Pa nije valjda da Karamarko danonoćno nadzire svo obavještajno podzemlje u zemlji bez naloga, pa može reći da nitko od njih nije špijunirao zastupnice? Da dobije nalog za nadzor obavještajnog podzemlja trebala bi mu 24 sata. Dakle, nadzire ih non-stop, al oni su ovaj put dobri. Podrazumijeva se da je SOA-a najbolja, pa se interni nadzor u samoj kući nije ni provodio. zaključno, zastupnicima se ne bave špijuni (ni profesionalni, ni honorarni). One su nečija druga žrtva ili izmišljaju.
Koliko je meni poznato, zastupnica Vesna Škare-Ožbolt je žrtva SOA-e.
Poslala mi je SMS u utorak popodne u kom me pita za savjet vezano uz nastup u "Otvorenom". SMS još nisam dobio. Ne bih za njega ni znao da me u srijedu nije nazvala i pitala zašto joj nisam odgovorio i što mislim o njenom nastupu u emisija. Prisegnuo sam da nisam dobio poruku, ali da me ne čudi jer ovih dana inače na svim obiteljskim telefonskim brojevevima.
Prijatelju s kojim često komuniciram stižu moje duple poruke, a ona ponovljena se sama izbriše za desetak sekundi. Svaki drugi poziv iz inozemstva na moj mobitel bude propušten a da ga nisam ni registrirao u trenutku pokušaja ostvarenja veze. Nazivatelj dobije poruku da sam ugasio mobitel. Pozivi iz inozemstva na fiskni broj budu ometani tako što mi pozivatelja čujemo on nas ne. Dogodilo mi se da bi me dobili iz par pokušaja, pa bih čuo kako su prethodno nazvali isti broj, ali dobili neku treću osobu koja bi im rekla da su krivo nazvali.
Možda je u ovom slučaju zastupnica Škare-Ožbolt samo kolateralna žrtva SOA-inog nadzora nada mnom. Znam da ćete reći da vjerujete Vladimiru Šeksu koji je izjavio da za HDZ-ova mandata nije ni jedan novinar nadziran, ali uvjeravam vas da predsjednik Sabora ne govori istinu.
No, netko je manipulirao i sudskom poštom koja joj je jesenas stizala na adresu Cvjetno naselje 19, Velika Gorica. Sutkinja Tanja Hučera izvjestila me jesenas da se Vesna Škare-Ožbolt nije pojavila na prvom ročištu povodom moje tužbe iako postoje dvije potvrde da je primila pozive. u ponedjeljak su me ona i njen muž Zlatko uvjeravali da nije nijedan poziv za moj sud dobila. Da ju vlasnik stana koji je htjela kupiti na toj adresi nije obavijestio o sličnoj pošti. Dakle, netko je umjesto nje primio pozive i uništio ih. Tko bi osim SOA-e za to imao motiva?! Razjasniti ćemo to na ročištu 12. o.m.
Samo je SOA ovlaštena baviti se vašom poštom i elektronskom komunikacijom i ona to, za sada, efikasno čini.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Najprije čitamo o tome kako
Najprije čitamo o tome kako se u SOA-u uvaljuju nesposobni rođaci, stranački poslušnici i svi ostali koji imaju pravu vezu, a sada nam pišeš o efikasnom nadzoru nad elektroničkom komunikacijom. Nije li to malo nelogično, kako ti nesposobnjakovići efikasno rade? :-)
Da li si možda pomislio da se radi o nekoj grešci? Možda je Vesna poslala SMS na nečiju drugu adresu? Kako se to poruke same brišu? Zašto koristite klasičnu i mobilnu telefoniju kad je za povjerljive razgovore puno bolje koristiti VOIP programe? Ako smatrate da vam nadziru e-mail komunikaciju zašto ne šifrirate poruke uz pomoć PGP-a?
Ovako me cijela priča počinje podsjećati na situaciju iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere...
'Znaš,' reče Arthur zamišljeno, 'sve to objašnjava mnoge stvari. Cijeloga života imao sam taj čudni, neobjašnjivi osjećaj da se nešto događa u svijetu, nešto veliko, čak i zlokobno, a da nitko neće da mi kaže što.'
'A, ne', reče starac, 'to je samo savršeno normalna paranoja. To ima svatko u univerumu.'
Vidim da ne pratite
Vidim da ne pratite problematiku. Tomislav Karamarko je u SOA-u (OTC) zaposlio i ljude koji su radili u NSEI-u (Centru za elektronska izviđanja). Oni su izmežu ostalog snimali i one Miloševićeve razgovore s familijom publicirane u Globusu. Kasnije su radili u Karamarkovim privatnim firmama, a kad je postao ravnatelj SOA-e povukao ih je sa sobom. Onda je u novom Zakonu o SOA-i dobio odredbu da tajne službe mogu nezavisno od teleoperatera vršiti nadzor nad Vašim komunikacijama. Prije se to moralo raditi u dogovoru s teleoperaterima. Postigao je i to da je ustanovljen Operativno tehnički centar, ustanova koja se bavi elektronskim nadzorom komunikacija i formalno je izmještena iz SOA-e. U tu ustanovu redom je zaposlio svoje ljude i ima nad njima kontrolu.
Zašto bih ja koristio Voip tehnologiju ili PGP. Nisam špijun, niti raspolažem poslovnim tajnama firmi da bih morao na taj način komunicirati. Moje je ustavno pravo da mi nitko ne smije uskraćivati neometane komunikacije.
Žalosno je da moram dokazivati da nisam paranoičan u zemlji koja u naslijeđu vuče nikad ne procesuirane državne likvidacije neprijatelja socijalizma , Srba i nepoćudnih Hrvata za Domovinskog rata...
Jeste li vi čuli priču o noju koji je držao glavu u pijesku. moguće niste jer su vam i uši u pijesku.
____________________________________________________________
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
ne trebaju li hrvatski
ne trebaju li hrvatski džems bondovi za takvo prisluškivanje nalog?
Jednom prilikom sam
Jednom prilikom sam priupitao nekadašnjeg ministra J.Boljkovca da li njegove službe i u ovoj našoj Hrvatskoj prisluškuju građane koji nisu ni šverceri, ni lopovi ni ubojice ni drugi kriminalci. Veli on meni "Mali, znaš ti nas ..." A ja mu kažem "Gospon Joža, mene ne morate prisluškivati, pitajte me što vas zanima, reći ću vam sve što mislim".
Dakle praćenje, prisluškivanje i ostale bedastoće pomalo su paranoidno staromodni, po mom skromnom mišljenju. Druga je stvar pakiranje. To uvijek pali. Da mi spakiraju da imam sedam ljubavnica i dva ljubavnika (ili obrnuto), da kopam nos i pljujem na pod u tramvaju, za to ne treba ni SOA i POA, ni UDBA, ni OZNA. To mogu svake novine. I od toga se ne mogu obraniti kao ni pas od buhe. Ali, ako si hoću napuhati važnost i ego, onda će me pratiti i CIA. Pa da se zovem i Đurđa Adlešić. I da sam diplomirao i u Čačku. Ma svašta.
Ok za Đurđu. Ali za Vesnu
Ok za Đurđu. Ali za Vesnu ima rezona, sviđala ti se ili ne. On je bila članica VNS-a i prije nego je izbačena iz vlade doživjela je pakiranje da odaje državne tajne o Gotovini i Petraču, da ima novinske ljubavnike...
Mislim, ako spoznaje o ponašanju Vlade spram Gotovine i Petrača nisu sigurnosno zanimljive ovim našim službama, onda ja ne znam što je.
____________________________________________________________
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Dodao sam bod, jer smatram
Dodao sam bod, jer smatram izuzetno važnim i znakovitim onaj dio o obavještajnom podzemlju. Ja osobno radije ne bih podlegao "paranoji", koja je kod tebe objektivno proizvedena jer se boriš protiv neznanih sila, pa se u to možda nakaleme i neke benigne pojave,- Ja bih ipak radije vjerovao da je neprofesionalnost i nepridržavanje procedura glavni uzrok najvećem dijelu anomalija.
Mi smo prošli kroz vrijeme rata i sistemskih društveno-političkih promjena, u kojem je skoro svaka stranka imala svoj "obavještajni servis", pojedine neformalne grupe također (najviše koristeći svoje instalirane ljude u službenim obavještajnim formacijama - npr. ono oko Dubrovačke Banke).
Mnogo tih "stručnjaka", dvostrukog morala i profesionalne (ne)vjernosti, se uselilo u formalne obavještajne strukture i tamo ostali sjediti na dvostrukim stolicama, ili pak kao prokušani pravovjerni "kadrovi" ostali u "dobrim" neformalnim odnosima s onima koji su ostali formalni dio tih struktura.
Ta dvostrukost u shvaćanju tog osjetljivog posla i konkretnog ponašanja ustvari predstavlja eklatantnu neprofesionalnost, koja se ogleda u kadroviranju gdje je otac važniji kriterij od osobne stabilnosti i jasne demokratske profilacije.
I još nešto - u samo školovanju novih kadrova, u kojem se nove nade uči kako su izuzetno važni za ovu državu a da ih ne učiš samokontroli i strogom pridržavanju procedura kao temeljnih vrijednosti demokracije pokazuju svoje negativne odjeke u praksi, jer se to nadograđuje na naš inače lijenosti sklon mentalitet. Takvi ljudi nisu ni osobno stabilni i profesonalno efikasni da bi bili tamo. Tome svjedoči sam primjer onog agenta, sina od "čuvenog" političara koji sebi dozvoljava ne ispuniti proceduralne preduvjete a raspituje se telefonski je znak krajnje opasne neprofesionalnosti - ali to ne znači da je samo on kriv jer po zapovjednoj odgovornosti su krivi svi oni u superstrukturi koji su kreirali i toleriraju takvu praksu - što je prvi "contradictio in adjecto".
Posebice je važna ta izjava da u SOA-i znaju da postoji obavještajno podzemlje (u kojem učestvuje vjerojatno dobar dio njihovih vlastitih ljudi pokrivajući se svemoćnošću takve organizacije - običnom civilu bi teško palo na pamet se služiti takvim metodama) ali ne znaju što oni tamo rade, predstavlja drugi ali klasični primjer "contradictio in adjecto", jer čemu služu u jednoj zemlji i jasno demokratski orjentiranoj državi da službena obavještajna zajednica ne može kontrolirati vlastito podzemlje.
Bila planirana namjera ili sklonost neprofesionalnom ponašanju, posljedice su iste, zar ne?? Uvijek se u ovim prilikama sjetim negdašnjeg ministra policije Ivana Penića, koji je jasno i glasno u Saboru izjavio da u Hrvatskoj ne postoji organizirani kriminal, mada je i vrapcima na krovu bilo jasno da stvar stoji obrnuto. Ovom prlikom bih podsjetio i na javno u medijima danu izjavu bivšeg šefa svih tajnih službi kako "je dobijen rat ali izgubljena obaviještajna bitka". Ne ulazeći u sve detalje i posljedice ovakve izjave (valjda je čovjek znao što govori), samo bi trebalo bi postaviti pitanje, koliko su strukture koje su izgubile svoj dio rata uopće proventilirane.
Zahvaljujem na bodovanju i
Zahvaljujem na bodovanju i komentiranju. Ipak... Slobodna Dalmacija je iz pera Vuka Điričića objavila dokument gdje se moje ime nalazi među stotinjak drugih novinara o kojima su tajne službe devedesetih sastavljale dosjee. Navedeno je da uz moje ime stoji redakcija Vjesnik što znači da sam sigurnosno zanimljiv od 1991. kada sam počeo raditi kao ratni reporter. Nikad nisam dobio pravo uvida u svoj dosjee pored toga što je većina drugih novinara bila pozivana u MUP ili MORH da pogledaju svoje. Dakle, i od 2000-e smatraju me državnim neprijateljem. Sad kad zbog njih nemam posla, ali moj se blog čita, kontaktiram s nekim političarima i ljudima iz državne uprave, komuniciram s međunarodnim udrugama za zaštitu ljudskih i novinarskih prava, pokušava me se iznova diskreditirati, ocrniti kod čitatelja, osoba s kojima kontaktiram, pa mi i ometati komunikaciju.
Kad već spominješ Penićevu izjavu o organiziranom kriminalu, mogu ti dokumentirati da sam tada bio jedan od prvih
novinara koji je razotkivao u tu pojavu i demantirao Penića. Penić, Smiljan Reljić i drugi Tuđmanovi žbirovi javno su pravdali uhođenje novinara tvrdeći da novinari špijuniraju njih, odnosno da se bave tajnim službama, pa moraju i tajne službe njima. Danas je ostalo sve isto, samo što više nisu toliko bahati (nema Tuđmana)da bi davali glupe izjave kao Penić, Reljić...
Ostao sam ti dužan odgovor na navode o obavještajnom podzemlju. To popodne ;)
________________________________
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.