Neovisni, ali ne i neutralni

Pred početak izborne kampanje, ponovno su iz ropotarnice povijesti izvučeni neki strašno opasni stvorovi za koje smo mislili da se danas mogu spominjati samo u ironično-satiričnom kontekstu.

Smutljivci, mutikaše, prodane duše, vragovi svih boja, coprnice, zli dusi, svi oni plaše desno biračko tijelo. Tako se premijer-kameleon, europski demokrat s jedne strane ogledala i veliki vrač s druge strane koji će rastjerati svu tu gomilu čudnih likova, obraća na predizbornim skupovima svojim simpatizerima i plaši ljude.

Premijer svoje političke suparnike naziva i nekakvim strančicama, ali rado ispod stola preuzima tuđe ideje, da bi ih kasnije predstavljao kao vlastite. Najgrublji primjer je kopiranje HNS-ovog gospodarskog programa, koji je u nekim dijelovima gotovo dolovce prepisan.

Osobno sam to osjetio i na vlastitoj koži. Naime, u proljeće 2004. sudjelovao sam u pripremi zakonskog prijedloga decentralizacije financijskih sredstava za lokalnu i regionalnu samoupravu. Vlada i saborska većina glatko su odbili taj prijedlog s obrazloženjem da oni pripremaju bolji prijedlog. Pola godine kasnije, Vlada izlazi s tim istim prijedlogom pred Sabor. Nisam mogao vjerovati. Pa kako to da oni, dobri, dragi i pošteni, kradu ideje meni, mutikaši i smutljivcu?

Šalu na stranu, tad sam osobno osjetio što to znači nepoštenje u politici. Ovo, naravno, nije jedini primjer. Takvih je bilo u ove 4 godine mnogo. Preuzimati tuđe ideje, pogotovo ako su dobre, nije zabranjeno, ali u najmanju ruku nije moralno, a nije ni korisno ako ih ne znate realizirati.

Ako išta cijenim u politici, onda je to poštenje i postojanost stavova bez obzira na dnevno političku korist.

Na kraju, ne čudi što su se neki drugi zeleni i žuti vragovi dosjetili HDZ-ovu motivacijsku pjesmu preokrenuti, pa tekst (malo sam skratio) glasi:

Mi smo bili vrijedni dok su drugi pucali,
krali smo i noću dok su oni sanjali,
jer ništa neće doći od samoga sna,
samo teškom pljačkom onog koji zna.

Pokrali smo Hrvatsku i sad nastavljamo,
da nama bude bolje mi se trudimo,
prodali smo sva imanja naših djedova,
a to može samo onaj koji zna.

Provizije uvoze nam zlatnog žita sjaj,
rijekama i plavom moru došao je kraj,
ništa nije na akciji kao Hrvatska,
nek ju proda u pol cijene onaj koji zna.

HDZ zna....

Izvor: „Jubito“ (bijesprvi&dellboy)

Da nije istinito, bilo bi smiješno.

Robert Hirc
Predsjednik Središnjeg interesnog odbora za gospodarstvo

www.izbori.hns.hr