Hrvatska radiotelevizija jako je velika meta svima koji žele prigovoriti lošem stanju medija u našoj tranzicijskoj Banana Republici Hrvatskoj. Uz to, svima ide na živce pretplata koju prikuplja, a nisu ni mala stvar razni mutni poslovi koji se vežu uz veliku metalnu kuću na zagrebačkom Prisavlju 3. I s punim pravom jako veliki broj ljudi prigovara na račun HRTa i njegove uprave.
Još nekoliko dana na njenom je čeli Mirko Galić, čovjek čija slika stoji u slikovnom riječniku uz pojam netalasanje. I bivabja hrvatskim veleposlanikom u Parizu. Čovjek je 7 godina na čelu HRTa iskoristio kako bi si osigurao gažu u Parizu. Na četiri godine u diplomatskim krugovima grada svjetlosti.
Inače, jako je zanimljivo i prilično neuobičajeno mijenjati veleposlanika samo mjesec ili dva prije predsjedničkih izbora u zemlji u kojoj je predsjednik najveća politička faca. No, neki će reći da je Banana Republika Hrvatska specifična zemlja.
I na koncu dolazimo do skupine luđaka koja sačinjava Programsko vijeće HRTa. U nastojanju da pokažemo da smo demokratičniji od europskih zemalja u kojima je demokracija na djelu više od 200 godina, Banana Republika Hrvatska odlučila se za uglednike javnoga života koja će se, ovisno o odnosima političkih stranaka u Hrvatskom saboru, birati za članove Vijeća. Želeći osigurati nestranačje u Vijeću, naša je politika dobila heterogenu skupinu sumanutih luđaka koji odlučuju o sudbini tvrtke koja ima preko 3.000 zaposlenika i preko milijardu i pol kuna godišnjeg prihoda.
Budući da svatko od njih želi biti najmanje glavni urednik HTVa i k tome je zaljubljen sam u sebe, a posebno u svoje možebitne poslove s, prije svega, televizijom, umislili su si da su mali bogovi. Koji kreiraju budućnost, u najmanju ruku, Banana Republike Hrvatske. Kako to izgleda vidjeli smo tijekom neuspješnog pokušaja izbora novog glavnog ravnatelja HRTa, a posebno u fizičkom obračunu do kojega je došlo nakon još jedne potpuno besplodne sjednice Vijeća.
Epilog jučerašnjih, post festumskih događanja iznio je jedna od njegovih sudionika, ginekolog Danko Bljajić koji je morao potražiti dva liječnička mišljenja kako bi doznao da je dobio batina. No, u svemu najezoteričniju je izjavu dala GONGovka Suzana Jašić. Njene riječi graniče s najgorim mogućim oblikom kakanja u vlastitu cipelu.
"Ja mogu reći da nisam glasala za Vanju Sutlića. Ne zato što mislim da je imao loš program, niti zato što mislim da bi bio lošiji od drugih koji su prezentirali svoje programe, već sam imala subjektivni osjećaj da se u izbor ravnatelja upetljala politika čiji je Sutlić bio favorit." - rekla nam je Jašić.
"Sukladno tom svom osjećaju nisam glasala za njega. Smatram da HRT-u treba osoba koja će voditi kuću na jedan politički neovisan način" - rekla je Jašić dodajući kako u predizbornoj godini ne bi bilo zdravo da postoji bilo kakav politički dogovor.
Kako stvari stoje, lako je moguće da HRT, prvi puta u svojoj povijesti, 81 godina radija i 51 godina televizije, dobije Vladinoga povjerenika koji će njime upravljati u izbornoj godini. E pa, genijalci iz Programskoga vijeća HRTa, živjeli! To čak ni pokojnom Franji Tuđmanu nije pošlo za rukom!
vidiš mene fascinira
vidiš mene fascinira činjenica da praktički svi komentatori i novinari kao totalno usputnu i neosporivu činjenicu spominju HRT kao stepenicu prema nekom osobnom bogatstvu ili poziciji moći (kako bi to neki rekli)
u stvari, ispada da čitajući te članke apsolutno svi očekuju da tkogod dođe na čelo HRTa po definiciji se i okoristi potencijalnim blagodatima koje ga tamo čekaju, i oko toga se nitko ne uzbuđuje koliko oko toga može li direktor HRTa utjecati na ovaj ili onaj način na program i favoriziranje ove ili one političke opcije
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao