Tagovi

Školarine

Suspenzivnim vetom studentskih predstavnika na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu odbačen je prijedlog upisnih kvota i školarina za iduću akademsku godinu.
Rektor Bjeliš najavljuje da će Sveučilište ustrajati na svom prijedlogu modela školarina.
U međuvremenu, neke studentske udruge pokrenule su peticiju protiv povećanja školarina.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja misli da je prijedlog novog modela načinjen brzopleto i bez suradnje socijalnih partnera te da trebaju plaćati svi ili nitko.
Formalni rok za donošenje nekakve odluke je 1. travnja. Doduše, točno je i to da se taj rok prethodnih godina nije poštivao.
Zbrka je potpuna, a ishod neizvjestan. Ministar šuti, opozicija oponira.

Najmudrije bi bilo i meni da pričekam rasplet te da u međuvremenu napišem o Planici, stolnotenisačima i vaterpolistima. Ali kako sam i sam više puta govorio o studentskim školarinama, to nekako ne bi bilo u redu. Pa onda evo.
I meni se čini da je predloženi model pripremljen na brzinu, bez prevelike brige o reakcijama. Možda tek prije mjesec ili nešto više dana počelo se u medijima govoriti o modelu kojeg Sveučilište priprema. Niti meni se taj model ne sviđa, iako je pravedniji od postojećeg. Osobito mi se ne sviđa ova brzina i brzopletost. Mislim da se najprije trebamo dogovoriti oko osnovnih principa. Ja bih podržao ova dva:

(A) Trebalo bi uvesti školarine, jednake za sve.
(B) Za sve studente koji studij završe u razumnom roku, studij bi trebao biti besplatan, ili gotovo besplatan.

Možda ovo izgleda kao paradoks, ali evo jednog mogućeg plana u grubim crtama:

(1) Fakulteti će odrediti realne upisne kvote. Realne znači realne; sukladne zadanim prostornim kapacitetima, raspoloživom opremom i nastavničkim kadrom. Ove kvote će verificirati Sveučilište.
(2) Fakulteti će za svoje studije utvrditi realne iznose školarina. Realne ovdje znači sukladne europskoj praksi, općeprihvaćenim standardima i našoj stvarnosti. Ove školarine će verificirati Ministarstvo.
(3) Za svaki pojedini studij država će odrediti svoje kvote. Ta državna kvota (označimo je s D) bi trebala predstavljati broj studenata koje država želi vidjeti na pojedinom studiju i, na kraju, s diplomom u ruci. Očito, mora biti D d F, ako smo s F označili onu kvotu iz točke (1) koju je odredio fakultet. U deficitarnim strukama i na onim studijima koji se žele stimulirati, poželjno bi bilo D=F. U današnjoj terminologiji, D bi bio broj studenata koji studiraju o državnom trošku, dok bi preostalih F-D bili nešto kao ekvivalent današnjim izvanrednim studentima (onima koji studiraju uz plaćanje).
(4) Fakulteti će provesti klasifikacijski postupak. Pravo upisa imalo bi, kao i danas, slijedom plasmana na klasifikacijskoj listi, ukupno F studenata (ili manje, ako je interes za određeni studij manji).
(5) Puni iznos školarine će plaćati svi upisani studenti.
(6) Država će potaknuti banke i/ili druge institucije da organiziraju i ponude studentske kredite za otplatu školarina. Jedan razumni kreditni model bi bio (ako neki studij traje npr. 5 godina) 6+6. Student bi bio kreditiran 6 godina, čime bi mu se dala margina od 1 godine da studij završi, a po isteku od tih 6 godina, kredit bi se vraćao tokom idućih 6 godina.
(7) Svi upisani studenti stekli bi pravo na takve kredite samom činjenicom da su upisani na fakultet.
(8) Država bi se obvezala vraćati kredit ili dio kredita u ime studenata uz uvjet da oni završe studij u roku od 6 godina.
(9) Za studente iz državne kvote (to su oni koji su nakon klasifikacijskog postupka zauzeli redna mjesta od 1 do D), država bi kredit otplatila u cijelosti. Za preostale (one od rednog mjesta D+1 do F) država bi vraćala kredit u nekom postotku od, recimo, 50% do 90%. Tu su mogući razni modeli u svrstavanju ovih studenata u podgrupe u pogledu sufinanciranja od strane države.
(10) Studenti koji ne diplomiraju unutar 6 godina sami počinju otplaćivati kredit, neovisno o tome u koju su grupu bili svrstani na početku studiranja. Kad i ako ti studenti diplomiraju, država tog trenutka preuzima obvezu otplate njihovih kredita, ili dijela kredita u postotku koji je ranije ugovoren. Posebno, studenti koji od studija odustanu ili ne diplomiraju u roku od 12 godina svoje će kredite u cijelosti otplatiti sami.

Eto. Osnovna ideja bi bila da svi uspješni studenti (ne samo oni iz državne kvote) studiraju gotovo besplatno. Možda vam ovaj prijedlog tako ne zvuči jer zamišljate studenta kojeg je država zbog lošeg mjesta na klasifikacijskog rang-listi sufinancirala tek s 50%, a bio je na studiju vrlo uspješan. Vjerujte, takvi s dna klasifikacijske ljestvice koji bi bili vrlo uspješni u studiju, gotovo da i ne postoje. Važnije je brinuti o onima kojima je za dlaku izmakla "državna kvota". No, ako su takvi bili vrlo uspješni studenti, a država ih sufinancira "samo" s 90%, neće se dogoditi velika nepravda. Postoji vrlo snažna korelacija između klasifikacijske rang-liste i uspjeha na studiju.
Ovo je, naravno, tek gruba skica. Vjerojatno ima bezbroj pitanja koja bi ovdje trebalo pažljivo uklopiti i dotjerati. To je nemoguće načiniti ovako amaterski i na brzinu. Umjesto toga, par komentara za kraj.

Najprije, zašto sve to uopće. Prvo, sama činjenica da će fakulteti naplaćivati svoje usluge prisilit će ih da rade bolje. To je puno jača poluga od bilo koje proklamacije o podizanju kvalitete. Drugo, obrazovanje košta, a diploma i stečeno znanje imaju svoju vrijednost. Treće, za sve ozbiljne i marljive studente, cijela ova operacija je potpuno neutralna. Oni pak koji koji beskrajno studiraju, te troše tuđe vrijeme i novac, zauzimaju mjesto nekom drugom pa je onda u redu da ponesu i odgovornost.
Možda ćete pomisliti da sve ovo previše košta, da bi trošak za državu bio prevelik. Ja mislim da ne. Ja bih prije na to gledao kao na investiciju. Uostalom, ako gradimo društvo znanja, kao što to Ministar reče …
Imao bih još komentara, ali bilo bi mi draže prvo čuti vaše.

Tagovi

Komentari

vidim, stari je članak, ali

vidim, stari je članak, ali je model dobar i po nekom mom shvaćanju optimalan. nemam ništa protiv toga.
gledam neke moje kolege koji niti u 2 godine nisu počistili prvu, a koliko su za to vrijeme koštali državu? i sljedeće godine platiti će 3500 kn, država će morati dati još barem toliko (iako se vodi kao da sami plaćaju faks) i opet sve po starom.
nema kvalitete bez novca.
svi se zgražaju da se takvom politikom (mojom, tvojom) želi postići da samo djeca bogatih studiraju, a zapravo je istina puno drugačija. bogati će uvijek moći studirati (sve drugo je samozavaravanje), ali oni drugi neka studiraju besplatno samo ako se itekako dokažu. velika je pogreška nekome od početka faksa slati poruku da je dovoljno da bude prosječan ili jednom uspješan, a dalje da se provlači.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Besmisleno kompliciran

Besmisleno kompliciran sustav koji nikom ne koristi predložilo je naše mudro i uvaženo Sveučilište. Bojim se da ni sistem koji ti predlažeš nije jednostavniji i ne govori mnogo o tome što to država hoće. Ovaj sustav koji predlaže Bjeliš uvažava samo uspjeh na prijamnom ispitu. Nakon toga veze nema kako studiraš. Cijena ti je odrezana i to je to. Ako se korekcije ne provode svake godine (ili svakog semestra), shodno uspjehu, onda je sve skupa besmislena zavrzlama, koja će, jednostavna računica govori, donijeti i manje dodatnih novaca većini fakulteta. A topla je voda otkrivena. Studenti u pametnom svijetu plaćaju školarinu. Plaćaju je vaučerom koji im daje država. Ako završe studij s određenim uspjehom i u određenom roku uplaćeni novac ne vraćaju ili ga vraćaju manje od onog što su dobili. Ako ne, vraćaju sve. Zvuči jednostavno, ali podrazumijeva da država zna što hoće. Pa podijeli tisuću vaučera za studij ekonomije (ako projekcija razvoja države pretpostavlja da će za pet godina trebati toliko (ili nešto manje) ekonomista. Studenti svoje vaučere nose tamo gdje žele studirati. Ostali (studenti) koji žele studirati ono za što nema vaučera plaćaju studij u punom iznosu (dižu se krediti). Institucije koje nisu dobile dovoljno vaučera - trebaju se zamisliti i raditi nešto što će im netko platiti. Evo, jednostavno okrutan i učinkovit sustav koji preferira izvrsnost - kako studenata tako i fakulteta (veleučilišta, visokih škola). Istovremeno, studenti postaju središtem zbivanja u visokom obrazovanju.
Naravno, pored toga postoji i sustav kreditiranja studenata (board and lodging) po sustavu kako se sada provodi u Varaždinskoj županiji - otvoren svima i sa garancijom države.
Naravno, sve bi to trebalo razraditi u detalje, ali sustav nije neizvediv, samo se na tako nešto teško odlučiti.

nvuljanic

Tko je glasao

Bravo Konacno netko sa

Bravo

Konacno netko sa konkretnim prijedlogom.

Ja se na zalost ne slazem sa principom besplatnog studija, ali pohvaljujem trud na promisljanju modela.

Nekakav sklepani model sam pokusao izloziti u vlastitom postu, a zanimaju me komentari.

Ovdje samo jedna opaska, ne mislim da ce sama cinejnica da se studij placa natjerati fakultete da rade bolje. Ne vidim zasto bi tome bilo tako? Ne mislim da ce nekom docentu ista u zivotu znaciti ako su studenti pred njega dosli placajuci studij ili im ga je platila drzava.

Ali ce zato studenti koji placaju imati puno veca prava zahtijevati da dobiju "value for money" ...

Samo nisam siguran da ce se akademska zajednica tome bas obradovati ...

neutrino

Tko je glasao

Mali dodatak: koliko sam

Mali dodatak: koliko sam upoznat, "suspenzivni veto" studenata je uzrokovan time što su im materijale s prijedlogom uvođenja školarina dali neposredno pred sjednicu pa ga nisu imali vremena proučiti i veto "traje" 7-8 dana kada bi se o tome trebali ponovo očitovati.
Tako da mislim da njihov veto (za sada) ne treba shvatiti kao apriorno odbijanje.

Tko je glasao

Vrlo zanimljivo

Vrlo zanimljivo razmišljanje. Da su ovi naši na sveučilištu razmišljali u smijeru u kojem i ti razmišljaš, uopće se ne bi digla frka.

Ali, želim upozoriti na jedan detalj: nakon što je upalio suspenzivni veto (fala nebesima da su se studenti organizirali i oglasili!), po meni je koma reakcija rektora Bjeliša. Veli on, da bez obzira na veto, i bez obzira na zakon (jer pravila za iduću akademsku godinu moraju znati 6 mjeseci prije početka te iste akademske godine) da će sazvati nanovo sjednicu senata i izglasati povećanje školarina.

Je, autonomija sveučilišta je ustavna kategorija i vrijednost, ali se nitko, pa ni rektor, ne može stavljati iznad ustava i zakona.

Tko je glasao

Evo me čeka novi broj

Evo me čeka novi broj Economista ;-), pa za početak samo ukratko o dvije stvari koje bih dodatno naglasio:Prvo, sama činjenica da će fakulteti naplaćivati svoje usluge prisilit će ih da rade bolje.iOni pak koji koji beskrajno studiraju, te troše tuđe vrijeme i novac, zauzimaju mjesto nekom drugom pa je onda u redu da ponesu i odgovornost.

Tko je glasao

Mali tehnički ispravak: u

Mali tehnički ispravak: u točki (3) greškom je napisano D d F.
To bi imalo značiti: D je manji od, ili u najboljem slučaju, jednak F. Ispričavam se.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci