Neovisni, ali ne i neutralni

Bez brige, ne radi se o još jednoj epskoj pjesmi o Andriji Hebrangu koja licitira s postocima dopuštenog laganja. Ovog puta radi se o političaru koji je za razliku od Hebranga shvatio da su brkovi kao dio javnog image-a teška prošlost.

List Independent nositelj je afere oko diplomatske dokumentacije koja je skrivana kako bi se sakrile laži o Iraku. Dok Hrvatska diplomacija skriva informacije o istrazi o drogama, u UK je objavljeno svjedočenje Carne Rossa, britanskog ključnog pregovarača u UN-u, koji je otkrio kako je Tony Blair znao da Sadam nema oružje za masovno uništenje, što je naveo kao razlog za invaziju.

Dokazi da su Bush i Blair lagali o iračkom oružju za masovno uništenje nakupljaju se zadnjih godina, no bez obzira na to ovo najnovije otkriće je i dalje iznenađujuće. U svjedočenju u sklopu istrage o obavještajnim aktivnostima prije rata Ross je iznio i kako su britanski diplomati objašnjavali američkima kako će svrgavanje diktatora dovesti do kaosa i kolapsa Iraka kao države.

Ministarstvo vanjskih poslova (Foreign Office) učinilo je sve kako bi spriječilo objavljivanje dokaza istrage, slično kao što je i Kolinda Grabar Kitarović škrta na informacijama, a ponekad i kontradiktorna. No intervenirao je Commons Select Committee on Foreign Affairs (Parlamentarni odbor za vanjske poslove) nakon što su zastupnici dobili potvrdu da time neće biti prekršen zakon o službenim tajnama.
Mr Ross je u istrazi koju vodi Lord Butler izjavio kako "nije bilo obavještajnih dokaza o značajnim količinama kemijskog oružja, biološkog oružja ili nuklearnog materijala" u rukama iračkog diktatora prije invazije. "Nije bilo ni podataka niti procjene za vrijeme dok sam ja radio o tome ima li Irak ikakve namjere lansirati napad protiv svojih susjeda ili UK ili US", dodao je. (Independent.co.uk)

Ovo je u suprotnosti sa opravdanjem koje je dao Tony Blair tvrdeći da Sadam posjeduje tzv. WMD (Weapons of Mass Destruction) koji mogu biti aktivirani za 45 minuta. Ovaj potez Independenta ponovno će potaknuti javnu raspravu o legalnosti invazije na Irak.

U zemlji parlamentarne demokracije u kojoj Parlament nadgleda Vladu (a ne obratno, kao što je slučaj u Hrvatskoj), parlamentarni odbor se usprotivio Ministarstvu vanjskih poslova koje je blefiralo prijeteći Zakonom o službenim tajnama kako bi spriječilo objavljivanje informacija od javnog značaja. Istovremeno, Parlament je najavio i ponovno otvaranje debate o Iraku.

Odgovor na pitanje smije li političar lagati ili ne ćemo u dogledno vrijeme saznati, no ono što znamo i bez toga je da parlament ne smije šutjeti.