U Hrvatskoj ima oko pet tisuća osamsto slijepih osoba. Nekada davno, prije puno godina, surađivao sam sa Savezom slijepih snimajući za njih zvučne knjige. Bilo je to za mene dragocjeno iskustvo jer mi je pružilo priliku da bolje upoznam ljude kojima je bolest ili neka tragična nesreća oduzela vid. Naučio sam se prema njima ophoditi posve prirodno, na način koji i njima najviše odgovara, a to znači bez sažaljenja i nudeći im pomoć samo onda kada im je uistinu neophodna. Divio sam se tome kako uspijevaju savladavati prepreke i uživati u posve normalnim, jednostavnim stvarima kao što je igranje šaha ili partija preferansa, kao i njihovom zdravom odnosu prema vlastitom teškom hendikepu. Otiđete li sada na Internet adresu: www.savez-slijepih.hr naći ćete tamo u rubrici humor nekoliko viceva o slijepima. A, eto, kada se netko može šaliti na vlastiti račun, na račun vlastite invalidnosti, onda time najbolje pokazuje kako normalan odnos ima prema sebi samome.
Slijepe osobe imaju pravo na nešto što se zove: doplatak na sljepoću, dakle na novčanu pomoć koja im je uistinu neophodna, jer, koliko god vješti bili u svladavanju prepreka, još uvijek ima puno toga što ne mogu obaviti sami, što moraju platiti novcem kao neophodnu tuđu pomoć. Uz to, moraju kupovati i pomagala prilagođena njima, kao što su posebni satovi i budilnici, informatička oprema ili mobilni uređaji za slijepe, a da ne govorimo o tome da je za velik broj slijepih osoba pas vodič potpuno nedostupan zbog svoje visoke cijene.
Poseban doplatak za sljepoću u Francuskoj iznosi 715 eura, u Sloveniji 300 eura, a u Hrvatskoj svega 38 eura i svakako je nedovoljan da se njime pokriju barem one najosnovnije potrebe što ih specifično ima slijepa osoba.
Predstavnici Saveza slijepih jučer su bili kod ministra Ljubičića tražeći potporu za svoj Zakon o doplatku na sljepoću koji su sami napisali i uputili u saborske odbore, ali, čitam danas u novinama, Ljubičić ih je odbio. Umjesto da im obeća konkretnu pomoć države, on im je, kaže novinar, iznio prezentaciju reforme sustava u nekoliko faza. Nisu bili zadovoljni, a i kako bi mogli biti tim uistinu neshvatljivim birokratskim odnosom ministra zdravstva.
Ne znam što je Ljubičića motiviralo da postupi kako je postupio i ne razumijem takav odnos prema slijepim sugrađanima, ali jedva čekam saborsku raspravu o toj točki dnevnoga reda.
Komentari
Ovo me podsjetilo na način
Ovo me podsjetilo na način postupanja SDP-ovca Vojka Obersnela, gradonačelnika Rijeke. Pisala sam mu o tome da na mjestima za invalide u gradu parkiraju vozila s naljepnicama za invalide, iz kojih izlaze ljudi s aktovkama, a nigdje kolica, sve noge zdrave i čitave, ruke zdrave i čitave, oni puni volje odlaze na posao. Istovremeno moj prijatelj u kolicima kad dođe u grad, nema gdje parkirati jer su sva mjesta za invalide zauzeta od strane onih s aktovkama. Pa on i ne ide u grad.
Odgovor gradonačelnika jednog velegrada, SDP-ovca Obersnela bio je: JA tu ništa ne mogu!
Ako Obersnel ne može urediti svoj grad po mjeri malog čovjeka koji u tom gradu živi u kolicima, onda neka ne bude gradonačelnik. Neka prepusti svoje mjesto meni. Ja bih znala kako se donose gradske odluke o pridržavanju gradskog reda i kažnjavanju ljudi s aktovkama koji parkiraju na mjestima za invalide.
Ovdje si postavila obicnu
Ovdje si postavila obicnu zamjenu teza.
Pisala sam mu o tome da na mjestima za invalide u gradu parkiraju vozila s naljepnicama za invalide, iz kojih izlaze ljudi s aktovkama, a nigdje kolica, sve noge zdrave i čitave, ruke zdrave i čitave, oni puni volje odlaze na posao.
Dakle ti automobili imaju naljepnicu s kojom je oznaceno da su vozila invalida. Samim time imaju pravo parkirati na mjestu za invalide. Ne vidim sto je u tome sporno da se vozilo sa naljepnicom invalid parkira na mjestu za invalida.
Druga stvar je sporna. Tko je dao suglasnost da taj koji nije invalid na automobilu moze imati naljepnicu invalid? To se treba ispitati. Koliko je u Hrvatskoj invalida a koliko "invalida" te kroz taj postupak onima kojima ne pripada pojam invalid skine invalidnost i samim time nece moci imati naljepnicu invalid na automobilu te nece moci zauzimati mjesto za prave invalide.
Druga je situacija ako grad ima ingerenciju nad izdavanjem oznaka za invalide pa ih nekome lazno izda onda je u tome odgovornost i gradonacelnika koji mora imati kontrolu nad radom gradskih sluzbi.
Ono sto on mora napraviti to je obezbjediti mjesto za parkiranje invalida te takodjer i pristupacnost prilaza do tih parkiralisnih mjesta. Ako je to dobro uredjeno onda je on napravio sve sto je mogao a ako nije onda treba inzistirati na tome. Nedavno sam bio na jednom skupu upravo o problematici invalida u javnom prijevozu i imao sam prilike vidjeti video o situaciji u Daruvaru konkretno. Blagim rijecima katastrofa. Ne znam tko je na vlasti u Daruvaru ali ono sto smo vidjeli bilo je na vagi da li se covjek treba smijati ili plakati. Sto je najzalosnije niti u Daruvarskim toplicama nije puno bolje.
Dakle ti automobili imaju
Dakle ti automobili imaju naljepnicu s kojom je oznaceno da su vozila invalida. Samim time imaju pravo parkirati na mjestu za invalide. Ne vidim sto je u tome sporno da se vozilo sa naljepnicom invalid parkira na mjestu za invalida.
Grad izdaje naljepnice.
Opet me nisi dobro shvatila
Opet me nisi dobro shvatila ili me ne zelis dobro shvatiti. grad ako izdaje naljepnice za invalide onda mora imati nekakvi dokaz o invalidnosti. Ja znam da u mojem gradu ne moze nitko tko ne pripada u skupinu invalida dobiti oznaku na automobilu. Ako to nije slucaj u tvojem gradu to jest ako u gradskoj sluzbi koja je zaduzena za izdavanje oznaka izdaju oznake onima kojima ne bi smjeli onda na takav nacin uputi predstavku gradonacelniku ili se pozali kojem gradskom vjecniku iz stranke koju ti podupires da postavi to pitanje na sjednici gradskog vijeca. To sto se netko tko na automobilu ima oznaku invalida parkirao na mjestu za invalida to je njegovo potpuno pravo bez obzira da li izgleda kao invalid. On ima oznaku na automobilu da je invalid i ima se pravo parkirati na mjesto za invalida. Jeli ti je to jasno ili treba nacrtati? No znam kad prodje PMS sve ce biti lakse.
problem je u tome što se
problem je u tome što se invalidnost vrednuje u postocima i može ti se lagano dogoditi da imaš invalida s 80% invalidnosti koji je više nego sposoban hodati bez ikakvih problema, a opet, možeš imati osobu s istim postotkom kojoj je ta naljepnica doista potrebna
mene užasava ta ekipa koja se sakriva iza tih naljepnica jer mi se nekako čini da su tamo dominantno oni kojima naljepnica objektivno nije potrebna
grad donosi pravila i o
grad donosi pravila i o mjestima za invalide i o naljepnicama. ono što ja vidim jest da na mjestima za invalide parkiraju automobili s naljepnicama za invalide, a da iz njih izlaze potpuno zdrave osobe s aktovkama u rukama i trčećim korakom odlaze na posao. moj prijatelj, invalid u kolicima, ne može ići u grad, zato jer nema slobodnih mjesta na tim parkinzima. onda sam se požalila gradonačelniku Obersnelu, ali mi je odgovorio da on tu ne može ništa. ako on kao gradonačelnik u svom gradu ne može ništa, onda je nesposoban i neka prepusti mjesto nekome tko će nešto moći učiniti za invalide. mene ne zanima birokracija u svezi naljepnica, mene zanimaju isključivo rezultati - a rezultat će biti postignut onda kada mog prijatelja invalida u kolicima bude čekalo mjesto za parkiranje u gradu.
Slušaj, ni u Zadru nije
Slušaj, ni u Zadru nije bolja situacija po tom pitanju.
Svi ćemo se složiti da u RH postoje ljudi koji imaju invalidnost na papiru. Na temelju te "invalidnosti" dobili su i mirovinu. Čovjek ima papir da je invalid i gradski činovnik ne može mu ne izdati naljepnicu.
Ne bih se čudio da čovjek s aktovkom kojeg si vidjela ima i mirovinu.
Gradski službenici zbog toga nisu krivi. Ni u Rijeci gdje je SDP na vlasti, ni u Zadru gdje je HDZ na vlasti.
Krivi su oni koji su za par tisuća eura zdravim osobama davali potvrde o invalidnosti i mirovine. Ali tu već ulazimo u drugu priču.
Ovdje si totalno iskrenula
Ovdje si totalno iskrenula istinu. Postoje u zakonu striktna pravila o invalidima i parkiralistima za invalide i o broju parkirnih mjesta obzirom na ukupan broj te o potvrdama na osnovi kojih se izdaju oznake za invalide. Ako je netko u gradskoj sluzbi izdao oznaku neovlasteno onda je grubo prekrsio zakon i moze i mora biti kaznjen. No ako gradske sluzbe uredno rade svoj posao te nikome tko ne moze ostvariti pravo na oznaku ne izdaju oznaku a ako je uredjen odgovarajuci broj mjesta za parkiranje prema zakonskoj regulativi onda stvarno Obersnel ne moze tu nista. Mozes te koji imaju aute tako oznacene priupitati tko im je dao pravo da imaju oznaku i da se parkiraju na mjestu za invalide. Malo si previse zbunjena no kad ti prodje PMS onda ce ti mnogo toga biti jasnije.
Inace imas pravo ti zakoni o invalidima koje je donio HDZ ne vrijede pisljiva boba i vrlo su diskriminirajuci te napravljeni neadekvatno a s novim prijedlozima jos se neke stvari produbljuju. Nadam se da ce novi saziv sabora imati vise sluha oko te problematike.
Čudi me da ih je ministar
Čudi me da ih je ministar Ljubičić odbio ne obećavši im pomoć države čije je oličenje.
Barem na obećanjima ova vlada nikad nije škrtarila. Zar im je i toga ponestalo?
Najgore je sto se susrecemo
Najgore je sto se susrecemo najvise s preprekama koje nisu materijalne nego s preprekama u mentalnom sklopu ljudi. Danasnja neosjetljivost drustva prema onima koji nemaju jednake sanse u zivotu visoka je. Cijeli sustav socijalne skrbi najvise skrbi o sebi pa tek onda o drugima. Evo vec je vise od godine dana kako se ceka na promjenu zakona koji bi omogucio roditelju da bude uz svoje dijete koje je na aparatima i da prima za to nesto kao placu. Zakona jos nema. Postoji cijeli niz stanja kao na primjer down syndrom kod kojih je zbog birokratskih zavrzlama roditeljima nekada jako tesko doci do svojih prava. Opcenito vlada misljene da "hendikepirani" imaju prevelika prava po zakonima te da im se gdje god je moguce ta prava uskracuju. Opcenito situacija u toj domeni je blizu katastrofe i bez sveobuhvatnih promjena sistema koji bi trebao biti u sluzbi potrebitih nece biti znacajnijih pomaka.
No evo za kraj jedan vic.
Sreli se na ulici kvadriplegicar i slijepac.
Slijepac upita:
Kako ide?
Kvadriplegicar mu odgovori:
Pa vidis.
Puno pozdrava s nadom da ce se ovo pitanje pokrenuti s mrtve tocke.