Opet nam je glavna tema u Zagrebu i okolici deponij Jakuševac. Ogromna hrpa smeća, navodno sanirana, je kako kažu stručnjaci, pred kolapsom.
Gradski oci kažu, pak, da nije tako dramatično, pa su čak i autora izvješća dali u medije da sam sebe opovrgne. Ili se to meni samo učinilo. ( Nisam zapamtila, kad je bio na jednoj od TV postaja, gdje pokušao umanjiti dramatiku)
Naravno, nakon vode na Vrbanima, klizišta u Kupskoj, a i sjećanja na nedavno završenu sanaciju samog odlagališta, nitko im previše ne vjeruje. A kad se još prisjetimo i požara u spalionici Puto, koja se upravo razmontirava, polagano, i diskretno, razloga za povjerenje skoro da i nema.
Ovo je pokrenulo opet prče o zatvaranju ovog deponija.
A to je zapravo moj motiv za ovaj dnevnik.
Svakodnevno prolazim pokraj, skoro već pet godina. Uz odlagalište, pokraj starog naselja Jakuševac, niklo je u zadnje dvije godine i jedno novo naselje. Nisam pratila cijene u tim zgradama, da li su zbog blizine odlagališta, jeftiniji kvadrati u njima i da li i oni dobivaju čarobnu naknadu? Jakuševčani, kao i Mićevčani dobivaju naknadne zbog smanjene vrijednosti njihovih nekretnina. Rekla bih da ih time vlast potplaćuje jer nemaju kamo sa odlagalištem.
Nisam stručnjak po tom pitanju, ali se kao prolazniku čini da je ovo odlagalište uistinu došlo da kraja svojih kapaciteta, sa ili bez sanacije. Vrijeme je da se ide dalje.
I sad nastaju glavni problemi, ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj Hrvatskoj. Gdje otvoriti novi deponij? Ta sitnica se mora predvidjeti u nekom od prostornih planova, da ne ulazim u detalje, kojem. I kad takav plan dođe po proceduri, na uvid javnosti, gotovo je. Ne sjećam se, da je ta stavka u nekom od planova prošla bez prosvjeda, ukazivanja na jedinstvenost lokacije i ugroženosti same prirode, a i okolnih naselja. Najčešće, taj dio ne prolazi, predlagač odustaje.
Uopće ne sumnjam da je tako. Svaki kvadrat naše zemlje je specifičan i lijep i zaslužuje zaštitu.
Međutim, mi svakodnevno generiramo tone i tone, kubike i kubike smeća. Ne otpada, nego smeća, jer to tako tretiramo. Koliko god da se neki pojedinci trude smanjiti generiranje smeća, i dalje će to biti gomile smeća koje negdje treba odložiti. A gdje? Nitko ga neće u svoje dvorište, naravno. Zeleni će se uvijek s tim složiti.
Ali kako dalje. Danas je netko rekao da je otpad velik i unosan biznis. Moguće, ali kod nas još nije u fokusu. A nemamo baš vremena da čekamo. Država je pokrenula neke akcije oko prikupljanja otpada, za svaku pohvalu, ali nedovoljno, osobito izvan Zagreba.
Ali dalje ostaje problem, gdje sa smećem? Da li smetlište zaista uvijek mora biti ruglo, i zagađivač? Postoje li načini i tehnologije smeća koje uspješno ili barem uspješnije štite okolinu.
Da li netko zna što se događa sa smećem po selima, gdje većinom nije organiziran odvoz? Kako to utiče na okoliš? Kako često prolazim kroz Zagoru, vidim da je to u tom kraju veliki problem.
U javnosti dominira negativistički stav o odlagalištima. Rijetko, a sad u ovo izborno vrijeme, nikako se ne čuje afirmativna priča koja nudi učinkovito rješenje. Nije valjda da ga nema.
Gđica. Petir je u svoj reklami u kampanji rekla da je protiv odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj Gori, ( možda sam krivo čula ime lokacije). Slažem se, jer ako se ne slažem ispasti će da ga je iz svog dvorišta hitam u tuđe. Ali koliko još nuklearnog otpada mogu bolnice i instituti držati u srcu Zagreba. Mogu li Zagrepčani protestirati? Ili su oni otporniji od drugih, a Zagreb svakako devastiran, pa odlagalište nuklearnog otpada manje-više. Jednako vrijedi i za Jakuševac.
Da li Hrvatska ima namjeru izraditi strategiju otpada prihvatljivu za sve, ili je to samo utopija?
I samo da napomenem, uredbom Vlade, odnosno ministrice Marine MD, iz 2004 smetlišta,odnosno, odlagališta su uz vjetroelektrane i kamenolome ukinuta na otocima. Koliko ta zabava košta otočane?

Komentari
Na mom otoku već ima i
Na mom otoku već ima i vjetroelektrana, i 5-6 kamenoloma što legalnih što divljih koji ne odgovaraju nikakvim standardima i postojećim propisima, ima i 3 odlagališta smeća koji još manje mogu udovoljiti i najniže ekološke standarde, ali svake se godine iznova izgradi i barem 1000 novih stanova za povremeno boravljenje i ilegalno iznajmljivanje.
da, postoji jedna
da, postoji jedna vjetroelektrana u Hrvata na otoku. Ona je ostala izgrađena, jer je uredba donesena u tijeku izgradnje, pa se nije na nju primjenjivala. Inače, su trebale biti još najmanje 3 vjetroelktrane, za koje je izrađena projektna dokumenatcija, ali je uredba jednostavno sve bacila u vjetar.
Ista situacija je i sa odlagalištima. Oduvjek su postojala, a nova se neće otvarati. Problem se pokazao, a gdje s otpadom s otoka. Na koje smetlište, akd svatko ima problema i s vlastitim smećem. Tako mi se čini da je odabrana taktika ne talasaj.
A koliko se sjećam, cilj urebe je bio da se zaštiti prirodni okoliš, krajloik na otocima. Međutim izgleda da su samo vjetroelektrane imele neke posljedice, mada ne znam, po čemu one ugoržavaju okoliš.
Ne mogu raspravljati o novom
Ne mogu raspravljati o novom mjestu za odlagalište smeća. Ne poznajem lokacije. Ali jedno znam: trebalo bi hitno uvesti razdvajanje otpada i u privatnim kućanstvima i u uredima i tvornicama kao što je to već učinjeno u Austriji i Njemačkoj.
Nije ni bio cilj rasprava o
Nije ni bio cilj rasprava o nekim konkretnim lokacijama. Za svaku lokaciju koja se predloži, scenarij je isti. Grad će predložiti, lokalno stanovništvo će se pobuniti, pridružiti će im se neki od zelenih, i grad će odustati. Ni slučajno ne želim optuživati lokalno stanovništvo, jer obzirom na način rada, lokacija je izabrana, ne zbog nekih bitinh kriterija za odlagalište, nego, jednostavno, u tom mjestu nema niko vesu s nekim jakim likovima u upravi.
A problem, osobito Jakuševca, ostaje i raste iz dana u dan.
Upravo ta promjena u načinu razmišljanja je potrebna.
Razvrstavanje još kako tako ide u Zagrebu, ali u ostalim dijelovima, osobito na jugu Hrvatske, to je još jakoo daleko.
A kad postoji razvrstavanje, već možemo govoriti o otpadu, a ne smeću.
Ljude treba prisiliti na
Ljude treba prisiliti na razvrstavanje krajnje nepopularnim socijalnim metodama - poskupljenjem. I to ne nekim iznosom u postotcima nego povećanjem od nekoliko puta. Moglo bi se recimo uvesti subvencioniranje prilikom razvrstavanja a maksimalna cijena na nerazvrstani otpad.
No možda ipak lupetam: "U hrvata" je foteljaštvo ipak važnije od ekologije.
U svezi lokacije - mora biti dalje od podzemnih voda. Nemiri su neminovni... A možda i nisu ako prepustite to Banderosu...
U svezi nuklearne energije i nuklearnog otpada, pitanje za razmišljanje: da li je danas važniji problem globalnog zatopljenja iz razloga povećanog ispuštanja CO2 ili zbrinjavanja nuklearnog otpada ? Ali to je ustvari priča o odabiru manjeg od dva zla...
Možda ne izravno
Možda ne izravno poskupjeti, nego izmjeniti način obračuna odvoza smeća. Sad se plaća prema kvadraturi stambenog prostora, što je mali besmisao. Jedna osoba u stanu od 60m2 će platiti više od 3 u stanu od 30m2, mada će ovi generirati više smeća.
S druge strane, u oba slučaja će jednako plaćati, iznosili 1 ili 4 vreće smeća. Ničim nisu motivirani da smanjuju. Ja pokušava razvrstati papir i staklo. Rezultat je da imam skkladište starog papira i stagla, jer u mom naselju nema kontejnera za to.
Kad bi se odvoz otpada obračunavao po volumenu odvezenog smeća, već bi mi pripazili na odvajanje.
Potpisujem, plaćati po
Potpisujem, plaćati po volumenu. Recimo dobar sustav bi bio kao u nekim državama gdje je to tržišno liberalizirano, ljudi kupuju vrećice za otpad od određenih tvrtki koje se bave tom djelatnošću (kad ih napune otpadom ovi ih pokupe).
No još uvijek postoji problem discipline građana. Ali kako natjerati nekoga na razdvajanje otpada ? Držim kako sam volumen nije dovoljan... Nerazdvanje treba biti višestruko više naplaćeno (vrećice trebaju biti prozirne kako ne bi bilo varanja).
Evo to bi otprilike mogao
Evo to bi otprilike mogao biti prvi korak k rješavanju problema.
Kad bi u razdvajanju tog
Kad bi u razdvajanju tog otpada bili tak detaljni ko u razdvajanju građana, bili bi internacionalni uzor.
Nisu samo kazne put! Dobro
Nisu samo kazne put! Dobro je biti skeptičan prema ljudskoj prirodi, ali treba biti spreman ponekad i na prijatna iznenađenja. :)
Ne mogu sad ići detaljnije u temu. Samo napomena o odvojenom prikupljanju, na temelju iskustva od početka 1990-ih. Tada smo osnovali Zelenu akciju, i prva akcija je bila prosvjed protiv gradnje spalionice otpada. Govorili smo o odvojenom prikupljanju i recikliranju. Tada je u cijelom Zagrebu bilo samo 20-ak kontejnera za staklo, koliko se sjećam ništa za papir itd. Onda su nam govorili da naš narod čine divljaci, koji se nikada neće naviknuti na takvu gnjavažu. Ja sam odgovarao da su seljaci navikli na recikliranje.
Dakle, tada smo imali elemente direktne demokracije, koji su u ovoj današnjoj predstavničkoj demokraciji ukinuti, pa je masovnim izjašnjavanjem građana na zborovima u mjesnim zajednicama ideja o gradnji spalioice odbačena. A s promjenom političkog režima, došao je do izražaja i nedostatak novca za tako veliku investiciju.
Onda je Javno poduzeće "Spaljivaonica otpada u osnivanju" promijenilo ime u "Zbrinajvanje gradskog otpada", to je slavni ZGO. I počeleo se postavljati tefamozne kontejnere za papir i staklo, zatim za stare baterije i drugo. I što se pokazalo: ljudi su naravno imali određenih problema da se naviknu, ali to je išlo, rekao je čovjek iz ZGO koji je na tome rdio, brže nego u Njemačkoj i Austriji, čije su primjere slijedili!
Nisu dakle samo kazne put. Valjana propaganda, uz naravno učinkovitu organizaciju da ljudi vide da stvar stvarno funkcionira, obavit će glavni posao. Sustavi recikliranja dramatično su napredovali od onoga doba, a Zagreb od sredine 1990-ih stagnira i čak nazaduje. Njemačka već odavno nema Zakon o otpadu, to ne postoji kao pojam. Postoji Zakon o kružnom toku materijala - a donesen je još za demokršćanske vlade, prije nego što su crveni i zeleni preuzeli vlast!
Zoran Oštrić (Zelena lista)
Ne nisu samo kazne put,
Ne nisu samo kazne put, ali...
Ja živim u Njemačkoj i prošli vikend u subotu su "zelene" stranke i udruge pozvale stanovništvo da ugase svjetlo na 5 minuta u 20 sati. I ja sam to napravio. I u susjedstvu je to napravio NITKO. Moja supruga ne želi više odvajati bio otpad jer ljudi redovito bacaju sve i svašta u za to predviđene kante. Eto i toga ima u Njemačkoj također. S druge strane ima ovdje i puno onih koji su svjesni situacije i drže se pravila. Dao bih primjer, manjeg mjesta (ispod 2000 stanovnika - usudio bih se reći sela), odakle potiče moja supruga koje ima reciklažno dvorište (i čak jednu osobu tamo zapošljenu).
Apropo odaziva, uvođenjem jedne dobre i općekorisne ideje će vjerojatno rezultirati boljim početnim odazivom ali će se to tijekom vremena "razvodniti". Ja osobno ne vidim alternativu održavanja svijesti u ljudi nego "polu-šok" metodama (prvo edukativnim a onda novčanim).