"Biti čovjekom jest - doživjeti krah"

"Valja naučiti govoriti i valja naučiti slušati. A prvo i nadasve temeljno što bi valjalo učiniti jest priznati do koje je mjere govor iluzorna i utopijska radnja, koja se nikad ne izvrši u dostatnoj mjeri; odnosno, da ono što je naša prostodušna nakana kad govorimo, to jest priopćavanje svoje misli bližnjima, nikad u potpunosti ne ostvarimo. To je neizbježni usud svega istinski ljudskog što čovjek čini, bolje rečeno, što pokušava učiniti. Jer, svaka čovjekova tipično ljudska nakana je, po svojoj esenciji, nemoguća. Životinja najčešće ostvari svoju nakanu jer su njezine nakane samo prirodne stvari. Za razliku od nje, što to čovjek kani? On, primjerice, kani biti mudar ili biti pravedan. Kakvih li fantazija! Kako bi mogao u potpunosti ostvariti te izvanprirodne naume? Čudna li čuda uspije li ostvariti i njihov najmanji dio! No budući da on teži njihovom potpunom ostvarivanju, tome da bude sveobuhvatno mudar, da bude potpuno pravedan, krah je neizbježan.

To je čovjekov časni privilegij. Doista biti čovjekom jest, doista, doživjeti krah."

(Jose Ortega y Gasset: "Meditacija o Kreolki")

radnici. i hrvatske promjene.

zaboravljas da su u hrvatskoj radnici nestali.. a umjesto njih imamo djelatnike, zaposlenike, uposlenike,.laburiste..
da su takodjer nestali poslovodje, shefovi, direktori.. a zamijenili ih manageri, nacelnici, procelnici..
nestala je privreda i privrednici, pa sad imamo gospodar-stvo i gospodar -stvenike, sve super uspjesno,
nemamo Radnicku stranku, nego Hrv.Laburiste
pa je onda valjda krivo govoriti i o radu.. jer je to sad djelatnistvo, djelateljstv, labur... il' vrag bi ga znao kako vec...nek' idu vrit, nikako mi ne sjedaju ti moderni napredni izrazaji : -{

šljaker VULGARIS 2

Od riječi si!
Nisi se "samo osvrnuo".
Primijetila sam da se nitko nije zapitao gdje to šljaker VULGARIS može u današnje vrijeme raditi?
Tvornice,kako su ih nekad zvali moji djedovi-FABRIKE-više ne postoje.
Možda kakav rudimentalni ostatak.
Pa mi imamo samo trgovačke koncerne koji ne trebaju šljakere jer i u skladištima imaju "robote", a živi roboti 1na deset "neživih".
Šljaker VULGARIS danas mora imati diplomu sa fakulteta i šljakati (ako ima sreće) .
Došla je neko drugo vrijeme.
Sada djevojka koja završi fakultet i tri-četiri godine bezuspješno šalje molbe za posao u struci, upisuje tečajeve
masaže,pedikure,manikure.....

radniku @rebela dodajem

radnika u varijacijama...

prvoBitno
radnik je uradio rukoTvorinu
radnik je bio ponos rukoTvorstva čovjeka Razumitelja,

a potom?

stroj je uradio strojoTvorinu,
stroj je postao ponos strojarstva čovjeka Razumitelja,

radnik je eliminirao rukoTvorstvo,
radnik je sebe prilagodio strojarstvu,
radnik je prilagođeni alat-radnik u strojarstvu,

alat-radnik JEST - dio stroja,
alat-radnik kao dio stroja NEMA dostojanstvo čovjeka Razumitelja,

stroj BEZ kompjutorskog tokarenja JEST - mrtav,
alat-radnik kao dio stroja BEZ kompjutorskog tokarenja JEST - mrtav,

SAŽETAK (temeljno, a ukratko)

radnik je nestao u prošlom svršenom vremenu,
alat-radnik nestaje u sadašnjem vremenu,

profiteri svih država trebaju stanovnika PROLAZNIKA,
profiteri svih država imaju jedan profiterski cilj,

profitirati uslugama stanovnika
koji zna
koji uradi
koji prolazi...

adfilantrop

KAZALISNA PREDSTAVA:

KAZALISNA PREDSTAVA: GROTESKA O OGULJENIM TELCIMA

Radnici koji su ogujeni u pretvorbi su samo neodgovorni telci.
Nikad mi nece bititi jasno kako je bilo moguce da se npr. 1992. neki bezveznjak pojavi na porti sa nekakvim papirom i kaze "Ovo sam ja kupio!" i oni ga mirno puste da im uzme tvornicu.
A upravo su oni najvecim dijelom i po 35-40 godins otkidali od placa, gulili prekovremene da bi te nekad male firme postale velike i zaposlile i po 5 x vise radnika.
I jos je ludje sto su ih kupili politickim kreditima iz banaka kojima su kapaital stvorile najvise te iste tvrtke.
U samom finalu ove urnebesne komedije, oni te kredite uopce ne vrate i sve te tada nase banke propadnu.
Publika se valja od smijeha kad sada vecm uglavnom otpustenim radnicima stigne pismo da ce sa 50 mld kuna, naravno njihova novca, te banke biti dovedene na 0 a zatim prodane da ih netko dokapitalizira.
A kad vec publika napusta kazaliste u zadnjoj sceni dok se zastori spustaju oni na izborima izaberu te iste likovve?!
Kakav Molliere i sl, pikzibneri.....
Istina je i da smo svi mi telci ostali bez udjela i u HEP-u kojem smo uplatama za telefonske linije izgradili infrastrukturu.
Valjda je to isto: glupost i neodgovormost.
Vrlo opasan koktel.

Divan, divan,

divan dnevnik!

Rebel, pripadaš sebi, a to je ono što se, kada uzmeš olovku u ruku, manje-više zove "talentom". Ostalo je - rad.

Zasuči rukave, kaži sebi: "Ja sam književnik!" - i primi se posla!

Ako je suditi po ovom dnevniku - bit ćeš bolji od Miljenka Jergovića! A to je za početak dovoljno! :))

(Ovdje ne sudim o "temi", nego o "količini svoje istine" koju uobličavaš u rečenice, o sugestivnosti kojom prisiljavaš čitatelja "da prepozna", o humoru....)

Rebel Šljaker vulgaris internationalis

U očima krupnog kapitala i kuge modernog doba "managmenta", radnik je stoka, ali čak ne u onom smislu kako recimo stočar gleda na stoku, jer za stočara je stoka - blago, mi radnici za "kaputaše" nismo blago, mi smo samo - stoka, te nas sukladno tome tretiraju poput stoke.Uz bezbroj faktora koji pridonose takvom načinu razmišljanja od strane managmenta, jedan od bitnijih je taj da nas radnika ima više nego što njima treba, dakle imaju mogućnost izbora što im direktno omogućuje da maksimalno spuste cijenu rada kao što se u ostalom događa sa manje više svim robama/uslugama, kada ponuda premaši potražnju.

Da te utješim. Ne odnose se menađeri tako samo prema radnicima, nego i prema vlasinicima.

Ako je vlasnik individua, onda kažu: "a ko mu je kriv što je takva budala i postao vlasnik" . Ako su to dioničari, onda kažu da su glupi i drski, Glupi su zato što kupuju dionice, a drski zato traže i još i dividende. Ako je vlasnik država, onda kažu: to je pokvarena kurva, kojoj treba uzeti sve što se može uzeti, jer ionako ta kurvetina ne brine o svom imanju, tj vlasništvu.
Za menađera, kažu, nije potrebno biti poslovno sposoban, nego znati to odglumiti, a upropaštavanjem poduzeća puno se lakše i više zaradi nego mukom njegovog uspješnog vođenja.

Pitaš se da li ti to ponavljaš otrcane fraze "zaštitnika!" radništva.

Moje je uvjerenje da ne ponavljaš, nego uvodiš novi duh na ovaj blog, Politiku.Takvi se članci traže.

Zaštita radništva , Sindikalni lideri, koji se o radnicima brinu slično kao i menađeri !!!!!?????

Dobro je da si i to rekao. I samo da ne zaboravim, članak ti nije dosadan, nego ispirativan i ohrabrujući

A sada o efikasnoj zaštiti radnika.
Malko samoreklame, samo malko, za opće dobro.

"Zakon o kontroli efikasnosti rada menađera" u mojim radovima.

Svi bi ti trebali biti zahvalni na ovom dnevniku.

PS. Kapital nemoj trpati u istu vreću s menađerima. On je biće koje ne mrzi niti voli radnike, samo osjeća potrebu za njima i rado bi ih plaćao pravedno, jer mu pravedno plaćanje rada donosi najveću korist. Ali to danas ne dopuštaju menađeri. Kad se uspostavi umjetni vlasnik, tj. kad se kapital, pomoću onog zakona, transformira u vlasnika sebe samog, on će uspješno štititi radnike i sebe.

Drug Srp i Drug Čekić

Radništvo ništa ne kuži! :)

Prvo - radnici bi se trebali boriti za što manje plaće i trebali bi mlatiti svakog svog kolegu koji ukrade čavao, koji ode na bolovanje, a ne daj bože na porodiljski...

Što bi se time dobilo? Cijena rada bi pala! Kada cijena rada padne - onda profit raste. Kada u nekoj zemlji profit raste, onda se i druge tvrtke, kompanije etc. trude u toj zemlji otvoriti svoje firme, ekspoziture štoliveć...

Kada se to dogodi onda će odjednom nastati višak tvrtki, managera i šefova - a manjak radnika... Tada su slobodni za ucjenjivanje do ibera i potpisivanje suludih kolektivnih i granskih ugovora. Pogotovo ako se to desi u branšama gdje je početna investicija otvaranja pogona velika i gdje su radnici nešto specijaliziraniji od prodavača/ica.

Dakle - što prije treba početi raditi za što manje novaca! A sada molim Nobela za ekonomiju!

mission impossible

biti radnik nije neuspjeh, dokle god si pošten i čistog obraza bio tokar, komunalac ili NKV na lopati, nemaš se čega sramiti, zanimanje je ipak samo zanimanje, a kakav si čovjek, to je već priča druga....probaj to isto reći sa subjektom "biti sindikalni povjerenik",
probaj si zamisliti što se može u mislima dogoditi čovjeku koji zastupa Vas radnike
u pregovorima s drugim svijetom, onim gdje ne može doći u monterki već se pristoji
izgledati što sličnijim drugoj strani, menageru. Već u startu taj čovjek treba zaprijeti
sredinu koju predstavlja, već na drugu treba koristiti riječnik koji nije onaj kojim se
koriste oni koje zastupa već riječnik protustrane.... da bi bio razumljiv i imao potporu
treće strane, zakonodavaca, i četvrte strane, javnosti, mora zvučati politički korektno
i razumno, mirno i umjereno, umiveno...
...kada se uklope osobne ambicije, očekivanje obitelji i bliske okoline, jutarnji pogled
u ogledalo, medijski svijet što se svakodnevno nameće kao poželjan, zavodljivost onih
terevenki što se zbivaju uz pregovore i putovanja....nije čudo što im se u glavi relativizira
ono što kažeš "zanimanje je ipak samo zanimanje", to što i sami ne znaju poslije svega
jesu li samo radnici ili manageri,...ili su samo ljudi za vezu između dva skroz različita svijeta.

@rebel nis se ti ne obaziri

@rebel nis se ti ne obaziri na kritike..

u necijim glavama su neradnici i suftovi vezani iskljucivo za one koji su isli u skole. a istina je sasvim drugacija. da li netko radi ili ne radi dobro i sa voljom ovisi samo o nejmu a ne o radnom mjestu ili strucnoj spremi koju ima.

kao sto nisu svi radnici sveci takoni manageri nisu svi sljedbenici vraga. naprosto ima ovakvih i onakvih, a defetizam, depresija ili mozda zamor ljudi koji rade svoj posao ma kakav god on bio cesto sprecava reakciju.
protekcija je takoder bitan faktor, kao i negativna selekcija, no to ima veze sa nasom povijsu i navikom da se podobnoscu dobija "vise" mjesto unutar mogucnosti. bilo poslovode, sefa ili oberdirektora. to nas je i dovelo tu gdje jesmo.
kao i sveopca uravnilovka koja ne nagraduje dobro ali ni ne kaznjava lose.

svida mi se tvoj pristup u ova dva dnevnika.
da si slucajno napisao umjesto radnika neko kancelarijsko ili managersko mjesto dobio bi ovacije, vjerojatno.. ovako su se neki nasli povrijedeni mogucnoscu da radnici ne rade kako treba i da im nije stalo do firme.

postoji naravno razlika. los manager, samo jedan, moze upropastiti puno radnika i citavo poduzece, te je njegova odgovornost time veca. radnik sam to ipak tesko moze. no puno radnika sa negativnim stavom prema poslu postizu isti ucinak kao i los sef.

hrvatska ima danas jako puno problema sto ni sefovi ni manageri ne osjecaju firme kao svoje, te se umjesto zajednicke borbe za sebe i za poduzeca osjecaju potpuno neovisni od posla koji rade. bilo je nekih studija i dobrih radionica gdje su se neki psiholozi trudili objasniti gospodarstvenicima i managerima da nije dovoljno razvijati osjecaj pripadnosti firmi samo za managere vec to treba ici do dna hijerarhijske ljestvice. od team kerefeka do izlaganja zajednickih planova poduzeca, ciljeva i slicno s kojima moraju svi biti upoznati i sudjelovati.

lijepi i aktualni dnevnici prije svega. bravo.