pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovim dnevnikom zauzimam se za razvoj "salonske internet inteligencije" u Hrvatskoj

U Magazinu Jutarnjeg lista objavljen je intervju sa Georgeom Sorosom. Dva su tome povoda. Soros je nedavno je objavio knjigu, The New Paradigm for Financial Markets; The Credit Crisis of 2008 and What It Means (Nova paradigma za financijska trzista; koje je znacenje kreditne krize iz 2008)

U medjuvremenu bas zahvaljujuci toj istoj kreditnoj krizi Soros se navodno vratio u posao iz penzije I vlastitim upravljanjem svojim fondovima omogucio zaradu od milijardu I pol dolara, na brzu ruku.

Procitavsi neke od recenzija knjige, a kojih je Internet prepun, nisam uspio shvatiti u cemu je nova paradigma za financijska trzista. Izgleda kao da se sve svodi na Keynesov objasnjenje nastajanja ciklusa (ali ne I na Keynesovo rijesenje problema usporavanja I recesije intervencijom iz proracuna); te na odustajanje od shvacanja trzista kao sustava kojim upravljaju zakonitosti slicne prirodnim zakonima, dakle na odustajanje od teorije opce ravnoteze na nacin kasnog Hayeka.

Svejedno, uz to sto je bogat, uz to sto je uspjesan, Soros je nesumnjivi vrlo obrazovan, pametan i mudar. I jos I filantrop. Da se smrznes.

Utoliko mi je bilo drago procitati da I Soros misli kako je “podjela na socijalizam (sociajaldemokraciju) I liberalizam vec zastarjela”.

Naime, nekoliko sam puta upravo na ovom blogu tvrdio upravo to, I zapravo sam se u diskusiju na ovom forumu I ukljucio zato da ustvrdim kako je rijec o potpuno neutemeljenim polarizacijama, kako je rijec o laznoj podjeli koja nema veze sa stvarnoscu.

Prema Jutarnjem, a moze se to naci I u nizu drugih recenzija, Soros takodjer tvrdi da je u sredistu najnovije krize pogresna paradigma koja se afirmirala osamdesetih godina, da se trzista samoreguliraju I po svojoj prirodi teze ravnotezi.

Naravno, I tu se slazem s Sorosem jer sam u dnevniku “Kriva je inteligencija” po tko zna koji put ustanovio da se «ni financijska tržišta ne uspijevaju sama sebe efikasno regulirati a osnovni postulata tzv. slobodnog tržišta je pretpostavka da je riječ o self corrective mehanizmu.»

Za razliku od Sorosa ja, medjutim, uopce ne mislim da je rijec o necemu novome. Do slicnih sam uvida dosao citajuci nekoliko desetljeca stare knjige i tekstove inace vrlo radikalno liberalno orijentiranih teoreticara.

U dnevniku Kriva je inteligencija relativno direktno sam ustvrdio da hrvatski akademski gradjani, hrvatski ekonomksi autoriteti nisu radili svoj osnovni posao – nisu citali vec nekoliko desetljeca stare knjige. Sta su radili?

Soros je zaradjivao. A oni, nasa inteligencija, provodili su reforme sluzeci se ideologiziranim i zastarjelim paradigmama koje desetljecima ne drze vodu.

Drugim rijecima, uopce nisam od inteligencije ocekivao da se angazira na tradicionalni nacin, da kritizira, da jurisa na barikade i sukobljava se. Ne, nego da bude ono sta ponajprije i osnovno i treba biti, da cita knjige i u javnost prenosi svoje zakljucke.

Tako sam i od novinara ocekivao da rade svoj posao, da prenose informacije koje su prethodno provjerili i ciju relevantnost su u stanju uvjerljivo razjasniti. Dakle, kad ustanovim da ekonomski novinari ne znaju koliki je hrvatski GDP onda je to meni kao da vozac ne zna ubaciti u prvu (pa zato vozi u rikverc) i bas me briga je li taj novinar «ugledan». Ako jest, utoliko gore, po one koji su ga proglasili uglednim.

Na tom se mjestu od Sorosa takodjer bolno razlikujem. On je filantrop. Ja nisam u poziciji da budem. On je i aktivist, ja nisam.
Meni se svidja ono sta je napisao Zizek: Vrijeme je takvo da djelovati ne treba, treba citati, treba uciti.
Evo citata:
“Što nam je činiti? NIŠTA!
Suprotno takvom lažnom zahtjevu za hitnošću, prisjetimo se divnog Marxova pisma Engelsu iz 1870. u kojoj se, barem za trenutak, činilo kao da revolucija u Europi ponovo kuca na vrata. Marxovo pismo odaje njegov panični strah: ne bi li revolucionari mogli pričekati nekoliko godina, s obzirom na to da on još nije dovršio svoj Kapital?

Kad se u kritičkoj analizi suvremene globalne konstelacije ne pojavljuje neko jasno rješenje ili “praktičan” savjet što treba učiniti, kad se ne vidi svjetlo na kraju tunela (a svjesni smo toga da bi to svjetlo moglo pripadati vlaku koji nam dolazi u susret i s kojim bismo se mogli sudariti), uobičajeno se postavlja pitanje: “Što bismo onda trebali činiti, ništa? Samo sjediti i čekati?”. Trebalo bi smoći snage i odgovoriti: “DA, upravo to!”. Postoje situacije u kojima jedina istinski “praktična” stvar koju možemo učiniti jest odoljeti iskušenju da se istog trena angažiramo te “čekati i vidjeti”, što znači strpljivu kritičku analizu.” (Zizeka bi se doduse moglo upitati nije li njegov liebling Lenjin mogao malo pricekati I nije li, umjesto revolucije, mogao nastaviti uciti)

Ali, poanta je u ovome: Da je hrvatska ekonomska inteligencija – poput slovenske na primjer - citala knjige, a ja tvrdim da nije i da zapravo malo zna (sto sam s razocaranjem otkrio), da je u slucaju hrvatske inteligencije rijec o najobicnijem priprostom neznanju, ne bi se u javnosti prodavali postulati kako ce probleme hrvatskog ekonomskog rasta rijesiti trziste (a mi valjda ne moramo nista raditi), jednako cinicni kao tvrdnje “neka institucije sistema rade svoj posao”.

Da - ja sam za razvoj salonske inteligencije, kako bi to s prijezirom rekli komunisti, ja sam u tom pogledu “pickica” kako bi to rekao jedan moj kriticar.

Drugi mi je ustanovio da moj post nije bogznasto jer je nastao tako sto sam “dvadeset godina po cetiri sata na dan citao knjige”.

Ali, najdrazi od svega mi je prigovor da zelim biti velika faca I da zato po internetu "serem" anonimno.

Zapravo mi je taj Lynchovski svijet interneta super – dok u stvarnosti I u krevetu mozes biti faca jedino svojim imenom prezimenom likom I djelom , na internetu si faca jedino ako si anoniman.
U stvarnosti I u krevetu (tu ima malo Slamniga, za ap-a)postajes faca zahvaljujuci svojoj drustvenoj I bioloskoj moci.

Kako anonimac postaje faca na Internetu? Moc tu ima malo utjecaja, malo pomaze vika, vrijedjanje, iako se I na internetu otkriva ta divna strana naseg karaktera.
No, ja ne znam kako anonimac postaje faca na internetu, za to ce mi trebati jos dvadeset godina citanja, ali pretpostavljam – za pocetak - da je to na osnovi onoga sto napise. I kome je faca? Nisu svima face isti blogeri I internet komentatori.

Ali, da skratim, na druzenje na koje poziva Mrak I da fizicki mogu ne bih dosao. Jer meni Pollitika nije bila povod da djelujem nego da diskutiram, anonimno. Jer je to najbolji nacin da na internetu budes faca.
Kako je jedan moj prijatelj I vrhunski bloger napisao, zahtijevati da otkrijemo tko se krije iza nickova isto je kao traziti da se na karnevalu u Veneciji skinu maske. Gdje je tu zabava?

I upravo zbog toga, a da se ne bi dalje sirila netocna informacija, moram zavrsiti jednim ispravkom krivog navoda. Napisano je da se u jednom od svojih postova Solaris kriticki obrusava na ekonomista Velimira Sonju. To apsolutno nije tocno. Nikad se na Velimira Sonju ne bih obrusio kriticki. Sonje je jedan od najvjestijih hrvatskih ekonomista.

Ustvrdio sam da Sonje I Vujcic u svom tekstu o liberalizmu padaju u nedosljednost I to tako sto sam citirao Waltera Blocka koji istu nedosljednost pronalazi kod Hayeka. I sad se pretpostavlja da sam ja mozda Sonjin podredjeni koji se njemu to ne usudjuje reci otvoreno I javno. Zato sam anoniman. Halooo?