pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Opet nam je glavna tema u Zagrebu i okolici deponij Jakuševac. Ogromna hrpa smeća, navodno sanirana, je kako kažu stručnjaci, pred kolapsom.
Gradski oci kažu, pak, da nije tako dramatično, pa su čak i autora izvješća dali u medije da sam sebe opovrgne. Ili se to meni samo učinilo. ( Nisam zapamtila, kad je bio na jednoj od TV postaja, gdje pokušao umanjiti dramatiku)
Naravno, nakon vode na Vrbanima, klizišta u Kupskoj, a i sjećanja na nedavno završenu sanaciju samog odlagališta, nitko im previše ne vjeruje. A kad se još prisjetimo i požara u spalionici Puto, koja se upravo razmontirava, polagano, i diskretno, razloga za povjerenje skoro da i nema.
Ovo je pokrenulo opet prče o zatvaranju ovog deponija.
A to je zapravo moj motiv za ovaj dnevnik.
Svakodnevno prolazim pokraj, skoro već pet godina. Uz odlagalište, pokraj starog naselja Jakuševac, niklo je u zadnje dvije godine i jedno novo naselje. Nisam pratila cijene u tim zgradama, da li su zbog blizine odlagališta, jeftiniji kvadrati u njima i da li i oni dobivaju čarobnu naknadu? Jakuševčani, kao i Mićevčani dobivaju naknadne zbog smanjene vrijednosti njihovih nekretnina. Rekla bih da ih time vlast potplaćuje jer nemaju kamo sa odlagalištem.
Nisam stručnjak po tom pitanju, ali se kao prolazniku čini da je ovo odlagalište uistinu došlo da kraja svojih kapaciteta, sa ili bez sanacije. Vrijeme je da se ide dalje.
I sad nastaju glavni problemi, ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj Hrvatskoj. Gdje otvoriti novi deponij? Ta sitnica se mora predvidjeti u nekom od prostornih planova, da ne ulazim u detalje, kojem. I kad takav plan dođe po proceduri, na uvid javnosti, gotovo je. Ne sjećam se, da je ta stavka u nekom od planova prošla bez prosvjeda, ukazivanja na jedinstvenost lokacije i ugroženosti same prirode, a i okolnih naselja. Najčešće, taj dio ne prolazi, predlagač odustaje.
Uopće ne sumnjam da je tako. Svaki kvadrat naše zemlje je specifičan i lijep i zaslužuje zaštitu.
Međutim, mi svakodnevno generiramo tone i tone, kubike i kubike smeća. Ne otpada, nego smeća, jer to tako tretiramo. Koliko god da se neki pojedinci trude smanjiti generiranje smeća, i dalje će to biti gomile smeća koje negdje treba odložiti. A gdje? Nitko ga neće u svoje dvorište, naravno. Zeleni će se uvijek s tim složiti.
Ali kako dalje. Danas je netko rekao da je otpad velik i unosan biznis. Moguće, ali kod nas još nije u fokusu. A nemamo baš vremena da čekamo. Država je pokrenula neke akcije oko prikupljanja otpada, za svaku pohvalu, ali nedovoljno, osobito izvan Zagreba.
Ali dalje ostaje problem, gdje sa smećem? Da li smetlište zaista uvijek mora biti ruglo, i zagađivač? Postoje li načini i tehnologije smeća koje uspješno ili barem uspješnije štite okolinu.
Da li netko zna što se događa sa smećem po selima, gdje većinom nije organiziran odvoz? Kako to utiče na okoliš? Kako često prolazim kroz Zagoru, vidim da je to u tom kraju veliki problem.
U javnosti dominira negativistički stav o odlagalištima. Rijetko, a sad u ovo izborno vrijeme, nikako se ne čuje afirmativna priča koja nudi učinkovito rješenje. Nije valjda da ga nema.
Gđica. Petir je u svoj reklami u kampanji rekla da je protiv odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj Gori, ( možda sam krivo čula ime lokacije). Slažem se, jer ako se ne slažem ispasti će da ga je iz svog dvorišta hitam u tuđe. Ali koliko još nuklearnog otpada mogu bolnice i instituti držati u srcu Zagreba. Mogu li Zagrepčani protestirati? Ili su oni otporniji od drugih, a Zagreb svakako devastiran, pa odlagalište nuklearnog otpada manje-više. Jednako vrijedi i za Jakuševac.
Da li Hrvatska ima namjeru izraditi strategiju otpada prihvatljivu za sve, ili je to samo utopija?
I samo da napomenem, uredbom Vlade, odnosno ministrice Marine MD, iz 2004 smetlišta,odnosno, odlagališta su uz vjetroelektrane i kamenolome ukinuta na otocima. Koliko ta zabava košta otočane?