Neovisni, ali ne i neutralni

Došao jučer moj sinčina iz vrtića i sjedimo tako mi svi zajedno u dnevnoj sobi i igramo se s autićima. TV, naravno, upaljen, jer zadnji je dan predizborne kampanje (ali ne i za Zvonu Radikalnog ;-). Kako je Ivu Sanadera zvanog „Pašteta br. 2“ naprosto nemoguće izbjeći u bilo kojem bloku reklama, tako se „Idemo dalje“ odvrti na TVu.

A moj sinčina će, ni pet ni šest: „Tata, vidi Sanader !“

I onda me pogleda i onako ozbiljno, kako to samo četverogodišnjaci mogu reći, kaže: „Znaš, Sanader nam je danas u vrtiću dijelio bombone !“

???????????????????????????????????????

Blank !

Kako, di, zašto, ...

Sve se brzo razjasnilo. Neka mama je, naime, bila na predizbornom skupu HDZ-a i tamo su joj uvalili vrećicu s bombonima – „za djecu“. Koje je onda ona donijela u vrtić i tako su djeca uživala u „bombonima Ive Sanadera“ :-)

Ali, to je samo (druga) polovica priče (ili preciznije, završna trećina ;-)

Jer priča počinje prije pet šest dana kad smo sinčina i ja izašli malo u dvorište, igrati se na snijegu. Normalno, grudanje je bilo prvo na rasporedu, i di ćeš bolje mete za vježbanje od predizbornih plakata. A na Laništu (predominantna populacija – branitelji/invalidi koji su od države dobili stanove ;-) nema drugih plakata nego HDZ-ovih ;-).

S guštom smo izreštali drIvu, a i pokoji statist-umirovljenik je dobio slabo naciljani hitac (sorry ;-). Ajde, bar da su i ti plakati za neku korist. I tako je moj sinčina „upoznao“ Ivu Sanadera.

Nastavak priče se odigrao negdje predvečer tog dana kad je Zvone Radikalni gledajući TV po n-ti put doživijo popizditis zbog lažnog (ili majstorskog, kako se uzme) marketinga HDZ-a.

„Ma vidi lopova !“
„On će nama trkeljati o borbi protiv korupcije“
„A di su računi za satove !“
„A što je sa stanom u Kozarčevoj 10 ?“

Je znam, puno previše se sekiram ! Ali, kao što sam već ranije napisao, ove izbore doživljavam i proživljavam na poprilično osobnom niovu (što se uostalom može vidjeti i po frekvenciji postova u zadnje vrijeme ;-). Promjena je nužna LINK jer inače odosmo svi u pašman mali ! Za priču je važno da je i sinčina bio tu negdje, naizgled se igrajući sa svojim igračkama ;-)

A prekjučer ...

Oooooo ...

Furiozno izleće ženica iz sobe:

„Jesi li ti normalan !“
„Kako možeš ?“
„Znaš li što mi je mali sad rek'o ?“

Ja blenkiram, sistemi se restartaju, pileći pogled i upitnik iznad glave ...

„Sad mi je u sobi rekao da je SANADER LOPOV !!!“

Nakon čega je slijedila tirada da kako mogu, da je on tek malo dijete, da se to djeci ne smije govoriti, da je to loš primjer, da sačuvaj Bože da neko to čuje, da je to indoktrinacija, ...

:-))))))))))

Mda, valjda žena neće pročitati ovaj post ;-)

I nema šanse da bih ovo podijelio s Vama, da se eto nije dogodila zgoda u vrtiću sa „dijeljenjm bombona“. Jer, koliko god supruga BILA U PRAVU da bi djecu doista bilo dobro poštedjeti gadarija iz svijeta odraslih koliko je god to moguće više, to ipak nije moguće, kao što primjer iz vrtića zorno pokazuje !

Pa ukoliko netko misli da je ispravno djeci „djeliti bombone“ (a znamo kako na to reagira dječji mentalni sklop – iako, i to se mora reći, Ivo Sanader s ovom pričom doista nema nikakve veze ;-), ali da nije ispravno djeci iznijeti brutalnu istinu, ONDA SE JA NE SLAŽEM !

Pogotovo kad optužbe za „indoktrinaciju“ dolaze od vjernika koji bez pardona (već u vrtiću !!!) primjenjuju upravo takve principe pričanjem bajki na vjeronauku a koje prezentiraju kao apsolutne i neupitne istine :-)

I zato sine, Sanader jest lopov (ako ćeš vjerovati svom tati ;-), ali to ipak nećemo govoriti pred mamom ;-)

P.S. Da ne bi koji čitatelj stekao dojam da je moja supruga veliki ljubitelj Ive Sanadera i HDZ-a, samo ću napomenuti da je ona rodom iz bosanske Posavine koju je HDZ 95-te PRODAO u Republiku Srpsku, tako da je sasvim jasno da moja supruga HDZ ne može vidjeti ni nacrtanog ;-)

A kao malo dodatnih zabavnih sadržaja, evo što slušam kad u bench pressu napadam 120 kila ;-)

Mrak - DO WHAT YOU MUST DO !!! Ti si ovdje glavni i odgovorni urednik a izborna šutanje jest na snazi ... Tako da unaprijed - no hard feelings on my part ;-) Na mom blogu nema izborne šutnje ...