such violence with the aim of breaking oneself so as to be in full accord with the party constitutes the essence of a truly principled Bolshevik Communist. I am familiar with objections of the following kind. The party may be absolutely mistaken, it is said, it might call black something that is clearly and indisputably white. To all those who try to foist this example on me, I say: Yes, I shall consider black something that I felt and considered to be white, since outside the party, outside accord with it, there is no life for me. (106: p. 148)

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Истина освобождает

A. Mi smo stranka ljudi koji nemoguće čine mogućim.

B. Odustati od života, pucati sebi u glavu, su puke tričarije u usporedbi s ovim drugim očitovanjem volje. ... Ova vrsta nasilja protiv sebe je izrazito bolna, ali takvo nasilje koje ima cilj da slomi, pokori samog sebe tako da budeš u punom skladu s partijom predstavlja bit istinske principijelnosti komunista boljševika.

C. Stranka može apsolutno biti u zabludi, kaže se, i može reći da je crno nešto što je jasno i nedvojbeno bijelo. Za sve one koji mi pokušavaju uvaliti ovaj primjer, ja kažem: Da, ja ću prihvatiti da je crno nešto što sam osjećam i znam da je bijelo, jer u neskladu s partijom i izvan partije za mene nema života.

ovo jasno nema više (srećom) u hrvatskoj veze sa stvarnosti. Ali kao golemi psihloški eksperiment sigurno vrijedi više nego u usporedbi jadni pokušaji zapadnih psihologa, s desetak ispitanika koje se stavlja u situacije gdje gaze moralne i humane principe.
Ovo nije bio eksperiment, žrtve nisu imaginarne, bol nije odglumljena. Radi se o milijunima živih ljudi, ubijenih u ime bolesne ideologije.

luka

Tko je glasao

bolesna ideologija je živa i

bolesna ideologija je živa i zdrava, samo su sljedbenici puno plići i nesposobni za ovu razinu samorefleksije..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Povijesni revizionizam...?

Već i najveći antikomunisti u svijetu priznaju da su zemlje Baltika plus Ukrajina zemlje s najviše povijesnog revizionizma. Daleko od toga nisu ni Slovenija, Hrvatska, Madžarska... a sada i Srbija. U tom okviru valja promatrati o ovaj film koji u osnovi, tako shvaćam po informacijama o njemu, pokušava izjednačiti komunizam i naci-fašizam...što se može pokušavati, ali je to ćorav posao!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Što je žrtvi lakše?

Nacizam i komunizam ne može nitko izjednačiti, osim žrtava nacizma i komunizma.

Što je žrtvi lakše: biti zlostavljana, mučena ili ubijena iz nacističke ili komunističke ideologije? Ili njihovim obiteljima?
Meni je tragično i to što žrtve komunizma leže i dalje u neobilježenim grobnicama, te što se i danas taj dio njihove ideologije o pravljenju pravednijega društva, nastoji sakriti i prešutjeti.

Staljinu i njegovoj državi "progledavalo se kroz prste" i zbog suradnje s Hitlerom, te zbog napada na Poljsku, pa čak i zbog Katyna, jer je na kraju rata ipak bio na strani pobjednika.

Je li istina da je Staljin ozakonio i ubijanje dvanaestogodišnjaka, ili je to laž?
To je lako provjerljivo! Ako bi bila laž, sigurno bi netko reagirao.

ps. Kada već zahvaljuješ, što su te naučili ubacivati slike u tekst, mogao si zahvaliti i za to što te netko (It' s me: @ppetra.))), natjerao da napišeš dnevnik.))), tj prisilio na reakciju u kojoj objašnjavaš da ubijanje i mučenje u komunističkome svijetu i nije baš tako kako su ga autori filma prikazali.

Svi kojima je komunizam nekako simpatičan, tako olako zaboravljaju nevine žrtve koje su morale pasti, da bi se ostalima omogućilo "pravednije društvo", bez kulaka, tvorničara, obrazovanih, ili... Oni tako olako prihvaćaju ubojstva milijuna ljudi, da je to upravo strašno. Taj film mi je otkrio, ne to tko je veći zločinac, jer to žrtvama i njihovim obiteljima uopće nije bitno, već da su zločini jednako odvratni,i da su trebali biti i jednako strogo kažnjeni, međutim nisu, nego su neki čak i nagrađivani za svoja zlodjela.

Strašno je što su žrtve komunizma pale upravo zbog obećanoga "pravednijega društva".

Tko je glasao

simpatija...

Problem je što njima (nama) kojima je komunizam simpatičan (ili je bio) ne znači istovremeno da su nam simpatični i komunistički režimi - a tu je razlika ipak drastična.

Danas si mnogi dozvoljavaju (s pravom) reći "Sviđa mi se kršćanstvo, ali Crkva ne" - pa sve do vjernika koji kažu "Ja sam ______________, ali ne volim institucije".

Nije mi jasna ta nejednakost - zašto mi se ne bi smjele sviđati neke stvari, a bez da moram nositi i teret žrtava odmah na leđima. Hoćemo li nekome tko kaže "ljubi bližnjeg svoga" reći "aha - ti zapravo voliš inkvizicju"?

I postoji još jedan problem. Kada imaš suštinski zlu ideju (tipa fašizam) tu te iskliznuće u zlo ne šokira toliko - jer je to imanentno toj ideji.

Kod dobrih ideja me ne iznenadi toliko "iskliznuće u zlo" jer je to ipak u ljudskoj prirodi. Nego me iznenadi reakcija (sustava, grupe ljudi) koji UVIJEK pomisle "hm, ovi rade zlo, ali to nam ovaj puta odgovara - ajmo ih tolerirati". I tu UVIJEK zaseru ideju samu.

Ne znam zašto me ovo sada podsjetilo i na dnevnik o porezu na utajeni porez. Dozvoliš jednom i legalizirao si neke stvari. Kako ćeš poslije nekome pričati o jednakosti?

Tko je glasao

haha, morat ćeš još malo

haha, morat ćeš još malo poradit na ovim formulacijama, prilično su slabe.. čak i za prosječnog čitatelja ove govnare

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Nisu to bile sitne zloće

Kod dobrih ideja me ne iznenadi toliko "iskliznuće u zlo" jer je to ipak u ljudskoj prirodi. Nego me iznenadi reakcija (sustava, grupe ljudi) koji UVIJEK pomisle "hm, ovi rade zlo, ali to nam ovaj puta odgovara - ajmo ih tolerirati". I tu UVIJEK zaseru ideju samu.
Ne radi se o ogovaranju ili nekim sitnim zloćama, već se radi o masovnim ubojstvima.
Ima ljudi koji imaju simpatije za ubojice, ali rodbina i prijatelji nikada nemaju simpatija za ubojice svojih roditelja, djece, rodbine, prijatelja,...

I danas se masovno ubija zbog dobrih ideja poput "demokracije" koju treba širiti, a svi ipak znaju da je iza toga samo pohlepa za naftom.

Tko je glasao

Nije mi jasna ta nejednakost

Nije mi jasna ta nejednakost - zašto mi se ne bi smjele sviđati neke stvari, a bez da moram nositi i teret žrtava odmah na leđima. Hoćemo li nekome tko kaže "ljubi bližnjeg svoga" reći "aha - ti zapravo voliš inkvizicju"?...ima tu razlike između "sviđa mi se" i "...ja tu pripadam, to su moji".
...sviđa mi se je tako neobvezujuće, poput primjedbe ćelavog debeljka
dok prati izbor za miss nečeg´, potpuno je jasno da on ne pripada toj
skupini koja upravo paradira po stageu...
...nešto drugo je deklarirati pripadnost skupini, narodu, ideji...to već traži
i preuzimanje svih naplavina povjesti što ta skupina, ideja, nosi sa sobom.
Teško da se može odvojiti praksa od namjere. I tu nastaje nesporazum,
što duže je upražnjavan pojam s kojim se osoba identificira to je više onih
"neprijatnih" aspekata prema kojima treba biti stalno na oprezu da ih ne
ponoviš....oni slabiji prípadnici biraju aktualnu paradigmu bez obzira koja
je taj čas,...većina bira opciju koja ih ničim ne obvezuje, onu "sviđa mi se"
a oni uvjereni u ispravnost svog izbora trebaju biti spremni na verbalno
flagelantstvo kada god namjere drugim stranama predbaciti ekstremizam
(ovo upravo vidljivo na ovom dnevniku)...
...ispada da nove ideologije (kojih nema, sve postojeće su u svrhu nužne
kamuflaže samo dodale ono NEO pred izraubane stare nazive) i nove
crkve imaju slobodan pristup potencijalnim potrošačima iz redova te prve
dvije skupine,...ništa ih ne spriječava da traže pripadnost koja sljedbenika
ne košta ništa.

Tko je glasao

s poštovanjem.. uvuklo te u

s poštovanjem.. uvuklo te u raspravu forme, zanemarujući sadržaj.

Dakle, "kršćanstvo" ili ono što se ljudima koji su protiv crkve u kršćanstvu možda "sviđa" je primjerice duh koji proizlazi iz 10 božjih zapovjedi, duhovnost, možda neke biblijske istine i mudrosti isl. opća pravila ponašanja, dobronamjernost, nada i tako to.. ali ne žele priznavati autoritet/instituciju crkve iliti crkveni režim.. prema tome, čitavo sviđanje je netotalitarne i antiautoritativne prirode i bazira se na pozitivnim vrijednostima, tojest onima koje stoje same za sebe, postoje na razini individualnog čovjeka, i imaju pojedinca kao arbitra tih vrijednosti..

komunizam s druge strane, ili u doslovnom prijevodu zajedništvo, je po definiciji totalitarno i po definiciji uključuje komunistički režim. tojest svi moraju (s naglaskom na moraju) biti "zajedno" i raditi na "općem boljitku".. vlasništvo se distribuira, žene se dijele, djecu odgaja država, ukida se privatno vlasništvo i tako to.. komunizam je definiran na razini društva, a ne na razini pojedinca, i po svojoj naravi totalitaran. komunizam je definiram kao antiteza kapitalizmu, kao negacija postojećih "burgeois" vrijednosti, sa navodnim ciljem "jednakosti" i "pravde", koju dijeli Bog na zemlji- komunistički režim

dakle, potpuni je nonsense "komunistički režim" odjeljivati od osnovne ideje komunizma,čiji je on sastavni dio.. standardna protuargumentacija je kako prijašnji komunistički režimi ustvari nisu bili "pravi komunistički režimi" i kako sve to nije u stvari bio komunizam, nego distorcija prvotne ideje komunizma..
svatko tko pročita komunistički manifest, i recimo principe komunizma od Engelsa, može se lako uvjeriti i potpuni besmisao takve argumentacije..

osnovnu ideju kršćanstva moguće je odvojiti od crkve, koja danas ionako nema nikakvu sekularnu vlast, dok ideju komunizma nije moguće odijeliti od ideje komunističkog režima.

kad si već krenuo u socio-psihološku analizu, dva jednostavna principa je zaphod primijenio u svojem pokušaju zamućivanja.
1) izjednačavanje različitih stvari
i 2) disocijaciju jednog koherentnog pojma (komunizma) u 2 olfo nepovezana pojma, "plemenitog komunizma" koji se njemu sviđa i "komunističkog režima" koji je eto bio takav kakav je bio. Baš me zanima kakva bi reakcija dotičnog bila kad bi netko pokušao odvojiti nacistički režim od plemenite nacističke ideje.. u stvari znam koja bi mu bila reakcija, pošto su sve njegove reakcije uvjetovane šačicom komunističkih ideja/stereotipa koje su njemu "simpatične".

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

hehehe

Ovo me podsjeća na one međuratne brošure tipa "Šta je komunizam?"

A reci mi šta tebe ovaj više handri ono "distribucija vlasništva" ili ono "žene se dijele"?
Ili je to po tebi jedno te isto - i moja žena i moje imanje ... i jedno i drugo je moje?

Tko je glasao

...jaka vjera...

dok ideju komunizma nije moguće odijeliti od ideje komunističkog režima....možda bi im bilo lakše da prihvate i priznaju da se radi o vjeri u nešto poput komunizma...jedino bi u takvom slučaju došli do toga da je i pripadajući ateizam pitanje vjere u postojanje ili nepostojanje nečeg između neba i zemlje.
...a to bi donijelo neželjenu konfuziju u lijepo porazmještene ljudske istine prihvaćene kao konačne...toliko konačne da svaki sljedeći guru s malo većom elokvencijom ima prostora da donese još konačniju istinu....takvu za koju će se ponovo naći nadobudni ikonoklasti za drobljenje dosadašnjih simbola uime nove aktualnosti.
Kako jaka vjera u ljudsko, kao da je sve do sada viđeno zlo u povijesti božanskog porijekla a ljudski faktor s time nema ništa (ili možda nije problem zlo kao zlo, možda je i zlo relativizirano? možda i nije važna razlika između zla i dobra?)...kako jaka vjera da je ljudskom imanentno samo dobro bez obzira na to što nam oči vide, nećemo valjda povjerovati tome što vidimo?...a da im ne padne na pamet da cijela stvar možda i nije imala šanse da zaživi u zamišljenom obliku?...da je možda problem baš u tim ljudskim ograničenjima?...da bi za potrebe provođenja "ideje/vjere" trebali ne ljudski materijal već onaj nepriznati, rajski, svetački materijal?

Tko je glasao

naravno, homo sovieticus, ili

naravno, homo sovieticus, ili službeno-- humanizacija među- ljudskih odnosa.. čovjek je griješan i treba ga popraviti kako bi savršeno društvo/režim bilo moguće..

vrlo popularna "mobilizacijska" pjesma "stvorit ćemo novoga čovjeka" i svjedoči tome, no za divno čudo potpuno ju je nemoguće naći na internetu..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

hehehe

...želja im se ostvarila,
ostatak svijeta danas Evropu gleda kao komunističko carstvo.

Tko je glasao

Radost divni dar

Radost divni dar Božanstva
dijete polja nebeskih,
Tvojim žarom opijeni
stupamo do praga tvog.
Kad nas tvoja moć izmiri
nestat mora razrok sav.
Svaki čovjek brat je drugom
tvoj kad divni slijedi glas.

Freude schöner Götterfunken,
Tochter aus Elysium,
Wir betreten feuertrunken,
Himmlische dein Heiligtum!
Deine Zauber binden wieder,
Was die Mode streng geteilt;
Alle Menschen werden Brüder,
Wo dein sanfter Flügel weilt.

kao i uvijek, mnogo se gubi u prijevodu

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

novi model

potpuno ju je nemoguće naći na internetu.....probaj ukucati u gugl "stvorit´ ćemo još novijeg čovjeka". Novi je već zastario.

Tko je glasao

Zaphod, Nije mi jasna ta

Zaphod,

Nije mi jasna ta nejednakost - zašto mi se ne bi smjele sviđati neke stvari, a bez da moram nositi i teret žrtava odmah na leđima. Hoćemo li nekome tko kaže "ljubi bližnjeg svoga" reći "aha - ti zapravo voliš inkvizicju"?

Več se par godina na politika.com svakom ko se izjasni ko vjernik na nos nameče inkvizicija i pedofilstvo kod nekih svečenika. Ne mali broj dnevnika razvlači osječaje vjernika po blatu, a da ne govorimo o komentarima.

Komunizam i dan danas u ne mali broj država drži svoje građane u uvjetima čistih koncetracijskih logora, a komentari i dnevnici koji brane tu ideologiju upučuju da bi se to i kod nas ponovilo, kad bi ponovo došli na vlast.

Tko je glasao

ne, ne slažem se...

Komunizam nikoga ne drži u ničemu, eventualno komunistički režim.

Zašto upadaš u istu zamku koja ti smeta kod drugih?

Ne voliš da se vjerniku nabija inkvizicija na nos, ali ćeš nekome tko simpatizira komunizam, nabiti na nos neku zemlju s koncentracijskim logorima? Koje to veze ima jedno s drugim?

Tko je glasao

Ja ne upadam u nikakve

Ja ne upadam u nikakve zamke.

Jednostavno se je počelo kritizirat komunizam (naravno poslje stalnog vrijeđanja osječaja vjernika KC), pa sad komunjare pokušavaju obranit, neobranjivo. Nema, a nije bilo ni jedne komunističke zemlje, koja nije zatvarala svoje građane unutar svojih granica. Ni jugoslavija nebi pustila svoje građane u gasrarbeitere, da nije pritisnul financijski slom.

Tko je glasao

Stvar

je jednostavna - poenta leži u tome da na duši, onoga što ti nazivaš komunizmom leži sasvim dovoljno lošeg i groznog.

I to ja ne negiram - ja negiram preuveličavanje i mistifikacije.

Drugim riječima glad je bila, ali nije namjerno izazvana.

Tko je glasao

Samo su pokupili žito i odveli stoku

Drugim riječima glad je bila, ali nije namjerno izazvana. Samo su kao poslije rata iznenada došli, pomeli žito i odvezli ga, uzeli stoku - pretpostavljam, a to sigurno nije nije namjerno izazivanje gladi, već razvoj društva prema pravednijem društvenom uređenju.

Ipak FNRJ ili kako se već zvala, nije nastavila putem "starijega brata", koji je bio isključiviji u stvaranju "boljega svijeta" za svoje stanovnike.

Tko je glasao

Suludo je

uopšte spekulisati sa takvom pretpostavkom - u situaciji u kojoj je na snazi trend ka industrijalizaciji zemlje i kada je za potrebe realizacije tog trenda unutrašnja migracija seoskog stanovništva na velika gradilišta u mnogim krajevima dovodila u pitanje opstanak sela, kao jedinog izvora sredstava industrijalizacije - raditi na genocidu seljaštva je totalni apsurd.

Tko je glasao

mačke u vodi

drago mi je da je, barem na ovaj način, spomenuti dokumentarni film koji sam pogledao prije nekoliko godina i koji me potaknuo da proguglam dostupnu materiju na internetu kako bih se uvjerio u kojoj su mjeri iznesene tvrdnje istinite. hvala bogu, nagledao sam se u svom krhkom životu propagandnih filmova kojima su nas sa jrt-a godinama temeljito "informirali", o ljudima koji su golim rukama gradili brane, pruge, i vukli goleme lopate kojima su svakodnevno prebacivali normu. u tom crno-bijelom svijetu, nije bilo napuklina u caklini idealnog sustava; dok nas nije malo po malo, kako su bankari sa wall streeta zavrtali kredite, po glavi opandrčila surova istina. na kraju igrom povijesnog besmisla čak se i robot našao, ni kriv ni dužan ciljem tenkova sa crvenom zvijezdom, i momaka u smb uniformama koji su nosili taj simbol pravednosti. došao je i poneki avion sa nacrtanom zvijezdom i izbacio par raketa i bombi, koji hudom sudbom nisu pogodili glavu autora ovih redaka. autor redaka je potom iz prve ruke svjedočio iskrivljavanju činjenica u nepunom desetljeću, koji su nakon dva desetljeća postali mit, te je iz prve ruke shvatio da povijest svaki put nije učiteljica života.
vratimo se sovjetskoj priči, nesumnjivo, to je propagandni uradak kojemu je cilj blaćenje pravedne borbe sovjetskog naroda

povijest, koja nije pisana od litvanaca ss ovaca kaže se da je, recimo,
crvena armija tijekom II svjetskog rata izgubila 11 milijuna ljudi, između '41.-'43. wermacht je uništio trećinu od 570 pješačkih divizija, a crvena armija je uništila, zarobila 607 osovinskih divizija, 96.500 tenkova, 106000 aviona, 317000 topova; paralelno tomesaveznici su u africi i europi uništili 176 njemačkih divizija. dakako je da je staljin mogao udariti šakom u stol churchillu i roseweltu;
doduše i napoleonu se desilo slično, no nema takvu mitsku snagu koju ima mit o staljinu koji je stvoren na teritoriju na kojem je kominterna nesebično kreirala istinu.
obzirom da je autor posta prilično nemilosrdno koristio materijal dostupan na linku
www.historyfoundation.ru/dl.php?file=73 -
ruskog povijesničara alexandra dyukova,
http://en.wikipedia.org/wiki/Aleksandr_Reshideovich_Dyukov
koji je poznat kao novinar, bloger i pisac, te sa svojih četrdesetak godina starosti posjeduje duboko znanje povijesnih arhiva, pretežito fsb-a u kojima crno na bijelo piše kako svi lažu, osim nas rusa. posebno je specijalizirao mit o sovjetskoj represiji prema baltičkim državama, a druga ruska povijesničarka, irina pavlova ga je okarakterizirala kao "koncept sovjetske povijesti pisan od strane čuvara zatvora".
ja ću se osvrnuti na neke stavove koje oba naša autora objektivno iznose:

-mit o holodomoru; povjesna činjenica je da je "velika glad" u 32-33 u sovjetskom savezu odnijela nekih 6 milijuna života, koja je direktni rezultat sulude politike nasilne kolektivizacije ruskih seljaka koja je pogodila najviše glavne žitnice sovjetskog zaveza ukrajinu, teritirij sjevernog kavkaza i kazahstan, i kada su pametni planeri 1932 postavili 32% veći plan žetve u odnosu na prethodnu godinu. seljaci su sakrivali dio ljetine kako bi mogli nastaviti ciklus proizvodnje, no nemilosrdni drugovi su donijeli zakon po kojem su svakoga tko je sudjelovao u krađi socijalističke imovine mogli odrediti 10 godina zatvora ili strijeljanje. samo od kolovoza do prosinca 1932 osuđeno je 125.000 ljudi od toga 5.400 strijeljano. jer su čuvali svoju ljetinu kako bi preživjeli.
u pravu su koji kažu da je to mit o ukrajinskoj gladi kada bi bilo pravednije reći da je to bila ruska glad, koja je igrom slučaja pogodila najviše protivnike režima kulake, ukrajince, kozake odnosno najbogatije poljoprivredne regije.
dakako lakše je napasti ukrajince i litvance nego priznati da ti je poljoprivreda u problemima zbog previše marksizma a premalo traktora i kombajna, koji su u pravilu, u civiliziranim zemljama proizvodili hranu. razumije se da bi bilo dobro poslušati i što ukrajinci misle o ukrajinskoj gladi, a ne što rusi misle o ukrajinskoj gladi, čisto radi istine.

-što je marks rekao, to je bila omiljena tema bivšeg sustava; u sovjetskoj priči se prisjećaju engelsovih riječi

"
There is no country in Europe which does not have in some corner or other one or several ruined fragments of peoples, the remnant of a former population that was suppressed and held in bondage by the nation which later became the main vehicle of historical development. These relics of a nation mercilessly trampled under foot in the course of history, as Hegel says, these residual fragments of peoples always become fanatical standard-bearers of counter-revolution and remain so until their complete extirpation or loss of their national character, just as their whole existence in general is itself a protest against a great historical revolution.
Such, in Scotland, are the Gaels, the supporters of the Stuarts from 1640 to 1745.
Such, in France, are the Bretons, the supporters of the Bourbons from 1792 to 1800.
Such, in Spain, are the Basques, the supporters of Don Carlos.
Such, in Austria, are the pan-Slavist Southern Slavs, who are nothing but the residual fragment of peoples, resulting from an extremely confused thousand years of development. That this residual fragment, which is likewise extremely confused, sees its salvation only in a reversal of the whole European movement, which in its view ought to go not from west to east, but from east to west, and that for it the instrument of liberation and the bond of unity is the Russian knout — that is the most natural thing in the world.
"
dakle "rezidualni ostaci" civilizacije, nisu bili podobni za direktni prijelaz iz feudalizma u komunizam, bez malo "drugarskog uvjeravanja".
autori filma su koristili izraz "rasni otpad" umjesto originalnog "rezidualnog ostatka". pretjerali su.
( marks, zajebo si se, japan je direktno za vrijeme perioda meiji za 50 godina iz feudalizma prešao u kapitalizam, te postao jedna od najmodernijih država na svijetu, op.r.)

-crveni vs. bijeli teror, kaže se da je između 1825-1917 carski režim osudio na smrt 6.321 osobu, lenjin je do ožujka 1918 za glavu skratio 18.000 neprijatelja revolucije.

-sada malo o molotov-ribbentropovom sporazumu o nenapadanju (sporazum-lat.pacta-pakt)
http://en.wikipedia.org/wiki/Pacta_sunt_servanda
dogovora se moraš držati; prvo činjenica je da je taj sporazum prešućivan u sovjetskoj literaturi, posebno u svjetlu da je tek 1989. sovjetska javnost upoznata sa tajnim dodatkom o podjeli.
u knjizi "hitler versus stallin kroz slikopis ( slobodni odokativni prijevod)" ljubice i john ericksona možemo lijepo vidjeti sličice i krivotvorenu sliku gdje general pukovnik heinz guderian i pukovnik semen krivoshein pozdravljaju paradu njemačkih i sovjetskih trupa i pozdrav obje zastave prilikom predaje tvrđave brest rusima, kada je rijeka bug postala demarkacijska linija, a njemačka vojska pristala na povlačenje istočno od te granice.
na netu se može pronaći recimo ovdje
http://conservativehistory.blogspot.com/2009/09/seventy-years-ago_17.html

toliko od mene; kada stignem malo ćemo o lažima o gulazima, nkvdu, i hruščovu pravedniku.

Tko je glasao

Prvo

mogao bi stvarno prestati svako malo ponavljati onu nebulozu
... kaže se da je između 1825-1917 carski režim osudio na smrt 6.321 osobu, ...

Samo za vrijeme Stolipina na smrt je bilo osuđeno oko 6 hiljada ljudi, a na robiju preko 60 hiljada.
Pa šta misliš zbog koga i o čemu je Tolstoj pisao u svojom čuvenom članku Не могу молчать!

Drugo - o obilatom korištenju Djukova, koji nije prvenstveno poznat kao bloger, novinar i pisac nego je u prvom redu istoričar.

Je l' Djukov dao onoliki uvod za političku pozadinu konstrukcije fenomena tzv. golodomora kao što sam ja dao?
Meni se čini da nije.

Je l' govorio ono o Lenjinu, Marksu, crvenom i bjelom teroru, logorima, taocima i tako dalje?
Meni se čini da nije.

Je l' Djukov navodi ili je l' se poziva na dokumente izložene na sajtu MID-a Rusije?
Koliko ja znam ne poziva se.

Je l' Djukov navodi npr. Kuznjecova i njegov članak Голод на Украине 1932–1933-х ...?
Ne, ne navodi.

Je l' daje ikakvu referencu o djelima Andrejeva, Darskog i Harkovoja?
Jok brate.

Je l' se slažemo npr. Djukov i ja u vezi porijekla posljednje fotografije u mojem blogu?
Boga mi se ne slažemo?

Jesu li nam uopšte fotografije istog porijekla?
Nisu.

Je l' Djukov pominje Tottle D. Frauda?
Jok brate ne pominje.

Je l' treba robote još?

Djukova sam ja čitao, ali sve što sam kod njega našao provjereno je sa podebljanim linkovima koji rade i to zato što Djukova i te kako dobro znam.

Treće, Ukrajince se treba slušati isto kao što se treba slušati i druge koji su stradali tada od gladi .., jer oni ne pričaju da je glad bila izazvani genocid, koji su Moskali iskoristili da Rusima nasele Ukrajinu.

Četvrto, ono što su Marks i Engels pričali o "otpacima naroda" je (da si malo bolje upućen) tada uobičajeno mišljenje, koje djele na Zapadu svi, od konzervativaca, preko liberala do socijalista - to nije nikakav Engelsov i Marksov specifikum.

Peto, o kakvom "drugarskom uvjeravanju" pričaš?

Nije tačno brate da je Marks odbijao mogućnost da se revolucija može desiti i u zaostaloj Rusiji.
Nađi pismo iz 1877. uredniku časopisa Otadžbinski zapisi, kao i pismo Vjeri Zasulovič iz 1881.
I uopšte period 1881/2 je vrijeme kada se on često interesovao za perspektive revolucije u Rusiji, zbog Černiševskog (koji je inače i tvorac teze da Rusija može praktički preskočiti kapitalizam i "uletiti" u socijalizam) je naučio i ruski jezik.
Čak je i tvrdokorni Engels (polemika sa Tkačevom) dozvoljavao mogučnost da se revolucija desi u Rusiji.

Sam Marks je nakon "završetka" Kapitala napisao da se vrijednost njegovih analiza ograničava na Zapadnu Evropu. Na tako nešto ga je primorala "enigma" Azijskog načina prizvodnje, kojeg nikako nije mogao uvrstiti u svoju shemu ljudske istorije (robovlasništvo-feudalizam-kapitalizam-...). Upravo zbog toga se u tu shemu nije mogla uklopiti ni Rusija, koja je po svojim odlikama bila poluazijska despotija.

Šesto, nikakve zajedničke parade nije u Brestu bilo!

Postoji pravilo službe u kojem tačno piše kako se i pod kojim uslovima izvodi parada (ako hoćeš mogu ti ga poslati na ruskom). Ono na slikama ili filmu je svečani odlazak njemačkih trupa iz Bresta uz prisustvo predstavnika RKKA, koja grad preuzima.
Drugim riječima na jednoj strani grada su izlazile Švabe, a na drugoj strani ulazili sovjeti.

Tko je glasao

hm, hm

"
Samo za vrijeme Stolipina na smrt je bilo osuđeno oko 6 hiljada ljudi,
"
http://en.wikipedia.org/wiki/Revolution_of_1905
pogledati pri dnu "number of executed" - stolipin je bio na vlasti od 1906-1911;
opet "moji" i "vaši" podatci; da me ne razapnete zbog linkanja sa wikija, no nažalost ne mogu linkati sliku tablice iz knjige "Challenging traditional views of Russian history" gdje na stranici 40. postoji tablica sa službenim brojem izvršenih smrtnih kazni 1876-1913 na području carske rusije prema podatcima gernet-smertnaya kazn moskva 1913.; ukupni zbroj manje od 5.000.
mogli bi održati javno natjecanje "tko je više ubijao boljševici ili caristi", ovi prvi osim revolucije, dekulakizacije, velikih čistki imaju prilično materijala za razmatranje.
http://en.wikipedia.org/wiki/Red_Terror
"
In the Crimea, Béla Kun, with Vladimir Lenin's approval, had 50,000 White prisoners of war and civilians summarily executed via shooting or hanging after the defeat of general Pyotr Nikolayevich Wrangel at the end of 1920. They had been promised amnesty if they would surrender. This is considered one of the largest massacres in the Civil War.
"
(izvor wikipedia, litvanski ss oficir)

što se tiče slučajne koincidencije dukovljevog članka i vašeg posta, rekao bih da je kostur isti, samo ste vi nabacili malo više mesa u ciljanim temama; no vas dva ste ideološki i duhovni blizanci.

iskreno govoreći, biti ću nepristojan pa ću reći da me se hebe što su marks, engels i lenjin mislili kada su govorili o klasnoj borbi; bitno je što je potonji radio po tom planu i što su njihovi istomišljenici, a nije bio baš besposlen kreirajući novo društvo iz pepela starog. pitajte kulake. nezahvalno je i neinteligentno komentirati transformaciju filozofije u ideologiju, i praksu; kada se ideologija dohvati materije i telefonski imenik postaje "komunistički manifest". ja sam samo htio navesti link na tekst koji se može različito interpretirati, a u filmu je korišten kako bi argumentirao narav komunističkog sustava. tumačite ga kako hoćete; meni je marksizma u bivšoj jugi preko glave. na fakultetu niti knjiga rimskog prava nije mogla proći bez "marks je rekao...".
u tom dijelu onaj disident govori kako je u svakoj zemlji kada su komunisti došli na vlast nastradalo 10% stanovništva, pa se malo "šaralo" o komunističkoj ideologiji.

http://riowang.blogspot.com/2009/09/brest-nazi-soviet-military-parade-23...

parada ili vožnja; ovdje ima malo više snimaka gdje hebiga, rusi kažu nije parada, nijemci, litvanski ss oficiri, i dio zapadne historiografije kaže da je to bila parada.
ajmo ovako da se ne ljutite, slučajno su se našli u brestu, pa su se provozali jedni kraj drugih, bilo im je vrlo neugodno, kako se vidi iz priloženog. vojnici su poput male djece, vole pokazivati jedni drugima svoje puške. potom su otišli svaki svojim putem vozeći se po poljskoj, nikom ništa, ruska čast neoskvrnuta. guderian kasnije u memoarima kaže bila parada, krvošijan je imao amneziju, koja je na području sovjetskog saveza endemična pojava.

vratimo se na film, koji očito osim nas dvojice nitko nije pogledao, pa je besmisleno prepucavanje oko svake crtice izrečene u filmu. film traje dugo, uključuje dosta gostiju i komentara, te ga je apsolutno nemoguće recenzirati u jednom blogu. može se reći da na momente djeluje poput "zeitgeista" - dakle mješavina istine, nategnute istine i fikcije kako bi demonizirao ( razotkrio - kako volite ) karakter sovjetskog režima; to rade svi a ne samo litvanci, propaganda je prisutna svugdje pa i obilato u vašim postovima.
meni osobno je film mučan, ma gdje bio snimljen nemam ga namjeru ponovno gledati kako bi tražio dlaku u jajetu, no smatram da nije gubitak vremena pogledati ga, samo budite neopterećeni "istinama".

Tko je glasao

@robot

hm, hm
"
Samo za vrijeme Stolipina na smrt je bilo osuđeno oko 6 hiljada ljudi,
"
http://en.wikipedia.org/wiki/Revolution_of_1905
pogledati pri dnu "number of executed" - stolipin je bio na vlasti od 1906-1911;
opet "moji" i "vaši" podatci; da me ne razapnete zbog linkanja sa wikija, no nažalost ne mogu linkati sliku tablice iz knjige "Challenging traditional views of Russian history" gdje na stranici 40. postoji tablica sa službenim brojem izvršenih smrtnih kazni 1876-1913 na području carske rusije prema podatcima gernet-smertnaya kazn moskva 1913.; ukupni zbroj manje od 5.000.
mogli bi održati javno natjecanje "tko je više ubijao boljševici ili caristi", ovi prvi osim revolucije, dekulakizacije, velikih čistki imaju prilično materijala za razmatranje.

Moje je iz ovoga:
Государственная деятельность П.А. Столыпина. Сборник статей. М., 1994, с. 11 – 12.

A smrtne kazne o kojima sam ja govorio su kazne donesene na osnovu Stolipinom predloženim Zakonom o vojnim sudovima, koji su trebali djelovati u gubernijama u kojima se proglasi vanredno stanje.
Ti sudovi su presude morali donijeti u roku od 48 sati, a presuda se morala izvršiti u narednih 24 sata. Zakon je donijet zbog “mekoće” redovnih sudova.
Po zakonu okrivljeni nije imao pravo ni na odbranu, ni na svjedoke.
http://en.wikipedia.org/wiki/Red_Terror
"
In the Crimea, Béla Kun, with Vladimir Lenin's approval, had 50,000 White prisoners of war and civilians summarily executed via shooting or hanging after the defeat of general Pyotr Nikolayevich Wrangel at the end of 1920. They had been promised amnesty if they would surrender. This is considered one of the largest massacres in the Civil War.
"
(izvor wikipedia, litvanski ss oficir)

Nećemo sada o crvenom i bijelom teroru (ja nisam negirao njegovo postojanje, niti razmjere) -
osim ako ne insistiraš.

I ne moraš ti braniti Pribaltijce od mene. Njih je poginulo na pravoj strani u VOV-u 21 hiljada Estonaca i po 12 hiljada Litvanaca i Latvijaca.
Litvanci su dali 15 heroja SSSR-a, Latvijci 13, a Estonci 9.

Samo su npr. Latvijci imali 27 generala u RKKA, a jedan od najboljih sovjetskih snajpera je Latvijac Vilhelm Janis koji je do polovine ’42. urokao 120 razno-raznih neprijateljskih vojnika i oficira. Umro je 1990. u Rigi.

Pribaltijci su svoj dug odužili.
što se tiče slučajne koincidencije dukovljevog članka i vašeg posta, rekao bih da je kostur isti, samo ste vi nabacili malo više mesa u ciljanim temama; no vas dva ste ideološki i duhovni blizanci.
Moguće.
iskreno govoreći, biti ću nepristojan pa ću reći da me se hebe što su marks, engels i lenjin mislili kada su govorili o klasnoj borbi; bitno je što je potonji radio po tom planu i što su njihovi istomišljenici, a nije bio baš besposlen kreirajući novo društvo iz pepela starog. pitajte kulake. nezahvalno je i neinteligentno komentirati transformaciju filozofije u ideologiju, i praksu; kada se ideologija dohvati materije i telefonski imenik postaje "komunistički manifest". ja sam samo htio navesti link na tekst koji se može različito interpretirati, a u filmu je korišten kako bi argumentirao narav komunističkog sustava. tumačite ga kako hoćete; meni je marksizma u bivšoj jugi preko glave. na fakultetu niti knjiga rimskog prava nije mogla proći bez "marks je rekao...".
u tom dijelu onaj disident govori kako je u svakoj zemlji kada su komunisti došli na vlast nastradalo 10% stanovništva, pa se malo "šaralo" o komunističkoj ideologiji.

Ne izgleda tako da ti se “hebe” .., ali dobro. Nećemo (ako se slažeš) to dalje širiti.
A i meni je to tada bilo i dosadno i naporno, postalo mi je interesantno tek kada je ukinuto.
http://riowang.blogspot.com/2009/09/brest-nazi-soviet-military-parade-23...
parada ili vožnja; ovdje ima malo više snimaka gdje hebiga, rusi kažu nije parada, nijemci, litvanski ss oficiri, i dio zapadne historiografije kaže da je to bila parada.
ajmo ovako da se ne ljutite, slučajno su se našli u brestu, pa su se provozali jedni kraj drugih, bilo im je vrlo neugodno, kako se vidi iz priloženog. vojnici su poput male djece, vole pokazivati jedni drugima svoje puške. potom su otišli svaki svojim putem vozeći se po poljskoj, nikom ništa, ruska čast neoskvrnuta. guderian kasnije u memoarima kaže bila parada, krvošijan je imao amneziju, koja je na području sovjetskog saveza endemična pojava.

Robote, Guderijan kaže da je bila parada, ali ne zajednička. Tačnije on kaže ovo:
"Naš boravak u Brestu završio se oproštajnom paradom i smjenom zastava u prisustvu kombriga Krivošeina."

Nikakve zajedničke parade nije tu bilo.
Bilo bi dobro kada bi znao ruski pa da ti pošaljem PS RKKA iz 1938. u kojem se nalaze upustva za izvođenje parade – ako pronađeš ijedan moment iz tih upustava na onom snimku, mene nikada više na ovom portalu neće biti.

Upravo odsustvo bilo-kakvih uslova za održavanje parade i jeste ono što je Krivošein u raspravi sa Guderijanom isticao – to mu je brate bio najbolji alibi.

Guderijan se pozivao na onaj dokument koji se nalazi u blogu koji si postovao, a koji se zove Vereinbarung mit sowjetischen Offizieren über die Überlassung von Brest-Litowsk, ali Krivošein je odbijao svaku pomisao na paradu.
Nije on bio mutav i nije on to radio na svoju ruku – da su sovjeti htjeli nekakvu paradu valjda bi i oni poslali snimatelje da se to ovjekovječi.
Ovako jedini snimatelji su bili Nijemci.
vratimo se na film, koji očito osim nas dvojice nitko nije pogledao, pa je besmisleno prepucavanje oko svake crtice izrečene u filmu. film traje dugo, uključuje dosta gostiju i komentara, te ga je apsolutno nemoguće recenzirati u jednom blogu. može se reći da na momente djeluje poput "zeitgeista" - dakle mješavina istine, nategnute istine i fikcije kako bi demonizirao ( razotkrio - kako volite ) karakter sovjetskog režima; to rade svi a ne samo litvanci, propaganda je prisutna svugdje pa i obilato u vašim postovima.
meni osobno je film mučan, ma gdje bio snimljen nemam ga namjeru ponovno gledati kako bi tražio dlaku u jajetu, no smatram da nije gubitak vremena pogledati ga, samo budite neopterećeni "istinama".

Sve bi ovo gore bilo super kada ti samo ponekad razmislio i o svojim "istinama".

Tko je glasao

Simo Hayka

Citat:

"Samo su npr. Latvijci imali 27 generala u RKKA, a jedan od najboljih sovjetskih snajpera je Latvijac Vilhelm Janis koji je do polovine ’42. urokao 120 razno-raznih neprijateljskih vojnika i oficira. Umro je 1990. u Rigi."

Ima i boljih koji su se borili za svoju zemlju.
Daleko boljih.
Legenda:
http://www.dnevno.hr/magazin/ekalendar/zanimljivosti_iz_povijesti/bijela...

Tko je glasao

I

da zaboravih ono Irini Vladimirovnoj Pavlovoj.

Pa ni ona nije baš mnogo starija od Djukova, a drugo ta njezina ocjena bi mogla biti okarakterisana kao kritika ("koncepta sovjetske istorije pisane od strane čuvara zatvora") sa pozicije ruskog istoričara na privremenom radu u SAD.

Tko je glasao

dva prigodna

- druže brežnjev, da li je istina da vi skupljate političke viceve?
- o da, kako ne,
- i koliko ste ih skupili?
- tri i pol radna kampa...

****

tri tipa sjede u kgb-ovom zatvoru, prvi pita drugoga zašto je u zatvoru, drugi mu odgovori:
-zato što sam kritizirao druga karl radeka;
prvi iznenađeno kaže:
-a ja sam u zatvoru jer sam branio druga karl radeka!
potom se obojica okrenu trećem i pitaju ga zašto je tamo, a on im odgovori:
-ja sam karl radek....

Tko je glasao

plus zbog studioznosti i

plus zbog studioznosti i "pogleda s druge obale" na temu o kojoj se uglavnom površno zbori i nabacuje proizvoljnim podacima u medijima..

Tko je glasao

Korištenje falcifikata i

Korištenje falcifikata i manipuliranje dokumentarističkom građom nije ništa novo kada se radi o stavljanju filmske industrije u funkciju određene politike. Obzirom na snagu tog medija, nitko to ne može napraviti efektnije.

Nažalost, kako ne postoji kategorija "filmom na film", nemoguće je demantirati i odgovoriti istom mjerom a svakako ne da bi doprlo do iste publike. Na to i računaju autori ovakvih uradaka. Za otklanjanje ili barem umanjivanje štete je potrebno puno više vremena, puno više truda a efekat i dalje je nažalost upitan.

U neku je ruku zabrinjavajuće što više ne postoji tzv. koncenzualna svjetska javnost već je ista već dugo vremena podijeljena prema interesima pojedinih država ili njihovih blokova. Kako vidimo, više ni antifašizam nije dovoljno jaka poveznica koja bi osigurala dovoljno snažan i jedinstven odgovor pa su oštećeni sve više prepušteni samo sebi, da se vade kako znaju i umiju.

Nakon demokratskih promjena devedesetih, toga nažalost u velikoj mjeri ima i na našim prostorima gdje je također sve manje onih koji mogu i žele primjereno odgovoriti. Sve u svemu, u uvjetima kada ni dokumnetaristika više nije sveta ili barem nije ni blizu onoga što bi trebala biti, ne piše nam se dobro. Obzirom na razorni potencijal toga, rekao bih ni čovječanstvu.

B-52

Tko je glasao

U trećem

pasusu izrekao si ono što je srž problema.

I to jeste stvarno zabrinjavajući fenomen - nevjerovatno je da se zbog, u suštini dnevnopolitičkih interesa, svjesno urušavaju temelji civilizacije.

Tko je glasao

Ponekad prvi mačići ne idu u vodu

Dakle, za početak ohrabrujući uradak. Tema dobra, način prezentacije početnički dosta manjkav posebice u upotrebi fotografija. Fotografija je previše i zbog njih je dnevnik predugaćak. Glede pisma moraš se odlučiti ili za ekavicu ili za ijekavicu, ovako izgleda kao nerecenziran tekst. Nadalje, ovo je politički blog koji u objavama percipira potrebnu političku vezu između sadržaja objave i današnjeg zbivanja - toga ovdje nema, i ne vidim politički stav autora koji bi mogao poslužiti kao provokacija za diskusiju i polemiku tako da ne očekuj ni prevelik broj komentara niti visoke ocjene - naprosto to je cijena učenja šta i kako pisati da bi potaknuo reakciju. Osjećam da imaš kapacitet pisati analitičke i kritičke tekstove i takvi tekstovi su dobrodošli bez obzira prezentirali li lijevu ili desnu političku misao.
Dao sam plus zbog truda i poticaja za daljnjim usavršavanjem i angažmanom na ovom portalu.

Tko je glasao

Stoji

brate skoro sve što si rekao.

Moglo se na fotografijama poraditi, ali ebga već sam postao nestrpljiv.

Mješanje ekavice i ijekavice ... to mi jeste svojstveno i tu bi recenzent imao šta da uradi.

A ono o vezi sa današnjim zbivanjima .., ja mislim da ta veza postoji i o tome sam prošle sedmice i diskutovao sa robotom.

E a to što ne vidiš moj stav - to je za mene kao prvenstveno istoričara veliki kompliment .., ali bojim se da se neće svi složiti sa tobom.

Sve u svemu hvala još jednom!

Tko je glasao

Ovo više izgleda kao

Ovo više izgleda kao znanstveni rad, a ne dnevnik.
Svaka čast!

Tko je glasao

E pa hvala

kolega Hirc.

Nego htjedoh da vidim ko je glasao i po inerciji (navika sa nekih foruma) pritisnuh strelicu, tako da ispade da sam negativno sam sebe ocjenio - ali dobro bolje i to nego da je obratno. :)

Tko je glasao

Biti samokritičan je

Biti samokritičan je vrlina.
:-)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci