pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Europska Komisija smrznula je puste milijune eura namijenjene Hrvatskoj. Zatvorili su novčanik koji nam je i do sada bio na previsokoj polici pa bi skačući na prstima tek tu i tamo nešto iz njega uspjeli ugrabiti.
Kao što je već pisao drlesar u tekstu 130 milijuna eura out krivica za to je dobrim dijelom na Hrvatskoj, na njenoj Vladi i ministarstvima uključenim u provedbu tih programa.

To želim na početku jasno reći da ne bi poslije bilo da amnestiram Vladu od odgovornosti. Govorim iz već višegodišnjeg iskustva rada na europskim projektima iz programa PHARE i okvirnih programa EU (FP6 i FP7). Naše institucije, a tu navlastito mislim na Ministarstvo financija i Ministarstvo znanosti su trome, često otežavaju administraciju i rad, a što je najgore ponekad odgovorni ljudi nemaju pojma što rade, pa improviziraju. To je donekle i razumljivo jer smo mi u te programe ušli relativno nedavno i nema dovoljno educiranih ljudi za rad na tim projektima. Ali ipak to nije opravdanje, uvijek se može raditi brže i educirati ljude.

Zato je situacija sa zamrzavanjem fondova zajebana. Svakako nam se ima štošta za prigovoriti, ali ostaje nam još jedan dio odgovornosti koji svakako pada na Europsku Komisiju, tj. njen Ured u Zagrebu. Kad sam jučer gledao Vincenta Degerta kako s visoka dijeli lekcije kako ne valja ovo ili ono i kako oni jednostavno moraju za sad prekinuti suradnju, momentalno mi je para na uši izašla. Već sam u komentarima na drlesarov tekst rekao kako je Ured EK u Zagrebu daleko od nekakve zamišljene europske ekspeditivnosti, učinkovitosti i transparentnosti.

Na zadnjem projektu koji smo radili smo potpis upravo tog gospodina (od milja zvan Spečeni jer je sav skvarcan) čekali mjesec dana, što je dovelo do problema u provedbi projekta. Naime, projekt su talijanski partneri već počeli a mi smo čekali papire. Kad smo ih dobili, više nisu bili aktualni jer je sve već krenulo, pa smo morali raditi promjene i anekse za koje smo opet čekali potpis. A ti potpisi su samo formalnost, jer je sve već odobreno u Bruxellesu. Nakon kerefeka s potpisima, u nekim dokumetima koji idu u Bruxelles su oni napravili grešku pa je opet sošlo do odgađanja i problema. Uglavnom, suradnja s njima je bila takva da sam imao grč u želucu svaki put kad bi s njima morao nešto raditi jer sam samo čekao zajeb iza ugla koji će opet cijelu stvar razvući vremenski, a s druge strane traže vrlo strogo poštivanje rokova.

Ajde, znamo da je euro-birokracija gotovo jednako loša kao i naša, ako izuzmemo korupciju koje ima manje (ali nemojte misliti da je nema, itekako je ima!).
Druga stvar koju sam nedavno doznao je još gora, pače, sasvim nedopustiva. IPARD agenciju koja djeluje u Hrvatskoj na provedbi tog programa vode ljudi iz EU, a većinom zapošljava lokalne mlade stručnjake. Ali paz'sad - IPARD agencija ne prijavljuje svoje zaposlenike niti plaća poreze ni doprinose na plaće zaposlenika! Naime, dotični entitet je registriran u Grčkoj, gdje plaćaju poreze, a ovdje zaposlenima daju brutto plaće od otprilike 5000 kuna iz kojih bi oni sami trebali plaćati doprinose.
Ovo je stvarno nešto što bi drlesar trebao postaviti kao zastupničko pitanje. Možda je to regulirano nekim sporazumom s EU, ali u tom slučaju je takav sporazum štetan za Hrvatsku. Ako nije regulirano, onda jednostavno agencija EU potkrada hrvatsku državu i njene državljane koje zapošljava.

Za kraj bih samo dao nekoliko sličica koliko euro-birokracija može biti apsurdna u svojoj kompliciranosti. Svi budžeti i aktivnosti se planiraju prilikom prijave, što je u teoriji dobro kad ih se u praksi ne bi držali ko svetog pisma. Npr. ako ste planirali sastanak od dva dana, a posao ide sporije pa trebate još koji dan, ne možete to ad hoc mijenjati, piše dva i u svim službenim papirima mora biti dva. Pa sad ti misli otkud platiti troškove i eventualnu opremu, materijal...
Kolegica koja radi na projektu ode na porodiljni dopust - možete mijenjati cijelu postavu projektnog tima s dodatnom papirologijom i čekanjem na potpise (!) što je, vjerujte mi, ekvivalent klistiranja na suho.

I meni omiljena epizoda - sastanak svih partnera na projektu u Banja Luci. Talijani, Bosanci i mi. Sve što se plaća iz projekta mora biti uredno dokumentirano računima (što je opet OK u teoriji), ali po svakoj osobi. I odemo mi na večeru, banjalučke ćevape, ja glumim prevoditelja jer Talijani ne znaju ni beknit engleski, a nekmoli bosanski :) I krkamo mi ćevape, Talijani se guše u njima, kad na kraju svega pita mene vrhovna Talijanka jel mogu zamolit konobara da im ispiše račune za svakog od njih 12 posebno :) radi mogućnosti prilaganja u računovodstvo, znači 12 računa... Meni momentalno slabo došlo...

Rekoh, ujmeIssovosveto, ženo, jes' ti malo imberlana, a? Banja Luka, ćevabđinica, kasa sa igličnim printerom, a ona traži točnu specifikaciju svega šta su krkali u 12 primjeraka...Međutim, konobar je bija super neki čova, ja sam mu izložio svoju muku, pa smo zajedno pljuvali po glupim europljanima :) I konobar koji izgleda kao da je jučer sišao s obližnje bukve (a jebiga, takav je izgledom, ali dobar u duši) izvadi ispod šanka Dellov hiper-novi laptop i kaže "Ma naprintat ću im ja u Excelu i 30 računa ako hoće i lupit ćemo štambilj, pa nek nose doma." E, tu se ja već davim od smijeha, a Talijani gledaju s nepovjerenjem šta ovi tamo dogovaraju, možda da ih opljačkamo i bacimo u jarak... Večera za 12, obilna - 150 eura. :) Jel može deset računa na 15 eura? Ma može, printaj! I tako smo mi sretno i eurobirokratski uredno pojeli ćevape u Bosni.

I na kraju krajeva, jesmo li mi gori od njih u nekim stvarima? Ma jesmo, ali ne baš toliko da bi se kao g. Spečeni postavljali kao da su izmislili poštenje. A zašto nas zajebavaju onda? Isto zašto i pas liže svoja jaja. Jer mogu i jer im dopuštamo. I još se i sami pospemo vrećom pepela, za svaki slučaj,jer oni su EU i sigurno znaju bolje. Dok ih pobliže ne upoznate.