pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

 Prenosim uvod

Blog Action Day je organizacija kojoj je cilj iskoristiti moć bloga i glas blogera kako bismo svi zajedno na isti dan prenijeli i dignuli svoj glas o određenoj temi.

 Moto akcije je "One issue. One day. Thousands of voices."

 Danas, 15.10.2007. - ta tema je Okoliš.

 Detalje akcije mozete vidjeti na  http://www.blogactionday.com portalu, gdje vele :

 What would happen if every blog published posts discussing the same issue, on the same day? One issue. One day. Thousands of voices.

 O ovoj temi su dakle nadasve nadahnuto i iscrpno pisale dvije top blogerice, http://kinkykolumnistica.blog.hr i http://chocogirl35b.blog.hr/2007/10/1623378640/blog-action-day-environment.html , pa da se ja ne ponavljam - jer je puno toga lijepo i pregledno receno da bolje biti ne moze. 

Ono o cemu cu ja pisati je tematski - o SMECU iliti otmjenije receno OTPADU...

Godinama sam zivjela u svijetu gdje se smece kupilo i odvozilo jednom tjedno. Onda sam prije dvadesetak godina doselila u centar grada pa me je tu osamutio luksuz odvoza smeca DVAPUT tjedno - mom veselju nije bilo kraja! Naime, kad ste u uvjetima da svakovrsni otpad odlazete u crne vrecice-smecice i drzite nadomak  ulaznih vrata na verandi, a iza zidica i ispod grma sipka, onda je to primjerice ljeti jako dobra stvar. Da ne spominjem azurne macke skitare  koje sa zadivljujucom upornoscu nocom provaljuju u zatvorene vrecice u potrazi za solidnim obrokom - mozete vi zamotati ostatke hrane u dvije folije i u tri dodatne vrecice potom, sve se to raskopa, pa vas ujutro prije posla ceka ciscenje ispred vlastitog kucnog praga. Nakon par takvih organiziranih macjih akcija i incidenata sam pocela ostatke hrane u vrecicama odlagati u malu plasticnu kanticu posebno - i tu je pocelo moje nesluzbeno RAZVRSTAVANJE OTPADA. Stari papir i novine koje sam tad (u doba dok interneta nije bilo) kupovala, ionako sam odvajala sa strane jer su ponekad klinci iz obliznje osnovne skole dolazili po to. Staklo se naravno nije moglo stavljati u vrecice smecice - to je islo u kartonsku kutiju i odlagalo se sa strane da bi trash gang ekipa to mogla bez problema i ozljeda odnijeti.

 I tako, bilo je svakovrsnih improvizacija, tad mi naime na pamet nije padalo da dajem (u to doba nemalu) lovu za kupovinu kante za otpad, to mi se cinilo bespotrebna stvar, krama koju susjeda koja je ima mora svaki tjedan ljeti prati da ne dode do pojave kolere i kuge (kao kod nekih gdje sam vidjela da se nesto zivo crvasto radosno bacaka unutra - o mirisu da i ne govorimo).

Onda su se prvo pojavili kontejneri za staklo i papir. Oni su naravno bili daleko i meni koja sam bila bez auta i uvijek kronicno kratka s vremenom, na pamet nije padalo da hodocastim okolo sa smecem u vrecicama i budem ekoloski osvijestena. Isto je bilo i kad su se pojavili oni za skupljanje PET ambalaze. Bilo mi je jednostavnije plasticnu bocu jednostavno dobro saviti i zguzvati i ponovno zatvoriti zatvaracem da zrak ne ulazi i da ona takva zguzvana ostane i zauzima sto manje mjesta.

Onda se dogodio moj prvi susret s jednim drukcijim ustrojem smecarenja.

 Te godine smo Gazda i ja kao i obicno isli u Njemacku registrirati auto. On je tad zivio i radio u Bosni, ali auto mu je bio s NATO registarskim tablicama i sve sto se dotikavljalo osiguranja, tehnickog pregleda i registracije se moralo obavljati u njihovom administrativnom sjedistu i kod ovlastenih za tu namjenu, tu u Mannheimu. Obicavali smo doci na tjedan dana, odsjesti u namjestenom stanu njegovog kolege koji je vazda bio prazan i obaviti sve sto trebamo (kolega je bio u Kuvajtu, Iraku). Tako smo i tad dosli u subotu ujutro, Gazda se javio stanovlasniku, a ja sam  po obicaju prionula prvo brisucem ciscenju stana  - nazovite me fanatikom, ali ja nikad ne bih koristila iciju kuhinju i kupaonicu prije nego li ih sama dobro ocistim i prebrisem (iako je doduse izgledalo cisto), a ponijeli smo i svoje stoljnjake, posteljinu i rucnike naravno. U srijedu uvecer je netko pozvonio - vlasnik zgrade u kojoj su svi ti stanovi bili iznajmljeni i koji je zivio u prizemlju. Dosao nam je reci da je ZABRANJENO odlagati otpad bez sortiranja i da tako MORAMO postupiti jer su kazne drakonske. U hodniku je vec bila jedna velika vrecica smecica PUNA. Druga u tijeku. SAD MI TO KAZES !!!

Od narecene subote ujutro kad smo stigli do srijede uvece se naravno i visekratno kuhalo, potrosilo nebrojeno papirnatih salveta i rola papirnatih rucnika, otvorilo boca s vodom, razbucalo ostale plasticne ambalaze i ...

Kad su se vrata za stanovlasnikom zatvorila i kad se Gazda okrenuo prema meni, imao je oci ocajnika. Nakon toga je rekao da moramo istresti sve smece i razvrstati. KAKO DA NE !!!  ne pada mi na pamet ! On je malko nervoznim glasom rekao da ni on najradije ne bi kopao po tome, ali ... mora se.

I tu dolazi do izrazaja koliki je on legalist. Izjavila sam da cemo smece jednostavno odvesti na benzinsku stanicu i tamo baciti. Onda je on rekao da to ne dolazi u obzir jer su tamo ljudi i vide i sve je osvijetljeno i imaju kamere. I da se on nece blamirati. I da smo mi gosti u stranoj zemlji i da se moramo ponasati po zakonima te drzave. Onda sam ja rekla da idemo na neko od onih velikih ugibalista uz auto-cestu gdje se parkiraju kamioni tegljaci i gdje preko noci vozaci spavaju. On je rekao da nece, jer MORAMO razvrstati taj otpad i jer nije dozvoljeno drukcije. Onda sam ja rekla da JA preuzimam potpuno na sebe odgovornost za taj gnjusni, antidrzavni i protuzakoniti cin i da me on samo odveze i stane sa strane, a ako me netko spopadne nek se pravi da me ne pozna. Ja sljepljeno i pomijesano smece staro cetiri dana razvrstavati NECU !!! I nece mi valjda reci da vozaci kamiona i slucajni namjernici koji tamo zaglave RAZVRSTAVAJU OTPAD prije nego ga mrknu u kantu ili kontejner ! Vec zamisljam bradatog Turcina kako odvaja smece i pazljivo ga odlaze po vrstama! Na to je Gazda zgrabio jaknu i kljuceve od auta, natmuren ko olujni oblak, a ja besna i glasna zgrabila vrecice smecice velike obje za vrat i niz stubiste! I onda smo krenuli - padala je hladna ozujska kisa i mi smo se vozili - ko za inat, ugibalista ni za lijek. Nakon dobrih dvadeset minuta voznje naisli smo na jedno. Gazda parkirao. Mrak. Kamiondzije parkirane uokolo tiho hrcu. Lijepo sam izvukla obje te vrecice iz auta i utrpala svaku u jedan od onih malih kontejnera. I kuci. Trauma !

Sad tu gdje zivimo, od prvog dana kako sam uselila dobila sam detaljan naputak kako se postupa sa smecem i tog se pridrzavam. Poglavito otkad sam dobila dobronamjernu napomenu da se tetrapak od mlijeka NE MOZE i NE SMIJE uredno poravnat odlagati s papirnatim otpadom, nego ide u plastiku ! 

Tu se smece razvrstava u pet kategorija:

 1/ Plastika, aluminij i konzerve idu u posebne zute vrecice odredene vrste, i nikakve druge, kad se prva zatvori, preko nje se navlaci druga - pakira se dvostruko i nikako drukcije. Plasticne boce se odlazu u trgovinama koje ih otkupljuju, ali ne svake, samo proizvodaca koje ta trgovina prodaje - ja primjerice nisam mogla odloziti boce od mineralne kupljene u bazi niti u jednoj njemackoj trgovini jer ne odgovara bar code s pakiranja, tako da ih odlazem u plasticni otpad. Stiropor se odlaze posebno u drugu vrecicu.

2/ Papir (mnogobrojni prospekti kojima vas ovdje doslovce zasipavaju u postanskim sanducicima i novine) ide u ogromnu platicnu kantu. Ako se slucajno navlazi, prije odlaganja svaki papir se mora osusiti. Kartonske kutije se uredno rastave, saviju i uredno sloze i povezu u male buntove.

3/ Organski otpad - ostaci hrane, koscobe, kore od povrca i voca odlazu se dobro zamotani u novine ili u papirnate vrecice, odlaganje u plasticnim vrecicama NIJE dozvoljeno, upotrijebljeno ulje od kuhanja se odlaze u plasticne kontejnere od tri litre koje kad napunite odlozite kraj kante.

4/ Staklo - kontejneri su doslovce na svakom koraku, nema vise od deset minuta hoda u radijusu od jedne do druge lokacije. Odvaja se smede, zeleno i bijelo staklo posebno, s tim da NIJE dozvoljeno bacati metalne i plasticne poklopce staklenki - njih odlazemo posebno. Boce ne smiju biti s ostacima icega unutra (hrane, pica, pekmeza). Ja pazim da nitko ne vidi da bacam staklene posudice od aroma mirisnih svijeca u kojima ostane malo voska koji ne mogu pocistiti, valjda me nece zbog toga jednog dana netko ukebati i  :headbang:uhititi.

5/ OSTALO sto podrazumijeva sve sto ne spada u prve cetiri skupine - ono sto ne biste voljeli da vam rodena mati otvori i pregleda. To se pakira dvostruko u plasticne vrecice po izboru ne prevelike i odlaze u posebnu kantu. To se dakle ne otvara. Upotrijebljene baterije se odlazu posebno.

 Kod Amera sam vidjela jos dodatno jednu stvar - jednom mjesecno ili po potrebi se kraj ceste iznese sve sto vam iz kuce vise ne treba, namjestaj, kucni uredaji, odjeca, obuca, igracke, knjige, posude, racunala - i to je slobodno uzeti.

Kad kazem da se svi doista ovog rezima pridrzavaju uopce ne pretjerujem - kazne su zbilja navodno drakonske. Jednog Gazdinog kolegu je #KOMUNALAC# ozenio sa 50 eura kazne jer su pronasli da organski otpad odlaze zajedno sa plastikom - nesretnik je bacao ostatke voca i povrca, kosti i ostatke klope i kuhanja u plasticnim vrecicama, pa u kantu! a oni vjerovali ili ne - kontroliraju i pregledavaju. Jedan drugi kolega je kaznjen jer mu je curilo ulje iz auta, po tragu su ga pronasli i dosli mu doma, odrapili su ga da je zujao k'o bumbar-ne znam sad vise koliko, ali dobrano! Ove price se sa strahom i respektom prepricavaju medu Amerima, kruzi fama da ce vas prijaviti rodeni susjed Njemac ako vidi da ne postupate u skladu s ovim pisanim i nepisanim pravilima o odlaganju otpada. Nepojmljivo je na ulici nesto baciti na zemlju ili ne pokupiti pasju pu-pu. Okomit ce se na vas prvi najblizi prolaznici, i to bez iznimke - tako sam cula. Na svakih prekonekoliko udaljenosti se nalaze kosevi za otpad, ponekad su i dva - od toga jedan sa slikom pasonje i malim kontejnerom s vrecicama ispod.

 Cijela smecovska filozofija !!!

 I sad ovo sve skupa mozda djeluje malo pretjerano, ali kad  bolje razmislite - sustav je fantastican, oni recikliraju sve sto  je uopce moguce reciklirati ! Nema rasipanja. Meni koja sam oduvijek u vlastitoj kuci propovijedala i tulila kako se svjetla moraju gasiti ako nismo u prostoriji, kako peci ne trebaju grmjeti na sedmici ako nismo doma cijeli dan, kako ne treba pustati vodu da tece bespotrebno, kako je steta bacati papir ako se moze "nekud odnijeti" da necem koristi, i pored sto je to neminovno i sto sam to i sama radila, kukala kako ne treba kupovati stalno plasticne vrecice i gusiti se u tom neunistivom smecu kad mozemo sve strpati u dvije tri stalnopostojece torbe, kako treba racionalno ...  ovaj nacin upotrebe i gospodarenje otpadom je unatoc gnjavatorskom rezimu za svaku pohvalu - planiranje smecarenja je takoder nesto sto osim ocuvanja okolisa donosi i ogromne ustede (a kazu zlobnici i ogromne zarade onima koji su se na vrijeme ubacili u ovakav biznis).

 Bilo kako bilo - vrijeme je ozbiljno se prihvatiti i pokusati nauciti zivjeti drukcije, nas doprinos je malen i mozda izgleda nevazan, ali i takav - on je bitan. Ova smecovska prica je samo detalj u ogromnoj slici i samo poglavlje u velikoj prici koja se tice ocuvanja okolisa, ali krajnje je vrijeme da se odgovoran pristup pokusa uvesti na sve razine ljudskog zivljenja. Adekvatno zbrinjavanje otpada igra i te kako vaznu ulogu u rastucoj posasti i opasnostima koje nam prijete usljed globalnog zagrijavanja, pojave kao sto je zagadenje vodotoka, zraka, tla i nekontrolirana potrosnja resursa su samo dio mozaika. Lijepo je biti komotan i jednostavno ne razmisljati o tako prizemnoj stvari kao sto je smece domesticus vulgaris - ALI - nekad je potrebno shvatiti da se moramo okrenuti jednom prosvijecenom pristupu zivotu i pokusati pomoci u ocuvanju okolisa i vlastitih resursa.

 Mozda se tako sad ne cini - ali niti oni nisu nepotrosivi.