Tagovi

Slavenka Drakuli?: kronike straha i boli, ustrajnosti i nade

?lanak Slavenke Drakuli? u Guardianu zaista je nekorektan. Dijelove stvarnosti ona kida iz cjeline i sugerira druga?iju cjelinu, koja je falsificirana - situaciju sa Dinkom Šaki?em prikazuje direktno pogrešno, naime da se on nakon 1991. vratio u Hrvatsku "like a celebrity" - o?ito joj se pobrkalo u pam?enju: oduševljeno su ga hvalili dok je još bio u Argentini. (Ja sam o istome bio napisao komentar Ivo Šaki? i Zvonko Buši? - ikone frustriranih ekstremista.) Spominje da Mirka Norca slave kao heroja - ali ne spominje da je osu?en zbog ubijanja srpskih civila i da je sada u zatvoru.

Ivo Banac je dobro odgovorio. Iako ima i drugih ružnih detalja koje bi se moglo spomenuti (recimo ono "Ubij Srbina" ?esto se ?uje od nogometnih huligana - a, opet, kontekst: kad nema Srba pri ruci, onda "Ubij Dalmoša/purgere") - Banac je u pravu da djelovanje šovinisti?ke radikalne desnice nije nikakva hrvatska specifi?nost. Drakuli? je ve? poodavno stekla svjetsku slavu, pa joj ?lanke objavljuju ugledne novine kao Guardian. Želio sam još prije šest-sedam dana tamo objaviti komentar, ali "Comments are now closed on this entry".

Slavenku Drakuli? sreo sam nekoliko puta 1980-ih, te sam ?itao njene ?lanke. Bila je ve? poznata sociologinja i feministica (sekcija "Žena i društvo" Sociološkog društva Hrvatske 1970-ih) i novinarka. Pratio sam njenu polemiku o feminizmu s Igorom Mandi?em, koja me je moram re?i uglavnom zabavljala (smatrao sam ju neozbiljnom, dokonim brbljarijama za zabavu blazirane "intelektualne elite" - danas je moj sud mnogo blaži) - Mandi? je (bilo je to u prvoj polovici 1980-ih) objavio knjigu "Što zapravo ho?e te žene?" a Drakuli? "Smrtni grijesi feminizma".

Osopnuo sam kad sam ?uo da je teško bolesna: oba bubrega su joj otkazala i morala je svaka dva dana i?i na dijalizu. Godinama je ?ekala na bubreg za presa?ivanje. Kasnije je (1987. - kad joj je ve? presa?en bubreg - u SAD, zahvaljuju?i nekim vezama) objavila knjigu "Hologrami straha", potresnu ispovijed u kojoj prikazuje i društveni kontekst (mnogi, koji su trebali presa?ivanje bubrega, bili su osu?eni na smrt jer nije bilo dovoljno aparata za dijalizu, niti je u tadašnjoj Jugoslaviji bio organiziran sustav darivanja organa - što danas imamo, pa i ja uvijek sa sobom nosim odgovaraju?u iskaznicu davatelja organa; na dijalizu je trebalo i?i svaka dva dana po ?etiri sata i pacijent je stalno živio u srahu da ?e se aparat možda pokvariti, zamjene nema i on ?e biti prepušten smrti). Tu je privukla pažnju na sebe i kao književnica - nije samo osobna ispovijed, ?ak ni samo pri?a o problemima ljudi kojima su otkazali bubrezi (ina?e: prije nekoliko godina imala je novu operaciju - bolest odre?uje cijelu njenu egzistenciju) - umjetni?ki snažno do?arava situaciju kroni?ne bolesti, segregiranosti, ovisnosti, s kojom se i ?itatelj zdravih bubrega može poistovjetiti, jer smo mnogi na ovaj ili onaj na?in tako nešto nekad iskusili. Kontinuitet njenih književni?kih preokupacija iskazuje i podnaslov njene posljednje knjige: "Frida ili O boli".

O strahu i boli, ustrajavanju i iskupljenju, pisao sam nešto u ?lanku povodom knjige jedne hrvatsko-ameri?ke autorice "Escape from Despair". Tu je tako?er rije? o ženama, pa ?ak i o vješticama (ovoga puta stvarnim, iako fiktivnim).

Svi smo žrtve slika u našim glavama: zlo?inci i žrtve, mo?ni i slabi, žene i muškarci. Svi smo žrtve straha, koji je ubojica uma (o?aj je samo viša potencija straha; sve po?inje s buhama).

Suprotnost Strahu nije osobna hrabrost. To je suosje?anje s drugim ljudima - žrtvama zlostavljanja, žrtvama o?aja - i sa stvaraocima, borcima, radnicima, ljubavnicima. "Ja" samo ne može ispuniti prazninu - to možemo samo Ja i Ti zajedno. Sve to možda i nije dovoljno - nešto nam možda i nakon tisu?a godina izmi?e - ali je jedini Put, koji imamo. Moramo nastaviti živjeti, tragati, stvarati, dijeliti, darivati i primati. (Na?ela univerizma, to?ka 4.4.)

Njen otac bio je oficir JNA - Srbn, koliko sam shvatio, a majka joj je ?ini mi se se Hrvatica, ali nisam siguran, a meni eto nije ni bitno. ?lanak "Vještice iz Ria" navodi da je po nacionalnosti Hrvatica.

Koliko mogu zaklju?iti iz onoga što ona NE govori, njen odnos s ocem nije bio dobar. Udala se mlada (za Slobodana Drakuli?a, sociologa - kaže "bili smo pravi šesdesetosmaši" - doba "nove ljevice", hipija i slobodne ljubavi...) i sa 19 godina rodila k?erku, te i danas koristi prezime svojeg prvog muža, iako je ve? dulje vrijeme u tre?em braku. Naro?ito je ?udno zvu?alo dok je bila u braku s Mirkom Ili?em, pa je koristila dva prezimene - Drakuli? i Ili?. Morao sam se tada zbunjeno upitati: ima li ta vatrena feministica i neko vlastito prezime? :) No - to bi bilo prezime njezinog oca. Kako rekoh - ne znam ništa o tome, samo spekuliram.

Postaje ne samo ugledna književnica, nego i primjetljiva javna osoba "celebrity", rekli bismo danas (status koji je tijekom posljednjeg desetlje?a obnovila). Ljudi je prate, hvale i kude. Objavljivala je i u inozemstvu, a me?unarodnu slavu donijet ?e joj knjiga "Kako smo preživjeli komununizam i još se smijali" (1991.), koja se pojavila u pravom trenutku i govorila o životu u upravo propalom sustavu na na?in koji su zapadnjaci mogli rezumjeti. Otad sve njene knjige bivaju objavljene na engleskom i gotovo paralelno na brojnim drugim jezicima.

Godine 2003. objavila je knjigu eseja o ljudima kojim sudi ICTY i njihovim suradnicima, "Oni ne bi ni mrava zgazili". Tu je knjigu pisala na engleskom - na hrvatski je prevela njena k?er Rujana Jeger - tako?er vrlo popularna književica. Uložila je veliki napor u nastojanje da shvati psihologiju ljudi koji su optuženi za ratne zlo?ine - i koji u zatvoru u Scheveiningenu žive u slozi. Srpski zlo?inci, na ?elu sa Slobodanom Miloševi?em, u prvom su planu - zato, naravno, jer ih ima najviše (osobito je dojmljiv prikaz Mire Markovi?). Neminovno se name?u usporedbe s knjigom Hannah Arendt “Eichmann u Jeruzalemu” - Drakuli? spominje Arendtinu sintagmu "banalnost zla" - razlike su u stilu i na?inu poop?avanja. Arendt je teoreti?arka društvenih znanosti, Drakuli? je književnica i više usmjerena na osobnu psihologiju - što pak uopštava u razmišljanja o ljudskoj prirodi uop?e i sva?ijoj sposobnosti za zlo. Njeni pesimisti?ki tonovi o zlu u ?ovjeku koje izbija u ratovima (zlo?inci su ranije bili, ve?inom, normalni ljudi, naši susjedi i ro?aci) mene je podsjetilo, ?init ?e vam se bizarno, na pesimisti?ku filozofiju povijesti Franje Tu?mana iz "Bespu?a povijesne zbiljnosti", ?iji je podnaslov "rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja" (mu?i ga, izme?u ostalog, kako glasi naslov jednog poglavlja, "svedobna sveudiljnost genocidne ?inidbe" - terminologija neobi?na, ali konzistentna).

Kad dolazi do politi?kog preokreta 1900., po?inje privla?iti snažne negativne emocije i direktne napade - zbog svojeg feminizma, ljevi?arenja, a-nacionalizma. Kriti?ki istupa i piše o doga?anjima u ondašnjoj Hrvatskoj, postupcima vlasti i ekstremisti?kim ispadima koje režim štiti - i ima u tim kritikama potpuno pravo (iako i njeni kriti?ari i oni koji druga?ije istupaju, kao recimo Slobodan Prosperov Novak na kontresu PEN-a u Rio de Janeiru, imaju pravo). Slaven Letica napada ju u ?lanku u Globusu, koji je postao pojam bla?enja i progona u službi tadašnjeg režima, s još ?etiri poznate feministice, kao "Vještice iz Rija" jer ratna zbivanja ne gledaju iz obavezuju?e perspektive nacionalnog, nego iz perspektive nasilja protiv žena (prvenstveno masovna silovanja - koja se nisu doga?ala, kako se i danas prikazuje, samo sa srpske strane - iako s njihove najviše) i jer ?ak i u inozemstvu, sram ih bilo, javno govore o zlima koja se u Hrvatskoj doga?aju i time "siluju Hrvatsku".

Osu?uju je i prijete joj, "institucije sistema" ju naravno ne štite, i ona emigrira; mnoge demokratske zemlje u tim bi je prilikama primile kao politi?ku izbjeglicu. Od onih pet "vještica" otišle su u inozemstvo i Rada Ivekovi? (?ija sam predavanja iz Indijske filozofije bio slušao) i Dubravka Ugreši?, a ostale su u Hrvatskoj Vesna Kesi? i Jelena Lovri? (koje sam, kao novinar, upoznao). Danas živi, reklo bi se zadovoljno, putuju?i izme?u više zemalja, kao dio internacionalne scene "slobodnolebde?ih intelektualaca" koji sebi mogu saviti dom u raznim zemljama, posve?uju?i se prije svega svojem radu koji je trans-nacionalan. (?ini mi se da i Slobodan Drakuli?, njen prvi suprug, živi na taj na?in - drugi, Miriko Ili?, živi u New Yorku i napravio je veliku karijeru, a tre?i je ?ini mi se Šve?anin.) (Nemojte davati misti?no zna?enje onome "trans-nacionalno" - to je naprosto situacija, da ako, kao ja npr., igraš šah ili voliš seriju "Buffy, The Vampire Slayer" - pa igraš ili diskutiraš negdje na mreži, to je "trans-nacionalno", jer su ti šahisti, odnosno oni koji vole tu seriju, bliži, nego oni Hrvati koji ne vole šah odnosno Buffy. To je ras-korijenjeni identitet; radikalni nacionalisti to uop?e ne mogu zamisliti.)

Nije otišla iz Hrvatske zbog nekog žala za Jugoslavijom isl. - jednostavno, njen svjetonazor je druga?iji, nacija joj nije osobito važna. Radikalni nacionalisti naravno to ne mogu ni zamisliti - ako netko Hrvatsku ne voli, on je mora mrziti, tre?e nema; jednostavno ne mogu zamisliti da netko ima druge prioritete u životu, da mu to pitanje nije osobito važno. Otišla je zato, jer su joj prijetili smr?u - doslovno - u doba, kad se ubojstva jesu doga?ala.

Njen pogled je jedna perspektiva - nije "objektivan", u ovom posebnom slu?aju je iskrivljuju? i nekorektan - ali napadi na nju kao osobu su još gori. Sve se svodi samo na jednu perspektivu, nacionalnu (nacionalisti?ku), kao obavezuju?u. Ako nisi s nama - onda si protiv nas. Ako nisi dobar - onda si zao. Bog je na našoj strani - ako nisi s nama, naravno si na strani Sotone: vještica/vještac.

A ja se jednostavno nadam da ?u imati prilike pro?itati još njezinih izvrsnih knjiga.

Komentari

Godine 2003. objavila je

Godine 2003. objavila je knjigu eseja o ljudima kojim sudi ICTY i njihovim suradnicima, "Oni ne bi ni mrava zgazili". Tu je knjigu pisala na engleskom - na hrvatski je prevela njena kćer Rujana Jeger - također vrlo popularna književica. Uložila je veliki napor u nastojanje da shvati psihologiju ljudi koji su optuženi za ratne zločine - i koji u zatvoru u Scheveiningenu žive u slozi. Srpski zločinci, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, u prvom su planu - zato, naravno, jer ih ima najviše (osobito je dojmljiv prikaz Mire Marković). Neminovno se nameću usporedbe s knjigom Hannah Arendt “Eichmann u Jeruzalemu” - Drakulić spominje Arendtinu sintagmu "banalnost zla" - razlike su u stilu i načinu poopćavanja. Arendt je teoretičarka društvenih znanosti, Drakulić je književnica i više usmjerena na osobnu psihologiju - što pak uopštava u razmišljanja o ljudskoj prirodi uopće i svačijoj sposobnosti za zlo.
Malo o zakašnjeloj popularnosti djela Hannah Arendt u (ex) SFRJ i banalnosti zla.

U intelektualnoj modi je i ne izlazi iz mode fascinacija koliko je zlo normalno. Ne slučajno. Otprilike po formuli vidiš da su sva sranja kako smo prakticcirali i prakticiramo posve normalna, jedina je razlika što su neki u Haagu i slično a mi ostali smo bili i nastavili biti na svjetskim valnim duljinama.

Ne staje nego teće impresivna produkcija o tome kako je sve bilo jako normalno i najednom, gle, iznenada nešto sasvim drugo.

Npr. povodom isporuke Karadžića aka dr Dabića Haagu, kako je taj čovjek pa i sve u Sarajevu bilo jako normalno - 90 % bolovanja i penzija je bilo smuljano, 90 % vremena se provodilo na life, Tito je i nakon smrti bio sve nedoljiviji, kao Mao i Kim Il Sung, nije bilo opterećenja i nervoza oko poslovanja, raja je bila raja, čak i rat u RH i npr. Vukovar to nisu nešto naročito poremetili. Više nego normalno.

Ex SFRJ je bazdila od normalnosti, a poslije nje čak i više. To je veoma fascinantno i za intelektualnu Evropu. Ok, ima primitivizma koji to malo remeti ali ipak ne pretjerano, stvar se nastavlja punom parom, još ima prostora i mogućnosti, bankarska grupacija Unicredito kaže da ima za dulje vrijeme a ako netko zna oni znaju.

Tko je glasao

@AP: U intelektualnoj modi

@AP:
U intelektualnoj modi je i ne izlazi iz mode fascinacija koliko je zlo normalno. Ne slučajno. Otprilike po formuli vidiš da su sva sranja kako smo prakticcirali i prakticiramo posve normalna, jedina je razlika što su neki u Haagu i slično a mi ostali smo bili i nastavili biti na svjetskim valnim duljinama.

Ovo nema nikakve veze s onim što pišu bilo H. Arendt, bilo Slavenka Drakulić. (AP, previše si se ufurao u svoju uvijek istu priču - predahni malo!) Masovno ubijanje ljudi nipošto nije "normalno", što svi "prakticiramo" - kvaka je u tome da bi čovjek pomislio da takve monstrume može prepoznati, kao nekakve Hanibale Lectore - ali samo manji dio su stvarno pataloški tipovi, većina su "Hitleri iz naših sokaka". To dovodi, manje kod H. Arendt, a više kod S. Drakulić i F. Tuđmana, do vrlo pesimističkih lamentacija o ljudskoj prirodi. Ja, kako spomenuh, vodiča iz te rezignacije tražim kod Melanie Klein.

Zoran Oštrić, pacifist i humanist (koji je ipak zadržao vjeru u ljudsku prirodu)

Tko je glasao

Nekoliko puta smo

Nekoliko puta smo diskutirali o nacističkom režimu, nacionalsocijalizmu, pa da spomenemo uz ovu temu sljedeći podatak:
"
In 1945, an army psychologist named G.M. Gilbert, was allowed to examine the Nazi leaders who were tried at Nuremberg for war crimes. Among other tests, a German version of the Wechsler-Bellevue was administered. Here are the results:
1 Hjalmar Schacht 143
2 Arthur Seyss-Inquart 141
3 Hermann Goering 138
4 Karl Doenitz 138
5 Franz von Papen 134
6 Eric Raeder 134
7 Dr. Hans Frank 130
8 Hans Fritsche 130
9 Baldur von Schirach 130
10 Joachim von Ribbentrop 129
11 Wilhelm Keitel 129
12 Albert Speer 128
13 Alfred Jodl 127
14 Alfred Rosenberg 127
15 Constantin von Neurath 125
16 Walther Funk 124
17 Wilhelm Frick 124
18 Rudolf Hess 120
19 Fritz Sauckel 118
20 Ernst Kaltenbrunner 113
21 Julius Streicher 106
"
U Frommovoj knjizi "Anatomija ljudske destruktivnosti" malo je bolje elaboriran taj podatak jer se obično percipiralo kako je nacističko vodstvo gomila retardiranih luđaka, a čini se da postoje mnoge nerazjašnjene stvari u ljudskom mozgu i ponašanju, a jedna od njih je i zašto i kada, te pod kojim uvjetima se tzv. obični susjedi pretvaraju u zvijeri.
Nisam čitao Slavenkinu knjigu, jer mi nikada nije bila nešto posebito napeta, i držim da je u to vrijeme trebalo imati više hrabrosti ostati u Hrvatskoj, nego dati petama vjetra u neku sigurnu zemlju i odatle kvalificirati stupanj slobode i demokracije u uvjetima ratnog kaosa, kao što smo mi nedavno sa toliko akademske lakoće komentirali dogadjaje u Gruziji. Sa te strane poprilično razumijem obračun Abdulah Sidrana sa Kusturicama, Bregovićima, Karajlićima i sličnima koji su sa sigurne distance lamentirali o Bosni i Sarajevu.
Ostati ovdje je bilo otprilike kao u westernima kada te neka banda godinama terorizira i onda 7 veličanstvenih skupi cijelo selo i istambura bad guyse. Onda se pojavi neka Drakulićka i snebiva se da je tih sedmorica zamislite čak i ubijala razbojnike, jer je trebalo sa njima civilizirano postupati, razgovarati i skinuti gaće, te se naguziti.
Američka vojska je analizirala inteligenciju ljudi koji su izvršili pokolj u vijetnamskom selu Mi laj (pišem kao Karadžić jer ne znam toponim tog sela) i došli su do zaključka da su najveće zločine činili inteligentniji pojedinci, dok su najstabilniji bili tzv. "sportski tipovi" koji su zadržali zdrav razum u izrazito stresnim okolnostima. Zabluda je da masovne ubojice izgledaju poput Quasimoda, recimo Ted Bundy je bio šarmantan zavodnik sa kojem bi većina njegovih žrtava ionako išlo u krevet bez sile, koji je doduše jedino imao jednu specifičnu sklonost da djevojke nakon sudara siluje i zadavi, a kriminalistima iz Quantica je pričao kako mu je bio užitak ubijati žene koje su ga preklinjale prije smrti, te se u tom trenutku osijećao poput Boga.
Zločinci nemaju u svom karakteru, između ostaloga, osobinu sućuti, tako da je običnom tzv. normalnom čovjeku (to je poprilično rastezljiv pojam) nemoguće spoznati zbog čega netko može uživati drugome rezati vrat, ili mu hladrnokrvno pucati u potiljak. Mogućno je od čovjeka napraviti stroj za ubijanje što to rade SAS, Legija stranaca, i vagone tzv. specijalnih postrojbi, no nemoguće je kasnije iz umova tih ljudi obrisati posljedice njihovih djela, zato se ti isti poslije toliko ubijaju, odaju drogama i alkoholu jer se ne mogu nositi sa posljedicama svojih djela za koje su bili trenirani poput cirkuskih majmuna, bolje rečeno iskorišteni i upotrijebljeni te poslije odbačeni, dok su njihovi naredbodavci ostali u sigurnosti svojih kabineta.
Dakle da skratim, Drakulićka i te sve horde američkih sociologinje, lezbijki i boraca za prava tuljana seru kada pizde da razumije silovane Bošnjakinje i Hrvatice, one samo diže lovu na njihovoj nesreći, i stvaraju karijeru.

Tko je glasao

Detalj u vezi "sportskih

Detalj u vezi "sportskih tipova", s obzirom da sam bas nedavno prico s ekipom o tome. Sport definitivno uzrokuje bujanje hormona, furku na moc i iskljucenost etickih lamentacija. Tako u sportu cesto mirna ekipa zna poludit u medjusobnom nadmetanju, cesce nego u drugim situacijama.

No, to onda ispadne upravo trening i upoznavanje extremnih situacija, te osiguranje da covjek ostane priseban u relativno srodnom okruzenju, da ne pukne.

Oni pak koji cijelo vrijeme furaju finjake, kurtoazije, eventualno pokoji trac, oni pak u takvim situacijama koje su po definiciji izbjegavali u civilnom zivotu, e ti najcesce odu na kvasinu i budu pod utjecajem raznih psihopata.

Sve u svemu, covjek mora nauciti nositi se i sa zivotinjskim dijelom sebe, a tu je sport fakat zdrav djir.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Na stranu sve teoretske

Na stranu sve teoretske rasprave, kad se dođe na nivo osbnog iskustva. Kako su mi korijeni u BiH, i dosta vremena sam tamo povodila, ponekad me proganja, što bi moji poznanici i prijatelji napravili da sam ovisila o njihovoj milosti. Ja imam svoje procjene za svakog od njih, a da li su točne. Neke sam i pitala, ali nakon rata, tako da odgovori i nisu za do kraja vjerovati. Za neke znam što su radili, na žalost u moje ime.
Zlo je u nama, a inteligencija hrani maštu i nevjerojatnim smjerovima. A ni osveta za razne sitnice u životu nije za zanemariti.

Tko je glasao

Apropo Dobra i Zla, prvo bi

Apropo Dobra i Zla, prvo bi vam se valjalo upoznati s mišlju Immanuela Kanta, koji je ipak glede/unatoc svemu rodonacelnik moderne etike. Naime, on je kao sazreli izdanak prosvjetiteljstva etiku najkonzistentnije pokušao utemeljiti na principu čistog/oslobođenog razuma. Oslobođenog u smislu do tada njegovog neupitnog teoologijsko-teološkog dogmatskog ograničenja, tipa - Bog je rekao da je ovo Dobro, a ovo Zlo. I tako je Kant na temelju teoološko-dogmatski oslobođenog razuma nastojao iskljucivo putem njega zasnovati što bi to bio princip Dobra, a što bi onda mogli kao principjelno suprotni pol oznaciti kao Zlo. I onda nam se Kant zapleo u aporije i antinomije (da radikalno suprotstavljeni principi mogu istovremeno biti istiniti). I onda je izlaz iz te poteškoce pronašao u nekonzistetnom objašnjenju da je svako istinsko Dobro utemeljeno u principu zasnovanom na cistom razumu (ili razumskoj formi npr. Kategoričkog imperativa), dok je Zlo rezultat utjecaja prizemnih i patoloških ljudskih motiva na cisto razumski utemeljen princip Dobra i samim time razlog njegovog neispunjenja.
No onda je otprilike dva stoljeca kasnije francuski psihoanaliticar Jacques Lacan u svom cuvenom eseju - Kant avec Sade - dokazao da se Dobro i Zlo nikako ne mogu razlikovati u principu zasnovanom na formalnom razumu/rezoniranju. Pokazao je naime da je recimo Markiz de Sade bio Zao ne zbog nekih patoloških, prizemnih motiva, vec iz cistog principa. Zlo iz principa oznacava se kao dijabolicno Zlo i zapravo se nimalo na razini principa ne može razlikovati od Dobra (kategoričnih imperativa i sličnih deontoloških konstrukcija).
Dakle, dokazao je da se Dobro i Zlo ne mogu razlikovati na razumsko-formalnim osnovama, vec uvijek na temelju neceg iracionalnog, osjecajnog, intuitivnog, a to posvemsano negira mogucnost ozbiljenja etickih odnosa koji bi bili osigurani izjednacavanjem Dobra i razuma (uma, duha..) ...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

@ hrvoje štefan: Apropo

@ hrvoje štefan:
Apropo Dobra i Zla, prvo bi vam se valjalo upoznati s mišlju Immanuela Kanta, koji je ipak glede/unatoc svemu rodonacelnik moderne etike.

Daj, Hrvoje, ne budi neozbiljan! Ne možeš ovako docirati nekome tko je slušao etiku kod Milana Kangrge, koji je spominjao Kanta u svakoj trećoj i pol rečenici! :) (U dvije su bili Fichte i Hegel, a u pola Marx.)

Kanta prepričavaš jako ofrlje - čini mi se, prema onome kako ga prepričava Lacan? (Recimo, kod Kangrge bi pao k'o kruška da ovako pobrkaš "razum" i "um" ;->)

Glede Lacana, pak, to je vrlo težak mislilac kojeg sam puno čitao i bilješke hvatao, ali ga još nisam uspio valjano shvatiti. Mislim da ću ga se prihvatiti opet, kad dovršim proučavanje M. Klein.

Što se tiče "dijaboličkog zla", zla iz načela - u pravu si. I tu negdje možda i leži put za razumijevanje "banalnosti zla", naime činjenice da netko ne mora biti psihopat da nanese zlo ili direktno pobije mnoge ljude.

Lacanova analiza Kanta je u širokoj rijeci "prevazilaženja metafizike" pa onda "postmoderne dekonstrukcije", ali Kantov se pristup može braniti. Jedino što je "dobro", kaže Kant, jest "dobra volja" - a dobra je samo ona volja, koja je proizvedena umom - svako umno biće je "svrha po sebi" - pa otuda jedna od Kantovih formulacija "kategoričkog imperativa": "Postupaj tako da čovječnost u tvojoj osobi, kao i u osobi svakog drugog čovjeka, upotrebljavaš uvijek istovremeno kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo". To pak vodi na slavno "zlatno pravilo", koje ističu danas i kao osnov globalne etike, zajedničke svim religijama. (Pojam "zla" ima pak dva značenja kod Kanta: prvo je ona volja - "samovolja" koja je u direktnom sukobu sa umom odnosno kategoričkim imperativom, a druga - je lijenost; prvo je zlo R. Eichmana, koji "mirne savjesti" ubija milijune, a drugo je zlo onih koji to mirno promatraju.)

Dakako - zlatno pravilo podložno je također dekonstrukciji - pa ipak, vodeći dekostruktivist Jacques Derrida, u svojoj knjizi "Sablasti Marxa", kaže da u ratu protiv "mesijanskih eshatologija" (uključivo marksizam) »ono što ostaje jednako nesvodljivo na svaku dekonstrukciju (…) jest možda određeno iskustvo emancipatorskog obećanja.« Kroz cijeli njegov rad, kaže, »Dekonstruktivistička misao (…) uvijek je podsjećala (…) na nedekonstruktibilnost određene ideje pravde. pa je onda dekonstrukcija marksizma »radikalizacija jednog određenog duha marksizma« (jednog od duhova marksizma - a Kangrga pokazuje kako jedna "povijest duha" vodi od Kanta do Marxa - uostalom, riječ je o razdoblju od samo 70 godina; taj određeni duh jeste duh "stvaralačkog marksizma" - sam Derrida spominje "bespoštednu kritiku svega postojećeg", uključivo i sebe sama - mada je moguće, da bi i Kangrgi i Derridi, kao i Marcuseu i Habermasu itd. mladi Marx, da uskrsne danas, posvetio neku sarkastičku "kritiku ideologije" :)).

Zoran Oštrić, filozof

Tko je glasao

Ovdje si sad zbrkao svega i

Ovdje si sad zbrkao svega i svacega. Tek u jednom djelu mogu ti dati za pravo zbog cinjenice da sam svoj komentar ipak prilagodio prosjecno neupucenom citatelju Pollitike u filozofske teorije i pojmovne aparate, cega je nuzna posljedica netocnost odredjenih termina koje sam postavio u red ekvivalencija (razum, um, duh..). No u zabludi si ako mislis da nisam mukotrpno pratio rad pojma prvenstveno putem Hegelove Fenomenologije duha i Znanosti logike, pa da ne bi znao put, razliku i ukidanje (Aufheben) svijesti (razuma) u samosvjesti, samosvjesti u umu, umu u duhu, pa sve do apsolutnog znanja..

No da ti ipak pokusam redom odgovoriti na te tvoje zbrkane stavove i teze:

1. Milan Kangrga bio je istinski intelektualac, u pravom smislu rijeci onaj kakve je Gramsci oznacavao kao „organske intelektualce“. To je bio prvenstveno zbog svoje ideološke i etičke usmjerenosti koju je beskompromisno čitav život svjedocio i promovirao. No sto se tice njegovih filozofskih kapaciteta i dosega, moram prvo priznat kako nisam studirao filozofiju, pa nisam bio u prilici slusati njegova predavanja. Ali sam zato procitao dvije njegove knjige o Etici i filozofiji, i na temelju moje upucenosti u djela znacajnih filozofa i kroz usporedbu s Kangrginom mišlju prisiljen sam izraziti osobni sud da je Milan Kangrga ipak bio drugorazredni filozof. Dobro, u ovim našim „nepovijesnim“ balkanskim prostorima to ipak nije nimalo loš doseg.. U kategoriju prvorazrednog filozofa s ovih naših prostora po mojem sudu eventualno je spadao tek Gajo Petrovic (i sam Habermas je djelio takav sud) . A danas je to dakako Slavoj Žižek..Ovo nikako nije mjesto za detaljnu analizu Kangrginog filozofskog doprinosa, ali se ironicno moram sloziti s jednom od njegovih teza, a ta je da covjek ima premalo vremena da bi ga posvetio studiranju nedovoljno znacajnih i nedovoljno dubokih mislioca. Stoga su i meni bile dovoljne tek dvije Kangrgine knjige, da bih shvatio kako bi detaljno proucavanje njegovog obilnog opusa zapravo bilo gubljenje vremena..
No u svakom slucaju, njegovim najvecim doprinosom smatram mnoge vrijedne i kvalitetne prijevode djela njemackog filozofskog idealizma, prije svega Hegela i njegove Fenomenologije duha.. Sto se tice istinski respektabilnih Hegelovih tumaca tu svakako treba uvrstiti sudionika korculanske ljetne skole Ernsta Blocha (ciji „Subjekt – Objekt“ upravo proucavam), pa Adorno (Tri studije o Hegelu, i njegova „lagana“ inverzija u „Negativnoj dijalektici“), pa neizostavni Kojeve i Hypollite, pa Lukacs, Žižek itd.. Kangrga u tom društvu zaista može biti samo u rangu učenika...E da, još nešto mi je kod Kangrge krajnje negativno zapelo za uho u jednom intervjuu.. Dobro, još bi mu oprostio omalovažavanje Žižekovog briljantnog ogleda o Schellingu, jer ga navodno nije ni do pola pročitao.. Ali kada je rekao da je Althusser potpuno beznacajan marksovski filozof, e onda sam stvarno uvidio da je ostarjeli čiča potpuno izgubio kompas..

2. Kanta prepricavam s obzirom na formu rasprava na pollitici a to je dakako nuzno redukcionisticki, ali drzim da se struktura filozofskog problema kojeg je Kant postavio i u kojeg se u konacnici zapleo, a kojeg sam u svom sažetom komentaru iznjeo, ipak moze jasno nazrijeti..Što se tice Lacanove interpretacije Kanta, njegov je najveci doprinos taj sto je uvidio nekonzistetnost Kantovog pojma radikalnog zla, gdje je Kant morao radi umjetnog „krpanja“ te nekonzistetnosti isključiti pojam dijaboličnog zla ili zla iz čistog principa. To se jednostavno nije uklapalo u njegovu pojmovno-teorijsku građevinu, a ta „slijepa mrlja“ najjasnije je izražena u njegovoj „Religiji unutar čistog uma“.. Ajde da pokusam taj Kantovski problem malo detaljnije pojasniti.

Kantov problem kojeg nije bio svjestan sadržan je prvenstveno u činjenici da je Dobro i Zlo postavio kao suprotnosti (što i svi mi ostali logično činimo). Time je imao za cilj potkopati tradicionalni pojam Zla kao necega cemu nedostaje pozitivna ontološka konzistetncija ili Zla kao pukog izostanka Dobra. No ako su Dobro i Zlo suprotnosti, tada ono što se suprotstavlja Dobru mora imati nekakvu pozitivnu protusnagu (protudjelovanje), a ne samo našu pasivnost i ignoranciju, ili pak nedostatak uvida u pravu prirodu Dobra. I onda je Kant dokaz za tu pozitivnu protusnagu pronašao u činjenici da čovjek u pravilu doživljava moralni zakon kao traumatično djelovanje koje vrši nepodnošljivi pritisak na samu jezgru njegovog bica (njegovog „Ja“), pa onda po tome znaci da u samoj prirodi njegovog „Ja“ mora postojati nesto sto se opire (protudjeluje) moralnom Zakonu. A to onda jedino mogu biti neki patološki interesi koji se opiru moralnom Zakonu i Dužnosti kao umno konstituiranim principima Dobra. Na taj način Kant shvaca „radikalno zlo“ kao apriori ljudske prirode (to dovodi do antinomije slobodne volje i apriorne patoloske prirode covjeka – covjek je u isto vrijeme apriori patološki determiniran, a ujedno i odgovoran za tu determiniranost zbog zbog slobode svoje volje – to postavlja namece pitanje i problem Zlih karaktera – apriorno su određeni a opet im se sudi kao da su njihove odluke rezultat slobodne volje)..
Lacan je stoga pokazao da je ovakva Kantova argumentacija nekonzistetna jer ne uvidja da se Dobro i Zlo ne mogu razlikovati pomocu umnog konstituiranog principa, pa je Kant izlaz iz tih antinomija potrazio u apriornim konstrukcijama ljudske prirode, patoloških interesa itd, sto negira princip ozbiljenja uma..

Inace, Kant definitivno spada u Top 3 filozofa ikada..

3. Lacan je izrazito tezak i hermetican mislilac, slazem se. Za uvod u Lacana koji mogu biti doista od koristi preporucam Dariana Leadera i Brucea Finka, a i Žižek je izbacio nedavno nekakav uvod u Lacanove osnovne koncepte..Također od znatne koristi može biti Joan Copjec a još više psihoanalitički riječnik Jeana Laplanchea preveden i u nas..

Ovo oko Derride i njegovih Sablasti Marxa koje sam upravo nedavno dovršio budem sutra nešto prozborio...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Parafrazirati ću Marxovu

Parafrazirati ću Marxovu rečenicu "filozofi su do sada različito tumačili svijet, a radi se o tome da se on izmjeni" ad teme posta i naše zbilje u "prekomjerno se izbjegava i gledanje svijeta a podaci, tumačenje, promjena i bilo šta oko zbilje uopće ne dolazi u obzir".

Takvog smo nekog iskustva, koje onda, pojednostavljeno, djeli naš svijet na dvije struje (klase ...):
1. onu koja je pretežno uspješno adaptirana na tu osnovu i manje više je boli k***c za praksu a podosta i teoriju, u duhu navedene Marxove rečenice i lokalne nadgradnje istog;
2. onu koja je pretežno neadaptirana na tu osnovu i manje više se prekomjerno iscrpljuje praksom a i teorijom. U ovoj grupi su manje više svi najznačajniji ljudi po raznim područjima a to seže duboko i među radnike, uravnilovka i dalja hara pa su oni koji više misle i rade te ukupno bolje rade izloženi prosječno 5x većim opterećenjima, neizdržljivim, za manju plaću jer uz istu ili manju plaću (ne stignu realizirati "dodatke" i šta maznuti) vijek imaju najmanje 15 % plaće troška za potrebe gašenja vatri i nužne improvizacije u poslu.

Filozofi i kod nas su, naravno, prekomjerno tumačili svijet pa ih je on prekomjerno zaskočio. Ali ipak stvar ad spomenutih ne stoji kako si iznio.

U razdobljima pred smrt su se i Gajo Petrović i Kangrga stigli/bili primorani i nešto uspješnije suočili sa svijetom i svojim revolucionarnim djelovanjima nego u ranijim "mladim" razdobljima. Kangrga je imao sreću poživjeti dulje pa i malo jasnije korigirati svoju poziciju, npr. prema građanskom.

A Žižek je objektivno ad toga reterirao, od kako je postao veliki ratni profiter dešava mu se nešto a la predmetnoj Slavenki Drakulić i raznim ratnim profiterima - bolje prolaze ali su im veze sa svijetom pa i teorijom slabije nego prije, što nadoknađuju forsanjem, pa je još gore.

To je logično, tako to općenito ide, najteže se je nositi se prekomjernim uspjesima a naročito kada te (r)evolucionarne okolnosti katapultiraju visoko, tako da gore prikazana struja 1. kod nas skoro pa nema nikakve šanse osim vječno otploviti u svemir.

U navedenom smislu treba bar učiti od showmana Žižeka u onome u čemu je sigurno majstor - u svemu se mora osjetiti malo upitnosti, pa i patnje, napora, dvojbe, nedostatak, slabost, manjak odgovora. Bez toga su veliki problemi.

Tako su ovaj tvoj komentar i takav duh po defaultu nepotrebno vode u izloženost velikim problemima, pogotovu kada to ima dodire s politikom i zbiljom. Npr. na prvu se jako osjeća da ti nedostaje temeljno filozofijsko obrazovanje pa se nepotrebno izlažeš.

Preporučujem tebi i svima mlađima (a i starijima) čitanje Waltera Benjamina, intelektualca koji dovoljno slijedi opće, ne zaobilazi i ne plovi po izbirljivim djelovima a opet je dovoljna razina, tako da može pomoći veoma različitom krugu da se nepotrebno dugo i prekomjerno ne izlaže neproduktivnim naporima.

Tko je glasao

U razdobljima pred smrt su

U razdobljima pred smrt su se i Gajo Petrović i Kangrga stigli/bili primorani i nešto uspješnije suočili sa svijetom i svojim revolucionarnim djelovanjima nego u ranijim "mladim" razdobljima. Kangrga je imao sreću poživjeti dulje pa i malo jasnije korigirati svoju poziciju, npr. prema građanskom.
A Žižek je objektivno ad toga reterirao, od kako je postao veliki ratni profiter dešava mu se nešto a la predmetnoj Slavenki Drakulić i raznim ratnim profiterima - bolje prolaze ali su im veze sa svijetom pa i teorijom slabije nego prije, što nadoknađuju forsanjem, pa je još gore.

Sjajno primjeceno ap!

Vjerujem da se kod Zizeka, Chomskog i sl. radi o trazenju odjeka kod mladjih citalaca i publike opcenito.Mladi su po prirodi revolucionarniji i skloniji buntu.Kod ove knjizevnice se po meni radi ponajprije o pumpanju potencijalnog interesa za njenu knjigu.Otprilike: "Kakav Harry Poter, ja imam nesto novo o ljudoszderima sa Balkana" I onda dodje par tisuca Engleza na tekmu i kazu da je u Zagrebu sve super, klopa i pivo odlicno, ljudi ljubazni i osim 0,01% onih koji su naletjeli na nekakve bitange vrate se zadovoljno ( i pored 1:4 kuci).U daleko boljem stanju nego nakon sraza navijaca Leedsa i npr Cardifa.
Mladi citatelji novih ljevicara zele sami proniknuti u razloge nekih "starih istina i pravila".A za to treba godina i iskustva.Nedavno sam citao sto kaze nekadasnji vodja 68. Kohn- Bandit i to je sasvim dijametralno suprotno onome o cemu je njegova generacija govorila.Istina je da su sad laksi uvjeti za izlazenje u javnost, organiziranje pa i senzibilizaciju glasaca za ekologiju i sl., ali i opci kanali slobode informacija, osim nekad jednih tiskovina, radija i TV.Tko je ikad mogao misliti da ce se od najvecih korporacija ocekivati i tzv. odgovorno poslovanje i zastita okolisa.Osim sto ce kao najveci "okrivljenici" ionako najvise i uplatiti za ciscenje i odrzavanje okoline....To je jedan od konkretnih uspjeha i rezultat rada prije svega odgovorne politike i odgovorne znanosti na svijest glasaca ( sto tjera politiku na djelovanje u tom smjeru), tzv. obicnih ljudi, ( korisnika, potrosaca sto pak tjera korporacije na izbjegavanje imagea setocina, zagadjivaca i sl.)
Problem svih" -izama" je prvenstveno u tome sto su protuprirodni.Trpaju ljude u 2-3 ladice.Ovisno o demagogiji od koje polaze.Najgore od svega je sto se za ozivotvorenje redovito neuspjelih rezultata hrane ljudskim zivotima.
Ako je osnova svake pozitivne ideje sloboda, onda je osobna sloboda pojedinca nenadmasan ideal.Kod tih "-izama", se sve to ignorira zajedno sa dosegnutim rezultatima medicine, psihologije i sl.Sto je cilj demagoga ambiciozniji, tim je broj ljudskih zrtava veci i manje vrijedan nosiocima ideje.Ne radi se uvijek bukvalno o lisavanju ljudskih zivota vec i lisavanju talentiranih za djelovanje u svoju i opcu korist.Zato su uvijek takva drustva ona koja zaostaju tehnoloski, socijalno i na kraju civilizacijski u svakom smislu.

Tko je glasao

Ima jedna novokomponavana

Ima jedna novokomponavana uzrecica by Shtef:

"Bacimo filozofe lavovima da nauce nesto o zivotu"

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Gle, prvo ces se morat ipak

Gle, prvo ces se morat ipak potrdudit da razjasniš što ti znaci da se „prekomjerno izbjegava gledanje svijeta i podaci i da promjena i bilo što oko zbilje uopće ne dolazi u obzir“, jer u suprotnom ta ti je recenica potpuno besmislena i nema nikakve veze sa toliko vec isprostituiranom Marxovom 11. tezom o Feuerbachu..
Dakle Ap, koje to podatke treba gledat ili uvidjet da bi se u glavama ljudio desio cin prosvjetljenja, moralne katarze i akumulacija srđbe koja bi ih natjerala da promjene sebe i djeluju na istinsku promjenu svijeta oko sebe?!
Podsjecas me malo na Chomskog koji konstantno producira knjige u kojima obilato iznosi konkretne podatke i dokaze o zlom, kriminalnom i imperjalistickom karakteru USA vlade, a ciji je ucinak na prosjetljenje i poticaj na djelovanje ljudi jednak nuli..Zašto?! Pa zato jer onima kojim već sigurno znaju i vjeruju da je USA vlada takav negativac ti im podaci sigurno ne otkrivaju neki novi put rješenja navedenog problema, a oni koji vjeruju da je USA vlada patriotska i za njih dobra, njima nikakav konkretan negativan dokaz sigurno neće promjeniti uvjerenje.. Stoga mislim da je Chomskom bilo bolje da se nastavio bavit lingvistikom..

Što se tice Marxove 11. teze koju spominjes, problem je ipak malo složeniji, jer radi se također o antinomiji (o dva suprotna principa/rješenja koja su u isto vrijeme oba istinita).
Prvo treba uzeti u obzir kada i u kakvom kontekstu (historijskom, ekonomskom, socijalnom, političkom, filozofskom) je Marx izašao s tom tezom, a opet s obzirom na njegovo revolucionarno otkrice historijskog i dijalektickog materjalizma, kao istinski revolucionarne i spoznanjno djelatne osnove za istinsku promjenu društvenih odnosa (ili projektivno – društvenih odnosa proizvodnje). Marx je svojim otkricem, odnosno materjalistickom inverzijom Hegelove dijalektike, odista otvorio sasvim novi horizont ili perspektivu za promjenu nepravednih društvenih odnosa oko kojih se tada mogla okupiti i artikulirati srđba obespravljenih (prije svega proletera..). U tom kontekstu bijaše potpuno utemeljena njegova teza o nužnosti promjene svijeta, i bespostedna kritika prevladavajuce apologetske ili kvazikritičke interpretacije svijeta. No najvaznija posljedica Marxovog otkrica bilo je otvaranje potpuno nove paradigme koja je imala uporište u neraskidivom odnosu teorije i prakse. Dakle, presudnom je odjednom za utemeljenje ispravne filozofske teorije (i društvene i političke teorije/znanosti ) postala praksa i obrnuto, a takva konstelacija je kao svoju projektivnu bit imala realnu promjenu svijeta.. I tako se postupno na toj novoj paradigmi, u dijalektičkom prožimanju teorije i prakse, razvijao i pripremao projekt obaranja kapitalistickih osnova društva i njegovih eksploatatorskih odnosa proizvodnje koje je kapitalizam sistemski proizvodio..
Dakle, ta 11 teza imala je itekakvog smisla u periodu kada i u kontekstu cega ju je Marx iznjeo..
No, njezino isticanje danas ipak je vrlo nejasno, nakon propasti mesijansko-eshatoloskih projekata koji su se legitimirali na marksistickim osnovama. Jer danas vecina jest nezadovoljna, ali jednostavno ne postoji vjerodostojni projekt (ni artikulirani politički subjekt) kojim bi se promjenilo ono čime smo nezadovoljni. Ili drugim rijecima ne postoji projekt oko kojeg bi se snažno akumulirala i konzistentno artikulirala sržba obespravljenih u svijetu tako da bi oni činili istinski politički subjekt odlucan i sposoban da istinski mijenja/revolucionira svijet.
A zašto više nema takvog mesijansko-eshatološkog projekta?! Dakako iz više razloga, ali najvažniji je po mojem sudu taj što trenutno ne postoji adekvatna interpretacija i kritika postojećih nepravdi i njezinih uzroka koje sistemski generira današnji kapitalizam, a samim time ne postoji niti uvjerljivi projekt njemu moguće i potebne alternative. Jednostavno, sve danas završava u prosvjetljenom cinizmu koji je ultimativni modus današnje ideologije – znamo da svijet ne valja i zašto ne valja, ali djelujemo kao da se tom nužnom zlu jednostavno moramo prilagoditi..
Zato Ap, moram se složiti sa Žižekom koji kaže da je najgore što možemo danas učiniti, jest u nedostatku jasne alternative postojećem poretku, frenetično djelovati i „mijenjati“ samo kako bi sve ostalo isto. Stoga Žižek po meni s pravom ironično izvrće Marxovu 11 tezu – Previše smo svijet mijenjali, potrebno je sada da ga pravi način interpretiramo (i otvorimo novu perspektivu koja će probiti pasivizirajuć i cinican ucinak današnje ideologije..)...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

ap je napisao: "prekomjerno

ap je napisao:
"prekomjerno se izbjegava i gledanje svijeta a podaci, tumačenje, promjena i bilo šta oko zbilje uopće ne dolazi u obzir"

hrvoje štefan je to citirao:
„prekomjerno izbjegava gledanje svijeta i podaci i da promjena i bilo što oko zbilje uopće ne dolazi u obzir“

i zaključio
Zato Ap, moram se složiti sa Žižekom koji kaže da je najgore što možemo danas učiniti, jest u nedostatku jasne alternative postojećem poretku, frenetično djelovati i „mijenjati“ samo kako bi sve ostalo isto. Stoga Žižek po meni s pravom ironično izvrće Marxovu 11 tezu – Previše smo svijet mijenjali, potrebno je sada da ga pravi način interpretiramo (i otvorimo novu perspektivu koja će probiti pasivizirajuć i cinican ucinak današnje ideologije..)...

Greška u citiranju čini nepotrebnim razjašnjavanje o tome.

"Stari" Žižek i mainstream se se već tradicijski šarmantno iz heraklitovskog svijeta vraćaju u preheraklitovski, u lagodnije područje interpretacije, a sam svijet neka čeka i nek se bavi sam sobom kako zna i umije. Tako su radili i Kardelj i većina majstora, a kod nas dominantna intelektualna i ostala elita, počevši od Krleže - nije na njima težina i tehnologija ciljeva nego je svijet odgovoran za to izvršenje, nije čak važni ni ako su potpuno pogrešno postavili stvar, jer to je opet problem stvari i svijeta.

To je potpuno u skladu s mojom parafrazom Marxove rečenice "prekomjerno se izbjegava i gledanje svijeta a podaci, tumačenje, promjena i bilo šta oko zbilje uopće ne dolazi u obzir".

Također je u skladu sa preporukom o čitanju Waltera Benjamina, koji je korektno zapazio da je modernitetu, počevši od Baudelaire-a (Spleen Pariza ...) i dalje, imanentno stalno izvanredno stanje i da je to nešto što mišljenje i svijet (pa i on) moraju uzimati u obzir. To uopće ne znači sve je crno ili bijelo ili bilo kako, nego u punom smislu heraklitovski, i više od toga.

A točno je i zapažanje da je stari Kangrga tu ipak nešto življi i mlađi od pomalo prepatetičnog maintstreama
U tom smislu ni ja nisam marksist, jer marksistima su se smatrali i deklarirali i Staljin i staljinisti svih boja i vrsta do današnjeg dana. Ja sam filozofijski školovan ne samo na Marxu, nego i to prije svega na klasičnoj njemačkoj filozofiji (Kant, Fichte, Schelling i Hegel), pa me moji kolege uvijek prije nazivaju fichteovcem i hegelovcem s ozbirom na moju osnovnu filozofsku orijentaciju. A §to se tiče socijalizma i komunizma, već sam na mnogo mjesta u svojim djelima isticao kako ni socijalizma ni komunizma nije bilo do sada nigdje u svijetu, pa ni u bivšoj Jugoslaviji. To je bio i jest staljinizam na djelu u teoriji, filozofiji i praksi. Tako se socijalizam i komunizam pokazuju kao ideološko-politička i teorijska floskula na obje strane: onih koji se tako deklariraju, kao i njegovih kritičara sa svih strana. Zato ja i bivši sistem na ovom tlu uvijek nazivam pravim imenom: staljinizam! A on je negacija svega marksovskoga i one demokratsko-humanističke tradicije i kulture i civilizacije, što ih je izborio do sada gradjanski svijet u svojim najvećim dosezima. Zato sam pledirao za uspostavljanje gradjanskog svijeta na ovim našim još rudimentarnim i historijski u mnogo čemu zaostalim prostorima. (...)
Kangrga
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=287
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=207

Zanimljivo je da se stari Kangrga približava ranijim spekulacijama i zapažanjima najpoznatijeg hrvatskog filozofa u Evropi Pavla Vuka-Pavlovića, onome kojemu su, pod staljinističkim uticajima, kao mladi žviždali.

Ispričavam se radi upadanja u interpretacije, ja se inače 97 % vremena non stop krećem i bavim živom materijom, što privučen što primoran (nisam na vrijeme osigurao mecene, mladost ludost), a sa ostalih 3 % sam, kao i drugi Indijanci, prisiljen zavirivati u odaje.

P.S. Ad objašnjenja "prekomjerno se izbjegava i gledanje svijeta a podaci, tumačenje, promjena i bilo šta oko zbilje uopće ne dolazi u obzir", to se naprosto svakodnevno desetljećima potvrđuje. Ne samo da se izbjegava nego je većinska volja potpuno jasno i dosljedno agresivna oko toga, pa je veoma nezgodno i veoma konfliktno baviti se i neizbježnim elementarnim djelovima posla oko svih poslovanja i mišljenja na zajednički račun, a naročito sve oko imovine, novaca, beskraja postupaka, bilo čega oko ukupnih radnih i ostalih procesa, bilo čega oko najmasovnijih i najočiglednijih činjenica i najviše oko bilo kakve neizbježne logike, usio bih se reći i oko bilo kakvog mišljenja i interpretacije (kardeljizam/maoizam je prejak u inerciji sporosti, zbrke i efekta pokvarene gramofonske ploče).

Poznato je da su sepecifičnosti ex SFRJ jako intrigirale misleći svijet od sedamdesetih, da su devedeset tekle kao glavna svjetska farsa predodžbi i interpretacija a da se zadnjih godina nismo nešto naročito izmjenili, npr. vertikala društva je Mesić, koji igra isto 50 godina, Marina MD kao Jekaterina Furcova nesmetano upravlja velikim područjem bez ikakve logike, o svemu se raspravlja cca kao sedamdesetih i praksa snažno stremi tome ... već u drugoj polovici sedamdesetih smo se iscrpljivali oko toga sa zapadnjacima pa čak i Kinezima, crncima i raznim, a od tada do sada je živi svijet odigrao toliko toga i non stop igra da je pomalo postao problem održavati humor sa takvom brzinom i spremnošću mislećeg djela. Žižek je bio jako zanimljiv osamdesetih, ali u ovim područjima se ponavlja i njih koristi za show po Evropi, a la Slavenka Drakulić. Nisu svi adaptirani na postmodernizam, a uz to neki stalno igraju pred više i složenije publike nego oni, pa nisu adaptirani na takve show-e nego na neke druge.

Tko je glasao

Filozofi i kod nas su,

Filozofi i kod nas su, naravno, prekomjerno tumačili svijet pa ih je on prekomjerno zaskočio. filozofi su kod nas bili (i ostali) ukras i dokaz da radnicko seljacke divizije (kako volis i sam reci) imaju smisla i za filozofiju. Kangrga i drustvo su kakti intelektualna ekipa koja je kakti pozvana ne sutjeti i biti intelektualna spram zivotnih odvijanja, a sav taj intelektualni potencijal unazad par desetaka godina utrosio se na naknadno retusiranje samom praksom potrosenog sustava. Novo vrijeme donjelo je vise slobode i ovoj vrsti intelektualaca, samo oni nisu znali sto bi s njom pa su kad se samo malo razgrne zabrazdili u tesku ideologiju. Mogao sam dugo trpiti takvo sto, ali mi je prekipjelo kada se pocelo govoriti da "revolucije ustvari i nije bilo".

Tko je glasao

Ovo nema nikakve veze s onim

Ovo nema nikakve veze s onim što piše Hannah Arendt ali je vezano s onim što desetljećima pišu i rade ne samo Slavenka Drakulić nego velika većina intelektualne ex SFRJ scene i dobar dio evropske scene - sva sranja su nešto posve normalno i onda su stigla sranja raspada SFRJ kao dodatna nagrada za ta bavljenja.

Ili malo drukčije. Ne trebamo biti nikakvi teoretičari za zaključiti da tako impresivna praksa ne dolazi tek tako i ne kao neki nagli poremećaj u proizvodnji, nego baš kao faza plodova sustzavne proizvodnje. Obzirom da se ništa osnovno nije promjenilo, u 2008.g. nije prerano započeti s pogledima na taj kontinuitet prakse i proizvodnje, koji ako ne u vidu ratova a onda u nekom drugom vidu i dalje proizvodi slično.

Ad Hannah Arendt je kao i sa raznim, bez problema i zadrške se sve koristi za prilično jasna preseravanja, koja su non stop daleko od normalnog a ne normalna. Karadžić je i prije rata bio nešto jako abnormalno, kao i dobar dio sustavne prakse, cca 90 % se odvijalo i odvija sa prevelikim odstupanjem od normale - imovina, koristi, postupanja ... Čak i najdiscipliniranija JNA, moj nadležni oficir Srbin iz Srbije mi je nakon mjesec dana u 2 rečenice sažeo ključno - sam si već zaključio da je sve to farsa i samo je važno da na nezgode odgovorimo sinhronizirano i odlučno. Nezgode su se pojavile cca u duhu ratova niz godina kasnije a njegov zahtjev za odgovor na napade je bio još jači napad, da napadač oficir povezan već tadašnjim kuhanjima budućih zbivanja umire od straha da ćemo ga fizički likvidirati.

Dakle, ležerna normalnost je stalno operirala i operira inercijom da olako i kad se kome digne gazi ljude i sve, naročito procese, a beskrajne napredne i obrazovane snage se još nisu udostojile baciti pogled na to, te umjeto toga i dalje u tome traže i nalaze šanse.

Pojava je u toliko problematičnija što većina toga odavno nije namjerno nego po inerciji, jako se je naviklo na razne "normalnosti" koje to nisu ni blizu da naprosto nema živaca ni ičega za bavljenje time, i posve je obrnuto - blaže ili jače se histerizira za minimum "kompliciranja" oko normalnosti, i tako desetljećima, logično.

Ti problemi "normalnosti" nisu apstraktni nego pretežno konkretni. U svijetu nema društava koja su i blizu činjenice da su beskrajni kapital i imovina u ex društvenim stanovima posve izuzeti iz ekonomije i stalno u minusima, sa toliko lažnih penzija i plaća i bolovanja, sa 90 % imovina koja je pretočena iz zajedničke kase i naričito minusa, sa toliko intelektualnih i drugih zarada na tome, sa toliko licmjerno velikom razlikom više od farse između ne samo zakona nego i donje logike stvari i zbilje ....

Sve je to navodno jako "normalno" a važno je navodno nešto drugo, npr. ovo što je tema posta.

Tko je glasao

@ap: Ad Hannah Arendt je kao

@ap:
Ad Hannah Arendt je kao i sa raznim, bez problema i zadrške se sve koristi za prilično jasna preseravanja, koja su non stop daleko od normalnog a ne normalna.

Točno to ti činiš - sve koristiš za prilično jasna preseravanja - H. Arendt ne čini tako, ona je ozbiljna društvena teoretičarka. Imaš svoju opsesiju i nesposoban si diskutirati o bilo čemu a da u drugoj rečenici ne skreneš u coppy/paste svojih kontinuiranih lamentacija (vjerojatno bi tako bilo da krenemo diskutirati o razvoju astronautike, nogometne tehnike ili baleta). Ranije je bilo tu i tamo nešto vrijedno, sada ne.

Zoran Oštrić, razočaran

Tko je glasao

Točno to ti činiš - sve

Točno to ti činiš - sve koristiš za prilično jasna preseravanja - H. Arendt ne čini tako, ona je ozbiljna društvena teoretičarka. Imaš svoju opsesiju i nesposoban si diskutirati o bilo čemu a da u drugoj rečenici ne skreneš u coppy/paste svojih kontinuiranih lamentacija (vjerojatno bi tako bilo da krenemo diskutirati o razvoju astronautike, nogometne tehnike ili baleta). Ranije je bilo tu i tamo nešto vrijedno, sada ne.
Djelom se nejasno izražavam, što namjerno što nenamjerno, ali ovdje i na niz toga je dovoljno jasno i posve krivo izvodiš zaključke - nije stvar u Hanni Arendt, nisam nju kritizirao i nisi ti na njezinoj strani a a ja na suprotnoj, nego ja naglašavam da se Hanna Arendt zakašnjelo zlouporabljuje za prilično masovna intelektualna (ex) jugo preseravanja.

Preseravanja se prvenstveno sastoje u višedesetljetnoj prekomjernoj produkciji izbjegavanja bilo kakvog ozbiljnijeg bavljenja društvenom zbiljom (praksom) pomoću suvislijih a još više nesuvislijih korištenja svih dostupnih svjetskih znanja i alata. Povodom bavljenja Slavenkom Drakulić i ostalim s tim u vezi te sličnim je slična parada - i u 2008.g. nema naznaka a bilo kakvog pokušaja diranja u bilo koje područje i dio složene zbilje a dominira pravo preseravanje, uključujući instant korištenje puno ozbiljnijih istraživanja i radova Hanne Arendt. A npr. bavljenja temom BiH su već manje više ništa ili fuj BiH.

Tzv. ekonomska stabilizacija i kriza "sustava" osamdesetih, raspad SFRJ i ratovi te poraće uredno klize u okvirima manje više iste paradigme poslovanja na zajednički račun, u okviru čega osnove normalnog poslovanja kakve su bile kod nas i kakve su po Evropi, sada već intenzivno i u Albaniji, i dalje nisu predmet intelektualnih zanimanja

P.S. Btw, ja sam završio neki drugi fakultet ali sam odstudirao i 6 semestara filozofije. uključujući logiku kod Švoba i Gaje Petrovića, te isto toliko komparativne književnosti kod Slamniga, Solara itd., imam neki kontinuitet bavljenja s tim u vezi od sredine sedamdesetih.

Od tada na ovamo sam imao čast intenzivno sretati pa i surađivati sa marginaliziranim i odbačenim vodećim ljudima svih struka kroz razna razdoblja, pa sam i profesionalno i pratično deformiran i koristiti ću sve više provokativna izražavanja. U duhu djela Tomislava Gotovca "Pun mi je kurac", nisam jedini koji se desetljećima intenzivno bavi raznim i koji ne puca od zadovoljstva što se u 2008.g. likovi malo počinju zanimati šta se stvarno desetljećima radi po Zagrebu, koje su stvarne logike ekonomskih i drugih poslovanja po RH i ex SFRJ, kakva inercija puzi u ostalim društvenim i poslovnim praksama, kako dišu obrazovane i elitno obrazovane ekipe, kako tko stavrno diše u Beogradu i ostaloj okolici. Naime, mi neki se time preintenzivno bavimo desetljećima, često se raspadamo do bavljenja, a čak smo se i stigli i nešto malo obrazovati, pa nam taj preintenzivni humor nakon toliko toga nekako gubi šarm.

Ad predmetne rasprave mi se čini da slijedi slično intenzivnije korištenje Waltera Benjamina, čijim djelom sam se intenzivnije bavio i koji mi je bliži, na način da će razne ex jugoslavenske intelektualne divizije opet pokušati, pomoću toga i ostaloga (netko nadahnut Titom, netko Tuđmanom i Miloševićem ... a svi Kardeljom, majstorom pušione), glumiti vodeću svjetsku ulogu.

Za ilustraciju izražavanja na internetu, za što imam sve manje vremena i volje ali me i to vuče u još provokativnije i kraće, evo jedan dobar primjer po mom ukusu
http://www.zokster.net/drupal/

Tko je glasao

Neki konkretni prilozi

Neki konkretni prilozi mislećim aktivistima za ilustraciju stvari.

Gradnja u bloku Cvijetni-Varšavska-Gundulićeva-Ilica je pobudila interes za razne zanemarene pojave.

Ad kuće Granitz i tiskare se ne pojavljuje podatak da je to obiteljska kuća najpoznatijeg hrvatskog filozofa u svijetu Pavla Vuk-Pavlovića, oca uglednog liječnika Stanimira (koji potražuje kuću radi davanja u javnu namjenu, u skladu s voljom obitelji), te supruga ugledne povjesničarke umjetnosti dr Ljelje Dobronić, koji je vraćen u nastavu cca 1947.g. ali su mu studenti, budući profesori, žviždali i potom je udaljen sa nastave. Dobio je i iskoristio priliku početkom šezdesetih u Skoplju, gdje su završili i glavni zagrebački urbanist Vlado Antolić, neko vrijeme i Boris Papandopulo.

Još je živ glavni urbanist iz doba Holjevca Josip (ne Vinko) Uhlik, koji je bio na čelu team od ccca 120 ljudi, koji su izradili i GUP 1970.g., što sse do danas eskploatira do mjere da od tada do sada stoje netaknute crte za velike ceste i ama baš ništa vrijedna nije napravljeno izvan tih okvira i osnove, u 40 godina.

U tom području urbanizma i graditeljstva je još jasnija situacija nego po drugim područjima (povezana logika politike, medija, biznisa, intelektualnih djelatnosti ...). Sve vrijednije, uključujući cca 500 najistaknutijih arhitekata, inženjera i raznog, uključujući sva imena od evropskog ili šire jugoslavenskog značaja, su manje više počišćeni i zbrisani a na strani i snaga režima i provjednika su oni koji su instalirani na njihove pozicije i/ili njihovi lojalni učenici, pa je zbog toga i duge prakse vezane za to logična nepodnošljiva histerija oko inače kao dan jasnih zbivanja i prakse - nastoji se nastaviti preseravanja uz zadržavanja beskrajno iznimnih "velikih" likova i djela, a nema nikakve uporišne točke za to. Obzirom da je Zagreb malo veće selo u kojem se o svemu i previše zna, to je još teže.

Slično je po svim drugim područjima. Kako drukčije to nazvati, što uključuje do 2008.g. izbjegavanje bilo kakvog važnog podatka o svemu, nego preseravanja?

Šta će biti kada popusti ta masovna farsa, i počne povraćanje?

Tko je glasao

Pretežna iskustva su nam

Pretežna iskustva su nam imperijalna i velikih forsanja.

S jedne strane to ponekad izaziva blage smetnje ali još više samo zahvaljujući tome je toliko svjetskih užitaka i zanimljivosti, izobilje predmeta žudnji što neodoljivo privkače ne samo mlade i stare nego i oživljava mrtvace iz grobova te donosi ne samo dvostruke nego i beskrajne pobjede.

U tom smislu i naša Slavenka i sve snage čvrsto drže našu stvar, i ustaše i partizani i razne snage koje igraju u svim mogućim pozicijama i ulogama.

To nije samo apstraktno nego i krajnje konkretno važno. Npr. samo tako čvrsto i bez i tračka defetizma ne popuštamo ni malo ne velike igre financija i nekretnina, dok USA i EU stenju a velike sile USA i Rusija moraju organizirati i ratne igre da bi se izvlačili iz gliba.

Sada je naročito važno da do kraja držimo našu iznimnu taktiku da ne popuštamo ni milimetar ni kada je stvar potpuno izgubljena i u 3pm te da igramo raznovrsno, jer samo tako do kraja izluđujemo ostale imperijalne snage i njihove službe kojima se od toga odavno lome mozgovi i nikada ne znaju odakle i kako slijede akcije i udari, šta će lijeva a šta desna i kakvom silinom ili beskrajno nelogičnom indolentnošću.

Jer sada je krenula prava sinteza dugih igri i odlučuje se ili ili, ili mi njih ili oni nas.

Naša taktika je jednostavna, imotska, ili mi njih ili, ako nikako drukčije nije moguće onda nerješeno/pošteno.

Netko može defetistički nasjesti da je naša pozicija sa velikim dugovima i nezdrživom inecijom da se sve počoha i pokokošari slabija, ali to je varka i klopka za protivnika - baš time ih čvrsto držimo za jajca i nema nikakvog načina kako će dalje tako bez velikih teškoća u nastavku igre.

I to što ih Slavenka i dalje fila/spama i što ih naše razne snage zbunjuju ih sigurno sve više i više razvodnjava. Vjerojatno ćemo Englesku u srijedu opet natamburati u nogometu i nastaviti isto po raznim bojištima.

Tko je glasao

U svom komentaru na dnevnik

U svom komentaru na dnevnik b2 Pilsel: Prisjećanjem na Vukovar potvrđujemo da smo fašisti proanalizirao sam sporni članak u Guardianu i mislim da je neosporno da je članak, blago rečeno, pun krivih navoda. To je posebno neobično jer danas u eri interneta nije teško doći do prilično relevantnih podataka i time provjeriti ispravnost izrečenih tvrdnji. Čini mi se nevjerojatnim da Slavenka ne koristi takvu moć suvremene tehnike.

Ono na što bi ja htio skrenuti su dvije stvari koje su prisutne u komentarima na ovaj dnevnik a to je:
1- pretjerana reakcija na jedan prilično loš tekst
2- rat protiv Jugoslavena

ad.1- Mislim da svaka država ima negdje svoje "disidente" koji govore i pišu protiv svoje domovine s raznim razlozima: želja za promjenom političkog sustava, rušenje aktualne vlasti, mržnja zbog doživljenih nepravdi, želja za preuzimanjem vlasti, zarada vulgaris, mitomanija i tko zna što sve još.

Ali ajmo pogledati drugu stranu, državu koja je opanjkana takvim tekstom i reakcija te države. Mislim da se lako može doći do pravila što je država manje demokratska i što je njena unutrašnja struktura ekstremnija to je reakcija žešća. Sjetimo se ne tako davnog komunističkog doba i kako su bili proganjani disidenti, danas imamo arapske države koje na javnim manifestacijama traže "glavu" takvih, doduše više vezano za religijska pitanja, "neprijatelja" (Salomon Rushdie i njegovi sotonski stihovi, karikature iz Danske).
Mogli bi sažeti da "reakcija pokazuje suvislost države". Ako tako postavimo stvar onda ova silna halabuka oko lošeg članka Slavenke Drakulić ne služi nam na čast. Očito da u tome postoji neki osjećaj nečiste savjesti i da ta lupanja imaju nakakav korijen (Franjo se družio sa Šakićem, skromno društvance je dočekalo Bušića kao heroja, na Thompsonovim koncertima ima ustaškog znamenja i ovaj očito koketira sa svim tim).

ad.2- Jugoslaveni i poželjna mržnja. Ovo u posebnom dnevniku jerbo sam se raspisao.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

što znači floskula:

što znači floskula: koketira sa svim tim?

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

@leddevet: istina je, i sam

@leddevet: istina je, i sam sam trebao tu jednostavnu stvar spomenuti - reakcije su neproporcionalne: to je ipak samo jedan članak u jednim dnevnim novinama. Lako bi bilo uz malo surfanja pronaći mnoge tekstove u kojima neki Amerikanac, Nijemac, Rus itd. "blati svoju domovinu", tako što neke postojeće negativnosti predimenzionira (po mišljenju većine). Napadati neku TUĐU domovinu - kad npr. oni koji napadaju Slavenku Drakulić istovremeno vrlo negativno pišu o SAD (predimenzionirajući njihove slabosti) - to je puno lakše. :)

Zoran Oštrić, gnjavator

Tko je glasao

Mene osobno ne zanima

Mene osobno ne zanima pretjerano što S. Drakulić danas piše. Bilo mi je teško za vrijeme rata, jer smo negativne posljedice tog "disidentskog" djelovanja itekako osjećale u našim naporima da upoznamo međunarodnu javnost s onim što su proživljavale žene i da pokrenemo međunarodno-pravne mehanizme da prvo zaustave genocid, a poslije da se procesuiraju odgovorni za genocidno silovanje. Na istoj crti ona danas preporuča (ili postavlja pitanje) da se Hrvatska ne primi u EU. Rekla bih da se tu prije radi o njezinoj proračunatosti: s Hrvatskom u EU i njezina "balkanska ekspertiza" neminovno gubi na cijeni, nego o nekoj mržnji prema zemlji iz koje potiče.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Poznajem puno Srba koji

Poznajem puno Srba koji nikad ni riječ ne bi rekli protiv svoje ljubljene Domovine Hrvatske!

Iz Slavenke Drakulić, ukoliko se i predstavlja Hrvaticom, bez obzira što je, a nije ni važno, izbija mržnja prema svojoj Domovini Hrvatskoj. Ne znam tko bi blatio svoju Domovinu u inozemstvu, a da je voli. Mržnja izbija iz svake njene riječi.
Meni je to iskreno žao, žao mi je žene koja živi u vječnoj mržnji i nema mira nigdje. Ona zapravo ni nema svoju ljubljenu Domovinu!
To je zbilja za sažaljenje.
Sirota Slavenka. Crkla joj jugoSlavija, pa se više ne snalazi u sadašnjosti.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ne znam tko bi blatio svoju

Ne znam tko bi blatio svoju Domovinu u inozemstvu, a da je voli. Mržnja izbija iz svake njene riječi.

Nije ti palo na pamet da to možda radi upravo zbog ljubavi da njena Domovina bude bolja?
Ako ti recimo član obitelji nešto krivo radi, da li ćeš ga upozoriti ili ćeš šutjeti zato što ga voliš?
Ako mu ukažeš na pogrešku da li je to mržnja? Zamisli sada da ta osoba koju upozoriš tebe optuži za mržnju. Kakva bi mu budućnost bila?

Tko je glasao

Ja sam već napisao na

Ja sam već napisao na susjednom tekstu, ali ajmo ponoviti - ne, dobra namjera je ovdje isključena 100%. Prvo zato što se radi o upornom i dugogodišnjem iskrivljavanju činjenica i otvorenom laganju. Drugo zato što bez iznimke takvi tekstovi privlače srpske i ine ekstremiste koji onda u njima nalaze potvrdu za svoje halucinacije poput petsto biljardi pobijenih civila, krvožedne ustaše koji jedu malu decu na svakom uglu itd... Ako nisi zlonamjeran, jedina preostala mogućnost je da si retardiran pa ne kužiš, a sumnjam da je ona takva.

Mislim, moguće je reći da Drakulićka to piše jer bi htjela da je Hrvatska drugačija. Npr. da je u sastavu neke Jugoslavije.

Tko je glasao

E Whatever-u moj, ona je

E Whatever-u moj, ona je ipak medju "nasim" najcitanijim spisatelji(ca)ma. Nezaobilazna u Lajpzigu, na Interliber-u i drugdje. No, oni kojima je ona njihova, nisu moji. Ne bismo trebali smetnuti s uma da se prije preko takvih kao ona stvarao mit o genocidnim Hrvatima, o Jasenovcu, o krvolocnim ustasama, a danas se preko nje i njenih poklonika stvara mit o drzavi stvorenoj na zlocinima, o "diktatoru Tukiju", o fasistickoj naciji, nacistickoj Crkvi.

Zahvaljujuci njoj i njima, Jasenovac bi mogao postati zloglasniji i od Auschwitza.
Oni sustavno i svijesno opravdavaju balvansku pobunu i pobunjenicima pruzaju alibi za obracun protiv "retardiranih nacionalista".

Aleksandra Tijanica danas nema u Hrvatskoj, ali osposobio je on svoje pulene koji su nadmasili Veljka Knezevica, Djordja Licinu, Jovana Hovana i druge.

Tko je glasao

nadmasili Veljka Knezevica,

nadmasili Veljka Knezevica, Djordja Licinu, Jovana Hovana
Ne znam na temelju čega Jovana Hovana ubrajaš u "istu skupinu" s ostalima? Na temelju njegova imena, ili njegova pisanja? Meni se čini da on u to društvo ne spada.

Tko je glasao

Ispricavam se. U pravu si.

Ispricavam se. U pravu si.

Tko je glasao

Ne, nije mi to palo na pamet

Ne, nije mi to palo na pamet ni najmanje. Pa nisam glupa. Slavenka ne može suzbiti bol za jugoSlavijom i to izbija iz nje na kilometre. Ne može ona optužiti svoju Domovinu u inozemstvu na temelju dva-tri marginalna slučaja, jednog pokojnika, jednog pjevača i jednog starca koji se nakon odslužene dugogodišnje kazne robije vratio u svoju zemlju. Dragi moj seneka, ni jedan ratni zločinac za stotine ubijenih civila u Vukovaru nije dobio 30 godina zatvora, kao taj Bušić za jednog ubijenog i nekoliko ranjenih Amerikanaca. Ako on nije odslužio, nije nitko. Ali Slavenka je uredno na temelju njegova povratka pred međunarodnom javnosti oblatila svoju Domovinu. Dakle, ona je mrzi. Glup je onaj tko to ne vidi. theEnd.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Lavice, pogledaj jos nesto:

Lavice, pogledaj jos nesto: Ona zelenom Zokiju nije antipaticna, nego je pozitivka. Tek nije posve korektna, tako nam on kazuje.
Vrazji li su ti oni, filozofiji ih je poducavao Gajo Petrovic, "istoriji" Velimir Terzic, knjizevnosti Matija Beckovic, novinarstvu Brana Crncevic. K tomu, svi stipendije dobivaju od istog stipendijera.

Tko je glasao

@Pavao Jelovic: Vrazji li su

@Pavao Jelovic:
Vrazji li su ti oni, filozofiji ih je poducavao Gajo Petrovic, "istoriji" Velimir Terzic, knjizevnosti Matija Beckovic, novinarstvu Brana Crncevic. K tomu, svi stipendije dobivaju od istog stipendijera.

LOL. "Vražji", zaista - kako pisah: sluge Sotonini - vještice i vješci! Ne može drugačije biti u percepciji šovinističkih ekstremista: s obzirom da je Bog na strani Hrvatske, svi koji nešto kritički o Hrvatskoj zucnu su na strani Sotone.

Glede Gaje Petrovića - on je zaista odličan filozof, koji je osmislio zanimljivu vlastitu poziciju nazvavši je "filozofija revolucije" (koju sam ja međutim odbacio tijekom 1985.) i ostavio niz instruktivnih tekstova i prijevoda o raznim ne-marksističim filozofima: Heideggeru, Wittgensteinu i dr., te također i odličan udžbenik klasične logike koji se i danas koristi - recimo i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.

Gdje si pak ispuknuo ove druge... :) Barem sa mnom nemaju nikakve veze. Historiji (ne "istoriji") su me podučavali recimo Nada Klaić i Mirjana Gross, književnosti Ernest Hemigway i Ursula LeGuin, novinarstvu sam se nekako podučio sam.

Zoran Oštrić, filozof, povjesničar, pisac i novinar

Tko je glasao

Glede Gaje Petrovića - on

Glede Gaje Petrovića - on je zaista odličan filozof, koji je osmislio zanimljivu vlastitu poziciju nazvavši je "filozofija revolucije" (koju sam ja međutim odbacio tijekom 1985.) i ostavio niz instruktivnih tekstova i prijevoda o raznim ne-marksističim filozofima: Heideggeru, Wittgensteinu i dr., te također i odličan udžbenik klasične logike koji se i danas koristi - recimo i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Dodatak ad Gajo Petrović.

Bio je jako dobar profesor - marljiv, tolerantan, širio polja znanja i mišljenja i rad na tome ...

Slično i možda još bolje (slobodnije od ideja i ideologija) njegov brat Svetozar, profesor književnosti, predavao na studiju kompratavine književnosti u Zagrebu, Hergešić je njega i Slamniga uzeo kao prve mlađe suradnike.

Tko je glasao

Zoran Oštrić, filozof,

Zoran Oštrić, filozof, povjesničar, pisac i novinar
Ne znam je li te sram ili strah, sto nisi naveo da si i peder. Dvostruki.

Tko je glasao

@Pavao Jelovic: Ne znam je

@Pavao Jelovic:
Ne znam je li te sram ili strah, sto nisi naveo da si i peder. Dvostruki.

:)) Đe me nađe... Ne mogu baš sve odjednom navesti! A ovdje si barem 50% pogrijiešio.

Hrvatski jezični portal definira:

1. razg. muška osoba spolno naklonjena osobama istoga spola; homoseksualac
2. žarg. vulg. a. nepoduzetna, troma osoba; mlakonja b. razg. osoba neprincipijelna ponašanja; beskičmenjak

Glede točke dva: to su karakterne osobine - a nitko nije kvlalificiran da sam procjenjuje vlastiti karakter, pa si možda i u pravu.

Glede točke jedan: ne gaji lažne nade! Iako sudjelujem na Gay Prideu i veselo pišem o tome (pa me valjda nije strah), dalje od toga ne idem! :-P

Zoran Oštrić, heteroseksualac

Tko je glasao

Ona zelenom Zokiju nije

Ona zelenom Zokiju nije antipaticna, nego je pozitivka.
E moj Pavle! Nemam običaj prekidati odnose (makar i virtualne) s bilo kim, ali s njim sam morao.
Vrazji li su ti oni, filozofiji ih je poducavao Gajo Petrovic, "istoriji" Velimir Terzic, knjizevnosti Matija Beckovic, novinarstvu Brana Crncevic. K tomu, svi stipendije dobivaju od istog stipendijera.
Nije samo jedan. Ima njih i puno previše za ovaj ispaćeni i pomalo 'izgubljeni' narod.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Ja mrzim tebe i sve velike

Ja mrzim tebe i sve velike sirove hrvatine.
Glup je onaj tko to ne vidi :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

.

.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Sinko dragi, to je puno

Sinko dragi, to je puno ljudi za mrziti.
Možeš li s tim na kraj?

cogito ergo sum

Tko je glasao

Cestitam ti na iskrenosti!

Cestitam ti na iskrenosti! Tako to treba, biti otvoren.

Tko je glasao

To je inače bila interna

To je inače bila interna zajebancija sa lavicom (neprimjerena na javnom dnevniku, slažem se), ali ste se brzo zalijepili (tko bi to očekivao?).

Ali kad smo već kod toga. Ako ti otvoreno i iskreno mrziš Srbe i Jugoslavene (valjda i još ponekog, šiptare?) zašto ja nebi smio nekoga mrziti (velike sirove hrvatine)?
Uostalom, Hesse je tvrdio da svi mi nosimo zvijer u sebi, samo je pitanje tko je spreman to priznati.
I dovoljno hrabar - suočiti se s njom.

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Mržnja ubija onog koji ju

Mržnja ubija onog koji ju osječa.

Tko je glasao

Ispravci dvaju netočnih

Ispravci dvaju netočnih navoda:

Kad dolazi do političkog preokreta 1900., počinje privlačiti snažne negativne emocije i direktne napade - zbog svojeg feminizma, ljevičarenja, a-nacionalizma.

Drakulić nikada u '90-ima nije napadana zbog "svojeg feminizma", nego primarno kao jedna od javnih osoba kojima je pripisivan manjak patriotizma. Manjak domoljublja percipiran je, između ostalog, u relativno kasnom imenovanju agresora i kritici autoritarnog Tuđmanovog režima.

...jer ratna zbivanja ne gledaju iz obavezujuće perspektive nacionalnog, nego iz perspektive nasilja protiv žena (prvenstveno masovna silovanja - koja se nisu događala, kako se i danas prikazuje, samo sa srpske strane - iako s njihove najviše)

U slučaju srpske agresije na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovu perspektiva nasilja protiv žena u sebi nužno sadrži dimenziju etniciteta iz jednostavnog razloga jer su žrtve birane po nacionalnom ključu. Uz uobičajenu ratnu praksu silovanja žena protivničke strane ili na prostorima pod vojnom kontrolom, u ovom ratu Srbi su silovanje koristili u provođenju genocida odnosno etničkog čišćenja (što je u ovom ratu eufemizam za genocid). Silovanja žena ne-srpske nacionalnosti bilo je planirano, organizirano i sistematsko. Ovo je potvrđeno i presudom protiv Radovana Karadžića u građanskom sudskom procesu kojeg su na Sudu u New Yorku vodile i dobile preživjele žene. Kako je to izgledalo možete pročitati ovdje i ovdje.

Činjenica je da Slavenka Drakulić i mnoge druge tzv. feministice dugo vremena nisu htjele vidjeti da se radi o genocidnom silovanju, nego su zajedno s velikim dijelom ljevičarskih i liberalnih krugova u Europi i SAD-u sve nas koje smo naglasak stavljale upravo na tu dimenziju (koju međunarodno pravo do tada nije prepoznavalo), proglašavale nacionalistkinjama u službi nedemokratskog i autoritarnog režima Franje Tuđmana. Kada se međunarodna zajednica napokon suočila s razmjerima agresivne i genocidne srpske politike na ovim prostorima (nakon čega je uslijedilo bombardiranje Srbije), onda su i naše tzv. feministice počele pričati drugu priču. Ono što se nije promijenilo je da što god one govorile uvijek nađu nekog tko im tu njihovu priču dobro plati.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

@nemesis: Drakulić nikada u

@nemesis:
Drakulić nikada u '90-ima nije napadana zbog "svojeg feminizma", nego primarno kao jedna od javnih osoba kojima je pripisivan manjak patriotizma.

Ipak je upravo feminizam bio snažno isttican. Letica u onom slavnom članku zaključuje da je "hrvatski, pa i svjetski, feministički pokret moralno umro u balkanskim ratovima devedesetih". To se i inače stalo isticalo. Inače - pratio sam naravno diskusiju i raskol do kojeg je tada u feminističkom pokretu došlo povodom rata u Bosni - slično podjelama do kojeg je došlo u pacifističkom i šire mirovnom pokretu. Bio sam uključen u potonje, a o onom prvom nisam se tada izjašnjavao.

Činjenica je da Slavenka Drakulić i mnoge druge tzv. feministice dugo vremena nisu htjele vidjeti da se radi o genocidnom silovanju,

U pravu si. Ipak ne mislim da je to razlog da ih se naziva "takozvanim" feministicama. One su dosljedno branile jednu poziciju - pogrešno, s obzirom na situaciju. (Tako je to bivalo i s ljevičarima, da su branili svoje poglede - Milošević brani "bratstvo i jedinstvo" isl. - i odbijali uvidjeti različitu realnost.) U poznatom sporu u SAD o pornografiji, gdje su se sukobile radikalne i liberalne feministice - ne mislim da su ijedne "takozvane".

A bio sam i ja proglašavan ustašom. :((

Zoran Oštrić, koji na svojem blogu ima i rubriku "feminizam" :)

Tko je glasao

A bio sam i ja proglašavan

A bio sam i ja proglašavan ustašom. :(( he he, nije to tesko zamisliti. Na bilo kojim demostracijama u BG demonstranti uredno svojim protivnicima izvikuju "Ustase Ustase...". Dakle, "Ustase" su rastezljiv pojam.
Ovo je prekrasan trenutak za naglasiti slijedece. Tebi je to dakako cudenje i smijesno, no zamisli da te netko konstantno ozbiljno i bez ikakve zajebancije nego upravo ozbiljno proziva za takvo sto i da pocnes trpiti odbacivanje npr svojih zelenih prijatelja, ngo aktivista i sl. Automatski dolazis u poziciju da se branis, dokazujes da nisi istomisljenik propale kvislinske fasisticke zlocinacke ekipe kojih 50 i kusur godina naknadno, sto se vise branis to vise upadas jer ova ekipa je neskromna jer sa ustastvom povezuje ne samo ono sto je to bilo vec i po volji toga (ekstenzivno tumacenje - ala Mesic). U principu to se nasem drustvu dogada, a dogada se jer pristajemo na to, podjednako stoga sto ima ustasostalgicnih, ustasofobnih pripadnika i ustasologa kojima je to jedino zivotno pozvanje.

Tko je glasao

@ obaladaleka Tebi je to

@ obaladaleka
Tebi je to dakako cudenje i smijesno, no zamisli da te netko konstantno ozbiljno i bez ikakve zajebancije nego upravo ozbiljno proziva za takvo sto i da pocnes trpiti odbacivanje npr svojih zelenih prijatelja, ngo aktivista i sl.

Tebi je to naravno nezamislivo i smiješno, ali to mi se događalo - ne samo u okviru generalne osude "svi su Hrvati ustaše", nego osobno, zbog mojih stavova i zastupanja (npr. dokazivanja o stvarnom broju žrtava Jasenovca, tko je bio agresor u ratu u Hrvatskoj 1990.-1995. idr.).

Problem je da su hrvatski i srpski šovinisti braća rođena, zaposjednuti strasnom ljubavi jedni prema drugima - a ljubav je opasna stvar, lako prelazi u mržnju (i obrnuto). Tko se umiješa s pokušajem traženja "objektivne istine" doživljava posve jednake napade s obje strane.

Zoran Oštrić, disident po habitusu :)

Tko je glasao

Letica u onom slavnom

Letica u onom slavnom članku zaključuje da je "hrvatski, pa i svjetski, feministički pokret moralno umro u balkanskim ratovima devedesetih".

Kao radikalna feministkinja mislim da imam pravo izreći svoj stav da je feminizam S. Drakulić takozvani feminizam (danas se on naziva "estradnim"), između ostalog, i iz razloga kojeg je izrekao Letica u navedenom citatu. Uz ogradu da se ta njegova ocjena odnosi na liberalni odnosno etablirani feminizam zapadnih zemalja, ali ne i na radikalni i grassroot feminizam koji nikada nije iznevjerio temeljni postulat feminističke politike, a to je imenovanje subjekta opresije i nasilja prema ženama.

Štoviše, upravo je u suradnji s američkom radikalnom feministkinjom, profesoricom prava i odvjetnicom Catharine MacKinnon koja je pro bono zastupala žene žrtve genocidnog silovanja pokrenut i vođen građansko-pravni postupak protiv Karadžića. Za to vrijeme feministice tipa S. Drakulić uvjeravale su međunarodnu zajednicu da u ovom ratu "svi siluju sve" i da su svi isti. Feminizam koji negira zbiljsko iskustvo žena za mene nije niti "takozvani" feminizam. To jednostavno uopće nije feminizam.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

BRAVO! TAJ mi je pojam

BRAVO!
TAJ mi je pojam nedostajao kako bih se bolje izrazila - ESTRADNI feminizam!

Glumatanje i cisti - uvjetno receno - lartpurlartizam ... Gnusam se takvih pozerskih predstava.

Nasuprot nekima koji mogu pokazati KONKRETAN rad iza sebe na tom podrucju i danas su im imena manje poznata ili su anonimni ...

Tko je glasao

ESTRADNI feminizam Slažem

ESTRADNI feminizam

Slažem se. Česta pojava i kod drugih "-izama"! Međutim, meni se Slavenka kao pisac sviđa (iako nije Krleža, a o Mariji Jurić da i ne govorimo .)), pa joj "gledam kroz prste" (kao i za antihrvatske ispade).

Zoran Oštrić, neestradni aktivist

Tko je glasao

@Zoran - PUSTI !!! I ja imam

@Zoran - PUSTI !!!

I ja imam svoje mracne tajne koje ne otkrivam nikome kao i ti - ja recimo jako volim citati Anne Mc Caffrey LLLLOLLLL, na sto bi se svakom pravovjernom "intelektualcu" i svima koji se takvima smatraju odma' okrenuo zeludac :)))))) - stoga, niti tvoje citanje Zagorke ili Drakulic ja ne smatram grijehom ;)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  2. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  4. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  5. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  7. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 95
  8. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  9. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  10. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  11. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  12. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  13. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  14. gospodari naši od aluzija komentara 0
  15. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  16. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  17. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  18. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  19. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  20. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  21. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  22. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  23. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  24. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  25. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0

Tko je online

  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 23

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron