Smrtna Nova godina Sadame!

zamirzine

Procjene da će Sadam biti mrtav do Božića u članku "Vješanje umjesto koktela s Bin-Ladenom na tajnom CIA otočiću" iz studenog bile su pogrešne! To će desiti prije Nove godine, točnije prije muslimanskog praznika Eid ul-Adha koji pada na ovu nedjelju, javlja EarthTimes.org. Sadam će biti usmrćen vješanjem, makar je sam izrazio želju da bude strijeljan (BBC). Odluka iračkih vlasti o vješanju neodoljivo ponovno podsjeća na Nurenberški proces u kojem je tribunal namjerno uskratio egzekuciju strijeljanjem, što je preferirana metoda za egzekuciju vojnika, na koju je pristao i Goering u svom pismu.

Paralele između postupka pred Visokim iračkim tribunalom (IHT) i postupaka pred Međunarodnim vojnim tribunalom u Nurenbergu neobično su upadljive. VIT, koji je postupak proveo po iračkom pravu (što omogućuje upotrebu smrtne kazne), osnovale su okupacijske snage predvođene SAD-om baš kao što je IMT bio njemački sud osnovan od strane postratnog okupatora koji je sudio po njemačkom oktroiranom pravu. Postupak u Nurenbergu složno je ocijenjen kao nepravičan zbog niza razloga, a temeljna kritika svela se na predbacivanje nametanja tzv. victor's justice. Poput Nurenberga, ni VIT nema nadležnost nad okupacijskim snagama bez obzira na ozbiljnost zločina tako da dolazi do apsurda u kojem teku procesi za kažnjavanje ozbiljnih zločina iz prošlosti dok se izvan sudnice dešavaju isti ili gori bez izgleda da se procesuiraju.

Slično nurenberškom i irački proces je bio obilježen optužbama za zlostavljanje zatvorenika, ozbiljnom sumnjom u politički utjecaj, rupama u dokazima i drugim ozbiljnim nedostacima o kojima je javnost izvijestio Centar za tranzicijsku pravdu (ICTJ site). Nakon što niti jedan od tih prigovora nije adresiran u najnovijoj odluci o žalbi u kojoj je potvrđena smrtna kazna, postaje izgledno da će Sadamu Huseinu biti oduzet život nakon postupka koji nije zadovoljio nužne međunarodne standarde, kao što se desilo u Nurenbergu.

Reakcije na smrtnu kaznu su očekivane: europski kontinent koji je naučio vrijedne lekcije iz naslijeđa Nurenberga i koji je ujedinjen glede abolicije usprotivio se smrtnoj kazni predvođen Njemačkom, Francuskom i UK no dodao da poštuje suvereno pravo zemlje da upotrijebi takvu kaznu (makar puna suverenost Iraka zapravo ne postoji). Nedvosmislena osuda došla je jedino iz Vatikana koji je ostao dosljedan još od kad se usprotivio samoj invaziji.

No za razliku od Europe, njen američki partner koji dominira upravom okupiranog Iraka ostao je zarobljen u viziji pravde iz prošlosti, viziji koja dopušta legalnu smrtnu kaznu i vodi otvorenu politiku opstruiranja stalnog Međunarodnog kaznenog suda osnovanog na temeljima novog poimanja međunarodne pravde. Dok u Europi kategorije "pobjednik" i "poraženi" više ne određuju krivnju za najteža djela protiv cijelog ljudskog roda, "pobjednička pravda" iz polovine prošlog stoljeća živi na Srednjem istoku zahvaljujući utjecaju Busheve administracije. Zbog toga ironično djeluje izjava Bijele kuće da je ovo "važan korak u naporima iračkog naroda da vladavinu tiranina zamijeni vladavinom prava." (NYTimes) Iz priopćenja su očito na kraju rečenice ispustili riječ "pobjednika".

Generalizacije su loše, ali o svijesti onoga što vješanje Sadama Huseina predstavlja preko Atlantika govori možda najbolje GSN mreža za igre koja je objavila novu "Saddam Hussein's Hangman" igricu u kojoj Husein uzvikuje rečenice kao što su "Americans can't spell" ili "I laugh at your letters" dok korisnici ispunjavaju slova da bi pogodili riječ.

Usprkos gorozotama za koje je Sadam odgovoran cijeli postupak protiv njega izgleda kao farsa. Podržavanje smaknuća na temelju ovakvog suđenja je osvetoljubivi sadizam koji nema veze s pravdom koja bi daleko bolje bila zadovoljena njegovim održavanjem na životu da barem nekako ispašta za zločine protiv čovječnosti. Smrtna kazna ponizuje pravdu, posebno ako je određena na ovakav način.

Guardian: Iraq Shallow Justice

UPDATE 31/12/06: Video Sadamovog smaknuća (uključuje vješanje, loša kvaliteta)

Komentari

Smrtna kazna je bila jasna

Smrtna kazna je bila jasna kao jedini mogući ishod tog suđenja, to je bio proces odmazde i pokušaj američke politike razjedinjavanja otpora okupaciji. Samo izvršenje kazne, uprkos nemuštim opovrgavanjima je bilo izvjesno da će se dogoditi unutar 24 sata nakon njegovog izručenja iračanima - svakim satom što je proveo van neposrednog nadzora Amerikanaca (iako je i samo pogubljenje bilo pod njihovm paskom, čim su se pored američkih vojnika tu počeli petljati i irački to je već bio prevelik sigurnosni rizik) bila je sve veća šansa da će on pobjeći ili poginuti bježeći. A takav ishod bio bi zapravo definicija američkog poraza u Iraku.

Treba li to pogubljenje uopće osuđivati? Čemu? Iako će neki tipovi moralista (pogotovo amnestyintenationalista) lamentirati o "ljudskom životu", činjenica jest da je ljudski život zapravo gotovo bezvrijedan - pogotovo u kontekstu Iraka. On je de facto mrtav od kad je počeo rat, uostalom i najavljen je kao meta (odnosno jedan od "ciljeva rata"), dalje je sve stvar marketinga i propagande. I jedne i druge strane. Zato ovo nije čak ni prekretnica u tom ratu, nego samo još jedan "razlog za..."

Ovime je jedno poglavlje

Going, going, GONE .....

Going, going, GONE ..... :-)))).

Zasluženo posve, a što se tiče standarda suđenja - e pa, on je dobio PUNO, PUNO, PUNO pravednije suđenje nego što su ga imale njegove žrtve.

Ako će se ostali diktatori danas u svijetu samo malo zamisliti o svojim akcijama, izvrsno. A ako i neće, pravda je (ako ne već i pravo) zadovoljena.

Samim tim što nije imao

Samim tim što nije imao pravedno suđenje nisu ga imale ni te žrtve - i to je najbrutalnija posljedica te marketinške fraze ("pravednije suđenje nego njegove žrtve" - ma tko bio taj "on"). Ako zločini za koje je optužen nisu dokazani (a po definiciji pristranog suđenja oni ne mogu biti dokazani) onda ni ne postoje "njegove" žrtve. Upravo zato je loše suđenje dvostruki zločin - i prema osuđeniku i prema žrtvama.

Ne sumnjam da postoje mnogi koji smatraju da je on odgovoran za zločine zbog kojih je pitanje njegovog pogubljenja sporedno. Uostalom velika većina ljudi će, u ovim ili onim okolnostima, prihvatiti kao praktičnu nužnost pogubljenje neke osobe (drastičan primjer - skinuti snajperom tipa koji kreće aktivirati bombu u dječjem vrtiću). Pitanje je samo procesa u kojem društvo (a u konkretnom pitanju Saddama Husseina je to cijela moderna civilizacija, znači svi mi koji se spajamo na internet) odlučuje koga i kada treba pogubiti. Ja mogu smatrati da je Saddam Hussein zaslužio smrt, ali to mogu smatrati i za Milana Bandića ili svakog tko mi se ubaci u traku dok vozim. No dobro, svakog tko to učini bez žmigavca. A vjerujem da sam i ja bar nekome na listi - da li to automatski znači da sam i zaslužio pogubljenje? Ostaje nam na kraju pitanje tog procesa kojim se odlučujemo na takav korak - i tu bi se trebali zapitati "bi li htio da i meni sude na isti način kao i Saddamu?"

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Osvojite besplatan EnerGO tretman!
Syndicate content